utorak, 24. lipnja 2014.

Gostovanje prof. H. Portsteffena na Umjetničkoj akademiji u Splitu: radionica o rekonstruiranju drvenim štapićima

PIŠU: Sagita Mirjam Sunara, doc., i Nives Mijić, studentica 4. godine 
Fotografije i video: S. M. Sunara
Obrada fotografija slajdova: S. M. Sunara


U svibanjskom broju Universitasa objavljen je naš članak "Suradnja za bolje čuvanje kulturne baštine" u kojemu smo pisale o gostovanju prof. Hansa Portsteffena (Institut za konzervatorsko-restauratorske znanosti, Sveučilište primijenjenih znanosti u Kölnu) na Umjetničkoj akademiji u Splitu.



Prof. Portsteffen je početkom ožujka održao dva javna predavanja i dvodnevnu stručnu radionicu o rekonstruiranju drvenim štapićima. Kao i prošle godine, njegovo je gostovanje bilo organizirano u sklopu Erasmus programa mobilnosti nastavnog osoblja.

Predavanja prof. Portsteffena održavala su se u velikoj dvorani Umjetničke akademije na Gripama

U publici je bilo pedesetak slušatelja


Zanimljiva predavanja

Prof. Portsteffen je obradio dvije velike teme: povijest polikromirane skulpture i slike na poleđini stakla (njem. Hinterglasmalerei). Prva je tema bila izuzetno opširna, jer je predavač obuhvatio sve materijale od kojih skulpture mogu biti načinjene, od kamena, drva i pečene gline do papier-mâchéa i kože. (Da, postoje skulpture izrađene od kože!) Izlaganje je bilo popraćeno brojnim fotografijama i primjerima iz bogate restauratorske prakse prof. Portsteffena.




Prof. Portsteffen nas je podsjetio da polikromija može imati različite funkcije
(Napomena: svi su slajdovi preuzeti iz njegove PPT-prezentacije)




Terakota ratnici su također bili obojeni


Nepolikromirane drvene skulpture su puno složenije nego što se na prvi pogled čini


U prezentaciji smo vidjeli sjajne primjere polikromirane drvene plastike, poput
 propovjedaonice u obliku lađe u 
Klosterkirche Irsee (izvor)

Drugo je predavanje bilo posvećeno slikama na poleđini stakla. Te su slike našim restauratorima zanimljive, jer ih nalazimo u gotovo svakoj crkvenoj zbirci. Prof. Portsteffen je upozorio na složenost njihove tehničke izrade, kao i na brojne probleme vezane uz njihovo restauriranje, od saniranja mehaničkih oštećenja do stabiliziranja slikanoga sloja. Neki od uobičajenih zahvata na takvim slikama uključuju lijepljenje razlomljenog stakla, učvršćivanje razdvojenih slojeva boje i retuširanje.





Prof. Portsteffen je pokazao nekoliko primjera tzv. indirektnog retuširanja, gdje se nedostajući dijelovi oslika rekonstruiraju na papiru ili kartonu koju se postavlja iza slike.




Radionica o rekonstruiranju drvenim štapićima

Dvodnevna radionica o rekonstruiranju oštećenih dijelova drvenoga nositelja štapićima bila je namijenjena konzervatorima-restauratorima koji rade na skulpturama, oltarima i sličnoj građi. Broj prijava premašio je broj mjesta na radionici pa su organizatori – docentica Sagita Mirjam Sunara, izvanredni profesor Jurica Matijević i asistentica Lana Kekez – morali napraviti selekciju. Među 25 polaznika našli su se studenti konzervacije-restauracije iz Splita i Dubrovnika, djelatnici privatnih restauratorskih radionica, muzejski restauratori i djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Splita, Rijeke, Zagreba i Ludbrega.

Radionica je započela kratkim izlaganjem u kojemu je prof. Portsteffen prezentirao tehniku rekonstruiranja oštećenih dijelova drvenoga nositelja štapićima. Dosadašnja je praksa bila da se izvornik zasječe do "zdravog" drva i da se na njega zalijepi novi komad drva. Rezultat je dobra i čvrsta veza između izvornika i rekonstruiranog dijela, ali i gubitak dijela umjetnine. Kod tehnike koju je prezentirao prof. Portsteffen oštećeni dio rekonstruira se lijepljenjem tanjih i debljih drvenih štapića, bez oštećivanja umjetnine.





