Međunarodna restauratorska radionica Lopud 2013.

PIŠU Ana Šapina i Petra Baleta
Uvodna napomena: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: P. Baleta, S. M. Sunara


U ovogodišnjoj Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud (International Conservatioon Workshop Lopud, ICWL) sudjelovale su dvije studentice Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, Ana Šapina i Petra Baleta. Podsjetimo, riječ je o radionici koja se održava svakog ljeta, a okuplja studente i nastavnike iz Kölna, Bruxelessa i Antwerpena. Od splitskih su profesora u radionici ove godine sudjelovale asistentica Lana Kekez i docentica Sagita Mirjam Sunara.

Svi su se radovi odvijali crkvi Gospe od Šunja. Dovršen je konzervatorsko-restauratorski zahvat na skulpturi raspetoga Krista koja krasi oltar Sv. Križa. Skulptura je neobična – zapravo jedinstvena – po načinu izrade: snimanje CT metodom otkrilo je da je njezina unutrašnjost najvećim dijelom šuplja, dok su stijenke napravljene od ferule, biljke spužvaste strukture. Preko ferule je nanesen debeli sloj papirne pulpe, zatim sloj preparacije i, konačno, oslik. Nastavljeni su radovi na namještaju iz sakristije Gospe od Šunja. Iz crkve Gospe od Spilice, pak, dopremljene su dvije uljane slike na platnu, Čistilište s oltara Gospe od Karmela i Smrt sv. Josipa s istoimenog oltara. Radovi na slici Čistilište otpočeli su još prošle godine.

Ana i Petra na Lopudu su provele dva tjedna. Što su tamo radile, pročitajte u nastavku teksta.

Ana je s kolegicom Suzanom Antolović iz Dubrovnika prvi tjedan radila na skulpturi raspetoga Krista; zajedno su rekonstruirale nedostajuće prste na Kristovim šakama. Budući da je skulptura izrađena od ferule (drvo ferule je slično drvu balse), novi su prsti izrađeni od istog materijala. Najprije je od većih komada ferule trebalo izraditi štapiće, zatim ih posložiti i zalijepiti na original. Na kraju je uslijedilo završno rezbarenje i oblikovanje. S obzirom na to da su prsti na obje ruke u istom položaju, kao predložak za rekonstrukciju nedostajućeg prsta lijeve ruke korištena je desna ruka, i obrnuto. Na rekonstruirane prste nanesen je sloj japan papira, na kojemu je izveden retuš. Za taj su dio posla bile zadužene studentice iz Bruxelessa. Od većih radova na ovoj umjetnini ostalo je samo retuširanje sitnih oštećenja bojanoga sloja na korpusu; i taj su posao obavili belgijski studenti.




Studenti koji specijaliziraju konzerviranje i restauriranje namještaja sebe odmilja zovu woodies. Woodies su godine imali jako puno posla: trebalo je očistiti i konsolidirati gotovo sav namještaj iz sakristije Gospe od Šunja. Mi smo im odlučile pomoći, a usput se okušati u ovoj restauratorskoj "disciplini". Kolege studenti detaljno su nam objasnili što trebamo činiti i na jedan dan nam "prepustili" drveni biskupski tron. Očistile smo unutrašnjost sjedalice i vanjski obojeni dio. Na kraju smo konsolidirale nestabilne dijelove drva.




Na Lopudu se radi cijeli dan, svaki dan... Osim nedjelje! U kratkim smo pauzama ipak uspjele istražiti otok i uživati u njegovim ljepotama.




Iz crkve Gospe od Spilice dopremljena je uljena slika na platnu koja prikazuje smrt sv. Josipa. Slika je prvo detaljno pregledana pod "običnim" i UV svjetlom. Preslici i retuši grafički su dokumentirani. S površine i iz krakelira odstranjene su naslage soli. Konsolidiran je slikani sloj, koji je u donjem dijelu slike bio vrlo nestabilan. Kutovi podokvira bili su rasklimani pa ih je trebalo učvrstiti. Slika je na podokvir izvorno bila pričvršćena drvenim tiplima, ali je prilikom umetanja u oltar skraćena s bočnih strana. U tim su zonama drveni tipli zamijenjeni željeznim čavlićima. Čavlići su s vremenom korodirali, platno se oštetilo pa se slika odvojila od podokvira. Perforirani rubovi platna lokalno su ojačani sintetičkim platnom, a slika je čavlićima privremeno fiksirana za podokvir.



