nedjelja, 24. rujna 2017.

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, šesti i sedmi dan

PIŠU: Lucija Jolić (1. godina), Katarina Strinić (2. godina) i Jelena Hudinčec (3. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

U tekstu se opisuju šesti i sedmi dan 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku koja je trajala od 6. do 14. rujna 2017. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim radionicama pisali smo ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Naša pustolovina započinje dolaskom na Autobusni kolodvor Sisak u ponedjeljak 11. rujna u poslijepodnevnim satima. Tamo su nas dočekale profesorica Sagita Mirjam Sunara, voditeljica radionice, i kolegica Tina Tomšič koja stažira na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, i koja u ovom projektu sudjeluje od 2012. godine. Tina je magistrirala na temi vezanoj za Park skulptura (vidi ovdje).

Nakon ručka su nas došli pozdraviti Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku Ministarstva kulture RH, i Neven Peko, restaurator Gradskoga muzeja Sisak. Neven je iz Rijeke, studirao je u Dubrovniku, a Sisak je prvi put posjetio u okviru jedne od radionica u Parku skulptura. U Gradskome muzeju Sisak najprije je stažirao, a onda dobio zaposlenje.

Sljedeća nam je destinacija bio Park skulptura u Capragu, naselju koje se nalazi tik uz ugaslu Željezaru Sisak. U tvornički se krug ne može ući bez prethodne najave, pa je obilazak obuhvatio samo skulpture koje se nalaze na javnim površinama. Kod  skulpture Josipa Diminića Objekt II, koja je restaurirana u okviru treće radionice, zatekli smo nesvakidašnji prizor: u skulpturu se netko uselio.(!) Uvjereni smo da umjetnik nije mogao ni slutiti da će njegovo djelo jednom postati nečiji dom, odnosno prenoćište.

Skulptura Josipa Diminića Objekt II

U skulpturi smo zatekli madrac i nečije osobne stvari

Obilazak smo završili na trgu ispod zgrade u kojoj se nalazi capraška knjižnica. Tu je postavljeno nekoliko skulptura koje su nastale u Željezarinoj likovnoj koloniji. Najistaknutije mjesto zauzima reljef Vrata autora Branka Ružića iz 1984. godine.

Prije odlaska u apartman, zasladile smo se porcijom palačinki u restoranu Trica.

U rano jutro narednoga dana ponovno smo se našle pred Ružićevim Vratima. Profesorica Sunara dala nam je zadatak: trebale smo pregledati reljef i osmisliti sustav grafičkog dokumentiranja zatečenog stanja, odnosno način na koji ćemo na tehničkim nacrtima zabilježiti sve promjene koje na reljefu vidimo.





Kiša nas tjera s trga u privremeni "ured": ljubazni vlasnik Trice stavio nam je na raspolaganje cijelu jednu prostoriju u svom restoranu.



Analizom smo došle do zaključka da se sve promjene na Ružićevu reljefu mogu podijeliti u dvije kategorije: oštećenja (promjene koje se odnose na gradbene materijale) i onečišćenja. U prvu smo kategoriju svrstale koroziju (nju smo, pak, podijelile na ljuštenje, raslojavanje i potklobučenje), ogrebotine i rezove,  te djelomični i potpuni gubitak materijala. U drugu smo kategoriju svrstale grafite, biološki obraštaj, cjedine od korozije i organske produkte (fekalije). Iz takve je podjele proizašao i naš koncept grafičkog prikazivanja zatečenoga stanja. Za svaku vrstu oštećenja i onečišćenja osmislile smo poseban način označavanja, tj. boju i liniju odgovarajućeg smjera.

 

I baš kad smo pomislile kako smo zadatak uspješno riješile, profesorica Sunara nam je odlučila otežati posao: tražila je da osmislimo sustav grafičkog dokumentiranja zatečenog stanja koji omogućuje da se sav posao obavi na istom tehničkom nacrtu. Sada je trebalo izmijeniti način označavanja oštećenja i onečišćenja. Bila je to prava gimnastika za mozak!

Dok smo se mi bavile grafičkom dokumentacijom, profesorica Sunara i Tina Tomšič asistirale su ekipi Gradskoga muzeja Sisak koja je sastavljala pokretnu skelu za radove na Ružićevu reljefu. Reljef je visok gotovo četiri metra, pa bez skele ne bismo mogli pristupiti najgornjim reljefnim poljima.


Ekipa Gradskoga muzeja Sisak nakon uspješno obavljenog posla

Kad je skela bila postavljena, mogle smo se posvetiti mapiranju oštećenja i onečišćenja. Fokusirale smo se samo na poleđinu reljefa, jer je kod tehničkih nacrta njegove prednje strane bilo određenih nepravilnosti. Uz mapiranje, morale smo korigirati i tehničke nacrte.


