Dan treći: dogovorena suradnja s Metalurškim fakultetom u Sisku

PIŠE Benedikta Vilenica
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara, Nađa Šperac, Neven Peko


Svanuo je još jedan dan. Nakon što smo doručkovali i opremili se četkama, kistovima, spužvama i kantama s vodom, krenuli smo prema dječjem vrtiću u Capragu. Ispred vrtića se nalazi skulptura Ratka Petrića Čovjek stroj. U prilično je lošem stanju; kotači su utonuli u zemlju (skulptura nema betonsko podnožje, već stoji direktno na zemlji), a veliki dio površine zahvaćen je korozijom. Prednja strana skulpture išarana je plavom bojom u spreju; toga prošle godine nije bilo. Djelatnici sisačke komunalne službe, vrijedna gospođa Greta i njezin kolega Igor, prije našeg dolaska uklonili su veliku hrpu lišća sa skulpture.

Skulptura nema betonsko podnožje pa su kotači utonuli u zemlju

Biološki obraštaj

Skulpturu smo najprije očistili četkama i tvrdim kistovima. Iz utora je trebalo odstraniti mahovinu i lišajeve, a kotače djelomice otkopati. Gospođa Greta je grabljama izvukla lišće koje se nakupilo ispod skulpture. U hrpi lišća zatekli smo tri mačića. Stavili smo ih u kutiju i prenijeli u osamljeni kutak vrta; nedugo zatim pojavila se mama-maca.

Skulptura nakon čišćenja

Dok smo radili na Petrićevoj skulpturi, posjetio nas je novinar Jutarnjeg lista. Zamolio nas je da se predstavimo i objasnimo što radimo. Rekao je da ne pamti kad je zadnji put – odnosno je li ikad! – vidio nekog da čisti skulpture iz Parka. Profesorice Sagita i Valentina govorile su mu o našem projektu, naglašavajući da redovita skrb o umjetninama umanjuje potrebu za (opsežnim) restauratorskim zahvatima. Gospodin nas je fotografirao i otišao s jednom manjom grupom do sljedeće skulpture.

Moja se grupa zaputila prema drugoj Petrićevoj skulpturi, Užarena planeta. Planeta se nalazi na tratini uz cestu što vodi prema bivšem Institutu Željezare Sisak. Postavljena je na visoki betonski podest, ali je okoliš zarastao u travu.


Stanje prije radova

Kugla koja predstavlja planet načinjena je od plastične mase. Površina je bila onečišćena lišajevima; odstranili smo ih spužvom i četkama. Dva komadića plastike koja su se odvojila od podloge spremili smo u vrećicu i označili.

Detalj površine prije čišćenja

Kugla nakon čišćenja. Jedan komadić plastike je ispao pa smo dokumentirali njegovu poziciju  

Sve odlomljene dijelove skulptura pohranjujemo u posebnu kutiju koju ćemo prije odlaska predati na čuvanje pročelnici Konzervatorskog odjela u Sisku, Ivani Miletić Čakširan.



Sljedeće su na redu bili skulpture Ornament (Andre Mohorovičić) i Krajputaš (Branislav Milašinović).


Tina i profesorica Valentina čiste skulpturu Ornament


Oštećenje uzrokovano korozijom

Dok su profesorice Sagita i Valentina dogovarale suradnju s kolegicama s Metalurškog fakulteta u Sisku, Josip i Tina očistili su skulpturu Vere Fischer Simetrija koja se nalazi ispred zgrade fakulteta.

Nakon posla je uslijedila zaslužena pauza u restoranu Kod Tysona, gdje nas je dočekao dobro raspoloženi gazda. Okrijepljeni ukusnim obrokom vratili smo se u svoje sobe i posvetili pisanju dnevnih izvješća.

