subota, 6. listopada 2012.

Završetak radionice

PIŠE Valentina Ljubić Tobisch, v. pred.



Hodamo po rosnoj travi i tražimo skulpture u naselju Caprag. Čovjek stroj Ratka Petrića doslovce otkrivamo pokraj jednog grma, obraslog u šikaru, s kotačima koji su utonuli u zemlju. Istražujemo površinu, ispunjavamo obrazac za dokumentaciju, fotografiramo. Žurimo dalje, uzduž i poprijeko naselja, tražimo Glavu bika Jure Žaje i skulpturu bez naziva Vere Fischer. Ova posljednja podsjeća na ruže kakve nalazimo na moslavačkoj narodnoj nošnji. Dvije "latice" izrađene od širokog lima otkinute su i tužno leže u travi. Nađa, Tina, Vanda i Filipa uhodano barataju kompasom, metrima i ostalim alatima – podjela posla odlično funkcionira.

Prelazimo park, mimoilazimo naš omiljeni restoran Grand i mašemo konobaru koji nas svake večeri poslužuje. Stižemo do Cvijeta Vere Fischer, omiljene skulpture studentice Filipe Sršen. Filipa je oduševljena!


Filipa Sršen pokraj svoje najdraže skulpture (foto: S. M. Sunara)

Jedanaest je sati; hitam u sobu gdje moja kolegica Sagita Mirjam Sunara priprema završno predavanje. Studentice nastavljaju posao same. U 14 sati organizirana je prezentacija rezultata naše konzervatorsko-restauratorske radionice za predstavnike Grada Siska, Turističke zajednice, zainteresirane građane i partnere u projektu "Tvornica baštine Željezara Sisak". Pred knjižnicom u Capragu, gdje se prezentacija održava, susrećemo gradonačelnika. Sagita daje intervju za televiziju i Večernji list. 

Atmosfera je opuštena, u publici se nalaze mnoga lica koja smo upoznale proteklih dana. Alma Trauber, djelatnica Gradske galerije Striegl, dolazi nas upoznati. Alma je nedavno postala majka pa nije bila u mogućnosti sudjelovati u radionici. Naše izlaganje pobuđuje interes i odobravanje. Uz niz pozitivnih reakcija, naš osjećaj da se dolazak u Sisak isplatio potpuno je potvrđen. Sretne smo što smo dobile mogućnost uključiti se u projekt "Tvornica baštine Željezara Sisak". Odluka da se želimo vratiti i nastaviti posao kod svih nas je jasna i čvrsta. Veselimo se što smo šest dana bile dijelom ovog kreativnog i inspirativnog okruženja. Na kraju možemo reći da smo i mi postale jedna mala tvornica, odradivši oko 400 radnih sati u to kratko vrijeme.

Sutra se vraćamo kući...


Sagita i ja, spremne za prezentaciju (foto: N. Šperac)


Prezentacija je održana u prostoru Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac - ogranak Caprag (foto: S. M. Sunara)


Studente su osobito razveselile zahvalnice koje su im na kraju programa uručili Ivana Miletić Čakširan i Zoran Burojević (foto: S. M. Sunara)


Splitski konzervatori-restauratori s pročelnicom Konzervatorskog odjela u Sisku, I. Miletić Čakširan, ispred Gradskog muzeja Sisak (foto: N. Sunara)


Studenti su sa zanimanjem pogledali stalni postav Gradskog muzeja i gostujuću izložbu "Blago rijeke Kupe". Kroz muzej su nas proveli Davorka Obradović, ravnateljica, i Marijan Bogatić, muzejski pedagog (foto: S. M. Sunara)

petak, 5. listopada 2012.

Radionica, dan četvrti... Još malo pa doma!

PIŠE Filipa Sršen



Dan je počeo obilatim doručkom (bez krafni ovaj put), uz čaj ili kavu po želji. Nakon toga smo se zaputili prema zgradi Gradske knjižnice pored koje se nalazi nekoliko skulptura. Stanovnici su, već po običaju, znatiželjno pratili što radimo, postavljali pitanja i nudili pomoć.


