Muka po platnu, 2. dio

PIŠE Petra Perlain
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Pregledale smo sve tekstilne umetke. Tekstilni umetci (eng. fabric inlays), razlikuju se od zakrpa po tome što "upadaju" točno u oštećenje. Zakrpa dimenzijama premašuje oštećenje i lijepi se na poleđinu slike. Na sljedećoj su slici konture zakrpe označene crvenom crtkanom linijom, a pozicije umetaka žutim strelicama.

Neke je umetke trebalo zamijeniti, jer su se prilikom napinjanja slike na podokvir odvojili od platna. Platno je, naime, prije napinjanja bilo navlaženo, a kad se osušilo dodatno se zateglo, što je na nekim mjestima rezultiralo odvajanjem (ispadanjem) tekstilnih umetaka. Kod nekih je umetaka samo trebalo dodati ljepila duž rubova i zapeglati ih preko Melinexa.

Radi lakšeg snalaženja, problematični umetci označeni su strelicama od samoljepljivog papira. Uklonjeni su mehanički, skalpelom, ili – gdje je bilo više ljepila – kombinacijom mehaničkog djelovanja i zagrijavanja vrućom iglom.

Postupak izrade novih umetaka je sljedeći: na mjesto oštećenja stavi se Melinex folija, markerom se precrta kontura oštećenja, crtež se prenese na novo platno, a umetak izreže skalpelom.

Platno iz kojeg smo izrezivali umetke je laneno platno čija tekstura i gustoća tkanja odgovaraju tekstilnom nositelju slike. Platno je nekoliko puta vlaženo i dotezano na radnom podokviru, a onda impregnirano toplom 7%-tnom tutkalnom otopinom.

Kad je umetak izrezan, duž njegovih rubova i rubova oštećenja nanese se ljepilo. Koristili smo Polyamid Textil Schweisspulver koji se reaktivira vrućom iglom.

Umetak se zatim "ubaci" u rupu u platnu - treba paziti da bude u ravnini s tekstilnim nositeljem.

Na kraju se sve zapegla toplom peglicom, a višak ljepila ukloni skalpelom (prethodno se može reaktivirati uz pomoć vruće igle).

U platnu je bilo nekoliko rupica koje je trebalo zapuniti. U rupice smo umetali zavijene niti platna i malo ljepila.

Muka po platnu, 1. dio

PIŠE Jelena Zagora
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Nakon dvotjednog popravka, vruća igla je opet u radionici! Umjesto da nastavimo s probama preparacije, krenuli smo "popravljati" tekstilne umetke koji su se prilikom napinjanja slike na podokvir odvojili od platna. To smo mogli napraviti tako da nanesemo ljepilo s lica slike, ali smo zaključili da će biti bolje da sliku skinemo s podokvira i lijepljenje izvedemo s poleđine. Osim toga, u donjem dijelu slike otvorila se jedna poderotina pa je platno na tom mjestu trebalo ojačati zakrpom.

Zakrpa se može postaviti samo s poleđine, a ona nam je – zbog platna za loose lining – bila nedostupna. Zaustavit ću se na trenutak da objasnim što je to loose lining ili dry lining.

Oštećene slike u prošlosti su se često lijepile na novo platno; ovo se činilo idealnim rješenjem za rupe u platnu, poderotine i druge vrste strukturnih oštećenja. Taj se zahvat naziva podstavljanje (eng. lining), a u literaturi se često susreće i termin dubliranje. Osim na platno, slike su se mogle zalijepiti na dasku: u tom slučaju govorimo o maruflaži (marouflage). Bilo je i takvih slučajeva gdje je slika koja je rađena na drvu u restauraciji prebačena na platno, i to tako da je drveni nositelj potpuno odstranjen (blanjama, žiletima, skalpelom...): ovo se zove transfer. Danas će restauratori rijetko pribjeći tako drastičnoj metodi.

Podstavljanje je uobičajeno u restauraciji slika, ali se zahvatu pristupa samo ako oštećenja platna nije moguće sanirati na neki drugi način. Ako platno nije jako oštećeno, a sliku treba ojačati s poleđine, ponekad se na podokvir prvo napne jedno platno, a preko njega slika. Dva platna nisu zalijepljena, ali ovo donje pruža oslonac slici. Ova metoda se zove metoda dvostrukog platna ili, u engleskom jeziku, loose lining.

