Kako premazima zaštititi metal od korozije

PIŠE Jelena Hudinčec (5. godina)
Uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Jelena Hudinčec



U prethodnom sam blogočlanku opisala iskustvo sudjelovanja na tečaju o koroziji i zaštiti. Tema ovog blogočlanka je edukativni program koji je krajem veljače održan na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, a koji je organiziralo Hrvatsko društvu za zaštitu materijala. Riječ je o usavršavanju osoba koje obavljaju poslove zaštite metalnih konstrukcija od korozije premazima.


Posjet Laboratoriju za zaštitu materijala Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu

Zagrebački Fakultet strojarstva i brodogradnje (FSB) prvi put sam posjetila u prosincu 2018. u pratnji doc. art. dr. sc. Sagite Mirjam Sunare. Ona mentorira dio mog diplomskoga rada vezan za istraživanje materijala i tehnika koje se primjenjuju u konzerviranju-restauriranju obojenih metalnih skulptura na otvorenom (odstranjivanje oštećenih premaza i ponovno bojenje skulptura). Istraživanje se provodi u okviru međunarodnog projekta Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS), a njegovi će rezultati naći primjenu u planiranju zahvata na skulpturama iz Parka skulptura Željezare Sisak.

U Laboratoriju za zaštitu materijala FSB-a srdačno su nas primili prof. dr. sc. Vesna Alar, doc. dr. sc. Ivan Stojanović i doc. dr. sc. Vinko Šimunović. Profesorica Sunara i ja u kratkim smo im crtama predstavile plan našeg istraživanja. U okviru projekta CAPuS planirana su laboratorijska ispitivanja postojanosti premaznih sustava, pa nas je zanimala oprema za ubrazano simuliranje vanjskih uvjeta kojom FSB-ov Laboratorij raspolaže (slana komora, vlažna komora, UV komora).

Na sastanku su nas informirali o izobrazbi koju organiziraju krajem veljače 2019., a koja bi nam mogla biti od koristi. Tema: zaštita metala od korozije premazima. To je jedna od najvažnijih metoda zaštite, posebice kad su u pitanju čelične konstukcije. Korozijski procesi su neizbježni, ali ih se pravilnom zaštitom metala može usporiti/odgoditi i tako smanjiti razmjere štete koja se očituje na različite načine, npr. gubitkom mehaničkih svojstava konstrukcije, gubitkom estetske vrijednosti, onečišćenjem okoliša...

Sisačke skulpture izrađene su od čelika, a većina ih je obojena. Prilikom provedbe konzervatorsko-restauratorskih zahvata na metalnim skulpturama na otvorenom jako je važno znati koji premaz odabrati, kako ga pravilno nanijeti, koje su prednosti i nedostaci premaza te kako možemo provjeriti je li sve napravljeno u skladu s normama.

Profesorica Sunara mi je predložila da sudjelujem na izborazbi. Ponudu sam spremno prihvatila, a kotizacija je podmirena iz projekta CAPuS.

Među 24 polaznika izobrazbe tako se našla i jedna buduća konzervatorica-restauratorica metala...


Usavršavanje osoba koje obavljaju poslove zaštite metalnih konstrukcija od korozije premazima

Kako bi polaznici na najbolji mogući način upoznali tehnologiju i mogućnosti zaštite od korozije premazima, program četverodnevne izobrazbe uključivao je teorijski dio i praktikum.

Prvi dan

Nakon pozdravne riječi Dragutina Juraja (TÜV SÜD Sava d.o.o.), program je započeo predavanjem doc. dr. sc. Vinka Šimunovića o štetama od korozije i utjecaju korozije na okoliš. Profesor Šimunović je održao i predavanje o primjeni korozijski postojanih materijala te o konstrukcijsko-tehnološkim mjerama zaštite. Prof. dr. sc. Vesna Alar govorila je o teorijskim osnovama korozije, zaštiti materijala vrućim pocinčavanjem i inhibitorima korozije, dok je Krešimir Kekez (PA-EL d.o.o.) držao predavanje o elektrokemijskim metodama zaštite (katodna i anodna zaštita). Predavanje je obogatio primjerima iz prakse.

U praktičnome dijelu programa doc. dr. sc. Vinko Šimunović dao je prikaz i analizu primjera korozijskih oštećenja iz prakse. Asistent Marin Kurtela i doc. dr. sc. Ivan Stojanović proveli su nas kroz Laboratorij za zaštitu materijala i objasnili nam metode korozijskih ispitivanja koja se tamo provode (ispitivanje fizikalnih svojstava, ispitivanja u slanoj, vlažnoj i UV komori, elektrokemijska ispitivanja i dr.).


Doc. dr. sc. Vinko Šimunović pokazuje primjer korozijskog oštećenja s kojim se susreo u praksi

Drugi dan

Drugi je dan započeo predavanjem Karle Rončević (Helios Tovarna barv d.o.o.) o vrstama premaza, komponentama premaza, o mehanizmu zaštite premazima i procesima sušenja premaza. Klaudio Gržanić (Helios Hrvatska d.o.o.) predstavio je protupožarne premaze. Objašnjavajući njihovu klasifikaciju, dodirnuo se teme projektiranja i načina nanošenja protupožarnih premaza na metalne konstrukcije te spomenuo norme koje takvi premazi moraju zadovoljiti. Treći govornik tog dana, Tomislav Čižmar (Expertus Adria), kroz predavanje nas je proveo kroz postupke pripreme površine za nanošenje premaza. Govorio je o mehaničkom čišćenju, čišćenju mlazom abraziva i čišćenju vodenim mlazom. Dotaknuo se značajki postupaka, vrsta abraziva i opreme te spomenuo kontrolu kvalitete i odgovarajuće norme. Pozabavio se i temom nanošenja premaza (priprema boje za nanošenje, planiranje, postupci nanošenja premaza, značajke, uređaji i oprema, uvjeti kod nanošenja i kontrola). Doc. dr. sc. Ivan Stojanović držao je predavanje o proračunu potrebne količine boje za zaštitu.

