utorak, 30. svibnja 2017.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan treći

PIŠE Ana-Marija Lučić (2. godina)
Ispravila i dopunila: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara
Fotografije i njihovi opisi: S. M. Sunara


Treći dan 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije bio je rezerviran za predavanja slovenskih studenata. Prvo predavanje održale su Petra Bohic i Helena Pucelj Krajnc na temu konzerviranja-restauriranja predmeta iz kuće Jože Plečnika (1872. – 1957.), čuvenog slovenskog arhitekta. U izlaganju su objasnile s kojim su se problemima susrele – od valorizacije predmeta do njihove prezentacije u prostoru – i koja su rješenja osmislile.


Petra Bohic i Helena Pucelj Krajnc

Drugo predavanje održala je Ana Oblak koja je govorila o slici Ecce homo baroknoga slikara Leopolda Layera (1752. – 1828.). Osobitu pažnju posvetila je problematici čišćenja osjetljivih dijelova slike (onih rađenih crvenom bojom, odnosno s cinoberom) i strukturnoj sanaciji tekstilnoga nositelja.


Ana Oblak


Materijale za čišćenje trebalo je prilagoditi osjetljivosti bojanoga sloja


U fazi rekonstruiranja nedostajuće preparacije korišten je silikonski odljev izvorne površine. Više o toj tehnici zapunjavanja oštećenja slikanoga sloja možete doznati u blogočlanku "Radionica o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja" (autorica: S. M. Sunara)


Materijali za podslikavanje, lakiranje i retuširanje

Zadnje predavanje održala je Barbara Dragan. Barbara je prezentirala svoj magistarski stručni rad o konsolidaciji karbonatnih stijena metodom biomineralizacije. Postupak je to u kojemu mikrobi proizvode kalcij karbonat u sklopu svojih osnovnih metaboličkih aktivnosti. Mogućnosti primjene ove metode u zaštiti i očuvanju kulturne baštine još uvijek se istražuju, ali rezultati djeluju obećavajuće. Ovo mi se predavanje najviše svidjelo, jer se bavi temom koja je relativno nova u konzervaciji-restauraciji kamena, a ima velik potencijal. Tema karbonatne mineralizacije već duže vrijeme pobuđuje moj interes, a na konferenciji sam mogla iz prve ruke čuti o dobrim i lošim stranama te metode.


Barbara Dragan


Četiri faze postupka konsolidacije karbonatnih stijena metodom biomineralizacije

Kad smo već kod favorita, moram kazati da mi se od postera najviše svidio onaj Anezke Jadlovske iz Paradubica (Češka Republika) o konzerviranju-restauriranju knjige Georgica Curiosa iz 1716. godine. S problematikom očuvanja knjižne građe na studiju se nisam imala priliku susresti, jer u Splitu ne postoji specijalizacija za konzerviranje-restauriranje papira. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kako se konzerviraju i restauriraju tako osjetljivi materijali. Anezkin poster možete pogledati ovdje.

Nakon predavanja Barbare Dragan uslijedila je pauza. Ispunjene glasačke listiće trebalo je ubaciti  u za to predviđene kutije. Vrijeme do proglašenja dobitnika Nagrade "Zvonimir Wyroubal" i zatvaranja konferencije kratili smo ispred postera ili u konzervatorsko-restauratorskim radionicama gdje su nas, kao i prvoga dana, čekali nastavnici i studenti Odjela za umjetnost i restauraciju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu spremni da nam pokažu umjetnine na kojima trenutno rade.

Nagrada "Zvonimir Wyroubal" dodjeljuje se u tri kategorije: za najbolje usmeno izlaganje, najbolju PowerPoint prezentaciju i najbolji poster. O dobitniku odlučuje publika, odnosno sudionici konferencije. Ovogodišnjim je dobitnicima pripala plaketa koju je izradio akademski kipar Alem Korkut, inače profesor na zagrebačkoj Akademiji. Dobili su i vrijednu stručnu literaturu – donaciju izdavačke kuće Archetype Publications iz Londona.