Korigirani tehnički nacrt jednog od reljefnih polja. Korekcije su označene crvenom bojom 

Naš je rad pobudilo zanimanje Siščana. Profesorica je strpljivo odgovarala na pitanja radoznalih prolaznika. Nije li znanje najveće bogatstvo?!

Radni je dan završio u kasnim poslijepodnevnim satima. Prije odlaska u apartman trebalo je skloniti skelu. Đuro Tadić, direktor tvrtke Sisak stan, ljubazno nam je dao na korištenje jedan prostor blizu trga. Nošenje skele velikodušno smo prepustile kolegi Nevenu Peki i dragom gospodinu Ivici Benišeku, djelatniku Sisak stana.

subota, 23. rujna 2017.

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, prvih pet dana

TEKST: Tina Tomšič, mag. konz.-rest.
Uvodna napomena: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

U tekstu se izvještava o prvih pet dana 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku, koja je trajala od 6. do 14. rujna 2017. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim radionicama pisali smo ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



UVODNA NAPOMENA
Sagita Mirjam Sunara

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" trajala je od 6. do 14. rujna 2017. Program radionice prvotno je predviđao samo rad na velikom obojenom reljefu Vrata autora Branka Ružića; istraživanje povijesti skulpture i grafičko dokumentiranje postojećeg stanja. Radovi su, međutim, obuhvatili i obojenu skulpturu Cvijet autorice Vere Fischer koja je stradala za vrijeme preuređenja bazenskoga kompleksa u Capragu. Prema dojavi jednog građanina, skulpturu je "zakačio" građevinski stroj. Za oštećenu je skulpturu trebalo izraditi konzervatorsko-restauratorski elaborat.

Reljef Branka Ružića Vrata iz Parka skulptura Željezare Sisak u Sisku

Skulptura Vere Fischer Cvijet, stanje u svibnju 2016.

Skulptura Cvijet, stanje u rujnu 2017.

Izradu elaborata za skulpturu Cvijet financira Grad Sisak. Radove na Ružićevu reljefu financirali su Ministarstvo kulture RH kroz Program muzejsko-galerijske djelatnosti za 2017. godinu i Sisačko-moslavačka županija kroz Program javnih potreba u kulturi za 2017. godinu.

Budžet za radove na Ružićevu reljefu bio je nešto skromniji od predviđenog, pa smo morali reducirati opseg posla (bila je planirana i demontaža reljefa te provođenje pokusnih radova na jednom reljefnom polju). Jednako smo tako morali zamoliti kolege iz Gettyjeva instituta za konzervaciju-restauraciju da odgode svoj posjet Sisku za iduću godinu. Ta će ustanova osigurati analitičku podršku za zahvat na Ružićevim Vratima i sudjelovati u izradi prijedloga konzervatorsko-restauratorskog zahvata, sve u sklopu istraživačkog projekta Outdoor Sculpture. Zahvalna sam kolegama dr. sc. Rachel Rivenc i dr. sc. Tomu Learneru što su prihvatili moj poziv na suradnju.

U ovogodišnjoj je radionici sudjelovalo troje studenata konzervacije-restauracije: Lucija Jolić (1. godina), Katarina Strinić (2. godina ) i Jelena Hudinčec (3. godina), koja je i prošle godine boravila u Sisku. Moja desna ruka bila je Tina Tomšič, magistra konzervacije-restauracije koja stažira na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Stručni nam je suradnik Jelena Tomasović Grbić, licencirana konzervatorica-restauratorica za metal koja je diplomu stekla na splitskoj Akademiji. Jelena vodi tvrtku Kvinar koja je specijalizirana za konzervatorsko-restauratorske radove.


O RADIONICI
Tina Tomič

Šesta konzervatorska-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku započela je u Slavonskom Brodu. Prof. Sunara i ja tamo smo se sastale s Romanom Tekić, kustosicom Galerije Ružić. Znale smo da je u Galeriji izložen Ružićev drveni reljef Crna vrata iz 1982. godine. Taj reljef veoma nalikuje obojenom metalnom reljefu Vrata koji je Ružić 1984. godine izradio u Sisku (imaju pet identičnih polja).


Kustosica Romana Tekić ispred Ružićeva drvenog reljefa Crna vrata iz 1982. godine

Crna vrata su manjih dimenzija od sisačkoga reljefa. Na poleđini svakog reljefnog polja nalaze se dvije metalne kuke pomoću kojih se drvena ploča vješa na nosivu konstrukciju. Ružić je na metalnom okviru bijelom bojom napisao koja strana ide naprijed. Pitanje koje nas je morilo bilo je: slijede li reljefna polja određeni raspored? Bunilo nas je, naime, što polja na sisačkom i brodskom reljefu nisu identično postavljena (jedno je polje postavljeno drugačije, o čemu smo već pisali).