Klaudio Gržanić govori o protupožarnim premazima


Vrste abraziva koji se rabe za pjeskarenje metalnih površina

U praktični dio programa uveo nas je Željko Maršić (Gracotech Grupa d.o.o.). Pokazao nam je opremu za nanošenje premaza i objasnio razlike između zračnog i bezračnog prskanja, nanošenja kistom i valjkom. Govorio je o opremi za elektrostatsko nanošenje i pokazao nam je kako kontrolirati debljinu mokrog filma premaza. Klaudio Gržanić (Helios Hrvatska d.o.o.) i doc. dr. sc. Ivan Stojanović proveli su nas kroz vježbe mjerenja debljine suhog filma premaza, mjerenja uvjeta okoline (temperatura zraka, relativna vlažnost zraka, točka rosišta, temperatura metala), određivanje kvalitete pripremljene površine, određivanje sjaja premaza i odgovarajuće norme. Pritom smo se upoznali s uređajima i opremom koje se upotrebljavaju za svako od navedenih testiranja.


Željko Maršić pokazuje dijelove zaštitne opreme koji se koriste tijekom nanošenja premaza


Doc. dr. sc. Ivan Stojanović objašnjava princip rada uređaja za mjerenje debljine premaza (Elcometer 456)

Treći dan

Trećega je dana teorijski dio seminara podijeljen u tri dijela: projektiranje sustava zaštite od korozije premazima, osiguravanje kvalitete i zaštita na radu. U prvom je dijelu doc. dr. sc. Ivan Stojanović objasnio novosti u normi ISO 12944:2018 (Zaštita od korozije čeličnih konstrukcija zaštitnim sustavima boja), dok se Vjera Marić (Viktor Lenac d.d.) dotakla korozivnosti okoline, zahtjeva trajnosti i plana bojenja. Drugi dio seminara održao je Dragutin Juraj (TÜV SÜD Sava d.o.o.). On je obradio  pojmove "garancijski rok" i "rok trajanja". O zaštiti na radu govorio je Branko Kustura (Institut za sigurnost Zagreb d.d).

Praktični dio programa vodila je prof. dr. sc. Biserka Runje. Kroz njeno smo predavanje prošli statističku obradu i grafičko prikazivanje rezultata mjerenja. Fokusirali smo se na mjere centralne tendencije, disperzije (mjere rasipanja), histogramski prikaz rezultata, utvrđivanje razdiobe rezultata mjerenja te procjenu postotka nesukladnih jedinica.

Četvrti dan

Četvrti, ujedno i posljednji dan izobrazbe, bio je rezerviran za predavanja Branke Jakopović (Končar DiST d.d.), Vjere Marić (Viktor Lenac d.d.), Anđelka Ristevskog (Hempel), Tomislava Vidovića (Chromos-Svjetlost d.o.o.) i Ozane Križan (Nicro d.o.o.). Svaki nam je predavač, s obzirom na svoje specijalističko područje i primjere iz prakse, predstavio problematiku s kojom se dosad susreo. Tako smo slušali o zaštiti transformatora od korozije, zaštiti mostova, spremnika, dalekovoda, o dupleks sustavima prevlaka i zaštiti ukopanih plinovoda.

Nakon teorijskoga dijela uslijedio je okrugli stol, a nakon toga provjera stečenog znanja. Sa zadovoljstvom vas mogu izvijestiti da sam ispit položila!


Predavači koji su sudjelovali na okruglom stolu (slijeva nadesno): Klaudio Gržanić, Vjera Marić, Tomislav Vidović, Anđelko Ristevski, Ozana Križan, Vesna Alar i Ivan Stojanović


Zaključak

U poslovima zaštite i očuvanja kulturne baštine često se naglašava potreba za multidisciplinarnim pristupom rješavanju problema. Kaže se također da je interdisciplinarnost ugrađena u konzervatorsko-restauratorsku struku. Prečesto se, međutim, dešava da se rješavanjem problema spomenika bave stručnjaci iz samo jedne profesije. Nakon dvaju tečajeva na kojima sam sudjelovala, onog na KTF-u i ovog na FSB-u, mišljenja sam da bi konzervatori-restauratori metala trebali tješnje surađivati sa znanstvenicima koji istražuju korozijske procese i metode zaštite od korozije, kao i sa stručnjacima koji se bave praktičnim rješavanjem takvih problema – u brodogradnji, građevinarstvu, industriji nafte i plina i dr.

* * * 

Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

Osvrt na tečaj o koroziji i zaštiti laboratorija ReCorr

PIŠE Jelena Hudinčec (5. godina)
Uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Boris Cvjetanović


Zovem se Jelena Hudinčec i studentica sam pete, završne godine integriranog preddiplomskog i diplomskog studija konzervacije-restauracije. Područje moje specijalizacije je metal. Peta studijska godina posvećena je izradi diplomskoga rada. Jedan dio mog diplomskog rada vezan je za međunarodni znanstveno-istraživački projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS): pod mentorskim vodstvom doc. art. dr. sc. Sagite Mirjam Sunare razrađujem metodologiju istraživanja kojim će se utvrditi koje su metode najpodesnije za odstranjivanje starih prevlaka s obojenih čeličnih skulptura na otvorenom. Zanima nas i koji će od komercijalno dostupnih premaznih sustava za metal dati najbolje rezultate kada se nanese na čeličnu površinu koja nije očišćena od prethodnih prevlaka do metalnoga sjaja, što je standard u industriji. Istraživanje se provodi u suradnji s Gradskim muzejom Sisak. Rezultati će biti od presudne važnosti za planiranje i provedbu konzervatorsko-restauratorskih radova na skulpturama iz Parka skulptura Željezare Sisak.

Jedna od obojenih skulptura iz Parka skulptura Željezare Sisak: Josip Diminić, Objekt I (1979.)

Još jedna obojena skulptura iz Parka: Erik Lovko, Stup-puzzle (1978.)

Neven Peko, restaurator Gradskoga muzeja Sisak, obavijestio je profesoricu Sunaru i mene da se u prosincu u Zagrebu održavaju dva zanimljiva tečaja: "Osnovni tečaj iz korozije i zaštite" i "Kontrola i osiguranje kvalitete sustava premaza u skladu s novim izdanjem HRN EN ISO 12944". Proučivši letke s osnovnim informacijama o tečajevima, zaključila sam da bi mi tečaj o koroziji mogao biti koristan za istraživanje koje provodim okviru projekta CAPuS. Profesorica Sunara me prijavila, a kotizacija je podmirena iz sredstava projekta.

Tečaj je održan 11. prosinca 2018. u organizaciji Istraživačkog laboratorija za korozijsko inženjerstvo i površinsku zaštitu – ReCorr. Laboratorij djeluje pri Zavodu za elektrokemiju Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Bio je to osnovni tečaj iz korozije i zaštite; općenit i prilagođen širokom krugu ljudi. Na tečaju su sudjelovali tehnolozi koji se bave proizvodnjom boja, gospodarstvenici kojima je pouzdana zaštita materijala jedan od bitnih elemenata u proizvodnji i distribuciji (npr. zaštita cjevovoda), kemičari zainteresirani za ovu temu, pa i konzervatori-restauratori!