Drugi tjedan radionice uglavnom smo bile zabavljene konsolidiranjem nestabilnog slikanog sloja.



Svi su studenti na kraju sudjelovali u završnoj raspravi, gdje su imali priliku prezentirati rezultate svojega rada i s kolegama razgovarati o daljnjim koracima u konzervatorsko-restauratorskom zahvatu.


Dojmovi

"Sve u svemu, bilo nam je jako lijepo na Lopudu," kažu Petra i Ana. "Naučile smo puno toga, u nekim smo zahvatima stekle puno iskustva. Uz to smo upoznale kolege iz Njemačke i Belgije. Nadamo se da će neka od tih poznanstava prerasti u prijateljstva. Naši se dojmovi mogu svesti na dvije riječi: Hoćemo opet!"

Dan šesti: posjet tvornici Segestica

PIŠE Neven Peko (Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku)
Fotografije: Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara


Dva sata sna su dovoljna. Dva sata sna su dovoljna. Dva sata sna su dovoljna. Ovu mantru ponavljali smo si dok smo se izvlačili iz kreveta tog kišnog i maglovitog subotnjeg jutra koje je naprosto izazivalo da ga se prespava.

Profesorice Valentina i Sagita u zajedničkoj su prostoriji ubrzano pregledavale zadnja izvješća, dovršena tek nekoliko sati ranije. Karmen, Nađa, Tina i Josip su u žurbi sakupljali zadnje stvari po sobama i spremali ih u već pretrpane kufere i torbe, a ja sam arhivirao preostale odvojene dijelove skulptura da ih možemo predati na čuvanje Konzervatorskom odjelu u Sisku. Nismo se stigli na miru ni pozdraviti, a već je bilo 8 sati i dečki iz JVP Sisak došli su kombijem po Karmen, Nađu, Tinu i Josipa. Nađi su obećali pozdravno uspinjanje ljestvama na 30 metara visine, nakon toga su cijelu ekipu trebali prebaciti na autobusni kolodvor.

Profesorice Sagita i Valentina uspjele su pregledati i ispraviti sva izvješća, ali pojavio se novi problem: gdje ih isprintati?! U capraškoj Knjižnici pokvario se printer, a u uredu Sisak stana, gdje smo bili smješteni, nije bilo papira! Pomalo razočarani, zaključili smo da će se izvještaji morati naknadno poslati iz Splita.

U 9.30 sati, nakon kraće akcije traženja prijevoza, po nas je došao ravnatelj Gradske galerije Striegl, gospodin Zoran Burojević, koji je upravo obavio shopping za subotnji ručak i bio dovoljno ljubazan da nas uklopi u svoj pretrpani raspored.

Iskrcao nas je pored autobusnog kolodvora, gdje smo se oprostili od profesorice Valentine koja je morala ranije krenuti u Zagreb. Profesorice Jadranka Malina, Natalija Dolić i Zdenka Zovko Brodarac s Metalurškog fakulteta u Sisku također su je došle pozdraviti.

Zaputili smo se pred susjednu zgradu željezničkog kolodvora ispred koje je bio dogovoren početak vođene ture po tvornici Segestica. Grupu od pedesetak ljudi prema tvornici je poveo kustos Gradskog muzeja Sisak, mr. sc. Vlatko Čakširan, uz priču o povijesti tvornice, ali i industrije u gradu.

Usprkos kišnom vremenu, organizirani obilazak tvornice Segestica privukao je veliki broj znatiželjnika

Na ulazu u tvornicu dočekali su nas direktorica tvornice, gđa. Marija Pintarić Tukara, i tehnolozi koji su bili spremni odgovoriti na sva naša pitanja o načinu proizvodnje ili funkcioniranju tvornice.

Obilazak je počeo od najstarijeg dijela tvornice – postrojenja za proizvodnju pare na mazut, koje više nije u upotrebi i to samo iz ekoloških razloga. Zdanjem dominira ogromna ciglena peć za paru koja je visoka otprilike dva kata, okružena svom silom cijevi i šarenih ventila. Već u ovoj divnoj ciglenoj zgradi svatko tko je imao pri ruci bilo kakav foto aparat shvatio je da mu jedna memorijska kartica neće biti dovoljna da zabilježi sve ono što slijedi.