Plakete je izradio Alem Korkut, akademski kipar i profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti


Direktor izdavačke kuće Archetype Publications, g. James Black, dobio je vrijedan poklon – publikaciju Školske knjige


O dobitnicima nagrade "Zvonimir Wyroubal" odlučivala je publika

Nagrada za najbolje usmeno izlaganje dodijeljena je Katarini Milosavljević za predavanje o konzerviranju-restauriranju kamenog nadgrobnog spomenika s arheološkog lokaliteta Krstača. Nagrada za najbolju PowerPoint prezentaciju pripala je Paulini Kralka za istraživanje i konzerviranje-restauriranje pet lutaka iz Nacionalnog etnografskog muzeja u Varšavi. Nagrada za najbolji poster uručena je Ani Štimac za poster o konzervatorsko-restauratorskim radovima na ikoni Raspeće sa svecima. Nakon dodjele nagrada slijedilo je grupno fotografiranje i rastanak od kolega uz tople pozdrave.

Nagrađene studentice: Paulina Kralka, Katarina Milosavljević i Ana Štimac

Svojim bih kolegama svakako preporučila da sudjeluju na godišnjoj konferenciji studija konzervacije-restauracije. Za većinu nas ta je konferencija jedina prilika da upoznamo kolege s drugih ustanova i da s njima porazgovaramo, bilo o problemima struke, razlikama između studijskih programa ili da si jednostavno udijelimo koji savjet. Iskustvo sudjelovanja na konferenciji jedinstveno je i pomaže unaprijediti kvalitetu našega rada. Prava je šteta da se takva vrijedna prilika ne iskoristi!


Studentice Umjetničke akademije u Splitu: Matea Milat, Ana-Marija Lučić, Leonarda Miletić i Marija Curić

ponedjeljak, 29. svibnja 2017.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan drugi (posjet drvenim kapelama u Turopolju i Pokuplju)

PIŠU Leonarda Miletić (1. godina) i Marija Curić (2. godina)
Ispravile i dopunile: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara (Umjetnička akademija u Splitu) i izv. prof. mr. art. Zvjezdana Jembrih (Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu)
Fotografije: S. M. Sunara


Drugi dan studentske konferencije bio je rezerviran za izlet. Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, naš domaćin, organizirao je obilazak drvenih sakralnih građevina na području južno i jugoistočno od Zagreba uz stručno vodstvo Nevena Bradića, djelatnika Konzervatorskog odjela u Zagrebu.

Vodič nam je objasnio da su drvene crkve s raskošno obojanim interijerima i bogatim polikromiranim drvenim inventarom karakteristične za regije poput Skandinavije. Kapele turopoljskog i pokupskog kraja građene su od ovdašnje hrastovine koja, nasreću, uspješno odolijeva vremenu. (Cijeli je kraj u prošlosti bio bogat hrastovim šumama.) Likovne značajke oslika i ikonografski motivi ukazuju na nastojanja naručitelja i umjetnika da uspostave kulturne dodire s ostatkom svijeta.

Prva na našoj ruti bila je kapela sv. Barbare u selu Velika Mlaka pokraj Zagreba. Crkva je podignuta u 17. stoljeću, a u 18. i 19. stoljeću doživjela je preinake. Najstariji dio kapele je svetište s apsidom u kojem se ističe krilni oltar s prikazima života i mučeništva sv. Barbare s jedne, te Kristove muke s druge strane. Jedna od posebnosti ove kapele je rijedak ikonografski prikaz: sv. Kummernissa ili svetica s bradom. Prema predaji, Kummernissa je bila lijepa, izuzetno religiozna princeza koja se nije htjela udati, pa je molila Boga da joj uzme ljepotu. Nakon što joj je lice obraslo u gustu bradu, njezin se otac razljutio, pa ju je dao razapeti. Konzervatorsko-restauratorski radovi u kapeli izvodili su se tijekom 1990-ih. I kasnije je bilo hitnih intervencija, mahom zbog oštećenja koja su nastala kao posljedica neprikladnog grijanja crkve.