Kroz predavanja izv. prof. dr. sc. Helene Otmačić Ćurković dobili smo odgovore na pitanja zašto, gdje i kako dolazi do korozije; u kojim se oblicima javlja i kako je prepoznati. Isto tako, spomenula je više različitih podjela korozije. Podjelu korozije prema mehanizmu djelovanja (kemijska i elektrokemijska), izgledu korozijskog napada (opća i lokalizirana), prema korozivnim sredinama (atmosferska, korozija u tlu, korozija u elektrolitima i neelektrolitima). Dotakla se i nekih posebnih oblika korozije (korozija zbog lutajućih struja, korozija u procijepu, korozija uz naprezanje, korozijski zamor, erozijska korozija, mikrobiološka korozija i dr.). Objasnila je metode pomoću kojih možemo odrediti brzinu korozije u laboratoriju i na terenu te napomenula da svaka od navedenih metoda daje određenu vrstu i količinu podataka. Izbor metode, uz druge čimbenike, ovisi i o informacijama koje testiranjem želimo dobiti. Treća tema koju je obradila zaštita je od korozije. Kao što znamo, korozija je nenamjerno razaranje konstrukcijskih materijala koje je uzrokovano fizikalnim, fizikalno-kemijskim, kemijskim i biološkim agensima. To je spontan proces koji godišnje gospodarstvu nanosi ogromne štete. Četvrtina šteta prouzročenih korozijom može se spriječiti uporabom suvremenih tehnologija i to na nekoliko načina: adekvatnim izborom materijala, elektrokemijskom zaštitom (katodna i anodna), zaštitom obradom korozivne sredine (uklanjanjem aktivatora korozije i uvođenjem inhibitora korozije u agresivnu sredinu) te zaštitom prevlakama i premazima (metalne i nemetalne prevlake i anorganske i organske prevlake i premazi). Nakon izlaganja, asistentice Dajana Mikić i Ivana Šoić demonstrirale su eksperimentalne tehnike pomoću kojih se u praksi može detektirati pojava korozije i odrediti njen intenzitet.

Meni je najzanimljivije bilo predavanje koje je održala prof. dr. sc. Sanja Martinez; analizom konkretnih slučajeva korozijskih oštećenja s kojima se susrela u praksi približila nam je svu prethodno objašnjenu teoriju. Moram napomenuti da je svako od predavanja bilo vrhunski prezentirano, bez obzira na to što mi se njezino najviše svidjelo.

Kroz predavanje naslovljeno "Europska normizacija i hrvatska zakonska regulativa u području korozije", prof. dr. sc. Martinez izvijestila nas je o novostima u normi EN ISO 12944:2018 (Zaštita od korozije čeličnih konstrukcija zaštitnim sustavom boja).

Pravovremena i kvalitetna zaštita od korozije trebala bi biti ne iznimka, već pravilo kojega bismo se trebali držati kako bismo smanjili gubitke ne samo u industriji, nego i kod spomeničke baštine.

Informacije o ReCorr-ovim tečajevima i radionicama dostupne su ovdje.

* * * 

Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

Kako ispričati priču? Koju priču ispričati?

PIŠE Nađa Tomašević (3. godina)
Ispravila i dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Ovogodišnja je radionica uključivala dva zadatka vezana za međunarodni znanstveno-istraživački projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS). O prvome je zadatku pisala moja kolegica Lucija Vrdoljak (poveznica). Ukratko, iz stručne literature na engleskom jeziku trebali smo izdvojiti i kategorizirati pojmove kojima se opisuju oštećenja i promjene na skulpturama na otvorenom. Zatim smo trebali pronaći primjere oštećenja i promjena materijala na reljefu Branka Ružića Vrata  iz Parka skulptura Željezare Sisak. Kroz taj smo se zadatak upoznali s planom izrade ilustriranog višejezičnog rječnika pojmova koji se rabe u konzervaciji-restauraciji skulptura, murala i grafita. Taj će rječnik biti jedan od ishoda projekta CAPuS.

U okviru toga projekta planirana je i izrada internetske stranice Parka skulptura Željezare Sisak. Mi smo se za vrijeme boravka u Sisku trebali okušati u pisanju interpretacijskih tekstova, poput onih koji će biti objavljeni na internetskoj stranici. Na stranici će biti objavljene i fotografije skulptura koje je za vrijeme radionice snimio ugledni hrvatski fotograf Boris Cvjetanović.


Sudionice 7. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak: Lucija Vrdoljak, Lucija Jolić, Kasija Rnjak, Jelena Hudinčec i Tamara Kaličanin

Na ovome mjestu moram reći da smo još prije dolaska u Sisak dobili zadatak da od dostupnoga gradiva (tekstova iz kataloga godišnjih izložbi Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak", članaka iz Vjesnika Željezare, transkripata intervjua s umjetnicima) priredimo tekst koji, na široj publici zanimljiv način, obrađuje jednu skulpturu iz Parka. Profesorica Sagita Mirjam Sunara je zainteresiranim studentima ponudila tri skulpture. Studenti koji su uspješno obavili taj zadatak dobili su priliku sudjelovati u 7. konzervatorsko-restauratorskoj radionici u Parku skulptura Željezare Sisak i natjecati se za mjesto u istraživačkoj grupi našega sveučilišta na projektu CAPuS.

Kad smo stigli u Sisak, profesorica je zamolila Jelenu Hudinčec i Luciju Jolić da odvedu ostatak ekipe u obilazak Parka skulptura. Jelena je već dvaput boravila u Sisku, a Luciji je ovo bila druga radionica na kojoj je sudjelovala. Profesorica je zatražila da pomno promotrimo svaku skulpturu i da joj kasnije priopćimo koja nas se najsnažnije dojmila. Neke su nas skulpture oduševile svojom formom, neke, pak, idejom koju utjelovljuju, ali na kraju šetnje po radničkome naselju Željezara svaka je od nas imala svoga favorita.

Profesorica je potom zatražila da kritički analiziramo tekstove o skulpturama koje smo napisale prije dolaska u Sisak. Pokušale smo odrediti što je u pojedinom tekstu zanimljivo, a što bi se moglo izostaviti. Nakon toga je ponovno došao red na pisanje: ovaj put smo trebale napisati tekst o skulpturi iz Parka koja nam se najviše svidjela.