Odavde smo se preko dvorišta zaputili prema novim acetatorima. Oni su smješteni u staroj drvenoj proizvodnoj hali koja održava idealne uvijete vlage i temperature za proizvodnju octa. Miris u ovoj hali je naprosto nevjerojatan – na prvu vam se čini da sve zaudara po octu, ali nakon nekoliko sekundi shvatite da je to zapravo miris jabuka od kojih se ocat proizvodi.

Sljedeća na redu bila je nova skladišna zgrada iz koje do svih trgovina stižu proizvodi poput Kisko octeva, Pelina, Gorkog, Kruškovca, Vodke, Ruma, Brandyja i Gina koji se ovdje proizvode. Nakon skladišta, na red su došli pogon za proizvodnju sokova, koji trenutno nije u funkciji, i punionica boca.


Stari tank za maceraciju


Detalj iz punionice boca

U podrumu ove zgrade nalazi se pravi dragulj: velika prostorija u kojoj se u drvenim bačvama čuvaju ili dovršavaju proizvodi Segestice. Domaćini su nam tu pripremili degustaciju svojih proizvoda i pozvali nas da neke od njih potražimo u njihovoj tvorničkoj trgovini. Cijene su bile više nego povoljne; Dane industrijske baštine grada Siska Segestica je obilježila velikim popustom. Profesorica Sagita i ja dobili smo na poklon dva specijalna octa: KISKO Mediteran (ocat s dodatkom mediteranskog bilja) i KISKO kvasina barrique (kvasina koja je odležala u hrastovoj bačvi).







Dok smo mi uživali u obilasku, gđa. Ivana Miletić Čakširan nam je dogovorila prijevoz do Zagreba s kustosom Muzeja grada Zagreba mr. sc. Goranom Arčabićem. (Hvala oboma!)

Još jednom smo zahvalili svim domaćinima, pozdravili se s njima i zaputili prema Zagrebu već željni iduće radionice u Sisku.

Peti dan: podjela diploma i oproštajna večera

PIŠE Nađa Šperac
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: Neven Peko, S. M. Sunara


Nažalost, stigao je zadnji dan konzervatorsko-restauratorske radionice u Sisku. Ujutro smo si priuštili malo duže spavanje. Nakon doručka smo se bacili na pisanje izvješća o obavljenim radovima i sređivanje fotografske dokumentacije.

Nešto iza podneva profesorica Sagita je u zgradi bivšeg Instituta Željezare Sisak imala izlaganje o rezultatima našeg jednotjednog boravka u Sisku, uz opširan prikaz informacija koje je prikupila kroz intervjue s umjetnicima. Ona je, naime, u Sisak stigla nekoliko dana prije nas pa je prošlog vikenda obavila razgovore s Hamom Čavrkom, Antom Rašićem, Josipom Diminićem, Peruškom Bogdanićem, Zlatkom Zlatićem i Petrom Barišićem – umjetnicima koji su ljubazno pristali doći u Sisak, pogledati svoje skulpture i podijeliti s njom svoja razmišljanja o njihovu sadašnjem stanju i mogućoj restauratorskoj intervenciji. Došla je do vrlo zanimljivih otkrića, poput toga da su neke skulpture bile obojene bez znanja, pa čak i protivno želji umjetnika. Takva otkrića stavljaju restauratore pred velike izazove.

Profesorice Sagita i Valentina sa Zlatkom Zlatićem, autorom skulpture Zgurić i obitelj

Sagita objašnjava metodologiju prikupljanja podataka kroz intervjue s umjetnicima

Predavanju profesorice Sagite prethodila je prezentacija tvrtke Vektra iz Varaždina koja je obavila 3D lasersko skeniranje dijela skulptura iz Parka.

3D lasersko skeniranje jedne od skulptura iz Parka


Zaključak izlaganja o 3D laserskom skeniranju

Nakon predavanja uslijedila je rasprava o Parku skulptura, njegovoj prezentaciji, popularizaciji, potrebi redovitog održavanja skulptura i financiranju tih radova. Program je završio dodjelom diploma studentima koji su sudjelovali u radionici. Diplome su nam uručile Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku, i Alma Trauber, kustosica Gradske galerije Striegl.

