PIŠE Stjepan Krešić
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Sintetički materijali nalaze široku primjenu u konzervaciji-restauraciji štafelajnih slika, osobito kod podstavljanja ("dubliranja"), konsolidacije slikanog sloja i lakiranja. Razvoj i napredak metodologije restauriranja možda je najlakše pratiti na primjeru podstavljanja slika, odnosno na primjeru ljepila koja se koriste u tom procesu. U ovome ću postu u kratkim crtama prikazati "evoluciju" postupka podstavljanja slika te objasniti ulogu koju su sintetički materijali pri tome imali. Prvi dio moga teksta sažetak je članka "The History of the Use of Synthetic Consolidants and Lining Adhesives" (autorica: Carmen Bria).
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Sintetički materijali nalaze široku primjenu u konzervaciji-restauraciji štafelajnih slika, osobito kod podstavljanja ("dubliranja"), konsolidacije slikanog sloja i lakiranja. Razvoj i napredak metodologije restauriranja možda je najlakše pratiti na primjeru podstavljanja slika, odnosno na primjeru ljepila koja se koriste u tom procesu. U ovome ću postu u kratkim crtama prikazati "evoluciju" postupka podstavljanja slika te objasniti ulogu koju su sintetički materijali pri tome imali. Prvi dio moga teksta sažetak je članka "The History of the Use of Synthetic Consolidants and Lining Adhesives" (autorica: Carmen Bria).
Povijesni pregled
Kada govorimo o podstavljanju slika, moramo se vratiti u 18. stoljeće, u vrijeme kada podstavljanje slika postaje uobičajen postupak. Za lijepljenje slika na novo platno koristila su se ljepila na vodenoj bazi. Glavni sastojci tih ljepila bili su tutkalo, brašno i venecijanski terpentin. U 19. stoljeću počinju se koristiti smjese s pčelinjim voskom i smolom. Tridesetih godina prošloga stoljeća zahuktava se rasprava o prednostima i manama voštano-smolnih smjesa i škrobnih pasta. Kritički stavovi i želja za što reverzibilnijim postupcima doveli su do potrage za novima materijalima i tehnikama, u čemu će uporaba sintetičkih materijala odigrati značajnu ulogu.
Kada govorimo o podstavljanju slika, moramo se vratiti u 18. stoljeće, u vrijeme kada podstavljanje slika postaje uobičajen postupak. Za lijepljenje slika na novo platno koristila su se ljepila na vodenoj bazi. Glavni sastojci tih ljepila bili su tutkalo, brašno i venecijanski terpentin. U 19. stoljeću počinju se koristiti smjese s pčelinjim voskom i smolom. Tridesetih godina prošloga stoljeća zahuktava se rasprava o prednostima i manama voštano-smolnih smjesa i škrobnih pasta. Kritički stavovi i želja za što reverzibilnijim postupcima doveli su do potrage za novima materijalima i tehnikama, u čemu će uporaba sintetičkih materijala odigrati značajnu ulogu.
Slika podstavljena pastom; snimljeno u WUDPAC-ovoj radionici za restauriranje štafelajnih slika (foto: S. M. Sunara)
Jedan od prvih sintetičkih materijala koji se počinje koristiti za podstavljanje slika bio je polivinil acetat (PVAc). U upotrebu ulazi 1930-ih godina, a do 1950-ih bio je jedan od rijetkih sintetičkih materijala koji se koristio u restauriranju. Sredinom prošloga stoljeća, međutim, počinje šira primjena sintetičkih voskova i smola.
Želja za unapređenjem postupka podstavljanja dovela je do eksperimentiranja sa sintetičkim materijalima. Cilj je bio smanjiti pritisak na sliku te kontrolirati unos topline i vlage prilikom podstavljanja. Krajem 60-ih godina Gustav Berger razvija BEVA-u, ljepilo bazirano na kopolimeru etilen-vinil acetata. No, za lijepljenje BEVA-om još uvijek su potrebni toplina i pritisak.
Zahvat može potpuno izmijeniti izgled umjetnine. Estetska "komponenta" ne bi smjela imati prednost pred drugim elementima koji predmet čine vrijednim. Tehnologija izrade, tragovi korištenja, čak i neka oštećenja mogu imati vrijednost (povijesnu, dokumentarnu...). Sve to treba uzeti u obzir prilikom određivanja opsega i tijeka konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Zahvatu bi trebalo pristupiti rukovodeći se Tacitovim geslom: Sine ira et studio (Bez strasti i pristranosti).
Jedan od prvih sintetičkih materijala koji se počinje koristiti za podstavljanje slika bio je polivinil acetat (PVAc). U upotrebu ulazi 1930-ih godina, a do 1950-ih bio je jedan od rijetkih sintetičkih materijala koji se koristio u restauriranju. Sredinom prošloga stoljeća, međutim, počinje šira primjena sintetičkih voskova i smola.
Želja za unapređenjem postupka podstavljanja dovela je do eksperimentiranja sa sintetičkim materijalima. Cilj je bio smanjiti pritisak na sliku te kontrolirati unos topline i vlage prilikom podstavljanja. Krajem 60-ih godina Gustav Berger razvija BEVA-u, ljepilo bazirano na kopolimeru etilen-vinil acetata. No, za lijepljenje BEVA-om još uvijek su potrebni toplina i pritisak.
Otprilike u isto vrijeme kada Berger razvija BEVA-u, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, Vishwa Mehra usavršio je tehniku tzv. hladnog podstavljanja. Za lijepljenje je korišten Plextol B 500, a postupak se izvodio na niskotlačnom stolu. Godine 1975. predstavio je nap bond tehniku lijepljenja, kod koje se ugušćeno ljepilo nanosi na platno za podstavljanje preko mreže. Izborom mreže odgovarajuće debljine i širine tkanja kontrolira se nanošenje ljepila, a time i jačina veze između dvaju platana.
Nap bond tehniku lijepljenja koristila je i Kristin Hermann, koja je modificirala BEVA-u kako bi joj smanjila temperaturu aktivacije.
Danas se za podstavljanje koriste različite tehnike i materijali. Napredak nije ostvaren samo na području ljepila za podstavljanje, već i platana. Koriste se platna od staklenih vlakana, polipropilenski poliesteri i platna od staklenih vlakana s teflonskim premazom.
Svaka umjetnina predstavlja jedinstven problem
Svaku umjetninu treba tretirati u skladu s njenim specifičnim potrebama. Ni jednu od opisanih tehnika podstavljanja ne treba bezuvjetno privilegirati, jer ono što je moderno nije uvijek i (naj)bolje.
Prije nego što krenemo s restauriranjem, trebamo pažljivo odvagnuti sve mogućnosti, imajući na umu da se stavovi o oštećenjima i onome što se smatra oštećenjem ili nepoželjnom promjenom mijenjaju. U skladu s tim određuje se metodologija konzervatorsko-restauratorskog zahvata. (Obavezno pročitajte "V&A Conservation Department Ethics Checklist"!)
