Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, dan šesti

PIŠU: Mateo Curić (2. godina) i Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje. Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu (najnoviji članci nalaze se na vrhu stranice).

Šesti dan radionice bio je rezerviran za određivanje elementnog sastava skulptura s pomoću prijenosnog uređaja za rentgensku fluorescentnu analizu (eng. X-Ray Fluorescence, XRF). Za XRF mjerenja bio je zadužen dr. sc. Vladan Desnica, voditelj laboratorija Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Više o XRF metodi pročitajte ovdje.

Budući da je profesoru Desnici ovo bio prvi posjet Sisku, odnosno naselju Caprag i Parku skulptura, profesorica Sunara mu je u kratkim crtama ispričala povijest projekta. Objasnila mu je da su sve skulpture iz Parka, njih 38, nastale u sisačkoj Željezari, u sklopu likovne kolonije koja je trajala od 1971. do 1990. godine. Sudionici kiparskoga dijela Kolonije izradili su puno više radova namijenjenih izlaganju na otvorenom, ali je velik broj skulptura nestao nakon gašenja Kolonije i propasti tvornice. Preostale skulpture godinama su bile prepuštene zaboravu i propadanju. Nasreću, 2012. godine skulpture su upisane u Registar kulturnih dobara RH kao Park skulptura nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Te je godine uspostavljena suradnja s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu i organizirana prva konzervatorsko-restauratorska radionica.

U okviru dosadašnjih radionica istraživala se povijest Kolonije i pojedinih skulptura, provodile su se mjere preventivnog konzerviranja, restaurirana je skulptura Objekt II Josipa Diminića. Prikupljali su se i podaci o gradbenim materijalima skulptura, tehnologiji njihove izrade, oštećenjima i onečišćenjima. Ti podaci, međutim, nisu bili obrađeni na sustavan način - to je ono čime se bavimo u okviru ovogodišnje radionice. XRF analiza trebala bi dati odgovor na pitanja o gradbenim materijalima nekih skulptura.

Budući da je profesor Desnica trebao provesti s nama jedan radni dan, i da je broj XRF mjerenja bio određen projektnim budžetom, prije njegova dolaska morali smo izraditi listu prioriteta, odnosno popisati skulpture kod kojih postoje određene nejasnoće. Na popisu ih se našlo čak 16, ali ih profesor Desnica nije uspio sve pregledati. Problem je predstavljalo to što su skulpture dosta udaljene jedna od druge i što, zbog sigurnosnih mjera, do skulptura koje se nalaze u krugu nekadašnje Željezare Sisak nije lako doći (provjere na ulazu dugo traju). I pripreme za mjerenja oduzele su nam dosta vremena: svaki je put trebalo prenijeti opremu do skulpture, namjestiti XRF uređaj u odgovarajući položaj, povezati XRF uređaj s računalom, fokusirati X-zračenje na željenu poziciju itd.

Profesor Desnica je uspio obaviti XRF mjerenja na deset skulptura. Na svakoj je skulpturi obavio nekoliko mjerenja i uzeo jedan ili više uzoraka za FT-IR analizu. Kakva smo točno pitanja za njega imali, odnosno na koja nam je pitanja XRF analiza trebala dati odgovor, pokazat ćemo na tri primjera.


Vera Fischer, Bez naziva

Na maloj skulpturi autorice Vere Fischer uočili smo nekoliko boja: tamnocrvenu na unutrašnjim "laticama", svjetliju crvenu na "laticama" koje ih okružuju i žutu na vanjskim "laticama". Kod drugog niza "latica" primjećuje se tonski prijelaz od crvene do žute boje. Nismo bili sigurni jesu li različite boje "latica" i tonski prijelazi na nekima od njih dio izvorne umjetničine zamisli ili je boja, na dijelovima koji su izravno izloženi Sunčevom zračenju, promijenila svoja svojstva.

Tamnocrvena boja na unutrašnjoj "latici" cvjetolike skulpture Vere Fischer

Na nekim "laticama" postoji tonski prijelaz od crvene do žute boje

Ratko Petrić, Čovjek-stroj

Kod skulpture Ratka Petrića Čovjek-stroj imali smo nekoliko pitanja. Na desnoj smo "šaci" (zapravo je riječ o tvorničkim škarama za rezanje metala) uočili ostatke sloja bjelkaste boje i cjedinu sivoplave boje. Zanimalo nas je radili li se o dvama različitim premazima ili je u pitanju isti premaz nanesen u dva sloja od kojih je donji, tanji, zbog izloženosti Sunčevom zračenju i atmosferilijama izblijedio, dok je gornji, deblji, sačuvao izvorna svojstva. 