Alma Trauber i Ivana Miletić Čakširan uručile su nam potvrde o sudjelovanju u radionici

Prije večere smo otišli na zadnju šetnju po Parku; trebalo je pregledati još nekoliko skulptura i porazgovarati o mogućem konzervatorsko-restauratorskom zahvatu. Najduže smo se zadržali pored skulpture Josipa Diminića Objekt II, budući da će upravo ta skulptura biti prva restaurirana. Razgovarali smo oštećenjima i onečišćenjima koja vidimo, o postupcima i materijalima koji bi se mogli primijeniti, o tijeku i opsegu zahvata, o mjerama preventivne zaštite...


Josip Diminić, Objekt II


U donjem dijelu skulpture došlo je do gubitka materijala 


Skulptura je išarana grafitima, boja je izblijedila i ljušti se, a veliki su dijelovi površine korodirali


Unutar skulpture palila se vatra

Oštećenja bojanog sloja

Posljednju večer u Sisku odlučili smo provesti u društvu naših novih prijatelja pa smo na večeru u omiljenom nam restoranu Grand pozvali sve one koji su nam pomagali kod čišćenja skulptura, uzimanja uzoraka i slično.

Djelatnici vatrogasne postrojbe ljubazno su nas pozvali na zabavu koja se održavala u njihovoj postaji (jedan im je kolega diplomirao, a drugi magistrirao pa su to odlučili proslaviti) – prihvatili smo. Po nas je nakon večere došlo vatrogasno vozilo, provozali su nas kroz grad i doveli u vatrogasnu postaju. Društvo je u postaji bilo veselo i opušteno. Pjevali smo karaoke, spremno se priključivali dalmatinskim pjesmama kojih nije nedostajalo. Moram naglasiti da ni ovaj posjet nije prošao bez isprobavanja vatrogasnih uniformi; mislim pritom na kolegicu Tinu i mene. Naravno, dobili smo i stručno vodstvo po postaji.

Ovim putem želim zahvaliti komunalcima i vatrogascima koji su nam stalno bili na usluzi i bili jako dobro društvo cijeli tjedan.

Dan četvrti: s vatrogascima na terenu

PIŠE Tina Tomšič
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: Tina Tomšič, Karmen Milić, Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara


I tako je došao četvrti dan naše radionice... Jutros smo započeli s radom u 8.30 sati; bila je to nagrada za dobar posao koji smo obavili jučer. Pridružio nam se profesor Ivica Ljubenkov te dvije profesorice s Metalurškog fakulteta, dr. sc. Natalija Dolić i dr. sc. Zdenka Zovko Brodarac. Njih su troje cijeli dan proveli na terenu uzimajući uzorke sa skulptura. Tijekom narednih mjeseci analizirat će površinske premaze i produkte korozije. Svi smo zadovoljni zbog ove suradnje!

Profesor Ljubenkov i njegove kolegice s Metalurškog fakulteta uzimaju uzorke boje i produkata korozije sa skulpture Cvijet Vere Fischer

Vera Fischer, Cvijet

Uzimanje uzoraka produkata korozije sa skulpture Erika Lovka Puzle

Kao i prije dva dana, dobili smo pojačanje: stigla su dva djelatnika Vatrogasne postrojbe grada Siska da nam pomognu oko čišćenja skulptura. Komunalci su već postali sastavni dio našega tima.

Prva na rasporedu bila je skulptura Josipa Zemana Crne vizije II. Skulptura se nalazi na zelenoj površini ispred nekadašnjeg restorana Željezare Sisak. Prostor danas pripada tvrtki Swisslion. Kolege iz Siska rekoše nam da se to proizvode Jaffa keksi – nažalost, nismo imali priliku da ih kušamo. :)


Josip Zeman, Crne vizije II

Skulptura je bila u lošem stanju; donji je dio potpuno utonuo u zemlju. Nakon što su naši "doktori" uzeli uzorke za analizu, mi smo se bacili na kopanje uz prigodnu pjesmicu:
"Kad se mnogo malih složi, tad se snaga sto put množi,
A to znači da smo jači, kad se skupimo u zbor..."