Pripravnica Tina Tomšič priredila je za svaku skulpturu s naše "top-liste" podatke o autoru, njegovu umjetničkom stvaralaštvu, sudjelovanju u sisačkoj koloniji itd. Iz mnoštva novinskih članaka, opsežnih transkripata intervjua i druge građe trebalo je izvući ono najbitnije. Prilikom pisanja vodile smo se idejom da tekst treba biti kratak, sadržajno zaokružen i nadasve zanimljiv. No, to je lakše reći nego napraviti, osobito početnicima poput nas!

Sada napuštamo Sisak i odlazimo u Split. Sredinom listopada profesorica Sunara je organizirala dva predavanja i dvije radionice pod vodstvom muzejskih edukatorica iz Velike Britanije, Emme Spencer i Kathryn Welford. Program se odvijao u Muzeju grada Splita. Tema prve radionice bilo je pisanje interpretacijskih tekstova. Kroz predavanja i praktične zadatke sudionici su se upoznali s osnovnim pravilima o pisanju takvih tekstova.


Radionicu je organizirao Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu u suradnji s Muzejom grada Splita (snimila: Sagita Mirjam Sunara)

Najprije trebamo znati za koga tekst pišemo. Tko je ciljana publika, kome se obraćamo? Treba pisati kao novinar, a ne kao znanstvenik. Treba krenuti od pretpostavke da publika ne zna ništa o temi o kojoj pišemo. Predavačice su u šali rekle da tekst mora biti razumljiv devetogodišnjem djetetu. Čitatelja ne smijemo zbunjivati stručnim terminima. Dužinu rečenica treba varirati, ali je poželjno da prva rečenica bude kratka. Ta prva rečenica treba uloviti pažnju čitatelja, i natjerati ga da nastavi čitati. Spencer i Welfrod su više pute rekle da je važno da promatrač uspostavi/izgradi odnos s umjetničkim djelom, ali mu ne smijemo sugerirati što da misli ili osjeća. Mi možemo ponuditi pitanja koja će ga navesti na razmišljanje ili ponukati da sagleda predmet iz druge perspektive. Na taj način umjetničko djelo postaje interaktivno.

Premda ovi savjeti zvuče jednostavno, pisanje interpretacijskih tekstova izuzetno je složeno. Spencer i Welford su naglasile da pisanju mora prethoditi opsežno istraživanje. U njihovim ustanovama u pisanju takvih tekstova sudjeluju stručnjaci iz različitih disciplina; to je timski rad.

Jedna od vježbi u okviru njihove radionice uključivala je kritičku analizu tekstova koje smo napisali u Sisku. Profesorica Sunara je odabrala dva teksta. Jedan je bio posvećen skulpturi Belizara Bahorića Visoki napon, a napisala ga je Kasija Rnjak. Autorica drugoga teksta je Lucija Jolić; taj tekst obrađuje skulpturu Jure Žaje U spomen Jurju Dalmatincu.


Belizar Bahorić, Visoki napon, 1982. (snimio: Boris Cvjetanović)


Jure Žaja, U spomen Jurju Dalmatincu, 1979. (snimio: Boris Cvjetanović)

Kasija je, složili su se svi, ispravno uočila da je Bahorićeva skulptura zanimljiva zbog toga što iz svakoga kuta drugačije izgleda. Njezin tekst poziva gledatelja/čitatelja na kretanje, obilazak oko skulpture. Žajina je skulptura specifična po tome što je najveći dio skulpture ukraden. Kod te je skulpture najvažnije ispričati priču o njezinu nastanku i nestanku.

Polaznici radionice primijetili su da u oba teksta dosta prostora zauzimaju crtice iz života umjetnika. Zaključeno je da biografija autora nije nešto što će zaintrigirati čitatelja ili ga potaknuti na daljnje čitanje. Predloženo je, stoga, da se biografske crtice izdvoje i zasebno navedu, primjerice ispod glavnoga teksta. Problem je predstavljalo i to što su u tekstovima upotrijebljeni neki stručni izrazi (npr. pocinčani čelik). Svi su se složili da stručne termine treba izbjegavati. Nije, međutim, postignut jedinstven stav oko toga treba li u tekstu spominjati tehnologiju izrade umjetničkog djela. Kod nekih skulptura iz Siska upravo je materijal, odnosno tehnologija izrade je ono što djelo čini posebnim, zanimljivim, i što bi promatrača moglo natjerati na razmišljanje. Promatrač bi morao znati izgleda li skulptura onako kako ju je umjetnik zamislio/izradio ili je doživjela određene izmjene, istaknula je profesorica Sunara; jedino tako može donijeti ispravan sud o njezinoj likovnoj vrijednosti. Dijelim njezino mišljenje da ne treba podcjenjivati zanimanje publike za tehnički proces nastajanja umjetničkog djela. Dovoljno je vidjeti koliko pregleda imaju takva videa na Facebooku i You Tubeu (primjer prvi; primjer drugi).

Zaključno bi se moglo reći da je radionica o pisanju interpretacijskih tekstova otvorila mnoga pitanja, ali i dala puno ideja i ponudila smjernice za daljnji rad. Članovima splitske istraživačke grupe na projektu CAPuS stečena će znanja biti od velike pomoći u pisanju tekstova za internetsku stranicu o Parku skulptura u Sisku.


Sudionici radionice koju su vodile Emma Spencer i Kathryn Welford pri radu; na čelu stola je Nađa Tomašević (snimila: Sagita Mirjam Sunara)

* * * 

Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

Od fotoaparata do 'Google Street View' tehnologije

PIŠE dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.



Za vrijeme održavanja 7. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak, fotograf Boris Cvjetanović snimio je skulpture za potrebe izrade internetske stranice Parka. Izrada stranice jedan je od zadataka istraživačke grupe Sveučilišta u Splitu na projektu Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS). Jedna od tema kojima se moja grupa bavi su strategije uključivanja publike kako bi se uspostavila komunikacija s umjetničkim djelima u javnome prostoru i produbilo razumijevanje takvih djela.

Boris Cvjetanović snima skulpturu Milivoja Babovića; Sagita Mirjam Sunara mu asistira (snimila: Tina Tomšič)

Milivoje Babović, Skulptura V, 1981. (snimio: Boris Cvjetanović)

U Sisku nam se pridružio i IT stručnjak Toni Tabak (Digitize Studio DITZ), član projektnoga tima. Toni je već izradio službenu internetsku stranicu projekta CAPuS, a ovih dana privodi kraj rad na CAPuS Digital Repository – sustavu pohrane digitalne građe producirane u okviru projekta. U digitalnom će repozitoriju biti pohranjeno sve, od fotografske dokumentacije do izvješća o provedenim zahvatima na odabranim umjetničkim djelima.