U 17 sati otišli smo na predavanje Sanje Potkonjak i Tomislava Pletenca s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje se održavalo u zgradi bivšeg Željezarinog Instituta, a tema je bila "Ima li baština (socijalizma) budućnost? Primjer Parka skulptura Željezare Sisak". Predavači su govorili o projektu koji su pokrenuli 2007. godine; cilj je bio istražiti modele sjećanja/pamćenja na primjeru tretmana javnog prostora u Sisku. Skulpture na javnim površinama, pa tako i one nastale u sklopu Željezarine Kolonije likovnih umjetnika, u toj priči zauzimaju istaknuto mjesto.



Nakon predavanja predahnuli smo u restoranu Grand, a onda smo se opet bacili na pisanje izvješća i sortiranje fotografija. Mene je dopalo pisanje ovog teksta. :) Navečer je u Sisak stigao dr. sc. Ivica Ljubenkov, voditelj Akademijina Laboratorija za konzervatorsko-restauratorska ispitivanja. On će sutra biti s nama na terenu.

Drugi dan radionice

PIŠE Karmen Milić
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara


Drugi dan je započeo prilično užurbano. Već u 8 sati imali smo zakazan sastanak s kapetanom vatrogasne postrojbe; vatrogasci su nam danas trebali pomoći oko čišćenja skulptura. (Hvala Ivani Miletić Čakširan, pročelnici Konzervatorskog odjela u Sisku, što je dogovorila tu suradnju!) Nakon kratkog dogovora, profesorica Ljubić Tobisch, Tina i Nađa ostale su čekati vatrogasno vozilo, dok je ostatak ekipe nastavio sa čišćenjem skulptura.

Prvu skulpturu, Crne vizije Josipa Zemana, pokušali smo još orošenu očistiti od hrđe. To se nije pokazalo osobito uspješnim pa smo očetkali bazu i odstranili dio zemlje oko skulpture. Neven je iskopao sondu i izmjerio visinu baze, a onda su nam se pridružili djelatnici gradske komunalne službe koji su nam pomogli u čišćenju i kopanju. Na kraju su pokosili okolnu travu.

Rano jutro u parku pored ulice koja vodi prema Željezari; lijevo se vidi Diminićeva skulptura Objekt II, a desno, u daljini, Zemanove Crne vizije 

Crne vizije - zatečeno stanje

Nešto dalje od Crnih vizija nalazi se velika skulptura Josipa Diminića, Objekt II. Sudeći po količini razbijenih staklenih boca koje smo našli u zemlji oko skulpture, može se zaključiti da je Objekt II popularno mjesto za pijanke. Vidjeli smo da je u unutrašnjosti skulpture netko palio vatru, a čini se da je u nekoliko navrata služila i kao WC. Lopatama smo odstranili smeće i naslage iz unutrašnjosti skulpture, očetkali betonsko podnožje i za desetak centimetara spustili razinu tla oko njega.

Diminićeva je skulptura često na meti vandala

Isti se posao – odstranjivanje suhih produkata korozije i biološkog obraštaja, spuštanje razine tla oko betonskih podnožja, košenje trave – ponavljao i kod ostalih skulptura: Bez jahača Peruška Bogdanića (ova se skulptura u katalogu vodi kao Poslijepodne jednog babuna, ali je gospodin Bogdanić profesorici Sagiti otkrio da to nije ispravan naziv), U spomen Jurju Dalmatincu Jure Žaje, Reljef u prostoru Dušana Subotića, Cvijet Vere Fischer, Krajputaš Josipa Diminića... Jučer i danas očistili smo ukupno 22 skulpture! U zemlji oko svake skulpture bilo je mnogo razbijenog stakla i ostataka plastične ambalaže. U skulpturi Bez jahača pronašli smo mravinjak!


Čišćenje Cvijeta Vere Fischer


Pokusno odstranjivanje lišajeva kistom i četkom


"Kupanje" Diminićeva Krajputaša

Pod budnim okom profesorice Valentine i naših kolegica Nađe i Tine, vatrogasci su oprali sve skulpture i njihova betonska podnožja.