Za rekonstruiranje se najčešće koristi drvo balse, mekano drvo koje se lako obrađuje i dobro lijepi. (Na namještaju se mogu koristiti tvrđe vrste drva.) Vještim slaganjem štapića može se izbjeći lijepljenje novoga komada za izvornik, što je u skladu s dvama važnim načelima konzervatorsko-restauratorskog zahvata: načelom reverzibilnosti i minimalne intervencije.

Nakon uvodnog izlaganja svaki je polaznik dobio oštećeni komad drva koji mu je služio za vježbu; oštećenije komade bilo je teže rekonstruirati. Neki su polaznici donijeli umjetnine na kojima trenutno rade kako bi na njima iskušali ovu tehniku. Za lijepljenje štapića balse koristilo se nekoliko vrsta ljepila: Tylose MH1000, Plextol B 500 i polivinil acetatno ljepilo.















Osobiti je izazov bio nadomjestiti oštećeni dio drva tako da se rekonstruirani komad može ukloniti, što je prikazano u videu.

video
(Glazba u pozadini: Chet Baker, Happy Little Sunbeam)

Rezultati rada bili su veoma uspješni. Tehnika koju je prof. Portsteffen predstavio, a polaznici radionice tijekom dva dana usavršili, zasigurno će unaprijediti našu restauratorsku praksu i osigurati bolje čuvanje kulturne baštine. S tim se slaže i Katarina Urem, jedna od polaznica radionice. "U ugodnom ozračju radionice prisjetila sam se svoga diplomskoga rada koji je uključivao rekonstruiranje oštećene umjetnine," kaže Katarina, koja danas radi u Muzeju grada Šibenika. "Novostečeno znanje je lijepo nadopunilo to moje iskustvo. Prof. Portsteffen je zanimljivo i jednostavnim jezikom objasnio ovu tehniku i upoznao nas s njenim mogućnostima. U mom poslu muzejske restauratorice ta metoda će sigurno naći svoju primjenu," zaključuje.

Sudionicima radionice na kraju su podijeljene potvrde o sudjelovanju.

subota, 24. svibnja 2014.

Studenti o studentskoj konferenciji (3. dio)

PIŠU Martina Bilobrk i Dora Blažević, 1. god.
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: Antonina Srša, restauratorica savjetnica (Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu)
Fotografije ustupljene ljubaznošću Antonine Srša


Drugi dan studentske konferencije odlučile smo provesti u Zagrebu. Organizatori su nam ponudili organizirani posjet Muzeju za umjetnost i obrt ili Muzeju suvremene umjetnosti. Nas smo se dvije odlučile za MUO.


Na ulazu u muzej dočekala nas je voditeljica restauratorskih radionica, ljubazna gđa. Maja Velicogna Novoselac. Prva na redu bila je radionica za konzerviranje-restauriranje tekstila.

Restauratorica savjetnica Antonina Srša pokazala nam je prostor za pohranu (depo). Kazala nam je da je nedugo nakon što je MUO osnovan postalo jasno da nije dovoljno samo sakupljati predmete, već ih, s obzirom na njihovo stanje i oštećenja, treba održavati, a prema potrebi i restaurirati prije izlaganja. Bogata muzejska zbirka broji više od sto tisuća predmeta načinjenih od različitih materijala, različitih namjena i različite starosti. Muzej nema dovoljno prostora za pohranu svih predmeta pa je dio hodnika pretvoren u depo. Primijetile smo da je odjeća pohranjena u beskiselinske kutije s "ventilacijskim" otvorima, a na svaku je kutiju zalijepljena fotografija predmeta koji se u njoj nalazi.


Radionica za restauriranje tekstilnih predmeta

Gđa. Srša nam je rekla da je restauriranje tekstilnih predmeta jako složen posao, osobito ako se radio o svili, koja je vrlo osjetljiv materijal. U radionici za tekstil trenutno se restauriraju svilene vjenčanice koje će biti prikazane na izložbi "U dobru i zlu, vjenčanice iz Muzeja za umjetnost i obrt". Na vjenčanicama su mrlje; one ne štete predmetu, ali nisu estetski prihvatljive pa ih restauratori moraju odstraniti. Da bi se vjenčanice mogle očistiti, prvo ih je trebalo pažljivo rašiti. Brojna strukturna oštećenja svjedoče o osjetljivosti svile. Da ne bi došlo do novih oštećenja, materijal se prilikom pranja, sušenja i peglanja mora što manje pomicati; zato su izrađena specijalna postolja koja "imobiliziraju" pojedine dijelove vjenčanica. Svaki se dio haljine ispire na stolovima za pranje (kade) preko mrežastih ploča, da se svila ne bi raspala pod svojom težinom. Oštećeni dijelovi tkanine prošivaju se tankim svilenim nitima; to iziskuje mirnu ruku i puno strpljenja.


