Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, dan četvrti

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.


Nastavili smo pregledavati skulpture i prikupljati podatke o njihovu stanju. Manje je skulpture bilo lako pregledati, za one srednje velike koristili smo dvokrake ljestve, no velike skulpture, poput Kožarićevih Antipoda ili Galebova krila Milene Lah, predstavljale su izazov. Srećom, u pomoć su nam priskočili sisački vatrogasci.

Zapovjednik Vatrogasne postrojbe grada Siska, g. Miroslav Golub, poslao nam je vozilo opremljeno ljestvama čija dužina iznosi impresivnih 30 metara. U košaru koja se montira na ljestve stanu samo dvije ili tri osobe, pa smo se dogovorili da ćemo Mateo i ja pregledavati skulpture. Vatrogasci su nas podignuli u zrak, sve do vrha 5 i pol metara visokih Antipoda. S takve visine, i iz takve blizine, bilo je lako raspoznati oštećenja i odrediti njihov opseg.





Pogled sa zemlje


Pogled iz košare vatrogasnog vozila


Nakon Kožarićevih Antipoda, na red je došlo Galebovo krilo, monumentalna skulptura Milene Lah. Visinu skulpture izmjerili smo laserskim metrom: 8,75 m!













U pratnji vatrogasaca obišli smo još skulpturu Leptir Zvonimira Kamenara. Nakon toga smo se pozdravili s njima i nastavili s pregledom manjih skulptura.

Na popisu skulptura koje smo taj dan trebali obraditi našla se cvjetolika skulptura Vere Fischer o kojoj sam pisala ovdje. Ta je skulptura u prosincu prošle godine demontirana radi polaganja cijevi toplane. Ne znam kad je vraćena na svoje mjesto, ali se vidi da je montaža izvedena nemarno: zemlja je grubo nabacana oko betonskog podesta, središnji dio skulpture pun je zemlje i kamenčića, jedan dio odlomljene trake ("latice") bio je zatrpan zemljom... Nestala je i pločica s osnovnim podacima o skulpturi.



Skulptura Vere Fischer - stanje u ožujku 2015. (foto: Neven Peko)


U prosincu 2015. skulptura je izvađena iz zemlje zajedno s podestom. Prilikom demontaže i premještanja odlomio se jedan komad (jedna metalna traka)


Stanje koje smo zatekli prilikom obilaska terena (lipanj 2016.)


Zemlja oko podesta nije poravnana. Donji dio skulpture pun je zemlje i kamenčića


Nismo mogli ostaviti skulpturu u takvome stanju, pa smo je očistili s pomoću širokih kistova. Pažljivo smo podignuli čeličnu traku koja je utonula u zemlju, i ispod nje ugurali nekoliko kamena. Nažalost, više nismo mogli učiniti.







Naš boravak u Capragu nije prošao nezapaženo. Dok pregedavamo i mjerimo skulpture, stanari obližnjih zgrada znatiželjno nas promatraju s balkona i prozora. Prolaznici zastajkuju, tu i tamo netko s nama zapodjene razgovor.

Čini mi se da ovdje svaki razgovor započinje ili završava sa Željezarom. "Nemojte me krivo shvatiti," kazao nam je jedan postariji čovjek na biciklu dok smo radili na skulpturi Thea Amreina Kujundžića znakovitog naziva Naš život, "ali ja sam u Željezari primao plaću prvoga u mjesecu, imao sam stan i auto, Željezara me slala na ljetovanje. Sad jedva spajam kraj s krajem." Dok sam fotografirala Glava bika, rad kipara Jure Žaje, jedna mi je gospođa ispričala da su ona i njezin pokojni suprug radili u Željezari, ali su oboje ostali bez posla. ("Jeste li znali da je Željezara upošljavala 15 000 ljudi?!") "Sve ovo što vidite", rekla mi je i zaokružila pogledom po naselju, "sve je to Željezara napravila." Večer prije toga, u autobusu na putu za centar grada, druga mi je gospođa povjerila da je trideset godina radila u Željezari, a sad je bez posla. "Vidiš ovo ovdje?", rekla je i pokazala na zgrade pokraj kojih smo prolazili. "Sve ovo što vidiš, dokle god ti pogled seže, sve osim trgovačkih centara - to ti je izgradila Željezara. A sad smo nitko i ništa!"