Profesorica Sagita je odvela profesora Ljubenkova i profesorice s Metalurškog fakulteta u park ispred Željezare; tamo se nalazi još desetak skulptura s kojih je trebalo uzeti uzorke boje i produkata korozije. Mi smo, pak, krenuli otkopavati Crne vizije. Kad je posao bio završen, postalo je jasno da skulpturu ne možemo ostaviti na istom mjestu, u rupi gdje će je prva kiša ponovno zatrpati. Trebalo ju je premjestiti na travnatu površinu. Tu su nam u pomoć priskočili vatrogasci: otišli su po vozilo s kranom te pomoću sajli prevučenih tkaninom izmjestili skulpturu.






Zajednička fotografija nakon uspješno obavljenog posla

Sljedeće su na rasporedu bile četiri skulpture koje se nalaze se u krugu tvornice ABS, sljednika nekadašnje Željezare Sisak. Na ulaznoj je rampi nastala mala zbrka, jer smo došli u velikom broju, praćeni komunalcima i vatrogascima. Srećom, sve je vrlo brzo riješeno pa smo mogli nastaviti  s radom. Skulpturu od rezanih cijevi zatekli smo u gorem stanju nego što je bila prošle godine. Još dvije cijevi su se odlomile pa smo ih uzeli sa sobom.

Nikola Njirić, Skulptura od rezanih cijevi (?)

Kolegica Nađa i ja okušale smo se u ulozi vatrogasaca; i mi smo malo čistile betonski podest i donji dio skulpture vodenim mlazom. Bilo je zabavno!

Profesorica Sagita nas je oko podneva napustila, jer je morala dovršiti prezentaciju koju će sutra držati u Institutu. Kolegica Nađa je odvela profesora Ljubenkova do skulptura koje se nalaze na malom trgu pokraj knjižnice u Capragu; i sa njih trebalo uzeti uzorke za analizu.

Naš je tim nastavio sa čišćenjem: na redu su bile Puzle Erika Lovka, potom Muškarac i žena Petra Barišića. "Upeklo je sunce, dan je k'o stvoren za plažu!", pjevali smo uglas. Skulptura Ritam Dube Sambolec bila je potpuno zarasla u travu. Trava je pokošena, betonski smo podest otkopali, trebalo je još odstraniti biološki obraštaj sa skulpture... Nismo je mogli čistiti vodom pod pritiskom, jer je vodeni mlaz oštećivao boju.


Duba Sambolec, Ritam

Kada smo završili posao u tvornici, otišli smo s vatrogascima do Galebovog krila Milene Lah. Tu su nas već čekali profesorica Valentina, kolega Neven i komunalci. Podnožje skulpture već je bilo očišćeno. Došla nas je snimati i jedna TV ekipa; profesorica Valentina je dala intervju, a onda su snimali nas dok radimo.


Milena Lah, Galebovo krilo

Budući da smo trebali izbliza pregledati gornji dio skulpture i uzeti uzorke za profesora Ljubenkova, vatrogasci su dovezli specijalno vozilo koje ima ljestve "na izvlačenje" (pokazali su nam skoro cijeli svoj vozni park!). Skulptura je visoka preko osam metara pa nam obične ljestve ne bi bile od velike pomoći. Najuzbudljiviji dio dana bilo je penjanje na visinu od trideset metara. Panoramski pogled na Sisak nikada nećemo zaboraviti.


Profesorica Valentina je spremna za akciju


Josip salutira


Nezaboravan trenutak: pogled na Galebovo krilo iz ptičje perspektive

Jedan dio ekipe se vratio u sobe, a drugi je otišao do skulpture Bez naziva Vere Fischer; bila je to posljednja skulptura koju je trebalo očistiti. Vatrogasci su nam obećali da će ispod jedne "latice" koja se odvojila i leži u travi podmetnuti ciglu ili nešto slično kako bi se usporio proces korozije i propadanja.


Vera Fischer, Bez naziva

Budući da je već bilo kasno – prošlo je 17 sati – zadovoljni obavljenim poslom požurili smo do svojih soba, presvukli se i prvi put otišli do grada. Nakon večere smo se vratili pisati dokumentaciju.

Koristimo ovu priliku da zahvalimo komunalcima, koji su svaki dan s nama vrijedno radili i bili nam od velike pomoći, ali i vatrogasacima koji su nam maksimalno izašli u susret i trudili se da ispune svaki naš zahtjev. 

Na kraju dana smo zaključili: ako propadnemo kao restauratori, idemo u vatrogasce! :)