Sljedeća je na redu bila kapela sv. Ivana Krstitelja (sv. Apostola) u Buševcu. Podignuta je u 17. stoljeću, a u 18. stoljeću proširena (prostor kapele postao je svetište). Konzervatorsko-restauratorski problemi kod ove građevine bili su brojni: statika je bila narušena, a drvena konstrukcija crvotočna. Dezinsekcija je provedena metodom fumigacije. Da bi se to izvelo, cijela je crkva morala biti umotana u foliju! Nakon toga je drvena konstrukcija podignuta uz pomoć hidraulične dizalice – to je bilo neophodno kako bi se mogli sanirati temelji. Kapela posjeduje vrijedni ranobarokni glavni oltar, djelo sljedbenika Johannesa Komersteinera, koji je trenutno na izložbi u Ljubljani. Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu priredio je prošle godine izložbu o tom baroknom kiparu i njegovu krugu (ovdje pročitajte osvrt na izložbu).









Kapela sv. Josipa u Cerju Letovanićkom okružena je grobljem. Za razliku od ostalih kapela, ova je još uvijek u izvornom stanju, samo ima novi krov. Nažalost, prilikom zamjene krova izgubljen je velik dio stropnih oslika. Unutarnji oslici jako su oštećeni. Drugačije su umjetničke vrijednosti od onih koje smo vidjeli u Buševcu i Velikoj Mlaci, koji su većim dijelom pod utjecajem pučke umjetnosti toga kraja. Jedino što je u kapeli sv. Josipa restaurirano je slika toga sveca na glavnom oltaru. Ova bi kapela, prema našem mišljenju, trebala biti konzervirana, bez većih rekonstrukcijskih zahvata.







Nakon posjeta trima kapelama uslijedio je predah u Sisku. Bila je to prilika da saberemo dojmove o različitim konzervatorsko-restauratorskim pristupima drvenim sakralnim građevinama i njihovoj opremi. Ručali smo u restoranu smještenom u povijesnoj utvrdi Stari grad. Utvrda je podignuta u 16. stoljeću i imala je veliku važnost u borbi protiv Turaka.

Izlet smo nastavili posjetom kapeli sv. Ivana Krstitelja u Staroj Drečini koja je pretrpjela oštećenja tijekom Domovinskog rata. U liturgijskoj je funkciji i primjer je uzorno obnovljenog eksterijera i interijera. Radovi su obuhvaćali rekonstrukciju unutrašnjih oslika, glavnog oltara i uređenje okoliša kapele.

U naselju Letovanić posjetili smo kapelu sv. Fabijana i Sebastijana iz 18. stoljeća kojoj je u prošlome stoljeću dograđen trijem. Vodič nam je objasnio da je to jedna od važnijih kapela koja je u funkciji. Kapeli su potrebni stručni zahvati. Do sada su izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi na drvenim polikromiranim skulpturama u svetištu.

Nakon obilaska kapele posjetili smo tri obližnje tradicijske drvene kuće iz 19. stojeća. Ljubazni vlasnik etnografske zbirke proveo nas je po svom imanju i objasnio nam raspodjelu tipične tradicijske kuće. Upamtili smo se se najveća soba zove iža i da se u njoj čuva bogato izvezena odjeća po kojoj je ovaj kraj poznat. U prizemlju se nalaze kolnicašuta s alatom i namirnicama. Ako vas ta tema zanima, na web-stranici Ministarstva kulture RH možete besplatno preuzeti Priručnik za obnovu posavske drvene tradicijske kuće (opis kuće je na str. 11–15).


Zadnja građevina koju smo posjetili bila je kapela Sv. Martina u Starome Brodu. Hrvatski restauratorski zavod je prije nekoliko dana dobio nagradu Nagradu Europa Nostra za projekt njezine obnove. Kapela je sagrađena početkom 17. stoljeća. Tijekom 18. je stoljeća proširena, oslikana i opremljena baroknim glavnim oltarom. Iako je bila izložena brojnim poplavama (zbog blizine rijeke Kupe) i stradanjima u Domovinskom ratu (kada joj je inventar evakuiran), sačuvala je liturgijsku funkciju sve današnjih dana. Više o projektu njezine obnove pročitajte na web-stranici Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Izlet je bio veoma poučan. Zahvalni smo organizatorima 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije što su nam pružili priliku da upoznamo jedan nama potpuno nepoznat segment hrvatske kulturne baštine.


Studentice Umjetničke akademije u Splitu Leonarda Miletić, Tana Marčeta, Matea Milat, Ana-Marija Lučić i Marija Curić ispred glavnog oltara u kapeli sv. Josipa u Cerju Letovanićkom