Rekonstrukcija izvornih dimenzija slike – etičke i estetske dvojbe

PIŠE Jelena Zagora


Predmet mog magistarskog stručnog rada je povijesnoumjetničko istraživanje i konzervatorsko-restauratorski zahvat na teško oštećenoj oltarnoj pali iz župe Kostanje pored Splita. Slika datira iz 17. stoljeća i rad je nepoznatog majstora. Rađena je u tehnici ulja na platnu, a prikazuje Kristovo krštenje i Gospu od Karmela. Dimenzije slike iznose 160 x 82 cm, no slika je izvorno bila puno veća. (Sužena je s bočnih i skraćena s donje strane.) Zatekli smo je bez podokvira. Ipak, na poleđini slike – u predjelu luka – sačuvao se njegov trag.

Kristovo krštenje i Gospa od Karmela, nepoznati autor, 17. stoljeće

Iako veliki dijelovi slike nedostaju (najviše je platna odrezano u donjem dijelu slike), postoji način da približno odredimo njezine izvorne dimenzije. U istoj je crkvi pronađena još jedna slika s prikazom Kristovog krštenja i Gospe od Karmela. Naslikao ju je Filippo Naldi u 18. stoljeću, prema ikonografskom predlošku naše slike. Iz biskupskih vizitacija može se zaključiti da je Naldijeva slika zamijenila našu na oltaru. Ako su obje slike stajale na istom oltaru, morale su imati slične dimenzije (oltar, na žalost, nije sačuvan). Ipak, prema sačuvanom dijelu Kristovog lika, visina naše slike morala je biti značajno veća od visine Naldijeve slike. Ovo bi moglo ukazivati na to da je u 18. stoljeću postavljen novi oltar koji je naručen kada i Naldijeva slika. [1]

Kristovo krštenje i Gospa od Karmela, Filippo Naldi, 1761.

Strategija konzervatorsko-restauratorskog zahvata

Puno je toga što bismo na slici mogli napraviti da bismo promatraču pojasnili što se s njom dogodilo. Pitanje je, međutim, kako to izvesti na estetski prihvatljiv način i u skladu s restauratorskom etikom.

Prva dilema: treba li izvorne dimenzije slike simulirati ili rekonstruirati? Odgovor na to pitanje odredit će njezin završni izgled. Valja još jednom napomenuti da se izvorne dimenzije slike mogu samo aproksimativno odrediti. Oltar kojemu je pripadala nije sačuvan pa je, osim same slike, jedini izvor informacija Naldijeva slika iz iste crkve.

Podstavljanje novim platnom čini se neizbježno, jer platno treba ojačati, a sliku napeti na podokvir. Izradila sam nekoliko prijedloga završne prezentacije slike, simuliravši njezin izgled nakon podstavljanja i toniranja praznih dijelova platna. U nastavku su dvije računalne simulacije. Prvi prijedlog temelji se na dimenzijama (visini) Naldijeve slike i pruža uvid u približne proporcije gubitaka [2]. Drugi prijedlog samo sugerira da dimenzije slike nisu izvorne, a višak praznog platna sveden je na minimum.

Računalne simulacije dvaju prijedloga završne prezentacije slike (izradila: J. Zagora)

Treba napomenuti da će dvije slike biti zajedno izložene u crkvi. Uz njih će biti pano na kojemu će biti objašnjena povijest slika i njihova rekonstrukcija. Budući da se slika vraća u crkvu i kult, morat ćemo ispitati mišljenje lokalne zajednice i župnika o ovakvoj, "muzejskoj" prezentaciji.

Moj mentor, docent Jure Matijević, upozorio me na jednu sliku koja je prezentirana na način blizak onome čemu ja težim. Slika Smaknuće cara Maksimilijana Édouarda Maneta bila je izrezana na komade. Slikar Edgar Degas sakupio je sačuvane fragmente i zalijepio ih na novo platno. (Kratki opis povijesti ove slike pronaći ćete na web stranici Nacionalne galerije u Londonu.)

Smaknuće cara Maksimilijana, Édouard Manet, 1867-8.

Iako predstavlja zanimljiv primjer prezentacije oštećene umjetnine, današnji izgled Manetove slike nije plod restauratorskog zahvata, a to je ono što mene zanima. U svoj magistarski rad želim uključiti poglavlje o teorijskoj pozadini sličnih konzervatorsko-restauratorskih zahvata. Želim razmotriti etičke i estetske probleme koji ih prate, usporediti različite pristupe i istražiti razvoj koncepata.

Ako ste se susreli sa sličnim problemom ili pročitali članak na tu temu, molim da mi se javite na e-mail: jelenzagor@gmail.com Tražim literaturu i konzervatorsko-restauratorske dokumentacije. Svaka pomoć / informacija je dobrodošla. :)

. . .

[1] U prilog ovome govore i ostaci rezbarija s jednog od dva bočna oltara iz crkve u Kostanju koji pokazuju stilske odlike 18. stoljeća. No, kako bi se ovo potvrdilo, potrebno je provesti dodatna istraživanja.

[2] Obratite pažnju na na donji dio slike: uzme li se u obzir sačuvani dio Kristovog lika, on bi trebao biti veći. Ipak, budući da se položaj Kristovih nogu ne može sa sigurnošću odrediti, nije moguće rekonstruirati izvornu visinu slike na temelju tog podatka. Širina slike, pak, određena je pomoću geometrije sačuvanih dijelova luka.