PIŠE: Mateo Curić (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara
O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.
U Sisak smo stigli u nedjelju. Nakon što smo se smjestili u svoje sobe, profesorica Sunara nas je povela u kratku šetnju i pokazala nam dio skulptura iz Parka. Drugi dan, odmah nakon doručka, sastali smo se s Abazom Begićem. Gospodin Begić je iskusni varioc koji je nekoć radio u Željezari Sisak. Surađivao je s brojnim umjetnicima – sudionicima Kolonije i pomagao im u izradi skulptura. Profesorica Sunara se s njim upoznala 2014. godine, u fazi planiranja konzervatorsko-restauratorskog zahvata na skulpturi Josipa Diminića Objekt II. Gospodin Begić je, naime, sudjelovao u izradi Objekta II, pa je profesorici ispričao kako je tekla izrada te skulpture. Profesorica Sunara ga je ponovno kontaktirala prije našeg dolaska u Sisak, i zamolila ga da s nama obiđe sve skulpture kako bismo zajedno odredili od kojih su materijala načinjene.
Obilazak smo započeli sa skulpturom Proces rada autora Saše Stevovića. Skulpturu smo najprije pažljivo pregledali. Gospodin Begić je objašnjavao koji su materijali korišteni za izradu skulpture, kako je pojedini element obrađen i kako su elementi spajani u cjelinu. Doznali smo da su umjetnici najčešće koristili otpad od materijala koje je proizvodila Željezara: odbačene komade šavnih i bešavnih cijevi, ostatke traka i limova, cijevne lukove i dr. Gospodin Begić je iskusan zavarivač, pa je šetnja Parkom skulptura u njegovu društvu bila prilika da naučimo više o zavarivanju. Puno smo puta čuli riječ "heftanje", ali nismo bili sigurni što taj pojam označava. Gospodin Begić nam je objasnio da je to postupak izrade zavarenog spoja koji se sastoji od jednog ili više varova.
Sašo Stevović, Proces rada
Na isti smo način obradili sve skulpture koje stoje uz cestu što vodi prema nekadašnjoj Željezari Sisak. Onda je došao na red posjet poznatom sisačkom Metalingu, tvrtki koja je naslijedila Željezarin pogon za proizvodnju čeličnih konstrukcija. U krugu te, danas zatvorene tvornice, nalazi se skulptura Zlatka Zlatića Slučajan oblik s tezom. Na tvorničkoj su nas ogradi dočekali gospodin Milan Radišić i portirka – posljednji zaposlenici ugašene tvornice. Pogled nam je zapeo za veliki natpis "ŠTRAJK" na vratima jedne hale.
Nakon što smo pregledali Zlatićevu skulpturu, gospodin Radišić nas je poveo u jednu od napuštenih zgrada s uredima; tamo se nalazi nekoliko odbačenih slika. Shvatili smo da se radi o slikama koje su nastale u sklopu Kolonije. Slike smo fotografirali, a fotografije ćemo poslati gospodinu Vlatku Čakširanu, ravnatelju Gradskoga muzeja Sisak. Gospodin Čakširan bi trebao kontaktirati stečajnog upravitelja tvornice i ispitati postoji li mogućnost da se slike pohrane u Muzeju. Bojim se da će, ako se ništa ne poduzme, slike završiti na otpadu.
U jednoj od Metalingovih zgrada s uredima zatekli smo nekoliko slika koje su nastale u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak"
Najviše mi se dopala uljana slika na platnu Fatamorgana iznad Željezare autora Rudolfa Brkića
Kao pravi restauratori, slike smo nakon fotografiranja propisno složili: veće slike iza, manje ispred; lice na lice, leđa na leđa
Najpotresniji trenutak bio je oproštaj s gospodinom Radišićem i portirkom: otpratili su nas do tvorničke ograde, vrata su se zatvorila za nama, a njih su dvoje ostali sami u golemom, praznom pogonu. Profesorica Sunara nam je s tugom u glasu ispričala kako su samo dvije godine ranije u toj istoj tvornici restaurirali Diminićevu skulpturu Objekt II, kako su im radnici priskakali u pomoć, a čuvar ih noću posjećivao u društvu umiljate ženke vučjaka kojoj su donosili hranu.