Gđa. Tekić nam je pokazala još nekoliko Ružićevih radova slične tematike iz fundusa Galerije: brončana Vrata iz 1988., Paletu od obojenog papier-mâchéa iz 1989. i Vrata zemljana iz 1994. godine. Poklonila nam je i Ružićevu monografiju koju je napisao Mladen Pejaković. U toj smo knjizi pronašli još nekoliko radova iz serije Vrata. Našoj je arhivi donirala i publikaciju Galerija Ružić i suvremenici te kataloge dviju Ružićevih izložbi koje su nas zanimale. Ti će nam materijali biti od velike koristi u daljnjem istraživanju.


Detalj Ružićeva sisačkog reljefa (obojeni čelik)


Detalj Crnih vrata iz Galerije Ružić (drvo)


Detalj Vrata zemljanih iz Galerije Ružić (terakota)


Detalj Palete iz Galerije Ružić (obojeni papir)

Jako nas je zanimala obrada materijala s kojima je Ružić radio. Drvo je nerijetko palio kako bi dobio tamnu, crno-smeđu boju. Broncu je, pak, patinirao. Iz toga bi se moglo zaključiti da je Ružić htio da njegova Vrata u Sisku budu crne boje, kakvu imaju danas, i da boja ne bude sjajna. Priča s bojenjem skulptura iz Parka skulptura Željezare Sisak vrlo je zanimljiva. Kroz razgovore s umjetnicima utvrdili smo, naime, da su neke skulpture obojene nakon odlaska umjetnika iz Kolonije, i to ne u skladu s umjetnikovim uputama. Uvijek se zato moramo zapitati je li skulptura izvorno trebala biti obojena i, ako jest, u koju boju.

Iz Slavonskoga Broda zaputile smo se u Zagreb: tamo smo trebale istražiti gradivo o Branku Ružiću i Veri Fischer u Muzeju suvremene umjetnosti te intervjuirati Branku Hlevnjak, kustosicu koja je blisko surađivala s Verom Fischer, i Rajku Zlatarić, Ružićevu kćer.

U knjižnici Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu dočekala nas je ljubazna knjižničarka Zrinka Ivković. Pripremila nam je publikacije o Branku Ružiću i Veri Fischer i njihove dosjee. U dosjeima se nalaze isječci iz novina, katalozi izložbi i dr. Ta je građa iznjedrila neke korisne informacije, ali i otvorila nova pitanja. Pronašle smo, primjerice, fotografiju Fischerine skulpture Cvijet zahvaljujući kojoj znamo dimenzije njezine metalne baze. Ta informacija ima veliku praktičnu vrijednost, jer pomaže odrediti koliko će složena biti demontaža skulpture. Metalna je baza, naime, usiderna u betonski postament.






Crno-bijela fotografija skulpture Vere Fischer Cvijet objavljena u u katalogu izložbe "Vera Fischer : Autobiografska izložba". U donjem desnom kutu vidi se polegnuta skulptura Milene Lah Oblik.

Na spomenutoj se fotografiji iza Fischerine skulpture Cvijet vidi skulptura Milene Lah Oblik (i o njoj smo već pisali). Ta je skulptura izrađena 1973. godine. Ni jedna ni druga skulptura nisu obojene. Fotografija je, dakle, snimljena nedugo nakon njihova nastanka. Vera Fischer je 1973. godine prvi put sudjelovala u Željezarinoj likovnoj koloniji. Uvriježilo se mišljenje da je Cvijet nastao u okviru njezinog drugog boravka u Koloniji, 1980. godine, no ta je tvrdnja sada dovedena u pitanje.

Nakon posjeta knjižnici, otišle smo antikvarijat i tamo kupile nekoliko publikacija o umjetnicima čiji rad istražujemo.

Razgovor s Brankom Hlevnjak, koja je bila velika prijateljica Vere Fischer, otkrio nam je mnogo detalja iz privatnog života umjetnice. Mnogo smo toga doznale i o njezinom likovnom stvaralaštvu. Kroz razgovor smo se još više povezale s tom umjetnicom i njezinim skulpturama o kojima danas brinemo.


Branka Hlevnjak poklonila nam je svoju knjigu Vera Fischer : Od pop-arta do misionarstva

Tijekom razgovora nam se pridružila Jadranka Fatur, supruga Ratka Petrića koji je također sudjelovao u Željezarinoj likovnoj koloniji. U Sisku se nalaze dvije Petrićeve skulpture, Čovjek stroj i Užarena planeta. Gđa Fatur nam je ostavila svoju posjetnicu, pa ćemo je kontaktirati kada budemo istraživali Petrićeve radove.