Ipak, ne mislim da je Sisak grad bez perspektive - upravo suprotno! Vjerujem da ostavština Željezare Sisak - od tvorničkih pogona do skulptura na kojima sada radimo - može biti zamašnjak razvoja cijeloga grada. Zamišljam da je autobusna postaja ispred ulaza u nekadašnju Željezaru informativni centar za posjetitelje i mali muzej Željezarine likovne kolonije. Na tome bi se mjestu mogli dobiti osnovni podaci o Željezari i Parku skulptura, i unajmiti bicikli za obilazak Capraga. Zamišljam da postoje karte s predloženim planom obilaska za pješake i bicikliste, npr. obilazak skulptura koje su nastale iste godine ili skulptura koje se bave sličnom tematikom. Zamišljam da postoji multimedijski vodič kroz park. Toliko smo zanimljivih priča čuli od umjetnika, voditelja Kolonije i Željezaraca koji su sudjelovali u izradi skulptura! Veliku zelenu površinu između Željezare i prvih stambenih zgrada, koju krasi nekoliko skulptura, zamišljam kao uređeni park koji rado pohode izletnici i u kojemu đaci prate nastavu iz likovne umjetnosti. Bila bi to najljepša učionica na otvorenom!

Vjerujem da se sve ovo (i puno više!) može ostvariti, samo nam trebaju hrabre ideje, mudro planiranje i odgovorno upravljanje.

Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, dan treći

PIŠU: Jelena Hudinčec i Nikolina Drlje (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.


Jutro smo započeli druženjem uz kavicu. Za to nam je vrijeme profesorica Sunara iznijela svoje zamisli za taj dan. Glavni (nam) je zadatak bio izmjeriti dimenzije skulptura i prikupiti podatake o njihovu stanju: oštećenjima, onečišćenjima i tragovima prethodnih intervencija.

Prva stavka bila je ponovni posjet nekadašnjoj Željezari Sisak, odnosno tvrtkama ABS, Felis i ugasloj tvornici Metaling. Već kod mjerenja prve skulpture (skulptura od rezanih cijevi, autor nepoznat) susreli smo se s izazovom: zbog oštećenja uzrokovanih korozijom, jedna od cijevi od koji je skulptura načinjena djelomično se odvojila od metalne baze. Cijev je bila toliko nestabilna, da se na jačem povjetarcu ljuljala! Da se ne bi odvojila od baze, stabilizirali smo je (imobilizirali, zapravo) žicom koju smo pronašli u blizini.



Nepoznati autor (ranije pripisano Nikoli Njiriću); nestabilna cijev označena je žutom strelicom


Nestabilnu cijev smo komadom žice povezali s dvjema susjednim cijevima, i tako je imobilizirali


Otvori cijevi nisu zapečaćeni, pa se u njima nakuplja voda. Donji dio cijevi je jako zahvaćen korozijom, zato su se neke cijevi nakrivile, a neke potpuno odvojile (i ispale)


Ovdje se nekoć nalazila cijev


Gradski muzej Sisak nam je iza podneva trebao poslati kombi koji će nas prevesti do udaljenijih skulptura. Da ne gubimo vrijeme, skoknuli smo do tvornice Metaling. Gospodin Radišić, koji nam je dan prije u jednoj od uredskih zgrada zatvorene tvornice pokazao slike nastale u Koloniji, spomenuo je da se u Metalingu nalaze i dvije manje skulpture izrađene od metalnih spojnica. Profesorica Sunara je ispravno pretpostavila da se radi o skulpturama manjega formata koje je, također u okviru Kolonije, izradio kipar Nikola Njirić. Nadali smo se da će nam dobri, susretljivi gospodin Radišić pokazati skulpture. Tako je i bilo!



Skulpturica Nikole Njirića


Na putu do izlaza, gospodin Radišić nam je pokazao cijevi koje je proizvodila Željezara Sisak, a koje su zbog dugogodišnjeg stajanja na otvorenom potpuno zahrđale. Željezarini nas proizvodi jako zanimaju, jer je to ono što su umjetnici koristili za izradu svojih skulptura.









Ponovno nas je ulovila sjeta zbog tužne sudbine sisačke Željezare. Nešto kasnije, oraspoložila nas je lijepa gesta djelatnika tvrtke Swisslion, na čijem se terenu nalazi skulptura Josipa Zemana Iz ciklusa "Crne vizije" II. Radnici su pokosili travnjak na kojemu stoji skulptura. Možda je naš dolazak pobudio kod njih svijest o tome da posjeduju vrijednu skulpturu na koju trebaju paziti, i čiji okoliš trebaju redovito održavati.



