Sve o Pemulenu

PIŠU Stjepan Krešić i Lana Kekez, as.


Portret časnika slikara Karla Nagla iz 19. stoljeća jedna je od umjetnina na kojoj ove godine radimo. Konzervatorsko-restauratorski zahvat na toj slici prošle su akademske godine započele Jelena Zagora i Petra Perlain. Njih su dvije sada na petoj godini studija i rade svoje završne radove. Zahvat koji su izvele na Portretu časnika, ali i popratno povijesnoumjetničko istraživanje, opisale su u ranijim postovima. Ukratko, sa slike su uklonile površinsku nečistoću te su pokušale pronaći prikladnu metodu za uklanjanje laka s inkarnata.

Specifičnost ove slike, kao i drugih slika iz 19. stoljeća, jesu lazure: tanki, gotovo prozirni slojevi boje kojima umjetnik "gradi" prikaz. Uz to što sadrže više medija (veziva) nego pigmenta, lazure su često istog ili sličnog sastava kao završni lak. To je bio slučaj i sa Časnikom. Jelena i Petra nisu uspjele pronaći metodu koja će im omogućiti uklanjanje laka bez odstranjivanja ili oštećivanja lazura. U restauraciji vrijedi sljedeće pravilo: ako nešto ne možeš napraviti na siguran način, nemoj ni raditi! Vodeći se idejom da će restauratori u budućnosti raspolagati boljim metodama, Časnik je ostavljen da čeka bolja vremena.

Nismo mogli ni slutiti da će bolja vremena doći vrlo brzo. U lipnju 2011. godine Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu ugostio je svjetski poznatog restauratora Richarda Wolbersa. Wolbers je održao radionicu o čišćenju slika na kojoj su sudjelovali restauratori iz cijele Hrvatske, među njima i Lana. Na radionici se upoznala s Pemulenom TR 2, polimernim materijalom nove generacije koji je Wolbers "posudio" iz kozmetičke industrije.

Pokusno čišćenje Portreta časnika

Što je Pemulen i kako se koristi?

Po kemijskom sastavu, Pemulen TR 2 je kopolimer poliakrilne kiseline nalik Carbopolu, umrežene dugolančanim metakrilatom. Sadrži lipofilne (metakrilat) i hidrofilne dijelove (akrilna kiselina). Ti dijelovi različitih afiniteta omogućuju mu da se ponaša kao primarni emulgator. Drugim riječima: Pemulen TR 2 može se koristiti za pripravljanje emulzija ulja u vodi bez dodatka sapuna ili tenzida.

Pemulen TR 2 u formi gela može se koristiti za uklanjanje površinske nečistoće. Prema potrebi, mogu mu se dodati kelati i/ili tenzidi. Priroda ovog polimera omogućava kombinirano djelovanje vode, otapala, kelata i tenzida, što otvara nove mogućnosti u području čišćenja slika. Budući da je sredstvo za čišćenje u formi gela, njegovo se djelovanje ograničava na površinu slikanog sloja, uz maksimalnu kontrolu prodiranja navedenih materijala u sliku.

Priredili smo dva gela na bazi Pemulena TR 2, jedan pH vrijednosti 6 i drugi pH vrijednosti 8. Zašto baš taj raspon pH vrijednosti? Zato što je to tzv. sigurnosna zona ulja, unutar koje neće doći do oštećivanja uljenog oslika.

Evo recepata:

Gel pH 6

Destilirana voda, 100 ml

Trietanolamina, 1 ml

Pemulen TR 2, 1 g

Gel ph 8

Destilirana voda, 100 ml

Trietanolamina, 4 ml

Pemulen TR 2, 1 g

Kako se, dakle, radi s gelom/emulzijom? Gel/emulzija se finim kistom nanese na malu površinu slike. Prema osjećaju, lagano se protrlja, a potom ukloni pamučnim tamponom. Površina se mora osušiti na zraku. Ako je nakon sušenja ljepljiva na dodir, ispere se vodom i ponovno ostavi da se osuši na zraku. Ako je i nakon toga ljepljiva na dodir, ispere se Shellsolom T.

Pemulen i Časnik

Pokusno čišćenje izvršili smo na licu portretiranog muškarca. Pemulen TR 2 gelovi, bez dodatka otapala, djelomično su uklanjali lak. Kako bismo "pojačali" djelovanje gela pH vrijednosti 6, u 10 grama gela dodali smo 0.3 grama benzil-alkohola. Dodavanjem benzil-alkohola dobili smo 3 postotnu emulziju gela. Iako je profesor Wolbers na radionici u Zagrebu savjetovao korištenje emulzija koje sadrže 5 – 20 % otapala, odlučili smo se za koncentraciju nešto nižu od donje preporučene granice, jer nam je omogućavala bolju kontrolu uklanjanja laka, bez oštećivanja lazura.

