Ružićeva 'Vrata' iz Parka skulptura Željezare Sisak: grafičko dokumentiranje degradacija

PIŠE Lucija Jolić (3. godina)
Ispravila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Treći radni dan, popodne (srijeda, 26. rujna 2018.)

Trećega dana radionice posvetili smo se mapiranju oštećenja na skulpturi Vrata autora Branka Ružića. U duhu prave terenske nastave, od hotela do radničkoga naselja Željezara, gdje je skulptura smještena, vozimo se kombijem Gradskog muzeja Sisak, u ugodnom društvu dvojice muzejskih tehničara. U kombiju se prevozi i pokretna skela. Po dolasku na teren pomažemo djelatnicima Muzeja u njezinu sastavljanju. Pokretna skela bila nam je nužna jer je Ružićev reljef visok gotovo četiri metra; bez nje ne bismo mogli pristupiti najgornjim reljefnim poljima.



Profesorica Sunara je zatražila da osmislimo koje ćemo vrste oštećenja i promjena na materijalu mapirati na tehničkim crtežima. Za svako reljefno polje imamo tri tehnička crteža: pogled sprijeda, pogled straga i jedan bokocrt (pogled s lijeve strane za reljefna polja na lijevoj strani i pogled s desne strane za reljefna polja na desnoj strani). Svaki je tehnički crtež ispisan u tri primjerka: dva možemo upotrijebiti za mapiranje, a treći nam služi za ispravljanje.

Prvi korak je vizualni pregled Ružićevih Vrata. Kao što je u prethodnom blogočlanku opisala kolegica Lucija Vrdoljak, najprije smo odredili mjesta na kojima su prisutna oštećenja s kojima smo se upoznale proučavajući stručnu literaturu o skulpturama na otvorenom. Bilo je jako važno da svi znamo prepoznati određenu vrstu oštećenja ili promjene na materijalu. Svako smo oštećenje obilježili samoljepljivom plastičnom trakicom na kojoj je bio ispisan "kod" oštećenja. Profesorica Sunara je označene pozicije fotografirala. Te ćemo fotografije upotrijebiti za slikovni rječnik degradacija čija se izrada planira u okviru projekta CAPuS.

Na Ružićevoj skulpturi nismo pronašli čitavu paletu oštećenja s kojima smo se susreli u literaturi. Ono što smo pronašli, zabilježili smo na listu papira. Nakon kraće rasprave, odlučili smo da ćemo na nacrtima koje je izradila Ankica Sučić Marić (Even d.o.o.) ucrtati sljedeće vrste oštećenja i promjena na materijalu:

1. potpuni gubitak materijala (metal),
2. područja zahvaćena korozijom,
3. gubitak premaznih slojeva,
4. diskoloracija,
5. cjedine prouzročene korozijom,
6. prljavština,
7. biološki obraštaj,
8. vandalizam.

Učinilo nam se da kod vandalizma i gubitka premaznih slojeva moramo biti precizniji, pa smo uveli dodatnu podjelu: za vandalizam – boja u spreju, naljepnice, papir; za gubitak premaznih slojeva – gubitak do metala, gubitak do temeljnog premaza.


Potpuni gubitak materijala (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Područja zahvaćena korozijom, cjedine prouzročene korozijom (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Vandalizam – boja u spreju, papir, naljepnice (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Vandalizam – papir sa selotejpom, detalj (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Gubitak premaznih slojeva – gubitak do temeljne boje, gubitak do metala (u sredini) (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 

Ja sam i prošle godine sudjelovala u izradi grafičke dokumentacije za Ružićeva Vrata. Smatram da smo ove godine sistematičnije pristupili tom zadatku. Prošle smo godine naglasak stavili na degradaciju metala, a promjene na premaznim slojevima bile su nam u drugome planu. Primjerice, na tehničkim crtežima mapirali smo četiri vrste oštećenja metala (nedostatak materijala, potklobučenje, ljuštenje, raslojavanje) i samo dvije koje se odnose na premazne slojeve (izgrebano, urezano). Pritom smo zanemarili činjenicu da i kod premaznih slojeva može doći do gubitka materijala, ali i da postoje neke druge vrste promjena poput diskoloracije. Sada smo ispravili tu pogrešku.

Još jedna novina u odnosu na prošlu godinu jest "podjela" oštećenja i promjena na materijalu na tehničkim crtežima. Prošle smo godine sve tipove degradacija mapirali na jednoj podlozi. Ove smo godine na raspolaganju imali dvije podloge. Na jednoj smo podlozi odlučili prikazati oštećenja vezana za metal (potpuni gubitak materijala, područja zahvaćena korozijom; dodali smo i vandalizam kako bismo "rasteretili" drugi tehnički crtež). Drugi tehnički crtež uključuje promjene vezane za premazne slojeve (diskoloracija, gubitak premaznih slojeva, cjedine uzrokovane korozijom, prljavština, biološki obraštaj). Za svaku vrstu degradacije osmislile smo poseban način označavanja. Svaki simbol razlikuje se bojom i usmjerenjem linija.

Rezultate svoga rada prezentirale smo profesorici Sunari i Tini Tomšič. Nakon što smo od njih dobili zeleno svjetlo, započinjemo s izradom grafičke dokumentacije.


Studentica Tamara Kaličanin na skeli (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Studentici Kasji Rnjak ni skela nije dovoljna (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Označavanje površina zahvaćenih korozijom (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 

Dan je bio dug, ali produktivan. Završavamo ga pospremanjem stvari i prenošenjem skele u skladišni prostor koji nam je ljubazno ustupila tvrtka Sisak stan.

Po povratku u hotel zadovoljno komentiramo količinu odrađenog posla i brzinu rada. Potvrdila se ona dobro poznata izreka: "Dobra organizacija predstavlja pola obavljenog posla."