Kad smo prvi put obišli Zemanovu skulpturu, trava nije bila pokošena


Danas nas je dočekao lijepo pokošen travnjak. Jedini problem predstavlja to što pokošena trava nije odstranjena s metalne baze


Skulpture koje se nalaze na zelenoj površini između Željezare i stambenih zgrada zarasle su u visoku travu. Drugdje u naselju trava je pokošena, ali je otkos ostao na skulpturama. To nipošto nije dobro: takve naslage u donjem dijelu skulpture zadržavaju vlagu i pospješuju koroziju, odnosno propadanje metala.

Mjerenje dimenzija pojedinih skulptura zahtijevalo je puno snalažljivosti: nerijetko smo morali koristiti odbačene predmete koje smo pronašli u blizini skulptura.

U popodnevnim smo se satima ponovno sastali s gospodinom Abazom Begićem: trebalo je obići skulpture koje nismo stigle pregledati dan ranije. Gospodin Begić nam je govorio o tehnologije izrade svake skulpture, i o obradi elemenata od kojih je načinjena. Na kraju druženja sa simpatičnim gospodinom Abazom zahvalili smo mu na pomoći i nesebičnom dijeljenju znanja.



S gospodinom Begićem smo obišli i Spomenik Edvardu Kardelju, djelo kipara Dušana Džamonje. Ta skulptura nije nastala u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak", pa nije uključena u naš projekt


Ipak, zanimalo nas je kako je i od čega skulptura izrađena. Gospodin Begić zna dosta o tome, jer je sudjelovao u njezinoj izradi




Kao šećer na kraju, predvečer smo prošetali središtem Siska. Nakon večere je trebalo nastaviti s radom...



Pogled na stari most


Pogled sa staroga mosta

Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, dan drugi

PIŠE: Mateo Curić (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.


U Sisak smo stigli u nedjelju. Nakon što smo se smjestili u svoje sobe, profesorica Sunara nas je povela u kratku šetnju i pokazala nam dio skulptura iz Parka. Drugi dan, odmah nakon doručka, sastali smo se s Abazom Begićem. Gospodin Begić je iskusni varioc koji je nekoć radio u Željezari Sisak. Surađivao je s brojnim umjetnicima – sudionicima Kolonije i pomagao im u izradi skulptura. Profesorica Sunara se s njim upoznala 2014. godine, u fazi planiranja konzervatorsko-restauratorskog zahvata na skulpturi Josipa Diminića Objekt II. Gospodin Begić je, naime, sudjelovao u izradi Objekta II, pa je profesorici ispričao kako je tekla izrada te skulpture. Profesorica Sunara ga je ponovno kontaktirala prije našeg dolaska u Sisak, i zamolila ga da s nama obiđe sve skulpture kako bismo zajedno odredili od kojih su materijala načinjene.

Obilazak smo započeli sa skulpturom Proces rada autora Saše Stevovića. Skulpturu smo najprije pažljivo pregledali. Gospodin Begić je objašnjavao koji su materijali korišteni za izradu skulpture, kako je pojedini element obrađen i kako su elementi spajani u cjelinu. Doznali smo da su umjetnici najčešće koristili otpad od materijala koje je proizvodila Željezara: odbačene komade šavnih i bešavnih cijevi, ostatke traka i limova, cijevne lukove i dr.  Gospodin Begić je iskusan zavarivač, pa je šetnja Parkom skulptura u njegovu društvu bila prilika da naučimo više o zavarivanju. Puno smo puta čuli riječ "heftanje", ali nismo bili sigurni što taj pojam označava. Gospodin Begić nam je objasnio da je to postupak izrade zavarenog spoja koji se sastoji od jednog ili više varova.



Sašo Stevović, Proces rada


Na isti smo način obradili sve skulpture koje stoje uz cestu što vodi prema nekadašnjoj Željezari Sisak. Onda je došao na red posjet poznatom sisačkom Metalingu, tvrtki koja je naslijedila Željezarin pogon za proizvodnju čeličnih konstrukcija. U krugu te, danas zatvorene tvornice, nalazi se skulptura Zlatka Zlatića Slučajan oblik s tezom. Na tvorničkoj su nas ogradi dočekali gospodin Milan Radišić i portirka – posljednji zaposlenici ugašene tvornice. Pogled nam je zapeo za veliki natpis "ŠTRAJK" na vratima jedne hale.







Nakon što smo pregledali Zlatićevu skulpturu, gospodin Radišić nas je poveo u jednu od napuštenih zgrada s uredima; tamo se nalazi nekoliko odbačenih slika. Shvatili smo da se radi o slikama koje su nastale u sklopu Kolonije. Slike smo fotografirali, a fotografije ćemo poslati gospodinu Vlatku Čakširanu, ravnatelju Gradskoga muzeja Sisak. Gospodin Čakširan bi trebao kontaktirati stečajnog upravitelja tvornice i ispitati postoji li mogućnost da se slike pohrane u Muzeju. Bojim se da će, ako se ništa ne poduzme, slike završiti na otpadu.