Nedaleko od skulpture Reljef u prostoru, od koje je sačuvano samo metalno postolje, Benedikta je pronašla izrezani komad željeznog lima. Ulomak je bio  utisnut u zemlju i prekriven zemljom i lišćem. Zasigurno se radi o fragmentu nestale skulpture!


Dušan Subotić, Reljef u prostoru (od skulpture je sačuvano samo postolje)


Na pravokutno postolje nekoć je bio pričvršćen metalni reljef


Komad izrezanog lima koji je Benedikta pronašla u zemlji nedaleko od Subotićeve skulpture mogao bi pripadati baš njoj! Skulpturi, ne Benedikti. :)

Nakon ručka otišli smo do bivšeg Instituta Željezare Sisak gdje se, u staroj konferencijskoj sali na petome katu, održavalo predavanje "Željezara Sisak – nezaobilazni igrač na političkoj sceni grada i države". Predavač je bio dr. sc. Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Gospodin Hrvoje nas je prije početka predavanja došao pozdraviti, što nas je jako obradovalo. U predavanju se osvrnuo na pozitivne i negativne strane političkog ustroja u Sisku, odnosno u Željezari, u razdoblju od kraja Drugog svjetskog rata do 1971. godine.  Govorio je o ekonomskom i gospodarskom stanju grada. Nama, mlađim generacijama, to je gotovo nepoznata tema.

I ova je večer "rezervirana" za pisanje izvješća o obavljenim radovima, uređivanje fotografske dokumentacije i dopunjavanje izvješća o zatečenom stanju skulptura...

Prvi radni dan u Sisku

PIŠE Josip Nižetić
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara


Prvi nam je (radni) dan u Sisku; na posao smo krenuli puni strepnje, ali ambiciozni. Uz doručak smo slušali Tinino i Nađino predavanje o Koloniji i prvoj konzervatorsko-restauratorskoj radionici u Parku skulptura u Sisku. Nakon toga smo se ispred gradske knjižnice u Capragu sastali s komunalcima, objasnili im što od njih očekujemo i krenuli prema prvoj skulpturi, Kompozicija I i II Boška Atanackovića. Ubacili smo u petu brzinu i krenuli sa čišćenjem betonskih podnožja i spuštanjem razine okolnoga tla. Bilo je dosta kopanja, lopatanja i metenja; pronašli smo i nekoliko "arheoloških ulomaka": franja, flomastera, krhotina staklenih boca... Donji dio skulpture očistili smo od zemlje i obraštaja.

Atanackovićeve su skulpture zarasle u grmlje i travu. Jedna je skulptura "isklizala" s betonskog podnožja pa ju je trebalo vratiti na mjesto

Moja kolegica Benedikta spremna je za rad! Današnji alati: vrtne lopatice i četke

Radna akcija

Kolegice Nađa i Tina "prebacile" su se na skulpturu Zvonimira Kamenara Leptir. Skulpturu su očetkale, a betonsko podnožje očistile. Komunalci su pokosili travu i dovršili čišćenje. Za to je vrijeme drugi tim počeo raditi na Kamenarovoj skulpturi Imaginarni stroj. U šupljinama u unutrašnjosti skulpture nalazilo se puno zemlje i smeća koje je bilo jako teško izvaditi. Travu oko betonskog podnožja skulpture trebalo je pokositi, a razinu tla spustiti. Slični, ali nešto manje "arheološki" radovi odvijali su se na skulpturama Govornik (Ante Rašić), Visoki napon (Belizar Bahorić), Grad (Ante Kuduz) i Zid (Dora Kovačević). Čišćenje donjeg dijela skulpture Forma I (Hamo Čavrk) bilo je nešto zahtjevnije.