* * * 

Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

Skulpture na otvorenom: stručni termini kojima se opisuju oštećenja i promjene na materijalu

PIŠE Lucija Vrdoljak (3. godina)
Ispravila i dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara, Gradski muzej Sisak

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Program 7. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak uključivao je nekoliko zadataka vezanih za međunarodni projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS). Jedan od njih bio je upoznati studente sa stručnom literaturom iz područja konzervacije-restauracije skulptura na otvorenom. Konzultirajući literaturu na engleskom jeziku trebali smo izdvojiti i kategorizirati termine kojima se opisuju oštećenja i promjene na takvim umjetničkim djelima. U okviru CAPuS-a planirana je izrada ilustriranog višejezičnog rječnika pojmova koji se rabe u konzervaciji-restauraciji skulptura, murala i grafita – ovaj nas je zadatak trebao uvesti u taj dio projekta.


Drugi radni dan, popodne (utorak, 25. rujna 2018.)

Popodnevne sate drugoga dana radionice provele smo u hotelu, prelistavajući literaturu koju nam je dala profesorica Sagita Mirjam Sunara. Posao smo podijelile tako da je svaka od nas dobila jednu ili dvije knjige iz koje će izvlačiti stručne termine. S nekim smo se pojmovima prvi put susrele: fissure, pack out, crosslink...


Literatura na engleskom jeziku iz koje smo izvlačile stručne termine (snimila: Sagita Mirjam Sunara)

Nakon što smo kompletirale i usporedile svoje popise, uslijedio je kompliciraniji dio zadatka: razvrstavanje stručnih termina u kategorije. Bilo je dosta rasprave oko toga koje ćemo kategorije uvesti i koji ćemo termin svrstati u koju kategoriju. Kolegica Jelena Hudinčec predložila je da se oslonimo na dva dokumenta koja su predstavljena na splitskom sastanku CAPuS istraživačkih timova: radna verzija europske norme "Conservation of cultural heritage – General terms for describing the alterations of objects" i radna verzija obrasca za dokumentiranje zatečenog stanja koju su izradili talijanski partneri. Sastanak je održan sredinom srpnja u Splitu, a Jelena Hudinčec i Lucija Jolić sudjelovale su na njemu.

Stručne smo termine odlučile razvrstati u osam kategorija:

1. promjena optičkih svojstava (eng. optical alteration),
2. deformacija (eng. deformation),
3. dodatak tvari (eng. addition of a substance),
4. gubitak materijala (eng. loss of material),
5. gubitak kohezije (eng. loss of cohesion),
6. biološke promjene (eng. biological alteration),
7. kemijske promjene (eng. chemical alteration),
8. prirodni uzroci (eng. natural causes).

Kod nekih je termina bilo lako odrediti u koju kategoriju spadaju. Brzo smo se, primjerice, složili da "disokoloracija" (eng. discoloration) spada u kategoriju "promjena optičkih svojstava materijala". Neki su se pojmovi, međutim, mogli svrstati u više kategorija. Jedan takav primjer je "mjehurenje" (eng. blistering): ono se može svrstati u "gubitak kohezije" (ili adhezije), ali i u kategoriju "deformacije". U literaturi smo susreli i nekoliko stručnih termina koji opisuju istu vrstu oštećenja (npr. rusting i corrosion). Složili smo se da ponavljanja treba izbjegavati.


Treći radni dan, jutro (srijeda, 26. rujna 2018.)

U jutarnjim satima trećega dana radionice prezentirale smo rezultate svojega rada profesorici Sunari. Zajedno smo analizirali značenje svakog stručnog termina i razmotrili je li svrstan u odgovarajuću kategoriju. Profesorica nas je upozorila na pogreške. Primjerice, "razdvajanje" (eng. separation) smo svrstale u kategoriju "deformacija"; primjerenija bi kategorija bila "gubitak kohezije". Profesorica nas je uputila na koristan izvor: online rječnik hrvatskog strukovnog nazivlja.

Nakon zajedničke rasprave otišli smo do reljefa Branka Ružića Vrata. Tu nam je profesorica Sunara dala novi zadatak: trebali smo pregledati reljef i pronaći primjere oštećenja i promjena materijala s kojima smo se upoznale pregledavajući stručnu literaturu. Nešto više o tome doznat ćete u idućem blogočlanku.


Studenti pri radu (snimila: Sagita Mirjam Sunara)

Vrijedno je spomenuti da smo u utorak 25. rujna poslušale zanimljivu prezentaciju o obnovi školskog broda Galeb i Palače Šećerane unutar kompleksa Benčić u Rijeci. Predavanje je održano u Gradskome muzeju Sisak u okviru manifestacije 6. Dani industrijske baštine grada Siska. Ravnatelj Muzeja, mr. sc. Vlatko Čakširan, svim je sudionicima radionice poklonio majice s logom izložbe "Željezara Sisak – nedovršeni gigant" posvećene osamdesetogodišnjici sisačke Željezare. Mr. sc. Čakširan je autor izložbe i glavni organizator Dana industrijske baštine grada Siska.

Predavanje su održale djelatnice Centra za industrijsku baštinu Sveučilišta u Rijeci (fotografija je preuzeta s Facebook stranice Gradskoga muzeja Sisak; cijeli album pogledajte ovdje)

Sudionici 7. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak prate predavanje (fotografija je preuzeta s Facebook stranice Gradskoga muzeja Sisak; cijeli album pogledajte ovdje)

* * * 

Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

7. konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak i sudjelovanje u projektu CAPuS

PIŠE Nađa Tomašević (3. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara, T. Tomšič

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak održana je od 24. do 30. rujna 2018. Radionicu je organizirala i vodila dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art., uz asistenciju mag. konz.-rest. Tine Tomšič, pripravnice na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. U radionici je sudjelovalo šestero studenata konzervacije-restauracije: Jelena Hudinčec (5. godina), Tamara Kaličanin (4. godina), Lucija Jolić (3. godina), Lucija Vrdoljak (3. godina), Kasija Rnjak (2. godina) i autorica ovih redaka. Radionica je financirana sredstvima Sisačko-moslavačke županije i međunarodnog znanstveno-istraživačkog projekta CAPuS.

