PIŠU Sagita Mirjam Sunara, Sara Schmidt i Lucija Fradelić
Članak "On Humanism, Aesthetics and the Cleaning of Paintings" objavljen je u knjizi Measured Opinions, zborniku radova Gerryja Hedleyja (1949. – 1990.). Knjiga je podijeljena na četiri cjeline, a svaka je cjelina posvećen jednoj temi, odnosno području konzervacije-restauracije štafelajnih slika kojemu je Hedley značajno doprinio. To su: struktura i podstavljanje, platneni nositelj, zahvati koji uključuju korištenje vlage te čišćenje lakova.
Gerry Hedley (izvor)
Tekst koji sažeto prikazujemo na našem blogu Hedley je izvorno prezentirao kao dva predavanja u Kanadskom institutu za restauraciju (Canadian Conservation Institute). Institut je taj materijal objavio 1985. godine. Rad se bavi razlikama u načinu na koji se slike čiste. Autor se, međutim, ne bavi čišćenjem kao praktičnim, već kao estetskim problemom.
"Rembrandtova slika Mlin čuva se u Nacionalnoj galeriji u Washingtonu," stoji na početku teksta. "Djelo potječe iz 1650. godine, a prije čišćenja tonalitet mu je bio prigušen i blag. (...) Slika je sada očišćena tako da je s nje odstranjen sav diskolorirani lak; to je za posljedicu imalo da je slika postala puno svjetlija. Pa ipak, da se nalazila u nekom drugom muzeju, sada bi izgledala potpuno drugačije."
O humanzimu, estetici i čišćenju slika
Hedley tvrdi da bi slika u različitim muzejima bila različito očišćena. Stručnjaci Nacionalne galerije u Washingtonu odstranili su s nje sav požutjeli lak. Da se kojim slučajem nalazila u Louvreu, restauratori bi nastojali ostaviti tanki sloj požutjeloga laka na površini i to bi nazvali patinom. U njujorškom Muzeju Metropolitan, pak, s nekih bi dijelova slike skinuli više laka, s drugih manje, sve sa ciljem da očuvaju ravnotežu tonskih vrijednosti. Hedley, stoga, razlikuje tri pristupa čišćenju: totalno, parcijalno i selektivno čišćenje.
Čišćenje laka nije isključivo tehnički problem i iziskuje puno više od objektivnog znanstvenog pristupa. U raspravi o čišćenju najprije se nameće pitanje kako bi slika trebala izgledati. [Hedley na ovom mjestu piše "(...) how a painting should look and be seen", što nije lako prevesti, op. a.] Umjetničko djelo gotovo po definiciji ima kulturnu ulogu, to je ono ključno. Čišćenjem se u pitanje može dovesti njegovo značenje. Čišćenje je estetski problem, a estetski se problemi ne mogu rješavati uzimajući u obzir samo materijalne činjenice. Iz rasprave o čišćenju proizlazi i pitanje uloge znanosti u konzervaciji-restauraciji.
Hedley smatra da bismo trebali biti svjesni prirode estetike i svega što iz nje proizlazi, budući da je ona uključena u svaki konzervatorsko-restauratorski zahvat na slici. Različiti pristupi čišćenju različito naglašavaju neke od čimbenika koje doprinose estetskom doživljaju slike.
Te su razlike kroz povijest bile uzrokom brojnih razmirica, ali i velikih kontroverzi. Situacija ni danas nije puno drugačija. No, dok su se bitke nekoć vodile oko prečišćavanja, tj. odstranjivanja izvorne boje ili lazura, danas se polemizira o umjetnikovu htijenju (eng. artist intent). Tim se pojmom najčešće označava kako je umjetnik želio da njegovo djelo izgleda kada je završeno; ponekad i kako je trebalo izgledati u budućnosti. Različite škole čišćenja različito definiraju i koriste taj pojam.
Članak "On Humanism, Aesthetics and the Cleaning of Paintings" objavljen je u knjizi Measured Opinions, zborniku radova Gerryja Hedleyja (1949. – 1990.). Knjiga je podijeljena na četiri cjeline, a svaka je cjelina posvećen jednoj temi, odnosno području konzervacije-restauracije štafelajnih slika kojemu je Hedley značajno doprinio. To su: struktura i podstavljanje, platneni nositelj, zahvati koji uključuju korištenje vlage te čišćenje lakova.
Gerry Hedley (izvor)
Tekst koji sažeto prikazujemo na našem blogu Hedley je izvorno prezentirao kao dva predavanja u Kanadskom institutu za restauraciju (Canadian Conservation Institute). Institut je taj materijal objavio 1985. godine. Rad se bavi razlikama u načinu na koji se slike čiste. Autor se, međutim, ne bavi čišćenjem kao praktičnim, već kao estetskim problemom.
"Rembrandtova slika Mlin čuva se u Nacionalnoj galeriji u Washingtonu," stoji na početku teksta. "Djelo potječe iz 1650. godine, a prije čišćenja tonalitet mu je bio prigušen i blag. (...) Slika je sada očišćena tako da je s nje odstranjen sav diskolorirani lak; to je za posljedicu imalo da je slika postala puno svjetlija. Pa ipak, da se nalazila u nekom drugom muzeju, sada bi izgledala potpuno drugačije."
O humanzimu, estetici i čišćenju slika
Hedley tvrdi da bi slika u različitim muzejima bila različito očišćena. Stručnjaci Nacionalne galerije u Washingtonu odstranili su s nje sav požutjeli lak. Da se kojim slučajem nalazila u Louvreu, restauratori bi nastojali ostaviti tanki sloj požutjeloga laka na površini i to bi nazvali patinom. U njujorškom Muzeju Metropolitan, pak, s nekih bi dijelova slike skinuli više laka, s drugih manje, sve sa ciljem da očuvaju ravnotežu tonskih vrijednosti. Hedley, stoga, razlikuje tri pristupa čišćenju: totalno, parcijalno i selektivno čišćenje.
Čišćenje laka nije isključivo tehnički problem i iziskuje puno više od objektivnog znanstvenog pristupa. U raspravi o čišćenju najprije se nameće pitanje kako bi slika trebala izgledati. [Hedley na ovom mjestu piše "(...) how a painting should look and be seen", što nije lako prevesti, op. a.] Umjetničko djelo gotovo po definiciji ima kulturnu ulogu, to je ono ključno. Čišćenjem se u pitanje može dovesti njegovo značenje. Čišćenje je estetski problem, a estetski se problemi ne mogu rješavati uzimajući u obzir samo materijalne činjenice. Iz rasprave o čišćenju proizlazi i pitanje uloge znanosti u konzervaciji-restauraciji.
Hedley smatra da bismo trebali biti svjesni prirode estetike i svega što iz nje proizlazi, budući da je ona uključena u svaki konzervatorsko-restauratorski zahvat na slici. Različiti pristupi čišćenju različito naglašavaju neke od čimbenika koje doprinose estetskom doživljaju slike.
Te su razlike kroz povijest bile uzrokom brojnih razmirica, ali i velikih kontroverzi. Situacija ni danas nije puno drugačija. No, dok su se bitke nekoć vodile oko prečišćavanja, tj. odstranjivanja izvorne boje ili lazura, danas se polemizira o umjetnikovu htijenju (eng. artist intent). Tim se pojmom najčešće označava kako je umjetnik želio da njegovo djelo izgleda kada je završeno; ponekad i kako je trebalo izgledati u budućnosti. Različite škole čišćenja različito definiraju i koriste taj pojam.