U Zagrebu smo se sastale i s Rajkom Zlatarić, kćeri Branka Ružića, koja nas je srdačno ugostila u svome domu i spremno odgovarala na sva naša pitanja. Kazala nam je da je rad u Koloniji likovnih umjetnika "Željezara Sisak" njezinom ocu bio velik izazov, jer nikada nije radio sa čelikom, i u tako velikoj dimenziji. Suradnja s bravarima i variocima bila mu je osobito izazovna jer je, prema riječima gđe Zlatarić, trebao biti krojač, a krojač nije.

Gđa Zlatarić smatra da bi reljef u Sisku trebalo drugačije prezentirati. Prema njezinu mišljenju – a treba kazati da ona dobro poznaje očevu estetiku – reljef bi trebao biti postavljen tako da se pozadina iza njega ne vidi; po mogućnosti na zidu, da aludira na prava vrata.

Među radovima iz obiteljske zbirke Branka Ružića pronašle smo nekoliko gipsanih reljefa na kojima se ponavljaju motivi sa sisačkog reljefa. U obiteljskoj se zbirci nalazi i reljef Vrata u boji iz 1988. godine (obojeno drvo), pa smo i to pogledale.


Rajka Zlatarić, kći Branka Ružića, srdačno nas je ugostila u svome domu

Iz Zagreba smo otputovale u Sisak. U ponedjeljak 11. rujna tamo su nam se pridružile studentice konzervacije-restauracije Lucija Jolić, Katarina Strinić i Jelena Hudinčec. Provele smo ih po Parku skulptura, a onda se ponovno uputile u Zagreb, gdje smo trebale preuzeti tehničke nacrte Ružićeva reljefa koji će nam služiti kao podloga za mapiranje oštećenja i onečišćenja.

utorak, 30. svibnja 2017.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan treći

PIŠE Ana-Marija Lučić (2. godina)
Ispravila i dopunila: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara
Fotografije i njihovi opisi: S. M. Sunara


Treći dan 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije bio je rezerviran za predavanja slovenskih studenata. Prvo predavanje održale su Petra Bohic i Helena Pucelj Krajnc na temu konzerviranja-restauriranja predmeta iz kuće Jože Plečnika (1872. – 1957.), čuvenog slovenskog arhitekta. U izlaganju su objasnile s kojim su se problemima susrele – od valorizacije predmeta do njihove prezentacije u prostoru – i koja su rješenja osmislile.


Petra Bohic i Helena Pucelj Krajnc

Drugo predavanje održala je Ana Oblak koja je govorila o slici Ecce homo baroknoga slikara Leopolda Layera (1752. – 1828.). Osobitu pažnju posvetila je problematici čišćenja osjetljivih dijelova slike (onih rađenih crvenom bojom, odnosno s cinoberom) i strukturnoj sanaciji tekstilnoga nositelja.


Ana Oblak


Materijale za čišćenje trebalo je prilagoditi osjetljivosti bojanoga sloja


U fazi rekonstruiranja nedostajuće preparacije korišten je silikonski odljev izvorne površine. Više o toj tehnici zapunjavanja oštećenja slikanoga sloja možete doznati u blogočlanku "Radionica o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja" (autorica: S. M. Sunara)


Materijali za podslikavanje, lakiranje i retuširanje

Zadnje predavanje održala je Barbara Dragan. Barbara je prezentirala svoj magistarski stručni rad o konsolidaciji karbonatnih stijena metodom biomineralizacije. Postupak je to u kojemu mikrobi proizvode kalcij karbonat u sklopu svojih osnovnih metaboličkih aktivnosti. Mogućnosti primjene ove metode u zaštiti i očuvanju kulturne baštine još uvijek se istražuju, ali rezultati djeluju obećavajuće. Ovo mi se predavanje najviše svidjelo, jer se bavi temom koja je relativno nova u konzervaciji-restauraciji kamena, a ima velik potencijal. Tema karbonatne mineralizacije već duže vrijeme pobuđuje moj interes, a na konferenciji sam mogla iz prve ruke čuti o dobrim i lošim stranama te metode.


Barbara Dragan


Četiri faze postupka konsolidacije karbonatnih stijena metodom biomineralizacije

Kad smo već kod favorita, moram kazati da mi se od postera najviše svidio onaj Anezke Jadlovske iz Paradubica (Češka Republika) o konzerviranju-restauriranju knjige Georgica Curiosa iz 1716. godine. S problematikom očuvanja knjižne građe na studiju se nisam imala priliku susresti, jer u Splitu ne postoji specijalizacija za konzerviranje-restauriranje papira. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kako se konzerviraju i restauriraju tako osjetljivi materijali. Anezkin poster možete pogledati ovdje.