Muzej za umjetnost i obrt priprema izložbu "U dobru i zlu, vjenčanice iz Muzeja za umjetnost i obrt"

Iduća ne redu bila je restauratorska radionica za metal. MUO upravo priprema izložbu ručnih satova pa restaurator Goran Budija trenutno radi samo na tim predmetima. Objasnio nam je da za svaki predmet treba voditi dokumentaciju. Kao podsjetnik, on si u bilježnicu skicira svaki sat na kojemu radi. Bilježi probleme s kojima se susreće, opisuje tijek konzervatorsko-restauratorskog zahvata i materijale koje koristi. Nakon toga nam je pokazao dokumentacijski karton predmeta koji, osim fotografije, sadrži brojne druge podatke: inventarni broj, podatak o vrsti i nazivu predmeta, autoru i vremenu nastanka, dimenzijama, materijalima, tehnici izrade... Na kraju smo vidjele dio satova koji su prošli kroz njegove vrijedne ruke i sada čekaju izložbu.

Sljedeća na redu bila je radionica za restauriranje predmeta od bjelokosti, umjetnina na papiru i keramičkih predmeta. Na radnome stolu vidjele smo predivnu lepezu od oslikanog papira i bjelokosti; restauratorski zahvat na tom predmetu gotovo je pri kraju.

Nakon posjeta restauratorskim radionicama odlučile smo pogledati stalni postav muzeja. MUO posjeduje dvadeset i dvije zbirke: zbirku namještaja, stakla, metala, bjelokosti, starih fotografija, skulpture, slikarstva, grafike, satova, tekstila, grafičkog dizajna, da spomenemo samo neke.

Na prvom je katu izložena zbirka namještaja. Najstariji predmeti iz te zbirke datiraju iz razdoblja gotike. Mobilijar sadrži škrinje, ormare, stolice, naslonjače, pisaće stolovekozmetičke ormariće, krevete s baldahinom i još mnogo toga. Predmeti dolaze iz različitih zemalja. Veći dio renesansnog  mobilijara nastao je na području Italije. Ormari su nas se posebice dojmili zbog velikih dimenzija, izuzetne kvalitete materijala i dekora koji doprinosi njihovoj monumentalnosti. Pogled nam je zapeo za veliki barokni ormar s tri tordirana stupa, dva na krajevima i jednim u sredini, kojemu se na vrhu nalazi ukras od kovanog metala. Oduševile su nas intarzije na namještaju kao i vještina kojom su stari majstori oponašali druge materijale, primjerice drugu vrstu drva ili mramor.

Pored nekih komada namještaja, u zidnim vitrinama, izloženi su predmeti koji datiraju iz istoga perioda: bombonijere, kutijice za igle ili pribor za šivanje, ukrasni predmeti od stakla i sl. Jako su nam se svidjele velike tapiserije koje prekrivaju zidove izložbenih prostorija, osobito ona u prostoriji s renesansnim namještajem koja je izrađena u Flandriji u 16. stoljeću.

Razgledavajući postav nismo zanemarile svoju restauratorsku dužnost; na svakom smo higrometru očitale vrijednost relativne vlažnosti zraka. Zadovoljno smo utvrdile da je ona unutar dozvoljenih granica, tj. između 50 i 60 %.


Zbirka predmeta iz razdoblja rokokoa. Tapiserija na zidu, koja predstavlja alegoriju Zraka i Vode, izrađena je u Bruxellesu oko 1700. godine

Na prvome katu muzeja nalazi se još zbirka sakralne umjetnosti u kojoj su najbrojnije polikromirane i pozlaćene drvene skulpture i drveni krilni oltari. Na nekim smo skulpturima primijetile strukturna oštećenja, poput prstiju koji nedostaju. Osim drvenih skulptura i oltara, u ovoj se zbirci nalaze predmeti od metala, poput kaleža, svijećnjaka, lađica i kandila (uljanica). Jedno nas se kandilo osobito dojmilo, jer se isticalo svojom veličinom. Njegovo pozlaćeno tijelo oblikom podsjeća na srce, a krila su mu srebrna.