Čari terenskoga rada (foto: S. M. Sunara)

Nešto prije podneva posjetila nas je ekipa TV Mreže. Nakon što su intervjuirali profesoricu Sagitu Mirjam Sunaru, moja kolegica Tina Tomšič objasnila im je što trenutno radimo. Kasno poslijepodne okupili smo se ispred televizora i na vijestima Mreže TV pogledali prilog o našoj konzervatorsko-restauratorskoj radionici.

Tina priča o projektu (foto: S. M. Sunara)

Zajednička fotografija s novinarskom ekipom TV Mreže (foto: slučajni prolaznik)

Tijekom jutra obradili smo pet skulptura u naselju Caprag. Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku, nakon toga nas je odvela u tvornicu Metaling, gdje se nalazi jedna skulptura Zlatka Zlatića. Do skulpture nas je poveo djelatnik Metalinga koji je i sam nekoć radio u Željezari. Ljubazni gospodin, inače stručnjak za metal, pregledao je skulpturu zajedno s nama. Pridružio nam se i direktor te tvornice koji je ponudio da će financirati obnovu Zlatićeve skulpture. Uvijek je lijepo vidjeti da netko brine o kulturnoj baštini!



Dok smo mi mjerili i opisivali Zlatićevu skulpturu, profesorica Sagita intervjuirala je gospodina Zvonimira Martinovića, koji je osamdesetih godina bio uključen u organiziranje Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak. Pored toga što je pratio izradu velikog broja skulptura, gospodin Martinović je sudjelovao u odlučivanju o tome gdje će koja skulptura biti postavljena. U njegovom smo društvu pregledali još nekoliko skulptura u Capragu.


Gospodin Zvonimir Martinović ima puno informacija o Koloniji likovnih umjetnika Željezare Sisak, a danas je voditelj Galerije "Krsto Hegedušić" u Petrinji (foto: S. M. Sunara)


Nakon što smo se oprostili s gospodinom Martinovićem, nastavili smo s obradom skulptura; na redu je bila Simetrija Vere Fischer (foto: S. M. Sunara)

Već tradicionalno, terenski dio posla zaključili smo slasnom večerom u restoranu Grand. U prostoru u kojemu se nalazi taj ugostiteljski objekt nekoć je bio restoran Željezare Sisak.

Dok ispisujem ove retke, Nađa ispunjava dokumentacijske obrasce na Tininom prijenosnom računalu, a profesorica Sagita, uz Vandinu asistenciju, fotografira novinske članke koji se odnose na Koloniju iz Vjesnika Željezare. Tina i profesorica Valentina još traže spektakularna otkrića u starim izdanjima te novine. Oči nam se zaklapaju, profesorice nas tjeraju u krevet, a tek je 22.30! Dug je bio dan...



četvrtak, 4. listopada 2012.

Treći dan radionice

PIŠE Vanda Krstinić


Budimo se rano i odlazimo u Konzervatorski odjel na doručak. Nakon toga žurimo u Gradsku galeriju Striegl gdje nas dočekuju Branka Sešo i Anica Gašparić, dvije gospođe koje su osamdesetih godina radile u Željezari Sisak. Gospođa Sešo je nekoliko godina vodila Koloniju likovnih umjetnika, dok je gospođa Gašparić radila kao metalurg i kulturni animator.

U razgovoru smo doznali puno korisnih informacija o Koloniji i životu radnika. Gospođe su se prisjetile umjetnika i njihovih radova. S tugom u glasu pričale su o nekad bogatoj umjetničkoj zbirci Željezare Sisak, čiji su ostaci nedavno predani na čuvanje Gradskom muzeju Sisak. Riječ je o radovima koji su prikazani na izložbi "Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971. - 1990.". Osobito je dirljiva bila priča gospođe Sešo o spašavanju skulpture Vere Fischer Simetrija koja se nekoć nalazila ispred hotela Panonija, a danas je smještena ispred zgrade Metalurškog fakulteta.

Pokazali smo im fotografije 38 sačuvanih skulptura, a one su se pokušale prisjetiti njihovog izvornog izgleda i smještaja. Informacije koje smo prikupile od gospođe Sešo i gospođe Gašparić bit će nam od velike pomoći u radu.