Praktični rad studenata bio je vezan za reljef Branka Ružića Vrata. Usporedo s tim odvijao se niz aktivnosti vezanih za projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) u kojemu Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, odnosno Odsjek za konzervaciju-restauraciju, jedan od partnera. Povrh toga, profesorica Sunara je u okviru manifestacije 6. Dani industrijske baštine grada Siska promovirala knjigu The Conservation of Sculpture Parks, zbornik radova konferencije posvećene očuvanju parkova skulptura koja je 2015. godine održana u Sisku. Knjiga se može naručiti preko izdavačke kuće Archetype Publications.


Promocija knjige The Conservation of Sculpture Parks (ur. Sagita Mirjam Sunara i Andrew Thorn) održana je 24. rujna 2018. u Gradskome muzeju Sisak. Knjigu su predstavili dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, urednica, i mr. sc. Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskoga muzeja Sisak (snimila: Tina Tomšič)


Naslovnica knjige The Conservation of Sculpture Parks. Sadržaj knjige možete pogledati ovdje


Prvi radni dan (ponedjeljak, 24. rujna 2018.)

U popodnevnim satima ponedjeljka, družina od šestero studenata stigla je u hladni Sisak. Nakon prvotnog temperaturnog šoka (i nevjerice), smjestili smo se u Hotel Panonija. Vrijedno je spomenuti da je hotel nekoć pripadao Željezari Sisak.  Za vrijeme održavanja Željezarinih likovnih kolonija u njemu su boravili umjetnici.

Nakon što smo se okrijepili, profesorica Sunara nam je održala predavanje o projektu zaštite i očuvanja Parka skulptura Željezare Sisak. Projekt je pokrenut 2012. godine. Te je godine, naime, zbirka od 38 skulptura na otvorenom nastalih u okviru Kolonije upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Profesorica nam je predstavila i međunarodni projekt CAPuS koji je započeo u siječnju 2018., a trajat će do kraja 2020.

Kroz predavanja koja nam je profesorica Sunara držala na fakultetu svi smo bilo dobro upoznati s radom Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" koja je djelovala u periodu od 1971. do 1990. godine te je Sisku ostavila vrijedno umjetničko naslijeđe. Sada smo čuli kako je došlo do ideje o pravnoj zaštiti i organiziranom čuvanju skulptura koje krase tvornički krug i javne površine  u radničkom naselju Željezara. Dvije su stvare tome doprinijele, a obje su se dogodile otprilike u isto vrijeme (druga polovica 2000-ih): umjetničko-istraživački projekt istaknutog sisačkog umjetnika Marijana Crtalića Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara i spašavanje skulpture Simetrija autorice Vere Fischer (zasluge pripadaju gđi Branki Sešo; što je točno napravila, pročitajte ovdje).


Kratki dokumentarni film Marijana Crtalića Industrijski raj iz 2009. godine zorno prikazuje kakav je bio odnos prema umjetničkom naslijeđu Željezare Sisak prije desetak godina 

Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu od 2012. godine provodi konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura. Suradnja je uspostavljena na inicijativu Konzervatorskog odjela u Sisku Ministarstva kulture, odnosno njegove pročelnice, Ivane Miletić Čakširan. U organiziranju radionica isprva je sudjelovala Gradska galerija Striegl, a od 2016. godine podršku (nam) osigurava Gradski muzej Sisak.

Muzej je uključen i u međunarodni projekt CAPuS. Glavni cilj toga projekta je razvoj metodologije za  konzervaciju-restauraciju umjetničkih djela u javnome prostoru. Hrvatski i njemački istraživački timovi bavit će se skulpturama na otvorenom, a talijanski, španjolski i poljski istraživači muralima i grafitima. Od hrvatskih ustanova na projektu još sudjeluje istarski METRIS. Sve aktivnosti hrvatskih partnera usmjerene su na Park skulptura Željezare Sisak. Splitski studenti konzervacije-restauracije također imaju priliku sudjelovati u projektnim aktivnostima.


Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

Nakon predavanja profesorice Sunare otišli smo na počinak kako bismo sutra odmorni mogli pristupiti novim zadacima.


Drugi radni dan (utorak, 25. rujna 2018.)

Pogled na magloviti Sisak kroz prozor hotelske sobe nije obećavao pretopao dan. S obzirom na vrućine kojima smo još jučer bili izloženi u Splitu, upozorenja o niskim temperaturama u Sisku nismo shvatili preozbiljno. Naoružani najtoplijom odjećom koju smo imali, nakon doručka krenuli smo u obilazak Parka.

Prva postaja: skulptura Branka Ružića Vrata. Tina Tomšič nam je objasnila da je Ružić izradio nekoliko radova istoga naziva ili istog tematskog određenja. U Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda, primjerice, nalaze se Crna vrata iz 1982. godine (drvo), Vrata IV iz 1984. godine (konac na platnu), Vrata iz 1988. godine (bronca), Paleta iz 1989. godine (obojeni papir) i Vrata zemljana iz 1994. godine (terakota). Sisačka su Vrata jedinstvena po materijalu izrade (obojeni čelik) i dimenzijama (visoka su gotovo četiri metra).


Radničko naselje Željezara obavijeno maglom (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Trg na kojemu se nalaze Ružićeva Vrata (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Sudionici radionice ispred Ružićevih Vrata (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Tina Tomšič pokazuje sudionicima radionice fotografiju Ružićevih Vrata zemljanih iz Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda (snimila: Sagita Mirjam Sunara)

Nakon toga su nam kolegice Lucija Jolić i Jelena Hudinčec prepričale što su radile prošle godine u okviru 6. konzervatorsko-restauratorske radionice. Glavni im je zadatak bilo mapiranje različitih vrsta oštećenja i promjena gradbenih materijala na Ružićevu reljefu. Isti nas je posao čekao i ove godine. Tehnički crteži na kojima je prošle godine trebalo provesti mapiranje bili su loši. Kolegice su dosta vremena provele korigirajući crteže što je ostavilo jako malo vremena za mapiranje. Nove podloge za mapiranje izradila Ankica Sučić Marić iz tvrtke Even specijalizirane za izradu dokumentacije.