U sklopu zbirke sakralne umjetnosti također su izložene devocionalije, tj. predmeti koji služe za iskazivanje pobožnosti u privatnim prostorima. Najbrojnije su posvetne slike s pozlaćenim ukrasnim okvirima, figurice anđela, križevi, mali kućni oltari, relikvijari, krunice...  Osim toga, zbirka sadrži crkveni tekstil: misnice, dalmatike, plašteve, stole i dr. Tu je i zbirka židovskih sakralnih predmeta u kojoj se nalaze menore (sedmokraki svijećnjak), Tore, posude za seder večeru, svjetiljke za Hanuku i dr.

Na drugome katu muzeja nalazi se zbirka fotografija. Fotografije datiraju od kraja 19. stoljeća do pedesetih godina prošloga stoljeća. Neki od autora su Tošo Dabac, Oto Hohnjec, Mladen Grčević i Marijan Szabo. Na ovome se katu nalazi i galerija slika europskih baroknih slikara koja uključuje djela majstora iz Rembrandtova kruga. U galeriji slika hrvatskih slikara 20. stoljeća najviše su nam se dopali radovi Ede Murtića, Miroslava Kraljevića, Ive Šebalja, Zlatka Price i Vilka Gecana.

Na trećemu katu muzeja čekala nas je zbirka predmeta od metala, stakla i keramike. Treba napomenuti da su metalni predmeti profane namjene izloženi na ovome katu, dok se oni sakralnoga karaktera nalaze na prvom katu. Materijali od kojih su predmeti načinjeni raznoliki su. Najbrojniji su predmeti od srebra, kositra, bronce, mjedi i posrebrenih legura. Osobito se ističu svijećnjaci, pladnjevi, kuhinjsko posuđe i pribor za jelo. Oduševili su nas detalji poput ukrasa u obliku glavica na drškama pribora za jelo ili minijaturni voštani medaljoni s prikazima svetaca. Predmeti datiraju od 16. stoljeća do šezdesetih godina 20. stoljeća.

Zbirka stakla slovi za najveću i najznačajniju u Hrvatskoj. Pregled započinje predmetima od muranskoga stakla koji uglavnom datiraju iz 16. i 17. stoljeća. U vitrinama se nalaze bočice, tanjuri, čaše i vrčevi, od onih "klasičnih" oblika do vrlo neobičnih, poput staklenih čizama i pištolja ili posude u obliku ribe. Na zidovima su izloženi vitraji od raznobojnog stakla. Zbirka predmeta od bjelokosti sadrži medaljone, kipiće, reljefe i minijature.

Na trećem katu MUO-a nalazi se i zbirka satova i zvona. Neki satovi imaju glazbeni mehanizam. Jedan je imao i malu kukavicu na vrhu! Oduševio nas je sat kojemu je cijeli mehanizam izrađen od drveta. Na našu veliku žalost, nedostaju mu neki dijelovi pa ne radi. U ovoj su zbirci izložna i crkvena zvona koja su prikupljena tijekom Prvog svjetskog rata i tako spašena od propasti. Brončana su se zvona, naime, koristila za izradu topova. Najstariji primjerci datiraju iz 14. stoljeća. Dopušteno nam je bilo jednom pozvoniti velikim zvonom koje visi o konopcu privezanom za drvenu gredu.

Udar zvona označio je kraj našeg trosatnog obilaska Muzeja za umjetnost i obrt. Jedva čekamo novu prigodu za posjet!

srijeda, 7. svibnja 2014.

Studenti o studentskoj konferenciji (2. dio)

PIŠE Katarina Cvrlje, 1. god.
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc. 
Fotografije: S. M. Sunara


Zadnji dan konferencije je prebrzo došao.

Prvu je sesiju otvorila Anna Pilarski (Njemačka) s predavanjem na temu istraživanja fleksibilnih kitova za drvo spravljenih prema receptima Bernharda Mintropa. Anna nam je nakon predavanja pokazala daske s uzorcima testiranih materijala.