U pratnji gospodina Begića krenuli smo dalje kroz Park. Na red je došla velika zelena površina između Željezare i prvih stambenih zgrada. Tamo se nalazi nekoliko skulptura, između ostalog i restaurirani Objekt II. Livada je zarasla u visoku travu, pa smo se do skulptura probijali kao da idemo kroz džunglu.
Skulptura Josipa Diminića Objekt II, koja je restaurirana u okviru 3. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku, proviruje iz trave
Peruško Bogdanić, Bez jahača
Ostatak skulpture Dušana Subotića
Josip Zeman, Iz ciklusa "Crne vizije"
Dok smo Jelena, Nikolina i ja s gospodinom Begićem proučavali skulpturu Josipa Zemana Iz ciklusa "Crne vizije", profesorica Sunara je tražila ostatak skulpture Jure Žaje U spomen Jurju Dalmatincu. Gornji dio te skulpture je ukraden prošle godine, a donji je dio bio nevidljiv zbog trave. Profesorica je lutala po livadi pokušavajući otkriti gdje bi skulptura mogla biti. Srećom, potraga je uspješno završena.
Gospodin Begić govori o tehnologiji izrade skulpture Jure Žaje
Jure Žaja, U spomen Jurju Dalmatincu (snimio Neven Peko u ožujku 2015.)
U popodnevnim smo satima pregledali skulpture koje se nalaze u krugu nekadašnje Željezare Sisak. Obilazak Parka s gospodinom Begićem nastavit ćemo i sutra.
Sudionici radionice u pratnji Abaza Begića i djelatnika tvrtke ABS ispred skulpture Dubravke (Dube) Sambolec Ritam
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara
O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.
U Sisak smo stigli u nedjelju. Nakon što smo se smjestili u svoje sobe, profesorica Sunara nas je povela u kratku šetnju i pokazala nam dio skulptura iz Parka. Drugi dan, odmah nakon doručka, sastali smo se s Abazom Begićem. Gospodin Begić je iskusni varioc koji je nekoć radio u Željezari Sisak. Surađivao je s brojnim umjetnicima – sudionicima Kolonije i pomagao im u izradi skulptura. Profesorica Sunara se s njim upoznala 2014. godine, u fazi planiranja konzervatorsko-restauratorskog zahvata na skulpturi Josipa Diminića Objekt II. Gospodin Begić je, naime, sudjelovao u izradi Objekta II, pa je profesorici ispričao kako je tekla izrada te skulpture. Profesorica Sunara ga je ponovno kontaktirala prije našeg dolaska u Sisak, i zamolila ga da s nama obiđe sve skulpture kako bismo zajedno odredili od kojih su materijala načinjene.
Obilazak smo započeli sa skulpturom Proces rada autora Saše Stevovića. Skulpturu smo najprije pažljivo pregledali. Gospodin Begić je objašnjavao koji su materijali korišteni za izradu skulpture, kako je pojedini element obrađen i kako su elementi spajani u cjelinu. Doznali smo da su umjetnici najčešće koristili otpad od materijala koje je proizvodila Željezara: odbačene komade šavnih i bešavnih cijevi, ostatke traka i limova, cijevne lukove i dr. Gospodin Begić je iskusan zavarivač, pa je šetnja Parkom skulptura u njegovu društvu bila prilika da naučimo više o zavarivanju. Puno smo puta čuli riječ "heftanje", ali nismo bili sigurni što taj pojam označava. Gospodin Begić nam je objasnio da je to postupak izrade zavarenog spoja koji se sastoji od jednog ili više varova.
