PIŠU: Sagita Mirjam Sunara, doc., i Nives Mijić, studentica 4. godine
Fotografije i video: S. M. Sunara
Obrada fotografija slajdova: S. M. Sunara
U svibanjskom broju Universitasa objavljen je naš članak "Suradnja za bolje čuvanje kulturne baštine" u kojemu smo pisale o gostovanju prof. Hansa Portsteffena (Institut za konzervatorsko-restauratorske znanosti, Sveučilište primijenjenih znanosti u Kölnu) na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Prof. Portsteffen je početkom ožujka održao dva javna predavanja i dvodnevnu stručnu radionicu o rekonstruiranju drvenim štapićima. Kao i prošle godine, njegovo je gostovanje bilo organizirano u sklopu Erasmus programa mobilnosti nastavnog osoblja.
Zanimljiva predavanja
Prof. Portsteffen je obradio dvije velike teme: povijest polikromirane skulpture i slike na poleđini stakla (njem. Hinterglasmalerei). Prva je tema bila izuzetno opširna, jer je predavač obuhvatio sve materijale od kojih skulpture mogu biti načinjene, od kamena, drva i pečene gline do papier-mâchéa i kože. (Da, postoje skulpture izrađene od kože!) Izlaganje je bilo popraćeno brojnim fotografijama i primjerima iz bogate restauratorske prakse prof. Portsteffena.
Prof. Portsteffen nas je podsjetio da polikromija može imati različite funkcije
(Napomena: svi su slajdovi preuzeti iz njegove PPT-prezentacije)
Terakota ratnici su također bili obojeni
Nepolikromirane drvene skulpture su puno složenije nego što se na prvi pogled čini
U prezentaciji smo vidjeli sjajne primjere polikromirane drvene plastike, poput
propovjedaonice u obliku lađe u Klosterkirche Irsee (izvor)
Drugo je predavanje bilo posvećeno slikama na poleđini stakla. Te su slike našim restauratorima zanimljive, jer ih nalazimo u gotovo svakoj crkvenoj zbirci. Prof. Portsteffen je upozorio na složenost njihove tehničke izrade, kao i na brojne probleme vezane uz njihovo restauriranje, od saniranja mehaničkih oštećenja do stabiliziranja slikanoga sloja. Neki od uobičajenih zahvata na takvim slikama uključuju lijepljenje razlomljenog stakla, učvršćivanje razdvojenih slojeva boje i retuširanje.
Prof. Portsteffen je pokazao nekoliko primjera tzv. indirektnog retuširanja, gdje se nedostajući dijelovi oslika rekonstruiraju na papiru ili kartonu koju se postavlja iza slike.
Radionica o rekonstruiranju drvenim štapićima
Dvodnevna radionica o rekonstruiranju oštećenih dijelova drvenoga nositelja štapićima bila je namijenjena konzervatorima-restauratorima koji rade na skulpturama, oltarima i sličnoj građi. Broj prijava premašio je broj mjesta na radionici pa su organizatori – docentica Sagita Mirjam Sunara, izvanredni profesor Jurica Matijević i asistentica Lana Kekez – morali napraviti selekciju. Među 25 polaznika našli su se studenti konzervacije-restauracije iz Splita i Dubrovnika, djelatnici privatnih restauratorskih radionica, muzejski restauratori i djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Splita, Rijeke, Zagreba i Ludbrega.
Radionica je započela kratkim izlaganjem u kojemu je prof. Portsteffen prezentirao tehniku rekonstruiranja oštećenih dijelova drvenoga nositelja štapićima. Dosadašnja je praksa bila da se izvornik zasječe do "zdravog" drva i da se na njega zalijepi novi komad drva. Rezultat je dobra i čvrsta veza između izvornika i rekonstruiranog dijela, ali i gubitak dijela umjetnine. Kod tehnike koju je prezentirao prof. Portsteffen oštećeni dio rekonstruira se lijepljenjem tanjih i debljih drvenih štapića, bez oštećivanja umjetnine.