Zahvat uklanjanja laka bio je vrlo izazovan, jer je trebalo precizno odrediti vrijeme izlaganja površine sredstvu za čišćenje. Emulzija se morala ukloniti 5 do 10 sekundi nakon nanošenja, u suprotnom bi počela djelovati na fine lazure koje smo željeli sačuvati. Taj smo problem uočili već u fazi pokusnog čišćenja kada se emulzija, nakon kratkog djelovanja, pamučnim tamponom uklanjala s površine. Ako je bila predugo ostavljena na slici, vezivo u lazuri počelo bi se otapati pa bi se tampon lagano lijepio za bojani sloj. U restauriranju, znamo, nema pravila i svaka umjetnina predstavlja problem za sebe. Uspješnost čišćenja uvelike ovisi o restauratorovoj vještini i osjećaju za mjeru.

Debljina laka na licu portertiranog muškarca varira pa je neke površine trebalo više puta čistiti emulzijom, dok je na drugima bilo dovoljno jedno nanošenje emulzije.

Još jedna slika na kojoj radimo: Veronikin rubac

PIŠE Petra Perlain
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


U sklopu kolegija Konzervacija-restauracija štafelajnih slika 3 i 4 radimo zahvat na slici Veronikin rubac iz 1679. godine s pripadajućim ukrasnim okvirom. Autor ove slike je Antonio Garzadori iz Vicenze. Garzadori je pripadao slikarskoj obitelji iz Veneta i ubraja se u zakašnjele venecijanske maniriste. Slika, pak, pripada ciklusu četiriju slika koje krase bočne zidove svetišta crkve sv. Filipa Nerija u Splitu. Izgradnja crkvice sv. Filipa Nerija dovršena je 1680. godine. Pedesetak godina kasnije, točnije 1735., na njenom je mjestu podignuta nova, veća crkva. Garzadorijeve slike su vjerojatno bile naručene za stariju crkvu sv. Filipa Nerija. Moguće je da su se prvotno nalazile na nekom drugom mjestu unutar crkve. Ukrašene drvenim neogotičkim okvirima, slike se i danas nalaze na bočnim zidovima svetišta.

Slika Veronikin rubac već je nekoliko godina u našoj restauratorskoj radionici, a na njoj je zahvate izvodilo nekoliko generacija studenata četvrte godine. Mentor im je bio docent Jurica Matijević. Jelena i ja ove smo godine izvele sljedeće zahvate: saniranje oštećenja u donjem desnom dijelu slike, nanošenje preparacije unutar oštećenja, podslikavanje prepariranih površina, konsolidiranje crvotočnog drva ukrasnog okvira i čišćenje njegovog lica. Mentori su nam bili docent Matijević i asistentica Lana Kekez.

U jednoj ranijoj intervenciji podstavljeni su rubovi slike; ovaj se zahvat na engleskom zove strip lining. S vremenom je, najvjerojatnije pod utjecajem vlage, oslabila veza između originalnog platna i platna za strip lining, a u donjem desnom dijelu slike iskrzao se rub platna. Slika je u ovoj zoni bila deformirana.

Nepravilne rubove originalnog platna trebalo je, uz pomoć skalpela, svesti na pravilne forme radi lijepljenja tekstilnih umetaka. Nedostajući dijelovi platna nadomješteni su komadima novog platna, koje je prethodno vlaženo, dotezano i preparirano. Za lijepljenje umetaka korišteno je ljepilo Loctite, dok je za ponovno lijepljenje originalnog platna i traka strip lininga-a korišten BEVA film. Budući da se BEVA film reaktivira toplinom, za lijepljenje tekstilnih umetaka nije se mogao koristiti Schweisspulver kao ljepilo. Umjesto njega smo koristili termostabilno ljepilo Loctite.

O preparaciji i podsliku pisat ću sljedećem postu, a sad ću opisati zahvate koji su izvedeni na ukrasnom okviru slike. Crvotočno drvo konsolidirano je otopinom Plexiguma u Shellsolu T, koncentracije 5 % i 10 %.

Ukrasni okvir je na jednom dijelu bio puknut; to mjesto je trebalo učvrstiti umetanjem drvene letve (bukva) koja će preuzeti opterećenje. Dlijetima smo načinili "kanal" u koji je umetnut komad novog drva. Zalijepili smo ga epoksidnim ljepilom. (Prednost epoksidnih ljepila je u tome što suše kemijskim putem pa nema dimenzionalnih promjena u procesu sušenja.)

Da bi se slika s okvirom mogla vratiti u niše na bočnim zidovima svetišta, trebalo je suziti bočnu letvicu ukrasnog okvira za 5 mm. Kada je drvo odrezano, otkrila se mreža kanalića koje su načinili insekti; šupljine su zapunjene dvokomponentnim kitom (Araldit). Manja strukturna oštećenja rekonstruirana su u kitu, a na kitirane površine nanesena je preparacija.

Za čišćenje ukrasnog okvira korištena je smjesa Vulpexa i Shellsola T (1 : 1) te DMSO-a i etil acetata (1 :2).