Sašo Stevović, Proces rada
Na isti smo način obradili sve skulpture koje stoje uz cestu što vodi prema nekadašnjoj Željezari Sisak. Onda je došao na red posjet poznatom sisačkom Metalingu, tvrtki koja je naslijedila Željezarin pogon za proizvodnju čeličnih konstrukcija. U krugu te, danas zatvorene tvornice, nalazi se skulptura Zlatka Zlatića Slučajan oblik s tezom. Na tvorničkoj su nas ogradi dočekali gospodin Milan Radišić i portirka – posljednji zaposlenici ugašene tvornice. Pogled nam je zapeo za veliki natpis "ŠTRAJK" na vratima jedne hale.
Nakon što smo pregledali Zlatićevu skulpturu, gospodin Radišić nas je poveo u jednu od napuštenih zgrada s uredima; tamo se nalazi nekoliko odbačenih slika. Shvatili smo da se radi o slikama koje su nastale u sklopu Kolonije. Slike smo fotografirali, a fotografije ćemo poslati gospodinu Vlatku Čakširanu, ravnatelju Gradskoga muzeja Sisak. Gospodin Čakširan bi trebao kontaktirati stečajnog upravitelja tvornice i ispitati postoji li mogućnost da se slike pohrane u Muzeju. Bojim se da će, ako se ništa ne poduzme, slike završiti na otpadu.
U jednoj od Metalingovih zgrada s uredima zatekli smo nekoliko slika koje su nastale u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak"
Najviše mi se dopala uljana slika na platnu Fatamorgana iznad Željezare autora Rudolfa Brkića
Kao pravi restauratori, slike smo nakon fotografiranja propisno složili: veće slike iza, manje ispred; lice na lice, leđa na leđa
Najpotresniji trenutak bio je oproštaj s gospodinom Radišićem i portirkom: otpratili su nas do tvorničke ograde, vrata su se zatvorila za nama, a njih su dvoje ostali sami u golemom, praznom pogonu. Profesorica Sunara nam je s tugom u glasu ispričala kako su samo dvije godine ranije u toj istoj tvornici restaurirali Diminićevu skulpturu Objekt II, kako su im radnici priskakali u pomoć, a čuvar ih noću posjećivao u društvu umiljate ženke vučjaka kojoj su donosili hranu.
U pratnji gospodina Begića krenuli smo dalje kroz Park. Na red je došla velika zelena površina između Željezare i prvih stambenih zgrada. Tamo se nalazi nekoliko skulptura, između ostalog i restaurirani Objekt II. Livada je zarasla u visoku travu, pa smo se do skulptura probijali kao da idemo kroz džunglu.
Skulptura Josipa Diminića Objekt II, koja je restaurirana u okviru 3. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku, proviruje iz trave
Peruško Bogdanić, Bez jahača
Ostatak skulpture Dušana Subotića
Josip Zeman, Iz ciklusa "Crne vizije"
Dok smo Jelena, Nikolina i ja s gospodinom Begićem proučavali skulpturu Josipa Zemana Iz ciklusa "Crne vizije", profesorica Sunara je tražila ostatak skulpture Jure Žaje U spomen Jurju Dalmatincu. Gornji dio te skulpture je ukraden prošle godine, a donji je dio bio nevidljiv zbog trave. Profesorica je lutala po livadi pokušavajući otkriti gdje bi skulptura mogla biti. Srećom, potraga je uspješno završena.
Gospodin Begić govori o tehnologiji izrade skulpture Jure Žaje
Jure Žaja, U spomen Jurju Dalmatincu (snimio Neven Peko u ožujku 2015.)
U popodnevnim smo satima pregledali skulpture koje se nalaze u krugu nekadašnje Željezare Sisak. Obilazak Parka s gospodinom Begićem nastavit ćemo i sutra.
Sudionici radionice u pratnji Abaza Begića i djelatnika tvrtke ABS ispred skulpture Dubravke (Dube) Sambolec Ritam
Nema komentara:
Objavi komentar