Nadalje, zanimalo nas je od kojega je materijala izrađena cijev s prirubnicom koja tvori vrat Čovjeka-stroja. Zanimao nas je i sastav površinskih naslaga zelenkaste boje na tom dijelu skulpture.

Profesoru Desnici smo kazali da bismo voljeli znati i sastav plastične mase koja pripada glavi skulpture; on će uzorak toga materijala analizirati u svome laboratoriju primjenom specijalizirane opreme.

Dubravka (Duba) Sambolec, Ritam

Vizualnim pregledom skulpture Dubravke (Dube) Sambolec Ritam utvrdili smo da je na metalnu podlogu nanesen temeljni premaz narančaste boje i na njega dva sloja završnoga premaza crvene boje. Ipak, na mjestima gdje je završni premaz otpao, površina nije narančasta, nego bijela. Zagrebe li se po njoj skalpelom, pojavi se sloj narančaste boje – temeljni premaz. Pitanje je glasilo: je li bjelkasti film na temeljnom premazu zaseban sloj, odnosno nekakav premaz koji nije nanesen na cijelu skulpturu, ili je riječ o temeljnom premazu koji je u površinskom sloju, zbog izloženosti Sunčevom zračenju i atmosferilijama, promijenio sastav, a time i izgled?

Odgovore na navedena pitanja nismo mogli dobiti odmah; profesor Desnica je na licu mjesta prikupljao podatke, a obradit će ih u Zagrebu. Dopunit će ih rezultatima FT-IR analize uzoraka koje je uzeo sa skulptura. S nestrpljenjem iščekujemo njegovo izvješće!


Rovovska bitka za Glavu bika

Šestoga dana radionice doživjeli smo jedno neugodno iznenađenje: dok smo se vozili Hebrangovom ulicom, primijetili smo da je raskopan dio zelene površine u blizini skulpture Glava bika. Duž kanala za polaganje cijevi bila je nabacana zemlja. Skulpturu iz automobila nismo mogli vidjeti. Pomislili smo da je nestala pod materijalom iz iskopa ili da je čak iščupana zajedno s postamentom!

Zamolili smo profesora Desnicu da zaustavi automobil. Hitro smo pretrčali cestu. Laknulo nam je kad smo vidjeli da je skulptura na svom mjestu, i da nije oštećena. Radnici su za nju okačili plastičnu mrežu za ograđivanje gradilišta.

Istraživanje umjetnine – detektivski dio posla

PIŠE Jelena Zagora


Prije nekoliko mjeseci Petra i ja počele smo raditi na portretu austrijskog časnika. Slika pripada zbirci umjetnina Mirka Račkog, čuvenog slikara simbolističkog realizma. Zbirka je dio njegove ostavštine, a danas pripada Društvu Poljičana.

U članku Hane Letice objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji pročitala sam da je zbirku Društvu Poljičana 1987. godine donirala Smiljka Kanduti, sestra Mile Kanduti, treće supruge Mirka Račkog. Zbirka je najprije pohranjena u depo policijske zgrade u Omišu, zatim je prenesena u skladište Hidrocentrale u Zakučcu da bi na kraju završila u zgradi općinske Vijećnice u Podstrani, odakle je i stigla u našu restauratorsku radionicu. U članku se navodi da zbirka nikada nije stručno obrađena: od 33 slike koje je tvore, samo je jedna, Sijači iz 1916. godine, obrađena u monografiji Mirko Rački. (Knjigu potpisuje Jelena Uskoković, a objavljena je 1979. godine.) Još uvijek nije pronađen primjeren smještaj za zbirku, niti je ona prikladno prezentirana.

Pod mentorskim vodstvom profesora Jure Matijevića do sada smo analizirale i dokumentirale zatečeno stanje slike te uklonile površinske nečistoće. Od početka su nas mučila dva pitanja: tko je sliku napravio i koga prikazuje?

Prvi korak u istraživanju je vizualni pregled umjetnine. Natpis "Nagl. px, 862" u donjem lijevom kutu slike ukazuje na to da je portret nastao 1862. godine i da ga je načinio slikar Nag[e]l. Na poleđini slike, točnije na gornjoj letvici podokvira, nalazi se drugi, noviji natpis: "SLIKAO: NAGEL, WIEN". Čini se da smo na tragu autoru: to je slikar Nagl ili Nagel iz Beča. Ili je možda slika nastala u Beču?