Nakon predavanja Barbare Dragan uslijedila je pauza. Ispunjene glasačke listiće trebalo je ubaciti  u za to predviđene kutije. Vrijeme do proglašenja dobitnika Nagrade "Zvonimir Wyroubal" i zatvaranja konferencije kratili smo ispred postera ili u konzervatorsko-restauratorskim radionicama gdje su nas, kao i prvoga dana, čekali nastavnici i studenti Odjela za umjetnost i restauraciju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu spremni da nam pokažu umjetnine na kojima trenutno rade.

Nagrada "Zvonimir Wyroubal" dodjeljuje se u tri kategorije: za najbolje usmeno izlaganje, najbolju PowerPoint prezentaciju i najbolji poster. O dobitniku odlučuje publika, odnosno sudionici konferencije. Ovogodišnjim je dobitnicima pripala plaketa koju je izradio akademski kipar Alem Korkut, inače profesor na zagrebačkoj Akademiji. Dobili su i vrijednu stručnu literaturu – donaciju izdavačke kuće Archetype Publications iz Londona.


Plakete je izradio Alem Korkut, akademski kipar i profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti


Direktor izdavačke kuće Archetype Publications, g. James Black, dobio je vrijedan poklon – publikaciju Školske knjige


O dobitnicima nagrade "Zvonimir Wyroubal" odlučivala je publika

Nagrada za najbolje usmeno izlaganje dodijeljena je Katarini Milosavljević za predavanje o konzerviranju-restauriranju kamenog nadgrobnog spomenika s arheološkog lokaliteta Krstača. Nagrada za najbolju PowerPoint prezentaciju pripala je Paulini Kralka za istraživanje i konzerviranje-restauriranje pet lutaka iz Nacionalnog etnografskog muzeja u Varšavi. Nagrada za najbolji poster uručena je Ani Štimac za poster o konzervatorsko-restauratorskim radovima na ikoni Raspeće sa svecima. Nakon dodjele nagrada slijedilo je grupno fotografiranje i rastanak od kolega uz tople pozdrave.

Nagrađene studentice: Paulina Kralka, Katarina Milosavljević i Ana Štimac

Svojim bih kolegama svakako preporučila da sudjeluju na godišnjoj konferenciji studija konzervacije-restauracije. Za većinu nas ta je konferencija jedina prilika da upoznamo kolege s drugih ustanova i da s njima porazgovaramo, bilo o problemima struke, razlikama između studijskih programa ili da si jednostavno udijelimo koji savjet. Iskustvo sudjelovanja na konferenciji jedinstveno je i pomaže unaprijediti kvalitetu našega rada. Prava je šteta da se takva vrijedna prilika ne iskoristi!


Studentice Umjetničke akademije u Splitu: Matea Milat, Ana-Marija Lučić, Leonarda Miletić i Marija Curić

ponedjeljak, 29. svibnja 2017.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan drugi (posjet drvenim kapelama u Turopolju i Pokuplju)

PIŠU Leonarda Miletić (1. godina) i Marija Curić (2. godina)
Ispravile i dopunile: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara (Umjetnička akademija u Splitu) i izv. prof. mr. art. Zvjezdana Jembrih (Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu)
Fotografije: S. M. Sunara


Drugi dan studentske konferencije bio je rezerviran za izlet. Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, naš domaćin, organizirao je obilazak drvenih sakralnih građevina na području južno i jugoistočno od Zagreba uz stručno vodstvo Nevena Bradića, djelatnika Konzervatorskog odjela u Zagrebu.

Vodič nam je objasnio da su drvene crkve s raskošno obojanim interijerima i bogatim polikromiranim drvenim inventarom karakteristične za regije poput Skandinavije. Kapele turopoljskog i pokupskog kraja građene su od ovdašnje hrastovine koja, nasreću, uspješno odolijeva vremenu. (Cijeli je kraj u prošlosti bio bogat hrastovim šumama.) Likovne značajke oslika i ikonografski motivi ukazuju na nastojanja naručitelja i umjetnika da uspostave kulturne dodire s ostatkom svijeta.

Prva na našoj ruti bila je kapela sv. Barbare u selu Velika Mlaka pokraj Zagreba. Crkva je podignuta u 17. stoljeću, a u 18. i 19. stoljeću doživjela je preinake. Najstariji dio kapele je svetište s apsidom u kojem se ističe krilni oltar s prikazima života i mučeništva sv. Barbare s jedne, te Kristove muke s druge strane. Jedna od posebnosti ove kapele je rijedak ikonografski prikaz: sv. Kummernissa ili svetica s bradom. Prema predaji, Kummernissa je bila lijepa, izuzetno religiozna princeza koja se nije htjela udati, pa je molila Boga da joj uzme ljepotu. Nakon što joj je lice obraslo u gustu bradu, njezin se otac razljutio, pa ju je dao razapeti. Konzervatorsko-restauratorski radovi u kapeli izvodili su se tijekom 1990-ih. I kasnije je bilo hitnih intervencija, mahom zbog oštećenja koja su nastala kao posljedica neprikladnog grijanja crkve.









