nedjelja, 2. prosinca 2012.

Stara slika u novoj crkvi – prezentacija umjetnine i informiranje lokalne zajednice

PIŠE Jelena Zagora, mag. konzervacije-restauracije


Na ovome sam blogu već pisala o slici Krštenje Krista i Gospa od Karmela iz Kostanja koju sam, pod mentorstvom docenta Jurice Matijevića, restaurirala i istražila u sklopu izrade stručnog magistarskog rada. Tom sam prilikom iznijela etičku i estetsku problematiku vezanu za prezentaciju ove jako oštećene slike. Zahvat je u međuvremenu priveden kraju, a sliku smo odlučili prezentirati kao fragment: dimenzije novog podokvira nešto su veće od dimenzija slike pa se između njegovoga ruba i oštećenih rubova slike vidi tonirani rub platna kojim je slika podstavljena. Pravilne linije podokvira stvaraju dojam vizualne zaokruženosti slike. Tome doprinosi i posebno izrađena kombinacija poleđinske zaštite i diskretnog okvira. Oštećenja slikanoga sloja rekonstruirana su toniranom akrilnom preparacijom i retuširana akvarelnim bojama. Slika izvorno nije bila lakirana i njezin je kolorit stoga neuobičajeno svjež, pa smo je odlučili takvom i ostaviti. [1]

 Fotografija slike nakon zahvata (foto: J. Zagora)


Shematski prikaz poleđinske zaštite i ukrasnog okvira (crtež: J. Zagora)

Restaurirana slika izložit će se u crkvi sv. Mihovila u Kostanju. No, slika je pronađena 2011. godine i nije bila dio interijera današnje, već stare župne crkve. Smatrali smo, stoga, da župljane treba upoznati s umjetninom koja će (ponovno) postati dio njihove baštine. Zbog toga će uz sliku biti postavljen informativni pano koji sažeto prikazuje povijest crkve i slike, restauratorski zahvat i istraživanja slikarske tehnologije. Za dizajn panoa zaslužni su Vedran Perkov i docentica Sagita Mirjam Sunara, koja mi je, zajedno s Juricom Matijevićem, pomogla prirediti tekst.


Pano koji će biti postavljen u crkvi

Interpretacija umjetnine jedna je od dužnosti, odnosno "ovlasti" konzervatora-restauratora i uvelike određuje završni izgled umjetnine, a time i koncept zahvata. Moglo bi se reći da smo izradom panoa interpretaciju proširili i na pojašnjavanje povijesno-umjetničkog konteksta slike. U tom je smislu zanimljiv citat Barbare Appelbaum: Restauratori imaju afirmativnu obavezu koristiti svoje vještine u svrhu interpretacije predmeta na kojima rade, pojašnjenja njihova značenja i jačanja sposobnosti predmeta da oplemenjuju živote ljudi koji s njima dolaze u dodir. [2]

Na panou smo htjeli prikazati i opisati ono što se više ne može vidjeti, posebice stanje slike prije restauracije i tijekom različitih faza zahvata. Mještanima će zasigurno biti zanimljivo pročitati ponešto o povijesti slike i stare kostanjske župne crkve za koju je oltarna pala bila naručena. Možda će ih iznenaditi kako izgledaju slojevi slike pod svjetlosnim i elektronskim mikroskopom, a saznat će koje je materijale slikar koristio za pripremu platna i izradu boja. Nadamo se da će pano ilustrirati koliko složen, ali i zanimljiv može biti posao konzervatora-restauratora te pomoći da se naša struka približi široj javnosti.

Otkriven autor i vrijeme nastanka slike

Sve donedavno nije bilo poznato tko je i kada naslikao ovu oltarnu palu. Za atribuciju i dataciju djela zaslužan je povjesničar umjetnosti i akademik Radoslav Tomić, koji je utvrdio da je njezin autor Francesco Fedrigazzi. Slika je najvjerojatnije bila naručena oko 1711. godine, kada je posvećena stara crkva sv. Mihovila u Kostanju, a pripadala je oltaru sv. Ivana Krstitelja. Fedrigazzi je djelovao u Poreču i Dalmaciji, gdje je najveći broj njegovih slika sačuvan u Trogiru i okolici. [3]


. . .

[1] Zahvat je izveden prema načelu reverzibilnosti. U slučaju potrebe, akrilna preparacija može se ukloniti organskim otapalima koja neće djelovati na tutkalo i firentinsku pastu kojima je slika konsolidirana, odnosno podstavljena. Retuši akvarelom uklonjivi su, pak, vodom koja neće ugroziti akrilnu preparaciju. O reverzibilnosti zahvata vidi: APPELBAUM, Barbara, Conservation Treatment Methodology, Oxford: Butterworth-Heinemann, 2007., 300–306.
Ako ste se zapitali što će biti s akvarelnim retušima odluči li netko (dobronamjerno) sliku otprašiti vlažnom krpom, ne brinite – slika će biti postavljena vrlo visoko na zidu crkve.

[2] APPELBAUM, Barbara, Conservation Treatment Methodology, Oxford: Butterworth-Heinemann, 2007., 292.

[3] Podaci o Francesku Fedrigazziju (rad u tisku) koje mi je akademik Tomić ustupio nalaze se u: ZAGORA, Jelena, ''Konzervatorsko-restauratorski zahvat i istraživanje oltarne pale Krštenje Krista i Gospa od Karmela iz župe sv. Mihovila u Kostanju'' (stručni magistarski rad), mentor: Jurica Matijević, docent; komentor: Sagita Mirjam Sunara, docent, Odsjek za konzervaciju-restauraciju, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu : Split, ak. god. 2011./2012.