četvrtak, 5. svibnja 2011.

Još jedna slika na kojoj radimo: Veronikin rubac

PIŠE Petra Perlain
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


U sklopu kolegija Konzervacija-restauracija štafelajnih slika 3 i 4 radimo zahvat na slici Veronikin rubac iz 1679. godine s pripadajućim ukrasnim okvirom. Autor ove slike je Antonio Garzadori iz Vicenze. Garzadori je pripadao slikarskoj obitelji iz Veneta i ubraja se u zakašnjele venecijanske maniriste. Slika, pak, pripada ciklusu četiriju slika koje krase bočne zidove svetišta crkve sv. Filipa Nerija u Splitu. Izgradnja crkvice sv. Filipa Nerija dovršena je 1680. godine. Pedesetak godina kasnije, točnije 1735., na njenom je mjestu podignuta nova, veća crkva. Garzadorijeve slike su vjerojatno bile naručene za stariju crkvu sv. Filipa Nerija. Moguće je da su se prvotno nalazile na nekom drugom mjestu unutar crkve. Ukrašene drvenim neogotičkim okvirima, slike se i danas nalaze na bočnim zidovima svetišta.

Slika Veronikin rubac već je nekoliko godina u našoj restauratorskoj radionici, a na njoj je zahvate izvodilo nekoliko generacija studenata četvrte godine. Mentor im je bio docent Jurica Matijević. Jelena i ja ove smo godine izvele sljedeće zahvate: saniranje oštećenja u donjem desnom dijelu slike, nanošenje preparacije unutar oštećenja, podslikavanje prepariranih površina, konsolidiranje crvotočnog drva ukrasnog okvira i čišćenje njegovog lica. Mentori su nam bili docent Matijević i asistentica Lana Kekez.



U jednoj ranijoj intervenciji podstavljeni su rubovi slike; ovaj se zahvat na engleskom zove strip lining. S vremenom je, najvjerojatnije pod utjecajem vlage, oslabila veza između originalnog platna i platna za strip lining, a u donjem desnom dijelu slike iskrzao se rub platna. Slika je u ovoj zoni bila deformirana.



Nepravilne rubove originalnog platna trebalo je, uz pomoć skalpela, svesti na pravilne forme radi lijepljenja tekstilnih umetaka. Nedostajući dijelovi platna nadomješteni su komadima novog platna, koje je prethodno vlaženo, dotezano i preparirano. Za lijepljenje umetaka korišteno je ljepilo Loctite, dok je za ponovno lijepljenje originalnog platna i traka strip lininga-a korišten BEVA film. Budući da se BEVA film reaktivira toplinom, za lijepljenje tekstilnih umetaka nije se mogao koristiti Schweisspulver kao ljepilo. Umjesto njega smo koristili termostabilno ljepilo Loctite.




O preparaciji i podsliku pisat ću sljedećem postu, a sad ću opisati zahvate koji su izvedeni na ukrasnom okviru slike. Crvotočno drvo konsolidirano je otopinom Plexiguma u Shellsolu T, koncentracije 5 % i 10 %.


Ukrasni okvir je na jednom dijelu bio puknut; to mjesto je trebalo učvrstiti umetanjem drvene letve (bukva) koja će preuzeti opterećenje. Dlijetima smo načinili "kanal" u koji je umetnut komad novog drva. Zalijepili smo ga epoksidnim ljepilom. (Prednost epoksidnih ljepila je u tome što suše kemijskim putem pa nema dimenzionalnih promjena u procesu sušenja.)





Da bi se slika s okvirom mogla vratiti u niše na bočnim zidovima svetišta, trebalo je suziti bočnu letvicu ukrasnog okvira za 5 mm. Kada je drvo odrezano, otkrila se mreža kanalića koje su načinili insekti; šupljine su zapunjene dvokomponentnim kitom (Araldit). Manja strukturna oštećenja rekonstruirana su u kitu, a na kitirane površine nanesena je preparacija.

Za čišćenje ukrasnog okvira korištena je smjesa Vulpexa i Shellsola T (1 : 1) te DMSO-a i etil acetata (1 :2).