U jednoj od Metalingovih zgrada s uredima zatekli smo nekoliko slika koje su nastale u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak"


Najviše mi se dopala uljana slika na platnu Fatamorgana iznad Željezare autora Rudolfa Brkića 


Kao pravi restauratori, slike smo nakon fotografiranja propisno složili: veće slike iza, manje ispred; lice na lice, leđa na leđa


Najpotresniji trenutak bio je oproštaj s gospodinom Radišićem i portirkom: otpratili su nas do tvorničke ograde, vrata su se zatvorila za nama, a njih su dvoje ostali sami u golemom, praznom pogonu. Profesorica Sunara nam je s tugom u glasu ispričala kako su samo dvije godine ranije u toj istoj tvornici restaurirali Diminićevu skulpturu Objekt II, kako su im radnici priskakali u pomoć, a čuvar ih noću posjećivao u društvu umiljate ženke vučjaka kojoj su donosili hranu.

U pratnji gospodina Begića krenuli smo dalje kroz Park. Na red je došla velika zelena površina između Željezare i prvih stambenih zgrada. Tamo se nalazi nekoliko skulptura, između ostalog i restaurirani Objekt II.  Livada je zarasla u visoku travu, pa smo se do skulptura probijali kao da idemo kroz džunglu.



Skulptura Josipa Diminića Objekt II, koja je restaurirana u okviru 3. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku, proviruje iz trave






Peruško Bogdanić, Bez jahača


Ostatak skulpture Dušana Subotića


Josip Zeman, Iz ciklusa "Crne vizije"


Dok smo Jelena, Nikolina i ja s gospodinom Begićem proučavali skulpturu Josipa Zemana Iz ciklusa "Crne vizije", profesorica Sunara je tražila ostatak skulpture Jure Žaje U spomen Jurju Dalmatincu. Gornji dio te skulpture je ukraden prošle godine, a donji je dio bio nevidljiv zbog trave. Profesorica je lutala po livadi pokušavajući otkriti gdje bi skulptura mogla biti. Srećom, potraga je uspješno završena.



Gospodin Begić govori o tehnologiji izrade skulpture Jure Žaje


Jure Žaja, U spomen Jurju Dalmatincu (snimio Neven Peko u ožujku 2015.)


U popodnevnim smo satima pregledali skulpture koje se nalaze u krugu nekadašnje Željezare Sisak. Obilazak Parka s gospodinom Begićem nastavit ćemo i sutra.

Sudionici radionice u pratnji Abaza Begića i djelatnika tvrtke ABS ispred skulpture Dubravke (Dube) Sambolec Ritam

Uvod u 5. konzervatorsko-restauratorsku radionicu u Parku skulptura u Sisku

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.


Posljednji sam put u Sisku bila u prosincu. Tina Tomšič, studentica 5. godine, i ja tada smo intervjuirale troje umjetnika koji su sudjelovali u likovnoj koloniji sisačke željezare: Zvonimira Kamenara, Doru Kovačević i Juru Žaju. Usto smo pregledale hemerotečnu građu o sudionicima Kolonije u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU i snimile mikrouzorke na Metalurškom fakultetu.

Spašavanje skulpture Vere Fischer

Prije povratka u Split, odlučile smo uzeti dodatne uzorke s nekoliko skulptura. Zaputile smo se u Caprag, naselje koje je Željezara podigla za svoje radnike i oplemenila ga skulpturama. U hladno, maglovito prosinačko jutro Tina i ja smo obilazile Park. Zadnja skulptura na našemu popisu za uzorkovanje bila je Užarena planeta Ratka Petrića. Tina me nagovarala da otiđemo pogledati i skulpturu bez naziva autorice Vere Fischer, iako ona nije bila na popisu. "Ta nam je skulptura stvarno blizu, nećemo izgubiti puno vremena", govorila je. "Imam loš predosjećaj", dodala je zabrinuto. Nije mi preostalo ništa drugo nego poslušati je.