Profesorica Sunara i pripravnica Tomšič morale su nas napustiti jer je profesorica Sunara gostovala na Prvom programu HRT-a u emisiji "Dobar dan, Hrvatska". Mi smo, pak, nastavili obilazak Parka skulptura uz stručno vodstvo Jelene Hudinčec kojoj je ovo već treća radionica u Sisku.


Profesorica Sunara je gostovala u emisiji "Dobar dan, Hrvatska". Tema je bila umjetnost urbanog prostora (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Iz studija HTV-a (snimila: Tina Tomšič)

Skulpture su razmještene po čitavom naselju Željezara. Šetnju kroz naselje obavijeno maglom prekinuli smo kako bismo se ugrijali uz šalicu vrućeg čaja. Obilazak samo nastavile uz cestu što vodi prema ulazu u Željezaru. S lijeve i desne strane ceste nalazi se veći broj skulptura: Diminićev Objekt I, Babovićeva Skulptura br. V i druge. Kožarićevi Antipodi zauzimaju istaknuto mjesto na ulazu u tvornički krug. Obišle smo i skulpture koje krase veliku zelenu površinu što odvaja Željezaru od stambenih zgrada. Tu se, između ostalog, nalazi skulptura Josipa Diminića Objekt II koja je konzervirana-restaurirana 2014. godine. Primjetile smo da je na jednom dijelu površine obojene crvenom bojom došlo do diskoloracije. Riječ je o zoni na kojoj se između temeljne i završne boje nalazi sloj kita. Planirano je da se u okviru projekta CAPuS istraži što je uzrokovalo diskoloraciju. Nedaleko od Diminićeve skulpture nalazi se ostatak skulpture U spomen Jurju Dalmatincu autora Jure Žaje. Gornji dio te skulpture ukraden je prije nekoliko godina.

Skulptura koja me se najviše dojmila je Užarena planeta autora Ratka Petrića. Iako se u Parku nalaze i monumentalnije i estetski možda privlačnije skulpture, ova skulptura je za mene posebna upravo zbog svoga naziva i materijala od kojega je napravljena. Danas, kada se svijet doslovno guši u plastici, ova skulptura izrađena od plastične mase kao da predviđa apokaliptičnu budućnost koju taj materijal donosi. Petrićeva Užarena planeta prava je, premda vjerojatno neplanirana, vizija stvarnosti koju danas živimo.


Fotograf Boris Cvjetanović pokraj skulpture Ratka Petrića Užarena planeta. Gospodin Cvjetanović je posjetio Sisak za vrijeme održavanja 7. konzervatorsko-restauratorske radionice kako bi fotografirao skulpture za web-stranicu Parka koja će se izraditi u okviru projekta CAPuS (snimila: Sagita Mirjam Sunara)

Konzervatorsko-restauratorski radovi u kapeli bl. Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali

PIŠE Domina Bilač (1. godina)
Tekst ispravila i uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara 
Završni ispravci: dr. sc. Vinka Marinković 
Fotografije: D. Bilač



Dana 11. svibnja 2018. doc. art. Siniša Bizjak poveo je studente konzervacije-restauracije u posjet kapeli bl. Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali. Stručni tim Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Splitu trenutno u kapeli provodi konzervatorsko-restauratorske radove. O radovima nam je govorila dr. sc. Vinka Marinković, djelatnica Hrvatskog restauratorskog zavoda i vanjska suradnica Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu.

Pogled na trogirsku katedralu

Dr. sc. Vinka Marinković i Siniša Bizjak

Objasnila nam je da prije bilo kakvih zahvata treba istražiti povijest građevine i izraditi dokumentaciju zatečenoga stanja. Zatim slijede dijagnostička istraživanja. Kako bi se utvrdilo stanje kamena, često treba uzeti uzorak (ili više njih). U slučaju trogirske kapele prije provođenja radova trebalo je podignuti radnu skelu.

U kamenu je utvrđena prisutnost štetnih, tj. u vodi topljivih soli. Problem s topljivim solima je sljedeći: kada voda evaporira iz kamena, soli migriraju prema njegovoj površini. Tu se koncentriraju i kristaliziraju. Soli se mogu kristalizirati na površini kamena ili u njegovim porama. Potonje je izrazito opasno: kada volumen kristala soli dosegne volumen pore, unutar pore počinju rasti kristalizacijski tlakovi koji se prenose na njezine stijenke. Kao posljedica toga dolazi do razaranja kamena. Desalinizacija ili odsoljavanje jedan je od najčešćih konzervatorsko-restauratorskih postupaka. Ekstrakcija soli iz kamena koji je u prošlosti bio tretiran voskom izrazito je problematična, jer su pore kamena začepljene. U tom slučaju važnu ulogu imaju nepolarna otapala poput toluena.


Kapela bl. Ivana Trogirskog 


Razaranje kamena uzrokovano je štetnim solima

Na nekoliko mjesta u kapeli postavljeni su uređaji koji mjere relativnu vlažnost i temperaturu zraka i zida. Usporedbom rezultata utvrđeno je da nema velikih oscilacija. Provedeno je i termografsko snimanje; cilj je bio utvrditi prisutnost kapilarne vlage u kapeli. Zaključeno je da se u prošlosti voda neposredno akumulirala i da je dolazilo do prokišnjavanja. Iz toga je razloga recentno (ove godine) sanirano krovište.

Nadalje, 2017. napravljen je zahvat na skulpturi u katedrali po čijem je uzoru zahvat planiran za cijelu kapelu, jer dijele istu problematiku.

Trenutno se u kapeli bl. Ivana Trogirskog provodi desalinizacija i konsolidacija kamena. Na kamen se postavlja celulozna pulpa s otopinom barijeva hidroksida. Ista se otopina prije toga nanese prskanjem i kistom. U vrijeme našega posjeta celulozna pulpa bila je postavljena na cijelom desnom pilastru. Ispod pilastra se nalazila kanta za sakupljanje otopine (u slučaju kapanja).


