PIŠE Valentina Ljubić Tobisch, v. pred.
Hodamo po rosnoj travi i tražimo skulpture u naselju Caprag. Čovjek stroj Ratka Petrića doslovce otkrivamo pokraj jednog grma, obraslog u šikaru, s kotačima koji su utonuli u zemlju. Istražujemo površinu, ispunjavamo obrazac za dokumentaciju, fotografiramo. Žurimo dalje, uzduž i poprijeko naselja, tražimo Glavu bika Jure Žaje i skulpturu bez naziva Vere Fischer. Ova posljednja podsjeća na ruže kakve nalazimo na moslavačkoj narodnoj nošnji. Dvije "latice" izrađene od širokog lima otkinute su i tužno leže u travi. Nađa, Tina, Vanda i Filipa uhodano barataju kompasom, metrima i ostalim alatima – podjela posla odlično funkcionira.
Prelazimo park, mimoilazimo naš omiljeni restoran Grand i mašemo konobaru koji nas svake večeri poslužuje. Stižemo do Cvijeta Vere Fischer, omiljene skulpture studentice Filipe Sršen. Filipa je oduševljena!
Jedanaest je sati; hitam u sobu gdje moja kolegica Sagita Mirjam Sunara priprema završno predavanje. Studentice nastavljaju posao same. U 14 sati organizirana je prezentacija rezultata naše konzervatorsko-restauratorske radionice za predstavnike Grada Siska, Turističke zajednice, zainteresirane građane i partnere u projektu "Tvornica baštine Željezara Sisak". Pred knjižnicom u Capragu, gdje se prezentacija održava, susrećemo gradonačelnika. Sagita daje intervju za televiziju i Večernji list.
Atmosfera je opuštena, u publici se nalaze mnoga lica koja smo upoznale proteklih dana. Alma Trauber, djelatnica Gradske galerije Striegl, dolazi nas upoznati. Alma je nedavno postala majka pa nije bila u mogućnosti sudjelovati u radionici. Naše izlaganje pobuđuje interes i odobravanje. Uz niz pozitivnih reakcija, naš osjećaj da se dolazak u Sisak isplatio potpuno je potvrđen. Sretne smo što smo dobile mogućnost uključiti se u projekt "Tvornica baštine Željezara Sisak". Odluka da se želimo vratiti i nastaviti posao kod svih nas je jasna i čvrsta. Veselimo se što smo šest dana bile dijelom ovog kreativnog i inspirativnog okruženja. Na kraju možemo reći da smo i mi postale jedna mala tvornica, odradivši oko 400 radnih sati u to kratko vrijeme.
Sutra se vraćamo kući...
Sagita i ja, spremne za prezentaciju (foto: N. Šperac)
Prezentacija je održana u prostoru Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac - ogranak Caprag (foto: S. M. Sunara)
Studente su osobito razveselile zahvalnice koje su im na kraju programa uručili Ivana Miletić Čakširan i Zoran Burojević (foto: S. M. Sunara)
Splitski konzervatori-restauratori s pročelnicom Konzervatorskog odjela u Sisku, I. Miletić Čakširan, ispred Gradskog muzeja Sisak (foto: N. Sunara)
Hodamo po rosnoj travi i tražimo skulpture u naselju Caprag. Čovjek stroj Ratka Petrića doslovce otkrivamo pokraj jednog grma, obraslog u šikaru, s kotačima koji su utonuli u zemlju. Istražujemo površinu, ispunjavamo obrazac za dokumentaciju, fotografiramo. Žurimo dalje, uzduž i poprijeko naselja, tražimo Glavu bika Jure Žaje i skulpturu bez naziva Vere Fischer. Ova posljednja podsjeća na ruže kakve nalazimo na moslavačkoj narodnoj nošnji. Dvije "latice" izrađene od širokog lima otkinute su i tužno leže u travi. Nađa, Tina, Vanda i Filipa uhodano barataju kompasom, metrima i ostalim alatima – podjela posla odlično funkcionira.
Prelazimo park, mimoilazimo naš omiljeni restoran Grand i mašemo konobaru koji nas svake večeri poslužuje. Stižemo do Cvijeta Vere Fischer, omiljene skulpture studentice Filipe Sršen. Filipa je oduševljena!
Filipa Sršen pokraj svoje najdraže skulpture (foto: S. M. Sunara)
Jedanaest je sati; hitam u sobu gdje moja kolegica Sagita Mirjam Sunara priprema završno predavanje. Studentice nastavljaju posao same. U 14 sati organizirana je prezentacija rezultata naše konzervatorsko-restauratorske radionice za predstavnike Grada Siska, Turističke zajednice, zainteresirane građane i partnere u projektu "Tvornica baštine Željezara Sisak". Pred knjižnicom u Capragu, gdje se prezentacija održava, susrećemo gradonačelnika. Sagita daje intervju za televiziju i Večernji list.
Atmosfera je opuštena, u publici se nalaze mnoga lica koja smo upoznale proteklih dana. Alma Trauber, djelatnica Gradske galerije Striegl, dolazi nas upoznati. Alma je nedavno postala majka pa nije bila u mogućnosti sudjelovati u radionici. Naše izlaganje pobuđuje interes i odobravanje. Uz niz pozitivnih reakcija, naš osjećaj da se dolazak u Sisak isplatio potpuno je potvrđen. Sretne smo što smo dobile mogućnost uključiti se u projekt "Tvornica baštine Željezara Sisak". Odluka da se želimo vratiti i nastaviti posao kod svih nas je jasna i čvrsta. Veselimo se što smo šest dana bile dijelom ovog kreativnog i inspirativnog okruženja. Na kraju možemo reći da smo i mi postale jedna mala tvornica, odradivši oko 400 radnih sati u to kratko vrijeme.
Sutra se vraćamo kući...
Sagita i ja, spremne za prezentaciju (foto: N. Šperac)
Prezentacija je održana u prostoru Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac - ogranak Caprag (foto: S. M. Sunara)
Studente su osobito razveselile zahvalnice koje su im na kraju programa uručili Ivana Miletić Čakširan i Zoran Burojević (foto: S. M. Sunara)
Splitski konzervatori-restauratori s pročelnicom Konzervatorskog odjela u Sisku, I. Miletić Čakširan, ispred Gradskog muzeja Sisak (foto: N. Sunara)
Studenti su sa zanimanjem pogledali stalni postav Gradskog muzeja i gostujuću izložbu "Blago rijeke Kupe". Kroz muzej su nas proveli Davorka Obradović, ravnateljica, i Marijan Bogatić, muzejski pedagog (foto: S. M. Sunara)