Anna Pilarski

Uzorci testiranih kitova

Slijedilo je predavanje Ksenije Janković (Slovenija) o preventivnoj konzervaciji i pravilnoj pohrani dagerotipija iz nekoliko kulturnih ustanova u Sloveniji. Nakon nje, Petra Richter s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu prezentirala je radove na uljenoj slici na drvu Poklonstvo kraljeva iz Dijecezanskoga muzeja u Zagrebu. Slika je bila u lošem stanju pa je najprije trebalo zaštititi slikani sloj lijepljenjem japanskog papira preko njezina lica. Materijale za taj zahvat Petra je ispitala na oslikanim drvenim pločicama.

Osobito zanimljiva bila je prezentacija Poljaka Oskara Hanuseka; to je bilo jedino predavanje koje se bavilo temom konzerviranja-restauriranja djela suvremene umjetnosti. Oskar je govorio o jednoj skulpturi poljske umjetnice Marie Pinińske-Bereś (1931.-1999.) koja oblikom i materijalima podsjeća na žensko tijelo. Zbog propadanja poliuretanske spužve, jednog od gradbenih materijala skulpture, ona je promijenila formu, a time je izgubljen dio poruke umjetničkog djela. Odgovor na pitanje kako restaurirati skulpturu i kakovo značenje imaju materijali koje je umjetnica koristila pronađeni su u njezinom osobnom arhivu.


Oskar Hanusek

Posljednje predavanje trećega dana konferencije održala je Petra Juvan (Slovenija) koja je predstavila rezultate istraživanja mikroklimatskih uvjeta u crkvi u kojoj se čuvaju dvije slike slovenskoga baroknoga slikara Valentina Metzingera.

Za kraj, student zagrebačke Akademije Ivan Tibor Grujić prikazao je kratki video o konzervatorsko-restauratorskim radovima na drvenoj polikromiranoj skulpturi sv. Mihovila Arkanđela.

Prije pauze trebali smo ubaciti svoje glasačke listiće u glasačke kutije. Na jednom smo listiću ocjenjivali kvalitetu usmenih izlaganja i PowerPoint-prezentacija, a na drugome smo trebali navesti redni broj postera koji smo smatrali najboljim.


Glasački listić za predavanja; ocjenjivali smo kvalitetu usmenih izlaganja i PPT-prezentacija


Glasačke kutije


Nagrada "Zvonimir Wyroubal" dodjeljivala se u tri kategorije: za najbolje usmeno izlaganje, najbolju PPT-prezentaciju i najbolji poster

Dok su se glasovi prebrojavali, još jednom smo obišli restauratorske radionice Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti. Zagrebački studenti pokazali su nam umjetnine na kojima trenutno rade.

Glasovi su prebrojani i napokon smo doznali imena dobitnika. Nagrada za najbolje usmeno izlaganje dodijeljena je Joanni Zwinczak (Poljska). Nagradu za najbolju PPT-prezentaciju dobili su Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican (Austrija), a nagrada za najbolji poster dodijeljena je Zali Kalan (Slovenija). Uz veliki pljesak dobitnicima su uručene nagrade "Zvonimir Wyroubal". Plakete je izradila kiparica Dora Kovačević, a poklon-paket s knjigama darovala im je izdavačka kuća Archetype Publications.


Dobitnici nagrade "Zvonimir Wyroubal" za najbolju PPT-prezentaciju i najbolje usmeno izlaganje

Jedna je nagrada uručena počasnome gostu ovogodišnje konferencije, direktoru izdavačke kuće Archetype Publications, gospodinu Jamesu Blacku.

Dora Kovačević uručila je plaketu Jamesu Blacku

Na opće oduševljenje, Dora Kovačević dodijelila je dva malena "Wyroubala" marljivim članicama organizacijskog odbora, Nevi Pološki i Barbari Horvat.


Barbara Horvat i Neva Pološki

Njih su dvije na kraju podijelile vrijedne pakete s knjigama predstavnicima fakulteta koji su sudjelovali na konferenciji. Jako mi je drago što će sada studenti iz drugih europskih zemalja moći učiti o bogatoj kulturnoj baštini naše zemlje i naporima koji se ulažu u njezino očuvanje.

Druženje smo zaključili zajedničkom fotografijom. Nije bilo lako oprostiti se od kolega, profesora i novostečenih prijatelja... Koristim ovu prigodu da čestitam organizator(ic)ama konferencije na sjajno obavljenom poslu. Lijepo smo se proveli i puno toga naučili. S nestrpljenjem čekam(o) sljedeću konferenciju, koja se održava u Splitu!