Na desnom se pilastru provodi desalinizacija i konslidacija kamena

Osobita se pažnja posvećuje sigurnosti posjetitelja katedrale, ali i osoba koje sudjeluju u konzervatorsko-restauratorskim radovima. Zaštita na radu je nezaobilazna!

Važno je naglasiti da u planiranju i provođenju konzervatorsko-restauratorskih zahvata trebaju sudjelovati kolege iz raznih struka.

Hvala još jednom dr. sc. Vinki Marinković na stručnome vodstvu, a hvala i doc. art. Siniši Bizjaku što nam je organizirao terensku nastavu u Trogiru!

15. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan treći

PIŠE Faris Hadžihasanović (gostujući student)
Dopunila i uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: F. Hadžihasanović



Moje ime je Faris Hadžihasanović i student sam 3. godine dodiplomskog studija konzervacije-restauracije na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Budući da sam ljetni semestar akademske godine 2017./2018. proveo kao gostujući student na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, u travnju sam imao priliku pratiti 15. Međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije.

Treći dan konferencije bio je rezerviran za obilazak povijesne jezgre grada Splita i posjet antičkom lokalitetu Salona. Kroz grad nas je proveo dr. sc. Goran Nikšić, voditelj Odsjeka za staru gradsku jezgru Grada Splita i vanjski suradnik Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (naslovno zvanje). Profesor Nikšić nam je pokazao Peristil, krstionicu, neke objekte na Dosudu, Vestibul i Podrume. Pojasnio nam je da njegov posao ne obuhvaća samo planiranje i praćenje provedbe konzervatorsko-restauratorskih zahvata na značajnim građevinama poput Peristila ili Vestibula, nego i, primjerice, sanaciju komunalne infrastrukture. Saniranje dotrajalih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi i oštećenih pločnika posao je koji je stručnoj i široj javnosti gotovo nevidljiv, ali je neizmjerno važan za očuvanje Diklecijanove palače i života u njoj.

Posjet Saloni duboko me se dojmio. Arheološki muzej u Splitu, koji upravlja arheološkim lokalitetom, osigurao nam je stručno vodstvo (Ivanka Vukušić).

Salona je jedan od najvažnijih antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana. Grad se se ugnijezdio u dubokom zalijevu, dobro zaštićen morem. Salona je prvotno bila obalno uporište i luka ilirskoga naroda Delmata. Delmati su došli u dodir s grčkim kolonizatorima. Rimljani se na ovome prostoru javljaju u 2. stoljeću prije Krista. Salona ubrzo postaje glavni grad i administrativno središte rimske provincije Dalmacije. Grad je na svom vrhuncu brojao više od četrdeset tisuća stanovnika. Trgovina i zanatstvo bile su najvažnije privredne grane. Položaj polja na terasama koje se blago spuštaju prema moru omogućavao je odličnu insolaciju za vinograde.

Najstariji dio grada u tlocrtu je imao trapezasti oblik. Taj je dio ostao središte gradskoga života i nakon što se grad proširio prema istoku i zapadu, sve do burnog razvoja kršćanstva. Tu su se smjestile terme, forum s kapitolijem, kurija, teatar, hram i trg. Kršćanstvo se počelo razvijati u 3. stoljeću. Salona se diči najvećim starokršćanskim grobljem u ovom dijelu Europe.

Prema rimskom običaju, groblja su nastajala uz prometnice koje vode prema gradu i obrznuto. Salona se nalazila na sjecištu važnih puteva koji su funkcionirali još od prethistorijskih vremena; sjeveroistok Balkana bio je tako nabolje i najbrže povezan s Jadranom. Tri glavne ceste koje su postojale i prije nastanka Salone poslužile su kao mjesto za razvoj groblja. Zapadna je nekropola najpoznatija. Grobne građevine uglavnom su pravokutnog ili kvadratnog tipa, izrađene od velikih kamenih blokova. U njima su se nalazile urne. Grobišta su postojala svigdje gdje je postojao bilo kakav oblik stalnoga življenja. Ondje gdje živi čovjek mora biti mjesta i za pokojnika. Tako se uz grad ili bilo kakvo naselje javljaju i naselja mrtvih.

Manastirine, ostaci starokršćanske bazilike

 Manastirine


Manastirine; u pozadini se vidi Tusculum, područna zgrada Arheološkog muzeja u Splitu čiju je gradnju naručio don Frane Bulić (1846. – 1934.) – arheolog, konzervator i povjesničar

Korištena literatura: 
CAMBI, Nenad, "Salona i njene nekropole", Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 25 (12), 1986., str. 61–107
CAMBI, Nenad, Antička Salona, Split : Književni krug, 1991.

15. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan drugi

PIŠE Nikolina Drlje (4. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara



Drugi dan 15. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije započeo je predavanjima vezanim za slike na platnu i drvu. Paulina Węgrzyn, studentica 4. godine konzervacije-restauracije u Krakovu, prezentirala je zahvat proveden na slici flamanskoga majstora iz 17. stoljeća. Slika je rađena na dasci i ima stari parketaž. Paulina je na slici radila tijekom Erasmus+ razmjene u Antwerpenu.

Barbara Dragan, studentica 2. godine diplomskog studija konzervacije-restauracije u Ljubljani, govorila je o problematici odstranjivanja površinske prljavštine sa štafelajnih slika. Za primjer je uzela tri slike iz ciklusa Križnoga puta, rad kasnobaroknog slikara Leopolda Layera. Po svemu sudeći, slike su bile lakirane, ali je lak u velikoj mjeri odstranjen u okviru prethodnog konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Prljavština se čvrsto vezala za ostatke laka pa je bio pravi izazov pronaći odgovarajuće sredstvo za čišćenje.

Nives Slemenšek, studentica 3. godine konzervacije-restauracije u Ljubljani, održala je treće i posljednje predavanje u ovoj sesiji. Tema njezinog izlaganja bio je projekt "Marij Pregelj izbliza". Marij Pregelj je bio slovenski slikar, a smatra ga se jednim od najvažnijih slovenskih umjetnika u drugoj polovici 20. stoljeća. Nives nas je kroz svoje izlaganje podsjetila da je zadaća konzervatora-restauratora, osim očuvanja umjetničkih djela, i istraživanje materijala i tehnika koje su umjetnici rabili.