Zaputile smo se prema mjestu gdje stoji skulptura. Odnosno, gdje bi skulptura trebala stajati. Umjesto skulpture, dočekala nas je rupa za polaganje cijevi. Na gradilištu je bilo i nekoliko radnika. Tina je u hrpi mokre zemlje opazila usku obojenu čeličnu traku - komad skulpture koju smo tražile. Radnici su se upravo spremali ukrcati dio zemlje u kamion. Da se nismo pojavile, odlomljeni komad skulpture vjerojatno bi završio na otpadu. Paničnim smo ih glasom upitale što su uradili sa skulpturom. Kazali su nam da su je izvadili zajedno s betonskim postamentom i premjestili iza obližnje zgrade. Prilikom “demontaže” jedan se komad odvojio - to je (bila) obojena čelična traka koja je virila iz blata. Upozorile smo ih da se radi o zaštićenom kulturnom dobru, i da sa skulpturom moraju pažljivo postupati. O svemu smo obavijestile Konzervatorski odjel u Sisku. Odlomljeni komad skulpture predale smo na čuvanje Gradskome muzeju Sisak.



Skulptura Vere Fischer snimljena u proljeće 2015. godine (foto: Neven Peko)


Stanje zatečeno u prosincu 2016.: iz mokre zemlje viri odlomljeni komad skulpture

Gotovo je nevjerojatno da radnike nitko nije upozorio da se na trasi za polaganje cijevi nalazi skulptura, i to skulptura koja je zaštićeno kulturno dobro. Nevjerojatno je i to što smo Tina i ja nabasale na gradilište u pravi čas - da smo se pojavile pet minuta kasnije, ili da se uopće nismo pojavile, odlomljeni komad bio bi izgubljen. Pitanje je što bi se dogodilo s ostatkom skulpture koja je, na otvorenom prostoru iza zgrade, bila lak plijen kradljivcima metala. Ovaj dramatičan primjer prikazuje koliko je važno redovito obilaziti skulpture, i koliko je važno da gradske službe međusobno komuniciraju i surađuju.

Tina je u veljači obranila svoj magistarski stručni rad u okviru kojega je obradila temu intervjua s umjetnicima te predstavila metodologiju i rezultate intervjua s Dorom Kovačević. O tome je govorila i na ovogodišnjoj konferenciji studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku. Članak (na engleskom jeziku) možete pročitati ovdje.

Peta radionica: tko sudjeluje, što ćemo sve raditi

Aktivnosti predviđene za drugi dio 4. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku odlučili smo spojiti s programom pete radionice. Radionica je započela 29. svibnja, a trajat će do 6. lipnja. Tijekom devet dana pregledat ćemo sve skulpture iz Parka i preciznije odrediti njihove gradbene materijale i tehnologiju izrade. U tome će nam pomoći Abaz Begić, varioc koji je sudjelovao izradi dijela skulptura. Usto ćemo prikupljati podatke o stanju skulptura i unositi ih u za to predviđene obrasce. Program radionice uključuje i in situ mjerenja XRF-om i prijenosnim Ramanovim spektrometrom. Taj će dio posla obaviti dr. sc. Vladan Desnica s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Cilj nam je odrediti legirajuće elemente u čeliku i sastav završnih premaza.





Zbog ograničenih financijskih sredstava, u Sisak sam mogla povesti samo troje studenata. Budući da se ovogodišnja radionica bavi dokumentiranjem, odabrala sam troje studenata koji su se osobito istaknuli na mom kolegiju o metodama istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji: Matea Curića, Nikolinu Drlje i Jelenu Hudinčec. Da sam imala više novca na raspolaganju, bila bih na teren povela i ostale “drugaše”. Nadam se da će za to biti prilike u budućnosti, jer je ovo sjajna prilika da studenti prošire svoje znanje i steknu praktično iskustvo.



Studenti - sudionici 5. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku ispred skulpture Ivana Kožarića Antipodi koja stoji ispred nekadašnjeg glavnog ulaza u Željezaru Sisak


Nikolina, Jelena i Mateo su studenti 2. godine konzervacije-restauracije


Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku realizira se sredstvima Ministarstva kulture. Za lokalnu organizaciju bila je zadužena Alma Trauber, kustosica Gradske galerije Striegl. To je ustanova koja skrbi o Parku skulptura. Alma nam je organizirala smještaj u Capragu i pobrinula se za to da imamo pristup skulpturama koje se ne nalaze na javnim površinama. Usto nam je dogovorila suradnju s Vatrogasnom postrojbom Grada Siska. Vatrogasci će nam pomoći da izbliza pregledamo velike, tj. visoke skulpture. Mr. sc. Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskoga muzeja Sisak, stavio nam je na raspolaganje muzejski kombi i vozača. Hvala mu na tome!

Nadam se da ćete tijekom narednih dana pratiti naš blog i naše aktivnosti u Parku skulptura u Sisku!