Dojmovi kolega

Na konferenciji je aktivno sudjelovalo šestero studenata Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu: Helena Ugrina (5. godina), Karmen Milić i Josip Nižetić (2. godina) te Bernarda Đurić, Nikolina Lovrić i ja (1. godina). Helena je održala predavanje; ostali studenti predstavili su svoje postere. U Zagreb je doputovalo još troje brucoša: Martina Bilobrk, Dora Blažević i Oliver Molnar. Došla je i Josipa Krolo, studentica 2. godine.


U gornjem redu sjede Nikolina Lovrić i Katarina Cvrlje, ispod njih su Josip Nižetić, Oliver Molnar, Karmen Milić, Bernarda Đurić i Martina Bilobrk, a na najdonjoj stepenici sjedi Dora Blažević

Nama, studentima, ovo je bilo jako korisno iskustvo. "Sudjelovanje na konferencijama studentima donosi niz pogodnosti," kaže moja kolegica Nikolina Lovrić. "Upoznajete kolege iz drugih zemalja pa možete s njima razgovarati o sličnostima i razlikama između studijskih programa. To je i prilika za sklapanje novih prijateljstava." Nikolini se dopalo to što je na konferenciji, osim kolega-studenata, upoznala profesionalne konzervatore-restauratore iz različitih specijalističkih područja, ali i druge profesore.

Zanima me je li joj engleski, kao službeni jezik konferencije, predstavljao problem. "Nipošto! To što su predavanja bila na engleskom jeziku samo nam je pomoglo da poboljšamo svoje govorne sposobnosti," objašnjava. Kao i ostalim studentima prve godine, puno toga što je na konferenciji čula Nikolini je bilo potpuno novo – i u tome vidi važnost stručnih skupova. "Konferencije nisu nimalo dosadne. Svrha je takovih događanja da se ljudi druže i razmjenjuju iskustva. Dodatna vrijednost ove konferencije bila je u tome što su sudionici mogli upoznati kulturnu baštinu naše zemlje, odnosno posjetiti neke muzeje i vidjeti što se događa 'iza kulisa'. Bilo je to poučno, zanimljivo i zabavno iskustvo koje bih voljela ponoviti!"

utorak, 6. svibnja 2014.

Studenti o studentskoj konferenciji (1. dio)

PIŠE Josipa Krolo, 2. god.
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. 
Fotografije: S. M. Sunara 

Facebook album s fotografijama prvoga dana konferencije možete pogledati ovdje; za album s fotografijama izleta u Zagorje kliknite ovdje


Jedanaesta po redu Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije održana je u Zagrebu od 24. do 26. travnja 2014. Proteklih su godina na konferenciji sudjelovala tri hrvatska studija konzervacije-restauracije – zagrebački, dubrovački i splitski – i jedan iz Slovenije. Ove su se godine izlaganjima i posterima predstavili još studenti iz Budimpešte, Krakova, Beča i Stuttgarta, čime je konferencija doista opravdala naziv međunarodna. Službeni jezik, logično, bio je engleski.


Konferenciju su otvorili Peruško Bodanić, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Alem Korkut, predstojnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina, te voditeljice Organizacijskog odbora, Neva Pološki i Barbara Horvat.





Prvoga dana konferencije održano je devet predavanja. Na popisu predavača našli su se: Maria Kisiel, studentica Akademije likovnih umjetnosti Jan Matejko u Krakovu, Helena Ugrina, studentica Umjetničke akademije u Splitu, Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican s Umjetničke akademije u Beču, Ivan-Vanja Martinović, Mirna Međeral i Ivana Pavleka, studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Rebeka Nagy sa studija konzervacije-restauracije Sveučilišta u Budimpešti, Luka Novak sa zagrebačke Akademije i Anica Pintur sa studija povijesti-umjetnosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Joanna Zwinczak, studentica Akademije likovnih umjetnosti Jan Matejko u Krakovu, Barbara Krilanović, studentica konzervacije-restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku, i Valentina Bakša, još jedna zagrebačka studentica. Predavanja su bila podijeljena u tri sesije, a publika je nakon svakog izlaganja predavačima mogla postavljati pitanja. Pitanja su, nažalost, izostala, no to i nije bilo neko iznenađenje.