Barbara Dragan, Paulina Węgrzyn i Nives Slemenšek odgovaraju na pitanja publike

Uslijedile su kratke prezentacije pet postera. Erica Sartori (Ljubljana) predstavila je poster o dekorativnoj tehnici koja se primjenjuje na drvenoj podlozi, a kojom se imitira brokat. Justyna Kędziora (Krakov) govorila je u primjeni različitih analitičkih tehnika na jednoj slici na drvu; cilj provedenih ispitivanja bio je pronaći odgovarajuću metodu za odstranjivanje starih retuša i zakita. Ivana Guljelmović, Patricia Prevarek, Ana Sokač i Anamaria Udovičić (Zagreb) imale su vrlo atraktivan poster na temu pripreme i nanošenja lakova. Tijana Mihailović i Milica Terzić (Beograd) predstavile su konzervatorsko-restauratorski zahvat na jednoj kromolitografiji. Urška Lončar i Monika Zobec (Ljubljana) predstavile su projekt u koji su uključeni stručnjaci iz različitih profesija. Radi se o izradi novog tipa mozaičnih kockica koje primjenu mogu naći u izradi umjetničkih radova i konzervaciji-restauraciji.

Nakon pauze uslijedila je prezentacija proizvoda tvrtke Glashütte Lamberts Waldsassen iz Njemačke te izlaganje Siniše Bačića koji se bavi restauriranjem vitraja.


Prezentacija tvrtke Glashütte Lamberts Waldsassen, jedine tvrtke u Njemačkoj koja još uvijek proizvodi staklo tradicionalnim metodama

Dr. sc. Sagita Mirjam Sunara kratko je predstavila svoju suuredničku knjigu The Conservation of Sculpture Parks koja je objavljena u ožujku ove godine u izdanju nakladničke kuće Archetype Publications Ltd. iz Londona. Archetype je i ove godine imao svoj štand na konferenciji, pa se knjiga mogla tamo prolistati. Knjiga donosi cjelovite tekstove izlaganja održanih na međunarodnoj konferenciji SPark: Conservation of Sculpture Parks koja je održana u Sisku 2015. godine. Zasad se ne može kupiti u Hrvatskoj, ali se može naručiti direktno od izdavača.


Dr. sc. Sagita Mirjam Sunara pozvala je profesoricu Miladi Makuc Semion iz Ljubljane da u kratkim crtama predstavi svoj prilog zborniku konferencije SPark. Profesorica Makuc Semion je sa svojim bivšim studentom Rokom Dolničarem napisala članak naslovljen "Conservation plan for the Forma Viva Sculpture Park in Kostanjevica na Krki". Vrijedno je spomenuti da je Rok sudjelovao na 8. Međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije (Zagreb, 2011.) s izlaganjem na temu konzervatorskih problema u kostanjevačkoj zbirci

Nakon knjige, profesorica Sunara je predstavila međunarodni projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) koji je započeo u siječnju 2018., a trajat će tri godine. Projekt se financira sredstvima Europske komisije. Hrvatski partneri – Sveučilište u Splitu (Umjetnička akademija), Gradski muzej Sisak i METRIS – bavit će se Parkom skulptura Željezare Sisak, zbirkom metalnih skulptura na otvorenom. Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu od 2012. godine organizira konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku, a naši su studenti o tome pisali ovdje. Profesorica Sunara je najavila da će nekoliko splitskih studenata imati priliku sudjelovati u projektu CAPuS.



Već sam spomenula da je izdavačka kuća Archetype imala svoj štand na konferenciji. Na konferenciji se predstavila i tvrtka Crescat d.o.o. iz Zagreba koja prodaje materijale i opremu za konzervatore-restauratore, muzeje, arhive i knjižnice.

Drugi dan konferencije završio je proglašenjem dobitnika Nagrade "Zvonimir Wyroubal". Prvoga i drugoga dana konferencije publici su podijeljeni glasački listići za predavanja. Svakom je predavanju trebalo dati dvije ocjene, jednu za usmenu prezentaciju (pripremljenost, sigurnost u nastupu, komunikacija s publikom) i drugu za Power Point prezentaciju (sadržaj, grafičko oblikovanje, jezična ispravnost). Ocjene su se kretale u rasponu od jedan do pet. Glasalo se i za postere: svaki je član publike dobio listić na kojemu je trebao napisati redni broj postera koji je po njegovu mišljenju bio najbolji.


Glasačke kutije


Prebrojavanje glasova

Mateu Curiću i meni pripala je čast da uručimo nagrade dobitnicima. Nagradu za najbolje usmeno izlaganje dobila je studentica Barbara Dragan iz Ljubljane. Barbara je duhovito primjetila da je bio red da dobije nagradu jer joj je ovo već treće sudjelovanje na Međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije. Mia Perković, Katija Maškarić, Iva Carević i Dora Franetović iz Dubrovnika osvojile su nagradu za najbolju Power Point prezentaciju. Praktična demonstracija ručne izrade papira pokazala se punim pogotkom! Najboljim je posterom proglašen onaj Tijane Mihailović i Milice Terzić iz Beograda. Svi su bili oduševljeni njihovim dizajnerskim rješenjem: preklopljenim fotografijama koje prikazuju stanje prije i poslije određenog postupka.


Dobitnicima Nagrade "Zvonimir Wyroubal" uručene su plakete i poklon-paketi s knjigama. Plakete je izradio viši predavač Filip Rogošić (Odsjek za konzervaciju-restauraciju, Umjetnička akademija u Splitu) uz pomoć studenata – polaznika specijalističkog usmjerenja konzervacija-restauracija metala


Nagrađeni studenti


Pobjednički poster


Detalj pobjedničkog postera

Nakon službenog zatvaranja konferencije i grupnog fotografiranja, sudionici konferencije posjetili su radionice Odsjeka za konzervaciju-restauraciju u Ul. Fausta Vrančića 17a. Zajedničko druženje završilo je domjenkom koji su pripremili splitski studenti.