Sljedeća je na redu bila kapela sv. Ivana Krstitelja (sv. Apostola) u Buševcu. Podignuta je u 17. stoljeću, a u 18. stoljeću proširena (prostor kapele postao je svetište). Konzervatorsko-restauratorski problemi kod ove građevine bili su brojni: statika je bila narušena, a drvena konstrukcija crvotočna. Dezinsekcija je provedena metodom fumigacije. Da bi se to izvelo, cijela je crkva morala biti umotana u foliju! Nakon toga je drvena konstrukcija podignuta uz pomoć hidraulične dizalice – to je bilo neophodno kako bi se mogli sanirati temelji. Kapela posjeduje vrijedni ranobarokni glavni oltar, djelo sljedbenika Johannesa Komersteinera, koji je trenutno na izložbi u Ljubljani. Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu priredio je prošle godine izložbu o tom baroknom kiparu i njegovu krugu (ovdje pročitajte osvrt na izložbu).









Kapela sv. Josipa u Cerju Letovanićkom okružena je grobljem. Za razliku od ostalih kapela, ova je još uvijek u izvornom stanju, samo ima novi krov. Nažalost, prilikom zamjene krova izgubljen je velik dio stropnih oslika. Unutarnji oslici jako su oštećeni. Drugačije su umjetničke vrijednosti od onih koje smo vidjeli u Buševcu i Velikoj Mlaci, koji su većim dijelom pod utjecajem pučke umjetnosti toga kraja. Jedino što je u kapeli sv. Josipa restaurirano je slika toga sveca na glavnom oltaru. Ova bi kapela, prema našem mišljenju, trebala biti konzervirana, bez većih rekonstrukcijskih zahvata.







Nakon posjeta trima kapelama uslijedio je predah u Sisku. Bila je to prilika da saberemo dojmove o različitim konzervatorsko-restauratorskim pristupima drvenim sakralnim građevinama i njihovoj opremi. Ručali smo u restoranu smještenom u povijesnoj utvrdi Stari grad. Utvrda je podignuta u 16. stoljeću i imala je veliku važnost u borbi protiv Turaka.

Izlet smo nastavili posjetom kapeli sv. Ivana Krstitelja u Staroj Drečini koja je pretrpjela oštećenja tijekom Domovinskog rata. U liturgijskoj je funkciji i primjer je uzorno obnovljenog eksterijera i interijera. Radovi su obuhvaćali rekonstrukciju unutrašnjih oslika, glavnog oltara i uređenje okoliša kapele.

U naselju Letovanić posjetili smo kapelu sv. Fabijana i Sebastijana iz 18. stoljeća kojoj je u prošlome stoljeću dograđen trijem. Vodič nam je objasnio da je to jedna od važnijih kapela koja je u funkciji. Kapeli su potrebni stručni zahvati. Do sada su izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi na drvenim polikromiranim skulpturama u svetištu.

Nakon obilaska kapele posjetili smo tri obližnje tradicijske drvene kuće iz 19. stojeća. Ljubazni vlasnik etnografske zbirke proveo nas je po svom imanju i objasnio nam raspodjelu tipične tradicijske kuće. Upamtili smo se se najveća soba zove iža i da se u njoj čuva bogato izvezena odjeća po kojoj je ovaj kraj poznat. U prizemlju se nalaze kolnicašuta s alatom i namirnicama. Ako vas ta tema zanima, na web-stranici Ministarstva kulture RH možete besplatno preuzeti Priručnik za obnovu posavske drvene tradicijske kuće (opis kuće je na str. 11–15).


Zadnja građevina koju smo posjetili bila je kapela Sv. Martina u Starome Brodu. Hrvatski restauratorski zavod je prije nekoliko dana dobio nagradu Nagradu Europa Nostra za projekt njezine obnove. Kapela je sagrađena početkom 17. stoljeća. Tijekom 18. je stoljeća proširena, oslikana i opremljena baroknim glavnim oltarom. Iako je bila izložena brojnim poplavama (zbog blizine rijeke Kupe) i stradanjima u Domovinskom ratu (kada joj je inventar evakuiran), sačuvala je liturgijsku funkciju sve današnjih dana. Više o projektu njezine obnove pročitajte na web-stranici Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Izlet je bio veoma poučan. Zahvalni smo organizatorima 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije što su nam pružili priliku da upoznamo jedan nama potpuno nepoznat segment hrvatske kulturne baštine.