Akademik prof. dr. sc. Radoslav Tomić, kojega je profesor Matijević kontaktirao u vezi našeg istraživanja, uputio nas je na knjižnicu splitske Galerije umjetnina i Thieme-Becker Künstlerlexikon.[1] Kustosica Jasminka Babić predložila nam je da kopiramo dvije stranice s popisom umjetnika koji se prezivaju Nagel ili tome slično. Jedan od njih, portretist Ignác Nagel, strudirao je i radio u Budimpešti do 1861. godine, a nakon toga u Münchenu i Beču. Ostali ili nisu imali veze s Austrijom, ili su živjeli predavno. Čini se, dakle, da bi Ignác mogao biti autor našega portreta!

Identitet portretiranog časnika nije nam poznat, no natpis na podokviru sugerira da je to djed Line Rački, prve supruge Račkoga. Natpis glasi: "FAMILIJA NITSCE, DJED LINE RAČKI". Monografija Jelene Uskoković otkriva da je djevojačko prezime Line Rački bilo Schwaab von Wildenfried te da je bila kćerka austro-ugarskog pukovnika. Djed s očeve strane prezivao bi se Schwaab von Wildenfried. Djed s majčine strane možda se stvarno prezivao Nitsce – ako je natpis na podokviru točan. Pretraživanjem digitaliziranih izdanja o genealogiji austro-ugarskih plemićkih obitelji i austro-ugarskoj vojsci koji su dostupni na intrenetu, pronašla sam čovjeka koji se zvao Hugo Schwaab von Wildenfried. Bio je plemićkog porijekla i imao je visoki čin u austro-ugarskoj vojsci, a svojedobno je bio stacioniran u Pragu. Ta bi osoba mogla biti u srodstvu s Linom Rački. Po boji odijela, crvenom ovratniku s dvjema zlatnim zvijezdama i zlatnoj dugmadi otkrila sam da je portertirani muškarac bio potporučnik u austrijskoj vojsci, Unterleutnant. No, tko je on?

Za otkrivanje njegovog identiteta mogao bi biti presudan jedan detalj iz monografije J. Uskoković. Ona kao izvore biografskih podataka o Račkome navodi pisma i dokumente iz Hrvatskog državnog arhiva. Pretraživanjem web stranica Arhiva, odnosno arhivskog informacijskog sustava ARHiNET-a, otkrila sam da Arhiv doista posjeduje "Fond Mirko Rački". U njemu su, između ostalog, sadržani osobni dokumenti Mirkove prve supruge, Line Schwaab von Wildenfried, te članova njene obitelji. Kako je prošlo sto godina od Lininoga rođenja, fond je sada dostupan javnosti. Od Arhiva sam zatražila uvid u ove dokumente i nadam se skorom odgovoru. Stara pisma iz prašnjavih kutija mogla bi otkriti tajnu našega portreta...

Portret časnika krije još jednu zanimljivost. Pod UV svijetlom, na slici se uočavaju brojni retuši.[2] Primjećujemo ih kao tamne mrlje koje ne fluoresciraju. (Lak pod UV svijetlom pokazuje mliječnozelenu UV fluorescenciju, dok ulje ne fluorescira; zato uljane preslike i retuše na bazi ulja vidimo kao područja sivog do crnog tona.)

Ti su retuši na danjem svjetlu gotovo neuočljivi, a za takvu je izvedbu potrebna velika slikarska vještina. Kako je slika pripadala Mirku Račkom, a retuši su slikarski kvalitetno izvedeni, iako prelaze preko rubova oštećenja [3], moguće je da ih je izveo sam Rački, a to sliku svakako čini još zanimljivijom.

. . .

[1] Opsežni povijesno-umjetnički leksikon na njemačkom jeziku.

[2] Boja nanesena preko oštećenja.

[3] Restauratorski retuši ograničavaju se na oštećenja, dok preslici prelaze preko izvornog bojanog sloja.

Literatura konzultirana u dosadašnjem istraživanju:

1. USKOKOVIĆ, Jelena, Mirko Rački, Grafički zavod Hrvatske: Zagreb, 1979.

2. Thieme-Becker Künstlerlexikon

Izvori na Internetu

Digitalni arhiv Slobodne Dalmacije

Javno dostupna digitalizirana izdanja o genealogiji austro-ugarskih plemićkih obitelji i austro-ugarskoj vojsci: Collegium Res Nobilis Austriae i Institut für Historische Familienforschung

ATKINSON, Charles Francis, "Uniforms", Encyclopedia Britannica (11. izdanje), vol. 27, str. 582-593, dostupno na: Xenophon Group International

Austro-Hungarian Army uniforms in WW1

Österreich-Ungarns bewaffnete Macht 1900 - 1914

Fond Mirko Rački, ARHiNET