Vratimo se našoj slici. Osim poderotine u donjem dijelu, problematična je bila i zakrpa u gornjem dijelu slike. Tu je platno bilo jako oštećeno pa su u rupe postavljeni platneni umetci. Cijela je zona na kraju ojačana zakrpom od poliesterskog platna (Reemay), a zakrpa je zalijepljena BEVA-om. Nakon nekoliko mjeseci, zakrpa se počela ocrtavati na licu slike.

Nije posve jasno zašto se ovo dogodilo: možda je ljepilo bilo prejako, a možda je problem u tome što Reemay i BEVA ne reagiraju na promjene temperature i vlage, odnosno što sprječavaju difuziju vlage kroz sliku. Jedini način da se ovo riješi bilo je da se slika skine s podokvira, a zakrpa zamijeni novom.

Sliku smo okrenuli licem prema stolu i počeli vaditi klamerice.

Kad su sve klamerice izvađene, podokvir je odvojen od slike.

Vijesti iz radionice

PIŠE Jelena Zagora
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Naš semestralni zadatak za kolegij Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva 3 je priprema izložbe o restauraciji jedne slike iz crkve Imena Isusova / Imena Marijina u Postinju Gornjem pored Muća. Riječ je o uljanoj slici na platnu s prikazom Gospe Lurdske čiji autor nije poznat, a nastala je krajem 19. stoljeća.

U našu je radionicu stigla prije nekoliko godina i bila je jako oštećena. Do sada su na njoj izvedeni ovi zahvati: zaštita lica slike, čišćenje poleđine, podljepljivanje slikanog sloja, ravnanje slike, uklanjanje površinske nečistoće i preslika, napinjanje na novi podokvir i umetanje nedostajućih dijelova platna. Radove su, pod mentorskim vodstvom Sagite Mirjam Sunara, izvodili naši stariji kolege. Nas, pak, čeka rekonstrukcija preparacije, podslikavanje, nanošenje među-laka, retuširanje i završno lakiranje. Ukratko: puno posla!

Don Ivan Barišić, župnik koji nam je povjerio sliku na restauraciju, volio bi je vidjeti u crkvi početkom siječnja, kada se slavi blagdan Presvetog Imena Isusovog. Kako zahvat do tada neće biti gotov, odlučili smo ga obradovati informativno-edukativnom izložbom na kojoj ćemo, uz panoe s prikazom izvedenog zahvata, izložiti i sliku. Ideja je sljedeća: na jednom manjem dijelu slike izvest ćemo sve faze zahvata koje slijede – tako će don Ivan i mještani Postinja Gornjeg vidjeti kako će njihova slika izgledati nakon restauracije, ali i koliko nas još posla čeka.

Najprije je trebalo zalijepiti nekoliko malih platnenih zakrpa koje su ispale prilikom napinjanja slike na podokvir. (Zbog problema s krivljenjem nositelja slika je bila dvaput napinjana.) Namjera nam je bila vrućom iglom reaktivirati ljepilo (Polyamid Textil Schweisspulver) na spojevima starog i novog platna, ali se igla pokvarila. (Da, i to se događa!) Kako ne bismo gubili vrijeme, krenuli smo raditi probe rekonstrukcije preparacije na izvornom platnu i tekstilnim umetcima koji su stabilni. (Oni koji ne znaju kako su građene slike starih majstora, neka slijede ovu poveznicu.) Uz to smo pripremili platno za izradu novih tekstilnih umetaka, da budemo spremni za lijepljenje zakrpa kada igla stigne s popravka. Priprema je obuhvatila napinjanje platna na pomoćni okvir, vlaženje i dotezanje (u nekoliko navrata, da se struktura vlakana oslabi i svojstvima približi onoj starog platna) te impregniranje toplom otopinom zečjeg tutkala.

Isprobali smo klasičnu tutkalno-krednu preparaciju spravljenu od bolonjske krede i zečjeg tutkala (7 %), kao i "suvremenu", tvornički proizvedenu akrilnu preparaciju. Akrilna je preparacija pokazala puno bolje radne osobine: brzo se suši i manje gubi na volumenu, a njena se tekstura bolje stapa s teksturom okolnog slikanog sloja.

Preparaciju smo nanosili pod bočnim svijetlom, kako bi tekstura više došla do izražaja. Platno je prethodno impregnirano toplom otopinom zečjeg tutkala. Idući put isprobat ćemo smjesu krede i Klucela E u etanolu.