Studentice Umjetničke akademije u Splitu Leonarda Miletić, Tana Marčeta, Matea Milat, Ana-Marija Lučić i Marija Curić ispred glavnog oltara u kapeli sv. Josipa u Cerju Letovanićkom

subota, 13. svibnja 2017.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan prvi

PIŠE Tana Marčeta (1. godina)
Ispravila: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara
Fotografije i njihovi opisi: S. M. Sunara


Domaćin ovogodišnje Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije, koja je održana od 20. do 22. travnja u Zagrebu, bio je Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom tri dana studenti konzervacije-restauracije iz Splita, Zagreba i Dubrovnika, ali i njihovi kolege iz inozemstva – iz Budimpešte, Krakova, Paradubica, Ljubljane, Sarajeva i Beograda – predstavili su jedni drugima svoj rad kroz predavanja i postere.

Splitski studij konzervacije-restauracije ove se godine predstavio dvama posterima, no njihovi autori nisu bili u mogućnosti osobno sudjelovati na konferenciji. Ipak, iz Splita je u Zagreb doputovala sedmeročlana "delegacija": studentice 1. godine Tana Marčeta i Leonarda Miletić, studentice 2. godine Marija Curić i Ana-Marija Lučić, apsolventica Matea Milat i dvoje nastavnika, doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara i izv. prof. Jurica Matijević.

Prvi dan konferencije započeo je registracijom sudionika. Prilikom registracije svaki je sudionik dobio knjižicu sažetaka i glasački listić za izbor najboljeg predavanja, PowerPoint prezentacije i postera.


Konferencija se održavala u prostorima Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina zagrebačke Akademije


Za registraciju sudionika bili su zaduženi zagrebački studenti


Tana Marčeta i Leonarda Miletić, studentice 1. godine konzervacije-restauracije iz Splita. U platnenoj vrećici nalazi se knjižica sažetaka, blokić i kemijska olobka


Sažeci usmenih izlaganja i postera objavljeni su na službenoj web-stranici konferencije (rubrike Predavanja i Posteri)

Na svečanom otvorenju pozdravne su govore održali prof. Aleksandar Battissta Ilić, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, i doc. dr. sc. Domagoj Šatović, pročelnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina. Nakon uvodnih riječi krenule su prezentacije.


Doc. dr. sc. Domagoj Šatović poželio je dobrodošlicu svim sudionicima konferencije

Prvo predavanje održala je Alicja Sawoniuk, studentica 5. godine konzervacije-restauracije iz Krakova koja boravi u Zagrebu na Erasmus+ razmjeni . Ona je govorila o primjeni vodenih disperzija titanovog dioksida u čišćenju zidnih slika. Testirala je dva takva komercijalno dostupna proizvoda za uklanjanje čađe sa zidnih oslika u interijeru. Iz njezinog smo izlaganja mogli zaključiti da je postupak jeftiniji i brži od drugih metoda čišćenja, da se može primjenjivati i u zatvorenom prostoru i vani, te da je pogodan i za skulpture. Jedina mana je to što se na oslikanim površinama stvara bjeličasta koprena, što mijenja izgled boja.

Iva Carević, Katija Maškarić i Mia Perković, studentice 1. godine diplomskog studija konzervacije-restauracije sa Sveučilišta u Dubrovniku, govorile su o konzerviranju-restauriranju knjige Martina Rose Breve Compendivm Nationis Glorisae Totivs Lingvae illyricae iz 17. stoljeća . Knjiga je bila jako oštećena. Osobito izražena bila su oštećenja uzrokovana djelovanjem insekata i vlage. Ostatci selotejpa također su predstavljali problem. Iva, Katija i Mia opisale su cijeli proces konzerviranja-restauriranja, od čišćenja listova knjige do njezinog ponovnog uvezivanja.

Student 4. godine konzervacije-restauracije iz Budimpešte Marcell Miklos prezentirao je rad s temom "Konzerviranje-restauriranje  afričkoga mača s koricama izrađenim od reptila s područja Nila". Predmet datira iz 19. stoljeća, a čuva se u Etnografskom muzeju u Budimpešti. Oštećenja su bila raznolika: metal je korodirao, a dijelovi načinjeni od kože bili su suhi i lomljivi. Nakon opsežnog konzervatorsko-restauratorskog zahvata, predmet je pohranjen u specijalnu kutiju. Mač nije vraćen u korice, da ne nastanu nova oštećenja.