Toni je u Sisak donio laku bespilotnu letjelicu s kamerom. Snimio je skulpture u radničkome naselju Željezara, povijesnu jezgru Siska, čak i Janešov spomenik u šumi Brezovica kamo su organizatori Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" svojevremeno vodili sudionike na izlet. Te ćemo snimke upotrijebiti za internetsku stranicu Parka skulptura.


Toni Tabak s dronom (ovu i ostale fotografije snimila: Sagita Mirjam Sunara)



O posljednjem danu radionice već smo pisali, ali vrijedi podsjetiti da smo se taj dan priključili grupi koju je ravnatelj Gradskoga muzeja Sisak, mr. sc. Vlatko Čakširan, poveo u obilazak jednoga dijela Željezare Sisak. Obilazak je bio organiziran u okviru 6. Dana industrijske baštine grada Siska. Posjetili smo nekoliko tvorničkih hala i upravljačku salu Željezarine hidropneumatske stanice koja je zbog svog "svemirskog" izgleda dobila nadimak Houston. Gospodin Milan Sladojević, direktor Applied Ceramicsa za Hrvatsku, tvrtke u čijemu se posjedu taj dio Željezare nalazi, dozvolio nam je da se nakon službenog obilaska vratimo u upravljačku salu i da je snimimo specijalnom 3D kamerom koju je Toni donio u Sisak (zapravo se radi o prijenosnom 3D skeneru).



Snimanje je trajalo tridesetak minuta. Toni je "prošetao" kamerom kroz prostoriju. Na svakoj poziciji na kojoj se zaustavio, kamera je skenirala punih 360 stupnjeva oko sebe.





Kako izgleda završni "proizvod", pogledajte ovdje. Podsjetit će vas na Street View "šetnju" Googleovim kartama!

Uvjerili smo se da je ovo moćan alat za dokumentiranje interijera povijesnih građevina. Bilo bi sjajno kada bi se na ovaj način dokumentirali i drugi zanimljivi/vrijedni dijelovi Željezarinih pogona.

* * * 

Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

Razgovor ugodni sa stanovnicima radničkoga naselja Željezara

PIŠE Jelena Hudinčec (5. godina)
Uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografija: Lucija Vrdoljak (3. godina)

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)


Konzervatorsko-restauratorska radionica koja je krajem rujna održana u Parku skulptura Željezare Sisak treća je radionica na kojoj sam sudjelovala. Od prve se radionice mnogo toga promijenilo. Čini mi se da su prije dvije godine ljudi još uvijek s nepovjerenjem gledali na skulpture razasute po radničkome naselju i nas koji se njima bavimo. Ne znam jesu li skulpture kod njih pobuđivale pozitivne osjećaje ili su bile tek bolan podsjetnik na neka sretnija vremena. Poneki bi prolaznik zastao da upita što radimo i da podijeli s nama svoju priču vezanu za Željezaru Sisak. Ljudi bi s nostalgijom pričali o boljim danima, kada je tvornica radila i donosila njihovim obiteljima kruh na stol.

Svake bi nam godine prišlo nekoliko ljudi, ali ove smo godine oborili sve rekorde! Prilazili su nam osnovnoškolci, zatim stariji ljudi. Zapravo, osobe svih uzrasta. To pokazuje da se nešto mijenja. Ljudi nam ne bi samo ispričali što su u Željezari radili i što je Željezara za njih napravila, nego su se hvalili poznavanjem imena autora skulptura i nazivima djela koja im se najviše sviđaju. Mi smo im, pak, strpljivo objašnjavali čime se trenutno bavimo.

Dakako, bilo je i onih koji i dalje ne vide smisao našega nastojanja da očuvamo skulpture. Teško je biti pozitivan nakon šoka koji su grad i njegova okolica doživjeli zatvaranjem giganta koji je u svoje zlatno doba upošljavao četrnaest tisuća ljudi. Teško je razumjeti zašto bi netko izdvajao vrijeme (i novac) za skrb o "starom željezu" dok ima ljudi koji jedva krpaju kraj s krajem.

Ipak, to nas ne smije pokolebati. Svoj posao u Sisku smatramo važnim i potrebnim. Vjerujemo da skulpture čine ovo naselje ljepšim. Osim toga, one mogu ispričati priču o tvornici i njezinoj propasti, i o utjecaju koji je to imalo na lokalnu zajednicu. Drugim riječima, one mogu postati glas nekadašnjih Željezaraca. Nadamo se da će svi žitelji Siska to prepoznati i da će razviti pozitivan stav o očuvanju toga dijela svoje prošlosti/baštine. Nadamo se da će na skulpture (još) bolje paziti i da će ih (još) više cijeniti.

Ova me fotografija uvjerava da smo na dobrome putu.

Ružićeva 'Vrata' iz Parka skulptura Željezare Sisak: grafičko dokumentiranje degradacija

PIŠE Lucija Jolić (3. godina)
Ispravila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Treći radni dan, popodne (srijeda, 26. rujna 2018.)

Trećega dana radionice posvetili smo se mapiranju oštećenja na skulpturi Vrata autora Branka Ružića. U duhu prave terenske nastave, od hotela do radničkoga naselja Željezara, gdje je skulptura smještena, vozimo se kombijem Gradskog muzeja Sisak, u ugodnom društvu dvojice muzejskih tehničara. U kombiju se prevozi i pokretna skela. Po dolasku na teren pomažemo djelatnicima Muzeja u njezinu sastavljanju. Pokretna skela bila nam je nužna jer je Ružićev reljef visok gotovo četiri metra; bez nje ne bismo mogli pristupiti najgornjim reljefnim poljima.



Profesorica Sunara je zatražila da osmislimo koje ćemo vrste oštećenja i promjena na materijalu mapirati na tehničkim crtežima. Za svako reljefno polje imamo tri tehnička crteža: pogled sprijeda, pogled straga i jedan bokocrt (pogled s lijeve strane za reljefna polja na lijevoj strani i pogled s desne strane za reljefna polja na desnoj strani). Svaki je tehnički crtež ispisan u tri primjerka: dva možemo upotrijebiti za mapiranje, a treći nam služi za ispravljanje.