Čišćenje Kamenarova Leptira

Cijela se ekipa sastala kraj velike Ružićeve skulpture Vrata. Zbrojili smo snage da bi Vrata zablistala novim sjajem. Najviše smo vremena utrošili na čišćenje poda koji je bio prekriven mahovinom i debelim slojem zemlje. Da je skulptura u lošem stanju, to se još prošle godine znalo. Kad smo odstranili zemlju, vidjeli smo da je i željezna konstrukcija koja je pridržava u prilično lošem stanju.




Ružićeva Vrata prije i poslije čišćenja

Na kraju smo došli do skulpture Zlatka Zlatića Zgurić i obitelj. Budući da su Zgurići jako dobro očuvani, posla oko čišćenja nije bilo puno.

Nakon kratkog predaha zaputili smo se u zgradu bivšeg Instituta Željezare Sisak. Pogledali smo dva dokumentarna filma o Željezari; prvog je režirao Goran Dević, a drugog umjetnik Marijan Crtalić.  Nakon toga je uslijedilo predavanje dr. sc. Jesenka Horvata i Ane Sopina, "Artefakt i okruženje". Predavači su govorili o parkovima skulpture u Zagrebu te o različitim oblicima umjetnosti u javnom prostoru: o grafitima, performansima, o industrijskoj baštini, a osobito o arhitekturi koja ima umjetničku vrijednost i koja igra važnu ulogu kod uklapanja spomenika u okoliš i kod prezentacije građevine kao spomenika.


Alma Trauber iz Gradske galerije Striegl predstavlja predavače

Nakon večere smo još malo radili na dokumentaciji i sređivali fotografije, a onda smo, siti i zadovoljni obavljenim poslom, otišli na počinak.

Sudionici 2. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku

UVODNA NAPOMENA: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografija: S. M. Sunara


Danas je u Sisku započela 2. konzervatorsko-restauratorska radionica u parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak. Radionicu vodimo Valentina Ljubić Tobisch i ja, a u njoj ove godine sudjeluje šestero studenata. Radionica traje do petka, a studenti će na svakoga dana na blogu objavljivati izvješća o obavljenom poslu. Za početak, zamolila sam ih da se u nekoliko rečenica predstave i objasne zašto su se prijavili za sudjelovanje u radionici.

Neven Peko, Benedikta Vilenica, Nađa Šperac, Tina Tomšič, Karmen Milić i Josip Nižetić pored skulpture akademskog kipara Zlatka Zlatića Obitelj Zgurić

Nađa Šperac: Rođena sam 28. veljače 1989. godine u Splitu. Umjetničku akademiju, smjer konzervacija-restauracija, upisala sam 2010. godine. Na trećoj godini studija opredijelila sam se za konzervaciju i restauraciju mozaika i zidnih slika. Sada sam studentica četvrte godine. U slobodno vrijeme priključujem se projektima koji obuhvaćaju konzerviranje i restauriranje metalnih predmeta, jer me i taj materijala zanima. Jedan od takvih projekata je Konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku. Riječ je o skulpturama koje su nastale u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak. Kolonija se održavala od 1971. do 1990. godine. Projekt smo započeli u listopadu prošle godine. Kroz petodnevni program upoznali smo se sa poviješću Željezare i njezine likovne kolonije, razgovarali smo s ljudima koji su bili uključeni u organiziranje Kolonije, dokumentirali smo zatečeno stanje skulptura...

Kroz upoznavanje sa bivšim radnicima Željezare, slušajući njihove priče i doživljaje iz tog vremena, listajući stara izdanja Željezarinog Vjesnika, spoznali smo važnost ovoga projekta i vrijednost industrijske baštine. Otkrili smo koliko priča jedna željezna skulptura čuva u sebi, koliko ljudi povezuje, vraća nas u neko drugačije vrijeme i, konačno, koliko je važno da se sačuva kako bi se i drugi mogli upoznati s tim pričama, ljudima i razdobljem u kojemu je nastala.