Za rekonstruiranje se najčešće koristi drvo balse, mekano drvo koje se lako obrađuje i dobro lijepi. (Na namještaju se mogu koristiti tvrđe vrste drva.) Vještim slaganjem štapića može se izbjeći lijepljenje novoga komada za izvornik, što je u skladu s dvama važnim načelima konzervatorsko-restauratorskog zahvata: načelom reverzibilnosti i minimalne intervencije.
Nakon uvodnog izlaganja svaki je polaznik dobio oštećeni komad drva koji mu je služio za vježbu; oštećenije komade bilo je teže rekonstruirati. Neki su polaznici donijeli umjetnine na kojima trenutno rade kako bi na njima iskušali ovu tehniku. Za lijepljenje štapića balse koristilo se nekoliko vrsta ljepila: Tylose MH1000, Plextol B 500 i polivinil acetatno ljepilo.
Osobiti je izazov bio nadomjestiti oštećeni dio drva tako da se rekonstruirani komad može ukloniti, što je prikazano u videu.
(Glazba u pozadini: Chet Baker, Happy Little Sunbeam)
Rezultati rada bili su veoma uspješni. Tehnika koju je prof. Portsteffen predstavio, a polaznici radionice tijekom dva dana usavršili, zasigurno će unaprijediti našu restauratorsku praksu i osigurati bolje čuvanje kulturne baštine. S tim se slaže i Katarina Urem, jedna od polaznica radionice. "U ugodnom ozračju radionice prisjetila sam se svoga diplomskoga rada koji je uključivao rekonstruiranje oštećene umjetnine," kaže Katarina, koja danas radi u Muzeju grada Šibenika. "Novostečeno znanje je lijepo nadopunilo to moje iskustvo. Prof. Portsteffen je zanimljivo i jednostavnim jezikom objasnio ovu tehniku i upoznao nas s njenim mogućnostima. U mom poslu muzejske restauratorice ta metoda će sigurno naći svoju primjenu," zaključuje.
Sudionicima radionice na kraju su podijeljene potvrde o sudjelovanju.
Fotografije i video: S. M. Sunara
Obrada fotografija slajdova: S. M. Sunara
U svibanjskom broju Universitasa objavljen je naš članak "Suradnja za bolje čuvanje kulturne baštine" u kojemu smo pisale o gostovanju prof. Hansa Portsteffena (Institut za konzervatorsko-restauratorske znanosti, Sveučilište primijenjenih znanosti u Kölnu) na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Prof. Portsteffen je početkom ožujka održao dva javna predavanja i dvodnevnu stručnu radionicu o rekonstruiranju drvenim štapićima. Kao i prošle godine, njegovo je gostovanje bilo organizirano u sklopu Erasmus programa mobilnosti nastavnog osoblja.
Predavanja prof. Portsteffena održavala su se u velikoj dvorani Umjetničke akademije na Gripama
U publici je bilo pedesetak slušatelja
Zanimljiva predavanja
Prof. Portsteffen je obradio dvije velike teme: povijest polikromirane skulpture i slike na poleđini stakla (njem. Hinterglasmalerei). Prva je tema bila izuzetno opširna, jer je predavač obuhvatio sve materijale od kojih skulpture mogu biti načinjene, od kamena, drva i pečene gline do papier-mâchéa i kože. (Da, postoje skulpture izrađene od kože!) Izlaganje je bilo popraćeno brojnim fotografijama i primjerima iz bogate restauratorske prakse prof. Portsteffena.