Prvi korak je vizualni pregled Ružićevih Vrata. Kao što je u prethodnom blogočlanku opisala kolegica Lucija Vrdoljak, najprije smo odredili mjesta na kojima su prisutna oštećenja s kojima smo se upoznale proučavajući stručnu literaturu o skulpturama na otvorenom. Bilo je jako važno da svi znamo prepoznati određenu vrstu oštećenja ili promjene na materijalu. Svako smo oštećenje obilježili samoljepljivom plastičnom trakicom na kojoj je bio ispisan "kod" oštećenja. Profesorica Sunara je označene pozicije fotografirala. Te ćemo fotografije upotrijebiti za slikovni rječnik degradacija čija se izrada planira u okviru projekta CAPuS.

Na Ružićevoj skulpturi nismo pronašli čitavu paletu oštećenja s kojima smo se susreli u literaturi. Ono što smo pronašli, zabilježili smo na listu papira. Nakon kraće rasprave, odlučili smo da ćemo na nacrtima koje je izradila Ankica Sučić Marić (Even d.o.o.) ucrtati sljedeće vrste oštećenja i promjena na materijalu:

1. potpuni gubitak materijala (metal),
2. područja zahvaćena korozijom,
3. gubitak premaznih slojeva,
4. diskoloracija,
5. cjedine prouzročene korozijom,
6. prljavština,
7. biološki obraštaj,
8. vandalizam.

Učinilo nam se da kod vandalizma i gubitka premaznih slojeva moramo biti precizniji, pa smo uveli dodatnu podjelu: za vandalizam – boja u spreju, naljepnice, papir; za gubitak premaznih slojeva – gubitak do metala, gubitak do temeljnog premaza.


Potpuni gubitak materijala (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Područja zahvaćena korozijom, cjedine prouzročene korozijom (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Vandalizam – boja u spreju, papir, naljepnice (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Vandalizam – papir sa selotejpom, detalj (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Gubitak premaznih slojeva – gubitak do temeljne boje, gubitak do metala (u sredini) (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 

Ja sam i prošle godine sudjelovala u izradi grafičke dokumentacije za Ružićeva Vrata. Smatram da smo ove godine sistematičnije pristupili tom zadatku. Prošle smo godine naglasak stavili na degradaciju metala, a promjene na premaznim slojevima bile su nam u drugome planu. Primjerice, na tehničkim crtežima mapirali smo četiri vrste oštećenja metala (nedostatak materijala, potklobučenje, ljuštenje, raslojavanje) i samo dvije koje se odnose na premazne slojeve (izgrebano, urezano). Pritom smo zanemarili činjenicu da i kod premaznih slojeva može doći do gubitka materijala, ali i da postoje neke druge vrste promjena poput diskoloracije. Sada smo ispravili tu pogrešku.

Još jedna novina u odnosu na prošlu godinu jest "podjela" oštećenja i promjena na materijalu na tehničkim crtežima. Prošle smo godine sve tipove degradacija mapirali na jednoj podlozi. Ove smo godine na raspolaganju imali dvije podloge. Na jednoj smo podlozi odlučili prikazati oštećenja vezana za metal (potpuni gubitak materijala, područja zahvaćena korozijom; dodali smo i vandalizam kako bismo "rasteretili" drugi tehnički crtež). Drugi tehnički crtež uključuje promjene vezane za premazne slojeve (diskoloracija, gubitak premaznih slojeva, cjedine uzrokovane korozijom, prljavština, biološki obraštaj). Za svaku vrstu degradacije osmislile smo poseban način označavanja. Svaki simbol razlikuje se bojom i usmjerenjem linija.

Rezultate svoga rada prezentirale smo profesorici Sunari i Tini Tomšič. Nakon što smo od njih dobili zeleno svjetlo, započinjemo s izradom grafičke dokumentacije.


Studentica Tamara Kaličanin na skeli (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Studentici Kasji Rnjak ni skela nije dovoljna (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 


Označavanje površina zahvaćenih korozijom (snimila: Sagita Mirjam Sunara) 

Dan je bio dug, ali produktivan. Završavamo ga pospremanjem stvari i prenošenjem skele u skladišni prostor koji nam je ljubazno ustupila tvrtka Sisak stan.

Po povratku u hotel zadovoljno komentiramo količinu odrađenog posla i brzinu rada. Potvrdila se ona dobro poznata izreka: "Dobra organizacija predstavlja pola obavljenog posla."

* * * 

Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

Skulpture na otvorenom: stručni termini kojima se opisuju oštećenja i promjene na materijalu

PIŠE Lucija Vrdoljak (3. godina)
Ispravila i dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara, Gradski muzej Sisak

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Program 7. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak uključivao je nekoliko zadataka vezanih za međunarodni projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS). Jedan od njih bio je upoznati studente sa stručnom literaturom iz područja konzervacije-restauracije skulptura na otvorenom. Konzultirajući literaturu na engleskom jeziku trebali smo izdvojiti i kategorizirati termine kojima se opisuju oštećenja i promjene na takvim umjetničkim djelima. U okviru CAPuS-a planirana je izrada ilustriranog višejezičnog rječnika pojmova koji se rabe u konzervaciji-restauraciji skulptura, murala i grafita – ovaj nas je zadatak trebao uvesti u taj dio projekta.


Drugi radni dan, popodne (utorak, 25. rujna 2018.)

Popodnevne sate drugoga dana radionice provele smo u hotelu, prelistavajući literaturu koju nam je dala profesorica Sagita Mirjam Sunara. Posao smo podijelile tako da je svaka od nas dobila jednu ili dvije knjige iz koje će izvlačiti stručne termine. S nekim smo se pojmovima prvi put susrele: fissure, pack out, crosslink...


Literatura na engleskom jeziku iz koje smo izvlačile stručne termine (snimila: Sagita Mirjam Sunara)

Nakon što smo kompletirale i usporedile svoje popise, uslijedio je kompliciraniji dio zadatka: razvrstavanje stručnih termina u kategorije. Bilo je dosta rasprave oko toga koje ćemo kategorije uvesti i koji ćemo termin svrstati u koju kategoriju. Kolegica Jelena Hudinčec predložila je da se oslonimo na dva dokumenta koja su predstavljena na splitskom sastanku CAPuS istraživačkih timova: radna verzija europske norme "Conservation of cultural heritage – General terms for describing the alterations of objects" i radna verzija obrasca za dokumentiranje zatečenog stanja koju su izradili talijanski partneri. Sastanak je održan sredinom srpnja u Splitu, a Jelena Hudinčec i Lucija Jolić sudjelovale su na njemu.