Moji favoriti

Kada mi je predložila da napišem ovaj osvrt, profesorica Sunara me zamolila da izdvojim nekoliko predavanja koja su mi se svidjela. Prvo mjesto zauzima Helena Ugrina s predavanjem naslovljenim "Is crust black or white? A study in Croatian conservation–restoration terminology". Izdvojila sam je ne zato što mi je kolegica sa studija, već zato što je njeno predavanje publiku ugodno iznenadilo neuobičajenom tematikom. Helena je, naime, svojih 15 minuta iskoristila da ukaže na važnost  standardiziranja konzervatorsko-restauratorske terminologije.


Helena sa svojom mentoricom, mr. sc. Katarinom Hraste

Bečki studenti Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican predstavili su se predavanjem "Developing carbon-fibre reinforced epoxy dowels for the reassembly of a fragmented egyptian coffin lid". Njihov inovativni zahvat na egipatskom sarkofagu starom 3000 godina oduševio me i podsjetio koliko je konzervacija-restauracija slojevita te koliko znanja i mašte iziskuje.


Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican

Poljakinja Joanna Zwinczak održala je predavanje "Structural conservation of a Flemish panel painting by Adriaen de Gryef. Stabilization of the support". Iznimno smirenim govorom i tečnim engleskim jezikom ostvarila je zadivljujući kontakt s publikom te se činilo kao da slušamo izlaganje profesora, a ne studenta. Ocjena: odličan!


Joanna Zwinczak

"Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zelene"

Drugoga dana konferencije sudionici su mogli birati između cjelodnevnog izleta u Zagorje i posjeta Muzeju za umjetnost i obrt ili Muzeju suvremene umjetnosti. Tamo je za njih bio organiziran obilazak stalnoga postava i posjet restauratorskim radionicama. Ja sam se odlučila za upoznavanje ljepota hrvatskoga Zagorja.

Prva postaja na našem izletu bila je kapela sv. Donata u Pavlovcu Pregradskom. Profesorica Zvjezdana Jembrih s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu govorila nam je o povijesti tog lokaliteta i konzervatorsko-restauratorskim radovima na drvenom polikromiranom inventaru.




Profesorica Zvjezdana Jembrih s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu


Njezinim se marom obnavlja vrijedni inventar ove kapele

Nakon toga smo posjetili  župnu crkvu u Vinagori. To je utvrđena barokna crkva smještena na vrhu brežuljka s kojega puca pogled na okolna mjesta. Unutrašnjost crkve krase bogate zidne slike i polikromirani oltari, nažalost, ne odveć stručno restaurirani. Poslije obilaska crkve župnik nas je ugodno iznenadio domjenkom s domaćim kolačima i zagorskim vinom.

Osvježeni, uputili smo se prema Velikom Taboru, utvrđenom dvorcu smještenom na brežuljku. Restauratorski zahvati koji su otpočeli 2006. godine još uvijek traju; u jednoj smo prostoriji ulovili restauratoricu koja retušira zidne oslike. U Velikom Taboru se nalazi muzej u kojemu posjetitelji mogu upoznati povijest ovoga zdanja. Vidi se da je u njegovu obnovu i prezentaciju uloženo mnogo vremena i novca, ali nismo mogli zaboraviti oštre riječi koje je o projektu izrekao restaurator Ivan Srša.







Nakon posjeta Velikom Taboru, organizatori su nas pozvali na tipični zagorski ručak koji je serviran na seoskom gospodarstvu "Grešna Gorica".


Splitski kutak: Josip Nižetić, Oliver Molnar, Nikolina Lovrić, Katarina Cvrlje, Bernarda Đurić i Karmen Milić

Punih trbuha, trebali smo se još uspeti do kapele sv. Ivana u Ivaniću Miljanskom. Dvadesetominutno pješačenje se itekako isplatilo, jer kapelu krasi ciklus kasnogotičkih fresaka. O njihovom konzerviranju i restauriranju govorio nam je voditelj radova, g. Ivan Srša. Interaktivnu prezentaciju projekta obnove tih zidnih slika možete pogledati ovdje.



Potaknuti pozitivnim dojmovima s izleta i novim prijateljstvima, nakon povratka u Zagreb odlučili smo nastaviti druženje večernjim izlaskom.