Svako je predavanje bilo popraćeno PowerPoint prezentacijom. Službeni jezik konferencije bio je engleski (na slici: Alicja Sawoniuk)


Studenti su predstavili teme koje su istraživali ili konzervatorsko-restauratorske zahvate koje su proveli na umjetninama (na slici: Marcell Miklos)


Nakon svakog izlaganja publika je mogla postavljati pitanja (na slici: Paulina Kralka)

Maja Potrawiak, studentica 6. godine konzervacije-restauracije iz Krakova, održala je predavanje o konzerviranju-restauriranju ikone s prikazom Bogorodice i djeteta, kopiji jedne starije ikone. Slika je u 19. stoljeću doživjela drastičnu restauraciju; izvorna je pozadina potpuno odstranjena, a na drvenu je podlogu nanesena nova preparacija i sloj metalnih listića. Opsežan zahvat koji je Maja provela uključivao je odstranjivanje pozadine koja je dodana u 19. stoljeću i rekonstruiranje izvornog izgleda pozadine (tijekom istraživanja otkriveni su tragovi izvorne dekoracije). U raspravi koja se razvila nakon izlaganja postalo je jasno da za rekonstrukciju dekorativnih elemenata aureola nije bilo dovoljno podataka.

Mia Prahin, studentica 4. godine konzervacije-restauracije iz Zagreba, upoznala nas je s postupkom odvajanja zidnih slika od podloge. To je jedna od praktičnih vježbi koje zagrebački studenti rade u okviru predmeta Konzerviranje-restauriranje zidnih slika. Mia je opisala tri postupka: stacco massello – odvajanja zidne slike zajedno s nosivom građom, stacco – odvajanje sloja boje sa žbukom, strappo – odvajanje samo sloja boje. Naglasila je da se radi o opasnim, invazivnim i ireverzibilnim zahvatima.

Studentica 2. godine diplomskoga studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku Tea Borovina govorila je o konzerviranju-restauriranju oleografije iz 19. stoljeća koja prikazuje treću postaju Križnoga puta. Papirni je nositelj bio oštećen, a lak jako taman. Uklanjanje laka bilo je izrazito problematično.

Sljedeće je predavanje održala studentica 4. godine konzervacije-restauracije iz Beograda Katarina Milosavljević. Ona je govorila o kamenom nadgrobnom križu koji datira iz 17. ili 18. stoljeća. Konzervatorsko-restauratorski zahvat uključivao je čišćenje površine i rekonstruiranje nedostajućih dijelova. Usto je izrađen digitalni 3D model križa.

Prvi dan konferencije zaključila je Paulina Kralka, studentica 5. godine konzervacije-restauracije iz Krakova. Ona je održala predavanje o lutkama s otoka Jave koje se koriste u kazalištu sjena (ako želite znati više o toj temi, pogledajte ovaj video). Paulina je istražila tehnologiju izrade pet takvih lutki iz zbirke Nacionalnog etnografskog muzeja u Krakovu. Lutke su izrezbarene u drvu i obojene, a ruke su im izrađene od kože. Jedan od Paulininih zadataka bio je osmisliti kako lutke prezentirati u izložbenom prostoru. Uz pomoć 3D printera izradila je pomične proteze za nedostajuće dijelove lutki.

Nakon njezinog predavanja odšetali smo do zgrade Akademije likovnih umjetnosti u Ilici gdje je bio poslužen ručak. Bila je to prilika za neformalno druženje s kolegama i razmjenu dojmova.


U pauzama između predavanja sudionici konferencije mogli su razgledati izložbu postera


Na konferenciji su se po povoljnim cijenama mogle kupiti knjige poznate izdavačke kuće Archetype Publications iz Londona


Tvrtka HAGA metal d.o.o., jedan od sponzora 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije, izložila je dio svog asortimana


U radionicama Odjela za umjetnost i restauraciju bile su izložene umjetnine na kojima studenti trenutno rade pod mentorstvom svojih nastavnika. Uz svaku se umjetninu nalazila popratna dokumentacija


Studenti i nastavnici Odjela za umjetnost i restauraciju spremno su odgovarali na sva pitanja, pa i demonstrirali postupke i materijale koje primjenjuju u radu 


Zanimljivo je bilo vidjeti radove nastale u okviru vježbi iz kolegija Slikarska tehnologija


Učionica u kojoj se odvija nastava iz slikarstva


Splitska delegacija: Ana Marija Lučić, Marija Curić, Matea Milat, doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, Leonarda Miletić, Tana Marčeta i izv. prof. Jurica Matijević

U kasnim popodnevnim satima vratili smo se na Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina u Zamenhofovoj ulici; tamo je održan okrugli stol o aktualnim zbivanjima u konzervatorsko-restauratorskoj struci. Govorilo se o važnosti uključivanja studenata i mladih konzervatora-restauratora u rad strukovnih udruženja, ali i o važnosti našeg informiranja o svemu što se u struci događa, jer će to itekako utjecati na naš rad. Marija Reberski, predsjednica Hrvatskog restauratorskog društva (HRD), predstavila je rad te udruge. I mi, studenti, možemo postati članovi HRD-a: dovoljno je da ispunimo pristupnicu i (kasnije) uplatimo godišnju članarinu u iznosu od 50,00 kn.