Na kraju još moram spomenuti da smo kolegica Jelena Hudinčec i ja izradile obrazac za evaluaciju 15. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije. Sudionici su bili pozvani da ga ispune i da svojim komentarima pomognu da buduće konferencije budu još uspješnije. Hvala svima koji su odvojili vrijeme za našu anketu!

U ime studenata i nastavnika Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu također želim zahvaliti tvrtkama i javnim ustanovama koje su novcem, proizvodima ili uslugama poduprle 15. Međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije. To su (abecednim redoslijedom): Archetype Publications Ltd., Arheološki muzej u Splitu, Coca-Cola, Crescat d.o.o., eLaboro d.o.o., Etnografski muzej Split, Franck, Galerija umjetnina Split, Hrvatski pomorski muzej Split, Institut za povijest umjetnosti, Jamnica, Juriček, Kvinar j.d.o.o., Muzej grada Splita, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Muzeji Ivana Meštrovića, Neir d.o.o., OTP Splitska banka, Turistička zajednica Grada Splita, Studentski zbor Sveučilišta u Splitu i Sveučilišna knjižnica u Splitu. Svima od srca hvala!

15. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan prvi

PIŠE Jelena Hudinčec (4. godina)
Uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara



U travnju ove godine u Splitu je održana 15. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. Taj se mali jubilej poklopio s okruglom obljetnicom splitskog i zagrebačkog studija konzervacije-restauracije (oni su obilježili dvadesetogodišnjicu svojega osnutka), ali i s Europskom godinom kulturne baštine.

Autor likovnog/grafičkog rješenja postera je dr. art. Mladen Čulić

Svi sudionici konferencije dobili su platnenu vrećicu s logom konferencije, tiskanu knjižicu sažetaka i promotivne materijale o Splitu

Činjenica da se konferencija kontinuirano održava već petnaestu godinu i da je poprimila međunarodni karakter potvrda je njezine kvalitete i značaja. Hrvatskim su se studentima ove godine pridružili kolege iz Slovenije, Češke, Poljske i Srbije. Podsjetimo,  na konferenciji mogu sudjelovati mogu studenti svih godina, kao i oni koji su nedavno stekli diplomu, pod uvjetom da prezentiraju rad koji su realizirali za vrijeme studija. Studenti svoje projekte predstavljaju putem usmenih izlaganja ili posterskih prezentacija. Od 2012. godine njihovi su radovi javno dostupni na mrežnoj stranici konferencije. Knjižicu sažetaka ovogodišnje konferencije možete preuzeti ovdje.

Uvodnu riječ na otvorenju 15. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije dao je dr. art. Mladen Čulić, predstojnik Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Odsjek je, naime, bio organizator konferencije. Za organizacijske poslove i tehničku podršku bili su zaduženi nastavnici i studenti. Dr. sc. Sagita Mirjam Sunara dala je kratki pregled povijesti konferencije. Svečanost otvorenja svojom je nazočnošću uveličala Rima Joujou Deljkić, voditeljica Odjela za novinstvo i medije Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

Vrijedno je spomenuti da je program konferencije vodila Kasija Rnjak, studentica 1. godine. Moderiranje pojedinih grupa predavanja također je bilo povjereno studentima: Leonardi Miletić (2. godina), Tani Marčeti (2. godina), Nikolini Drlje (4. godina) i autorici ovih redaka. Profesorica Sunara je moderirala posterske prezentacije. Student Mateo Curić (4. godina) bio je zadužen za pokretanje Power Point prezentacija.


Konferenciju je pratilo između 80 i 100 studenata, nastavnika i profesionalnih konzervatora-restauratora. Službeni jezici skupa bili su engleski i hrvatski

Predavanja su bila podijeljena u četiri tematske cjeline. Između pojedinih grupa predavanja održavale su se posterske prezentacije. Budući da su posteri bili izloženi u hodniku koji vodi u multifunkcionalnu dvoranu u sjevernome tornju Sveučilišne knjižnice u Splitu (tamo se, naime, konferencija održavala), organizatori su zaključili da je bolje da autori predstavljaju postere u dvorani, gdje ih svi mogu vidjeti. Posteri su tako, jedan po jedan, projicirani na platno, a autori su kroz razgovor s moderatorom prezentirali svoje projekte publici.

Prvoga je dana, 26. travnja 2018., održano osam usmenih izlaganja. Predavanja su bila podijeljena u tri grupe. Prva se grupa bavila temom zidnih slika, druga kamenom, papirom i drvom (namještajem), dok je treća grupa predavanja bila posvećena metalu. Tijekom dana su održane dvije posterske sesije, a prezentirano je ukupno 11 postera.


Predavačice iz prve sesije: Marija Lena Bošković, Benedikta Vilenica i Klara Kolarova

Prvu grupu predavanja otvorila je Klara Kolarova, studentica 2. godine doktorskog studija konzervacije-restauracije u Pragu. Klara je održala predavanje o konzerviranju fragmenata zidnih slika iz Ladakha u Indiji. Osim o samome postupku, govorila je o Ladakhu, njegovoj klimi, vegetaciji i materijalima koji su rabljeni prilikom izgradnje tamošnjih svetišta. Sve su to faktori koji utječu na postojanost zidnih slika koje ih krase.

Marija Lena Bošković, studentica 5. godine integriranog preddiplomskog i diplomskog studija konzervacije-restauracije u Splitu, govorila je o ulomcima zidnih slika s arheološkog lokaliteta Issa (otok Vis). Tamo je pronađen veliki broj fragmenata od kojih je tek trećina obrađena i ovdje prezentirana. Fragmenti su visoke umjetničke vrijednosti, a najzanimljiviji su oni s prikazom mitoloških likova. Lena je pomoću laboratorijskih ispitivanja i pokusnog čišćenja pokušala otkriti koji su materijali i tehnike primjenjeni u izradi slika. Prikupljene informacije bit će osnova za izvođenje konzervatorsko-restauratorskog zahvata.