Tina Tomšič: Rođena sam 1991. godine. Završila sam Turističko-ugostiteljsku školu u Splitu. Nakon završene srednje škole upisala sam studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji u Splitu; to je bilo 2010. godine. Na drugoj godini studija odabrala sam dva specijalistička usmjerenja: konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva te konzervacija-restauracija metala. Iako se na trećoj godini konačno opredjeljujem za štafelajne slike i polikromirano drvo, i dalje aktivno sudjelujem u projektima na smjeru Metal. Tako sam se prošle godine priključila projektu "Tvornica baštine Željezara Sisak".

Prva radionica mi se veoma svidjela zbog novog pristupa konzervaciji-restauraciji metalnih skulptura koje su izložene u eksterijeru, ali i zbog priče o Željezari Sisak, načinu života u doba njezina procvata, zbog ljudi koji su u njoj radili i koji su podijelili svoje priče s nama. Smatram da je projekt veoma važan za građane Siska, jer će se na taj način obnoviti nešto što je nekada bilo jako važno za grad. Iz tog sam se razloga i ove godine radovala dolasku u Sisak i sudjelovanju u radionici.


Neven Peko: Rođen sam u Rijeci 1991. godine. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci upisao sam preddiplomski Studij restauracije i konzervacije pri Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, specijalističko usmjerenje konzervacija-restauracija predmeta od metala. Trenutno sam student druge (završne) godine diplomskog studija pri istom odjelu.

Za Konzervatorsko-restauratorsku radionicu u Parku skulptura u Sisku čuo sam već prošle godine. Nakon što sam ove godine na Facebook stranici Odsjeka za konzervaciju-restauraciju UMAS-a pročitao neke članke o toj radionici, odlučio sam se prijaviti za sudjelovanje. Znam da je radionica namijenjena studentima Umjetničke akademije u Splitu, ali mi je jako drago što su prihvatili moju prijavu. Radionica mi je zanimljiva iz više razloga – za početak, radi se o skulpturama od metala, a metal je moja uža specijalnost. Najvažnije od svega, kroz radionicu ću upoznati ne samo kolege i profesore sa splitskog studija, već i njihove metode rada te na taj način steći izvrsno iskustvo.


Josip Nižetić: Živim u Pučišćima na otoku Braču, gdje sam završio Klesarsku školu. Po završetku srednje škole upisao sam studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji u Splitu. Trenutno sam student druge godine. Akademiju sam upisao zbog želje da naučim kako sačuvati kulturnu baštinu, kako je prezentirati  ljudima, kako im ukazati na vrijednost i nakanu spomenika, baštine.... Tako sam se i zainteresirao za Konzervatorsko-restauratorsku radionicu u Parku skulptura u Sisku, koja je dio projekta "Tvornica baštine željezara Sisak". Vjerujem da ću se iz Siska vratiti bogatiji za jedno lijepo iskustvo.


Karmen Milić: Rođena sam u Splitu, gdje sam završila osnovnu školu i pohađala I. gimnaziju. Po završetku gimnazije upisala sam Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, a nakon toga upisala sam konzervaciju-restauraciju na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sada sam studentica druge godine. Prijavila sam se na ovu radionicu jer sam željela naučiti nešto više o zaštiti, restauraciji i očuvanju skulptura na otvorenom, a dodatno su me zainteresirale priče o radionici koja se održala prethodne godine.


Benedikta Vilenica: Rođena sam u Sisku, a živim u Zagrebu, gdje sam i pohađala opću gimnaziju.  Završila sam prvu godinu studija konzervacije-restauracije na Umjetničkoj akademiju u Splitu. Radujem se što ću sudjelovati u ovoj radionici, jer ću na taj način kulturno doprinijeti svom rodnom gradu. Velika mi je motivacija bilo to što ću kroz projekt upoznati jedan važan, ali zanemareni dio njegove kulturne baštine.