Razgovor s Brankom Sešo i Anicom Gašparić u Gradskoj galeriji Striegl (foto: S. M. Sunara)


Gospođa Sešo pokazuje skulpturu Aleksandra Srnca koja je pripadala zbirci Željezare Sisak, ali joj danas nema traga (foto: S. M. Sunara)

Nakon intervjua posjetili smo Željezaru Sisak, čiji se dio danas nalazi u vlasništvu talijanske tvrtke ABS. Tamo smo trebali dokumentirati stanje četiriju skulptura. Fascinirala nas je veličina i masivnost stare Željezare. Jednako je fascinantna šuma koja okružuje tvorničke pogone. Šetajući između postrojenja u potrazi za skulpturama, pokušali smo zamisliti kako je to moralo izgledati kada je tvornicom svakoga dana kolalo 14 000 radnika...


Mjerenje i opisivanje skulpture nepoznatog autora pred upravnom zgradom ABS-a (foto: S. M. Sunara)


Skulptura Dubravke Dube Sambolec zarasla je u visoku travu (foto: S. M. Sunara)


Pregledavanje skulpture (foto: S. M. Sunara)

Na izlazu iz Željezare dočekala nas je ekipa HRT-a koja se jako zainteresirala za projekt "Tvornica baštine Željezara Sisak" i naš rad na očuvanju kulturne baštine Kolonije. Ekipa nas je pratila dok smo dokumentirali stanje skulptura iz parka u naselju Caprag.


HRT-ova ekipa "ulovila" nas je pokraj skulpture Peruška Bogdanića (foto: S. M. Sunara)

Ravnatelj Gradske galerije Striegl Zoran Burojević pozvao nas je na ručak u svoju vikendicu pa smo poslijepodne proveli u seocu Brest pored Petrinje. Gospodin Zoran je pripremio ukusnu peku s gljivama koje je sâm ubrao u obližnjoj šumi. U dobrome društvu i uz dobar zalogaj, vrijeme je brzo prošlo.



Vratili smo se u Sisak siti i spremni za nove radne pobjede: do kasnih noćnih sati listali smo stara izdanja Vjesnika Željezare u potrazi za tekstovima o skulpturama nastalim u sklopu Kolonije i njihovim fotografijama.


Noćna smjena (foto: S. M. Sunara)

srijeda, 3. listopada 2012.

Drugi dan konzervatorsko-restauratorske radionice u Sisku

PIŠE Nađa Šperac




I drugoga dana konzervatorsko-restauratorske radionice "Tvornica baštine Željezara Sisak" u Konzervatorskom odjelu čekao nas je doručak. Jedna sisačka pekara donirala nam je krafne za cijeli tjedan!

Naš doručak (foto: S. M. Sunara)

Radni dan započeo je vrlo zanimljivim predavanjem mr. sc. Vlatka Čakširana o povijesti Likovne kolonije, arhivskoj građi i ulozi Gradskog muzeja Sisak u projektu "Tvornica baštine Željezara Sisak". Oduševila nas je priča o izgradnji i razvoju stambenoga naselja uz Željezaru, njegovoj "humanizaciji" i pažnji koju je Željezara posvećivala osmišljavanju aktivnosti kojima će obogatiti slobodno vrijeme svojih radnika.


Mr. sc. Vlatko Čakširan održao je zanimljivo predavanje o povijesti Likovne kolonije (foto: S. M. Sunara)

 Naslovnica kataloga 16. likovne kolonije (iz prezentacije mr. sc. V. Čakširana)

 Radnici Željezare Sisak (iz prezentacije mr. sc. V. Čakširana)

Nakon predavanja otišli smo do Staroga grada; tamo smo razgledali izložbu "Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971. - 1990.". Na izložbi je prikazan djelić bogate zbirke slika i skulptura koje je Željezara nekoć posjedovala: stotinjak umjetničkih djela jedino je što je danas sačuvano. Osobito su mi bile zanimljive fotografije umjetnika pri radu u tvornici te njihovi citati.


Stari grad (foto: S. M. Sunara)


Detalj s izložbe (foto: S. M. Sunara)

Nakon ručka razgovarali smo s gospodinom Đurom Tadićem koji danas upravlja tvrtkom Sisak-stan d.o.o., a nekoć je radio u Željezari. Govoreći o tvornici i njezinim radnicima kazao je da su skulpture iz parka jedino što je od Željezare ostalo te da ih zato treba čuvati. Na kraju nam je pokazao nekoliko godišnjaka Vjesnika Željezare, novina koje su izlazile jednom tjedno i informirale radnike o zbivanjima vezanim uz Željezaru.