Benedikta Vilenica, studentica 5. godine integriranog preddiplomskog i diplomskog studija konzervacije-restauracije u Zagrebu, održala je predavanje o transferiranju zidnih slika, i to na primjeru slike Osvalda Biertija sa svoda crkve Blažene Djevice Marije u Jastrebarskom. Transfer je opasan ne samo za zidnu sliku, nego i za građevinu koje je slika integralni dio. U slučaju Biertijeve slike postojali su opravdani razlozi za primjenu te tehnike.

Jure Balić i Vinko Lipanović, studenti 4. godine integriranog preddiplomskog i diplomskog studija konzervacije-restauracije u Splitu, otvorili su drugu grupu predavanja. Tema njihova izlaganja bio je konzervatorsko-restauratorski zahvat na gotičkoj bifori s pročelja Papalićeve palače u Splitu. U izlaganju su detaljno opisali stanje bifore prije provedenih zahvata i objasnili uzročnike propadanja kamena. Tamne presvlake na kamenu nagrdile su izgled prozora, a pukotine su ukazivale na statičke probleme, kao i na prisutnost štetnih soli te ekspanziju korodiranih željeznih elemenata.

Uslijedilo je predavanje o povijest papira i tehnikama njegove proizvodnje. Održale su ga Mia Perković, Katija Maškarić, Iva Carević i Dora Franetović, studentice 2. godine diplomskog studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku. Objasnile su koji se materijali rabe pri izradi papira,  kako se izrađuju vodeni žigovi te zašto je ručna proizvodnja papira važna u konzerviranju-restauriranju papirne građe (postupci integracije i rekonstrukcije). Predavanje su završile vrlo atraktivnom prezentacijom ručne proizvodnje papira.


Predavanje o povijesti papira i tehnikama njegove proizvodnje


Praktična demonstracija ručne izrade papira

Drugu grupu predavanja zaključile su Silvana Di Ceglie i Katarina Prkačin, studentice 1. godine diplomskog studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku. Tema njihova izlaganja bio je venecijanski neobarokni ladičar (privatno vlasništvo) koji je za vrijeme Domovinskog rata pretrpio oštećenja. Meni je u njihovom izlaganju najzanimljiviji bio opis eksperimentalnog pjeskarenja nepolirane poleđine predmeta, kao i etička pitanja s kojima su se suočili tijekom izvođenja zahvata.

Kako je rečeno, treća grupa predavanja bavila se temom konzervacije-restauracije metala. Karmen Milić, magistra konzervacije-restauracije koja je diplomu stekla na Umjetničkoj akademiji u Splitu, prezentirala je svoj diplomski rad u okviru kojega je istražila utjecaj abraziva na površine različitih metala u procesu pjeskarenja. Ispitivanje je provela na osam vrsta metala: na aluminiju, bakru, bronci, mjedi, cinku, kositru (dva tipa slitine) i olovu. Ispitivala je metale u korodiranom i nekorodiranom obliku. Od abraziva za pjeskarenje testirala je orahovu ljusku, sodu bikarbonu, staklene kuglice, kvarcni pijesak, korund i sačmu.

Ivan Gnječ, student 3. godine preddiplomskog studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku, održao je posljedenje predavanje prvoga dana konferencije. Prezentirao je konzervatorsko-restauratorski zahvat koji je proveo na magnatskom nakitu grofa Rudolfa Normanna von Ehrenfelsa. Nakit je izrađen oko 1880. godine u radionici jednog od najpoznatijih bečkih draguljara, a danas se čuva u Muzeju Slavonije u Osijeku. Zbog oblika i načina izrade naikita čišćenje je predstavljalo veliki izazov. Zanimljiv je bio dio u kojemu autor objašnjava zašto se pristupilo (ponovnom) pozlaćivanju postupkom elektrolize, budući da se radi o postupku koji nije uobičajen, (p)a ni poželjan.

Posterske prezentacije prvoga dana bile su podijeljene u dvije grupe. U prvoj su grupi prezentacije održali Nikolina Lovrić iz Splita s posterom na temu zidnih slika iz crkava na području Poljica te Ewa Szarlata i Paulina Wegrzyn iz Krakova s posterom na temu konzerviranja i (budućeg) prezentiranja jednog neobičnog predmeta: ulomka zida na kojemu je olovkom ispisana anti-nacistička i anti-fašistička poruka. Iznad jednog dijela natpisa nalazi se čavao oko kojega je omotan komad užeta. Martin Zohil (Split) predstavio je poster o konzervatorsko-restauratorskim radovima na sarkofagu Flavija Valensa iz Salone. Tamara Kaličanin i Marita Marković (Split) govorile su o suradnji konzervatora-restauratora i arheologa pri arheološkim iskapanjima. Karmen Đanić, Valnea Gjivić, Barbara Butigan i Domenika Krasan iz Dubrovnika prezentirale su poster na temu zaštitnih radova na papirnim predmetima oštećenim u poplavi.

Drugu grupu posterskih prezentacija otvorila je Paulina Wegrzyn (Krakov). Tema njezinoga postera bio je konzervatorsko-restauratorski zahvat na drvenom polikromiranom ormaru iz 17. stoljeća. Ante Pereza iz Zagreba predstavio je poster o intarzijama. Njegova mi je prezentacija bila najzanimljivija. Ira Fabrio i Antonia Kunjašić (Dubrovnik) obradile su temu elektrolitičkog čišćenja i posrebrivanja, a njihova kolegica Sara Vladić predstavila je poster o bursi izrađenoj od fragmenta damasta iz 16. stoljeća iz zbirke liturgijskog ruha crkve Gospe od Šunja na Lopudu. Ivan Goldin iz Zagreba zaključio je prvi dan konferencije prezentacijom postera koji govori o važnosti fotodokumentacije.


Posteri su bili izloženi u hodniku ispred konferencijske dvorane


Posterske prezentacije odvijale su se u dvorani; svaki je autor dobio priliku da u kratkom razgovoru s moderatorom prezentira svoj rad publici