Stručne smo termine odlučile razvrstati u osam kategorija:

1. promjena optičkih svojstava (eng. optical alteration),
2. deformacija (eng. deformation),
3. dodatak tvari (eng. addition of a substance),
4. gubitak materijala (eng. loss of material),
5. gubitak kohezije (eng. loss of cohesion),
6. biološke promjene (eng. biological alteration),
7. kemijske promjene (eng. chemical alteration),
8. prirodni uzroci (eng. natural causes).

Kod nekih je termina bilo lako odrediti u koju kategoriju spadaju. Brzo smo se, primjerice, složili da "disokoloracija" (eng. discoloration) spada u kategoriju "promjena optičkih svojstava materijala". Neki su se pojmovi, međutim, mogli svrstati u više kategorija. Jedan takav primjer je "mjehurenje" (eng. blistering): ono se može svrstati u "gubitak kohezije" (ili adhezije), ali i u kategoriju "deformacije". U literaturi smo susreli i nekoliko stručnih termina koji opisuju istu vrstu oštećenja (npr. rusting i corrosion). Složili smo se da ponavljanja treba izbjegavati.


Treći radni dan, jutro (srijeda, 26. rujna 2018.)

U jutarnjim satima trećega dana radionice prezentirale smo rezultate svojega rada profesorici Sunari. Zajedno smo analizirali značenje svakog stručnog termina i razmotrili je li svrstan u odgovarajuću kategoriju. Profesorica nas je upozorila na pogreške. Primjerice, "razdvajanje" (eng. separation) smo svrstale u kategoriju "deformacija"; primjerenija bi kategorija bila "gubitak kohezije". Profesorica nas je uputila na koristan izvor: online rječnik hrvatskog strukovnog nazivlja.

Nakon zajedničke rasprave otišli smo do reljefa Branka Ružića Vrata. Tu nam je profesorica Sunara dala novi zadatak: trebali smo pregledati reljef i pronaći primjere oštećenja i promjena materijala s kojima smo se upoznale pregledavajući stručnu literaturu. Nešto više o tome doznat ćete u idućem blogočlanku.


Studenti pri radu (snimila: Sagita Mirjam Sunara)

Vrijedno je spomenuti da smo u utorak 25. rujna poslušale zanimljivu prezentaciju o obnovi školskog broda Galeb i Palače Šećerane unutar kompleksa Benčić u Rijeci. Predavanje je održano u Gradskome muzeju Sisak u okviru manifestacije 6. Dani industrijske baštine grada Siska. Ravnatelj Muzeja, mr. sc. Vlatko Čakširan, svim je sudionicima radionice poklonio majice s logom izložbe "Željezara Sisak – nedovršeni gigant" posvećene osamdesetogodišnjici sisačke Željezare. Mr. sc. Čakširan je autor izložbe i glavni organizator Dana industrijske baštine grada Siska.

Predavanje su održale djelatnice Centra za industrijsku baštinu Sveučilišta u Rijeci (fotografija je preuzeta s Facebook stranice Gradskoga muzeja Sisak; cijeli album pogledajte ovdje)

Sudionici 7. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak prate predavanje (fotografija je preuzeta s Facebook stranice Gradskoga muzeja Sisak; cijeli album pogledajte ovdje)

* * * 

Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

7. konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak i sudjelovanje u projektu CAPuS

PIŠE Nađa Tomašević (3. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara, T. Tomšič

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak održana je od 24. do 30. rujna 2018. Radionicu je organizirala i vodila dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art., uz asistenciju mag. konz.-rest. Tine Tomšič, pripravnice na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. U radionici je sudjelovalo šestero studenata konzervacije-restauracije: Jelena Hudinčec (5. godina), Tamara Kaličanin (4. godina), Lucija Jolić (3. godina), Lucija Vrdoljak (3. godina), Kasija Rnjak (2. godina) i autorica ovih redaka. Radionica je financirana sredstvima Sisačko-moslavačke županije i međunarodnog znanstveno-istraživačkog projekta CAPuS.

Praktični rad studenata bio je vezan za reljef Branka Ružića Vrata. Usporedo s tim odvijao se niz aktivnosti vezanih za projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) u kojemu Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, odnosno Odsjek za konzervaciju-restauraciju, jedan od partnera. Povrh toga, profesorica Sunara je u okviru manifestacije 6. Dani industrijske baštine grada Siska promovirala knjigu The Conservation of Sculpture Parks, zbornik radova konferencije posvećene očuvanju parkova skulptura koja je 2015. godine održana u Sisku. Knjiga se može naručiti preko izdavačke kuće Archetype Publications.


Promocija knjige The Conservation of Sculpture Parks (ur. Sagita Mirjam Sunara i Andrew Thorn) održana je 24. rujna 2018. u Gradskome muzeju Sisak. Knjigu su predstavili dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, urednica, i mr. sc. Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskoga muzeja Sisak (snimila: Tina Tomšič)


Naslovnica knjige The Conservation of Sculpture Parks. Sadržaj knjige možete pogledati ovdje


Prvi radni dan (ponedjeljak, 24. rujna 2018.)

U popodnevnim satima ponedjeljka, družina od šestero studenata stigla je u hladni Sisak. Nakon prvotnog temperaturnog šoka (i nevjerice), smjestili smo se u Hotel Panonija. Vrijedno je spomenuti da je hotel nekoć pripadao Željezari Sisak.  Za vrijeme održavanja Željezarinih likovnih kolonija u njemu su boravili umjetnici.

Nakon što smo se okrijepili, profesorica Sunara nam je održala predavanje o projektu zaštite i očuvanja Parka skulptura Željezare Sisak. Projekt je pokrenut 2012. godine. Te je godine, naime, zbirka od 38 skulptura na otvorenom nastalih u okviru Kolonije upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Profesorica nam je predstavila i međunarodni projekt CAPuS koji je započeo u siječnju 2018., a trajat će do kraja 2020.

Kroz predavanja koja nam je profesorica Sunara držala na fakultetu svi smo bilo dobro upoznati s radom Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" koja je djelovala u periodu od 1971. do 1990. godine te je Sisku ostavila vrijedno umjetničko naslijeđe. Sada smo čuli kako je došlo do ideje o pravnoj zaštiti i organiziranom čuvanju skulptura koje krase tvornički krug i javne površine  u radničkom naselju Željezara. Dvije su stvare tome doprinijele, a obje su se dogodile otprilike u isto vrijeme (druga polovica 2000-ih): umjetničko-istraživački projekt istaknutog sisačkog umjetnika Marijana Crtalića Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara i spašavanje skulpture Simetrija autorice Vere Fischer (zasluge pripadaju gđi Branki Sešo; što je točno napravila, pročitajte ovdje).