Zajednička fotografija s gospodinom Đurom Tadićem (foto: I. Miletić Čakširan)

Kasno poslijepodne konačno je prestala padati kiša pa smo izašli na teren s profesoricom Ljubić. Pregledali smo tri skulpture i ispunili njihove dokumentacijske obrasce. Za to je vrijeme profesorica Sunara "ubacivala" naše tekstove na blog. Nakon napornoga dana uslijedilo je ugodno druženje uz večeru u restoranu Grand.

utorak, 2. listopada 2012.

Sudjelovanje u projektu "Tvornica baštine Željezara Sisak"

PIŠE Tina Tomšič




Konzervatorski odjel u Sisku, Gradska galerija Striegl i Gradski muzej Sisak ove su godine pokrenuli projekt "Tvornica baštine Željezara Sisak" kojemu je jedan od ciljeva zaštita, obnova i propisno prezentiranje javnih skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak. Park skulptura danas tvori 38 planski postavljenih skulptura koje se nalaze na području naselja Caprag. Kolonija, koja je slovila za jednu od najkvalitetnijih likovnih manifestacija u Hrvatskoj, održavala se između 1971. i 1990. godine, a u njoj je sudjelovalo više od 180 umjetnika.

Suradnja s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju splitske Umjetničke akademije dogovorena je prije ljeta. Naš je zadatak osmisliti metodologiju konzervatorsko-restauratorskog zahvata, izraditi plan preventivne zaštite i održavanja skulptura te restaurirati nekoliko radova. Suradnja je dogovorena do 2016. godine, a odvijat će se kroz nekoliko konzervatorsko-restauratorskih radionica. Radionice će voditi  profesorice Valentina Ljubić Tobisch i Sagita Mirjam Sunara, a u njima će sudjelovati studenti konzervacije-restauracije.


Plakat koji najavljuje našu konzervatorsko-restauratorsku radionicu (foto: S. M. Sunara)

Prva radionica odvija se od 1. do 5. listopada. Zahtjevan organizacijski dio posla obavila je pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku, Ivana Miletić Čakširan.

U Sisak su doputovale četiri splitske studentice: Filipa Sršen, Vanda Krstinić (2. godina), Nađa Šperac i Tina Tomšič (3. godina). Prate ih profesorice Ljubić i Sunara. S nama je jedan dan provela i Mirta Pavić koja na splitskom studiju predaje konzerviranje-restauriranje suvremene umjetnosti. Sudionici prve radionice imaju zadatak prirediti pismenu i fotografsku dokumentaciju zatečenoga stanja svih 38 skulptura, prikupiti arhivski materijal o njihovom nastanku i povijesti te predložiti hitne mjere zaštite.


Turistička zajednica poklonila nam je knjigu o Sisačko-moslavačkoj županiji i nekoliko lijepih brošura (foto: S. M. Sunara)

Prvoga dana radionice ravnatelj Galerije Striegl Zoran Burojević održao je uvodno predavanje o Koloniji, osvrnuvši se pritom na dugu tradiciju likovnosti u sisačkome kraju. Ivana Miletić Čakširan objasnila je kako je pokrenut projekt "Tvornica baštine Željezara Sisak".


Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku, organizirala je našu radionicu (foto: S. M. Sunara) 

Nakon što nam je gradonačelnik Dinko Pintarić zaželio dobrodošlicu, uslijedila su predavanja naših triju profesorica. One su predstavile Umjetničku akademiju i objasnile važnost konzervatorsko-restauratorske profesije. U kratkim su crtama izložile plan naših aktivnosti u Sisku te se osvrnule na problematiku očuvanja suvremenih skulptura na javnim površinama. U popodnevnim satima pregledali smo većinu skulptura koje su obuhvaćene projektom, nakon čega smo pristupili izradi smjernica za dokumentiranje njihovog stanja.


Pregledavanje skulptura (foto: S. M. Sunara)

Zajednička fotografija sudionika prve konzervatorsko-restauratorske radionice organizirane u sklopu projekta "Tvornica baštine Željezara Sisak" (foto: slučajni prolaznik)