Kratki dokumentarni film Marijana Crtalića Industrijski raj iz 2009. godine zorno prikazuje kakav je bio odnos prema umjetničkom naslijeđu Željezare Sisak prije desetak godina 

Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu od 2012. godine provodi konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura. Suradnja je uspostavljena na inicijativu Konzervatorskog odjela u Sisku Ministarstva kulture, odnosno njegove pročelnice, Ivane Miletić Čakširan. U organiziranju radionica isprva je sudjelovala Gradska galerija Striegl, a od 2016. godine podršku (nam) osigurava Gradski muzej Sisak.

Muzej je uključen i u međunarodni projekt CAPuS. Glavni cilj toga projekta je razvoj metodologije za  konzervaciju-restauraciju umjetničkih djela u javnome prostoru. Hrvatski i njemački istraživački timovi bavit će se skulpturama na otvorenom, a talijanski, španjolski i poljski istraživači muralima i grafitima. Od hrvatskih ustanova na projektu još sudjeluje istarski METRIS. Sve aktivnosti hrvatskih partnera usmjerene su na Park skulptura Željezare Sisak. Splitski studenti konzervacije-restauracije također imaju priliku sudjelovati u projektnim aktivnostima.


Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).

Nakon predavanja profesorice Sunare otišli smo na počinak kako bismo sutra odmorni mogli pristupiti novim zadacima.


Drugi radni dan (utorak, 25. rujna 2018.)

Pogled na magloviti Sisak kroz prozor hotelske sobe nije obećavao pretopao dan. S obzirom na vrućine kojima smo još jučer bili izloženi u Splitu, upozorenja o niskim temperaturama u Sisku nismo shvatili preozbiljno. Naoružani najtoplijom odjećom koju smo imali, nakon doručka krenuli smo u obilazak Parka.

Prva postaja: skulptura Branka Ružića Vrata. Tina Tomšič nam je objasnila da je Ružić izradio nekoliko radova istoga naziva ili istog tematskog određenja. U Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda, primjerice, nalaze se Crna vrata iz 1982. godine (drvo), Vrata IV iz 1984. godine (konac na platnu), Vrata iz 1988. godine (bronca), Paleta iz 1989. godine (obojeni papir) i Vrata zemljana iz 1994. godine (terakota). Sisačka su Vrata jedinstvena po materijalu izrade (obojeni čelik) i dimenzijama (visoka su gotovo četiri metra).


Radničko naselje Željezara obavijeno maglom (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Trg na kojemu se nalaze Ružićeva Vrata (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Sudionici radionice ispred Ružićevih Vrata (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Tina Tomšič pokazuje sudionicima radionice fotografiju Ružićevih Vrata zemljanih iz Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda (snimila: Sagita Mirjam Sunara)

Nakon toga su nam kolegice Lucija Jolić i Jelena Hudinčec prepričale što su radile prošle godine u okviru 6. konzervatorsko-restauratorske radionice. Glavni im je zadatak bilo mapiranje različitih vrsta oštećenja i promjena gradbenih materijala na Ružićevu reljefu. Isti nas je posao čekao i ove godine. Tehnički crteži na kojima je prošle godine trebalo provesti mapiranje bili su loši. Kolegice su dosta vremena provele korigirajući crteže što je ostavilo jako malo vremena za mapiranje. Nove podloge za mapiranje izradila Ankica Sučić Marić iz tvrtke Even specijalizirane za izradu dokumentacije.

Profesorica Sunara i pripravnica Tomšič morale su nas napustiti jer je profesorica Sunara gostovala na Prvom programu HRT-a u emisiji "Dobar dan, Hrvatska". Mi smo, pak, nastavili obilazak Parka skulptura uz stručno vodstvo Jelene Hudinčec kojoj je ovo već treća radionica u Sisku.


Profesorica Sunara je gostovala u emisiji "Dobar dan, Hrvatska". Tema je bila umjetnost urbanog prostora (snimila: Sagita Mirjam Sunara)


Iz studija HTV-a (snimila: Tina Tomšič)

Skulpture su razmještene po čitavom naselju Željezara. Šetnju kroz naselje obavijeno maglom prekinuli smo kako bismo se ugrijali uz šalicu vrućeg čaja. Obilazak samo nastavile uz cestu što vodi prema ulazu u Željezaru. S lijeve i desne strane ceste nalazi se veći broj skulptura: Diminićev Objekt I, Babovićeva Skulptura br. V i druge. Kožarićevi Antipodi zauzimaju istaknuto mjesto na ulazu u tvornički krug. Obišle smo i skulpture koje krase veliku zelenu površinu što odvaja Željezaru od stambenih zgrada. Tu se, između ostalog, nalazi skulptura Josipa Diminića Objekt II koja je konzervirana-restaurirana 2014. godine. Primjetile smo da je na jednom dijelu površine obojene crvenom bojom došlo do diskoloracije. Riječ je o zoni na kojoj se između temeljne i završne boje nalazi sloj kita. Planirano je da se u okviru projekta CAPuS istraži što je uzrokovalo diskoloraciju. Nedaleko od Diminićeve skulpture nalazi se ostatak skulpture U spomen Jurju Dalmatincu autora Jure Žaje. Gornji dio te skulpture ukraden je prije nekoliko godina.

Skulptura koja me se najviše dojmila je Užarena planeta autora Ratka Petrića. Iako se u Parku nalaze i monumentalnije i estetski možda privlačnije skulpture, ova skulptura je za mene posebna upravo zbog svoga naziva i materijala od kojega je napravljena. Danas, kada se svijet doslovno guši u plastici, ova skulptura izrađena od plastične mase kao da predviđa apokaliptičnu budućnost koju taj materijal donosi. Petrićeva Užarena planeta prava je, premda vjerojatno neplanirana, vizija stvarnosti koju danas živimo.


Fotograf Boris Cvjetanović pokraj skulpture Ratka Petrića Užarena planeta. Gospodin Cvjetanović je posjetio Sisak za vrijeme održavanja 7. konzervatorsko-restauratorske radionice kako bi fotografirao skulpture za web-stranicu Parka koja će se izraditi u okviru projekta CAPuS (snimila: Sagita Mirjam Sunara)