Prof. Portsteffen nas je podsjetio da polikromija može imati različite funkcije
(Napomena: svi su slajdovi preuzeti iz njegove PPT-prezentacije)
Terakota ratnici su također bili obojeni
Nepolikromirane drvene skulpture su puno složenije nego što se na prvi pogled čini
U prezentaciji smo vidjeli sjajne primjere polikromirane drvene plastike, poput
propovjedaonice u obliku lađe u Klosterkirche Irsee (izvor)
Drugo je predavanje bilo posvećeno slikama na poleđini stakla. Te su slike našim restauratorima zanimljive, jer ih nalazimo u gotovo svakoj crkvenoj zbirci. Prof. Portsteffen je upozorio na složenost njihove tehničke izrade, kao i na brojne probleme vezane uz njihovo restauriranje, od saniranja mehaničkih oštećenja do stabiliziranja slikanoga sloja. Neki od uobičajenih zahvata na takvim slikama uključuju lijepljenje razlomljenog stakla, učvršćivanje razdvojenih slojeva boje i retuširanje.
Prof. Portsteffen je pokazao nekoliko primjera tzv. indirektnog retuširanja, gdje se nedostajući dijelovi oslika rekonstruiraju na papiru ili kartonu koju se postavlja iza slike.
Radionica o rekonstruiranju drvenim štapićima
Dvodnevna radionica o rekonstruiranju oštećenih dijelova drvenoga nositelja štapićima bila je namijenjena konzervatorima-restauratorima koji rade na skulpturama, oltarima i sličnoj građi. Broj prijava premašio je broj mjesta na radionici pa su organizatori – docentica Sagita Mirjam Sunara, izvanredni profesor Jurica Matijević i asistentica Lana Kekez – morali napraviti selekciju. Među 25 polaznika našli su se studenti konzervacije-restauracije iz Splita i Dubrovnika, djelatnici privatnih restauratorskih radionica, muzejski restauratori i djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Splita, Rijeke, Zagreba i Ludbrega.
Radionica je započela kratkim izlaganjem u kojemu je prof. Portsteffen prezentirao tehniku rekonstruiranja oštećenih dijelova drvenoga nositelja štapićima. Dosadašnja je praksa bila da se izvornik zasječe do "zdravog" drva i da se na njega zalijepi novi komad drva. Rezultat je dobra i čvrsta veza između izvornika i rekonstruiranog dijela, ali i gubitak dijela umjetnine. Kod tehnike koju je prezentirao prof. Portsteffen oštećeni dio rekonstruira se lijepljenjem tanjih i debljih drvenih štapića, bez oštećivanja umjetnine.
Za rekonstruiranje se najčešće koristi drvo balse, mekano drvo koje se lako obrađuje i dobro lijepi. (Na namještaju se mogu koristiti tvrđe vrste drva.) Vještim slaganjem štapića može se izbjeći lijepljenje novoga komada za izvornik, što je u skladu s dvama važnim načelima konzervatorsko-restauratorskog zahvata: načelom reverzibilnosti i minimalne intervencije.
Nakon uvodnog izlaganja svaki je polaznik dobio oštećeni komad drva koji mu je služio za vježbu; oštećenije komade bilo je teže rekonstruirati. Neki su polaznici donijeli umjetnine na kojima trenutno rade kako bi na njima iskušali ovu tehniku. Za lijepljenje štapića balse koristilo se nekoliko vrsta ljepila: Tylose MH1000, Plextol B 500 i polivinil acetatno ljepilo.
Osobiti je izazov bio nadomjestiti oštećeni dio drva tako da se rekonstruirani komad može ukloniti, što je prikazano u videu.
Rezultati rada bili su veoma uspješni. Tehnika koju je prof. Portsteffen predstavio, a polaznici radionice tijekom dva dana usavršili, zasigurno će unaprijediti našu restauratorsku praksu i osigurati bolje čuvanje kulturne baštine. S tim se slaže i Katarina Urem, jedna od polaznica radionice. "U ugodnom ozračju radionice prisjetila sam se svoga diplomskoga rada koji je uključivao rekonstruiranje oštećene umjetnine," kaže Katarina, koja danas radi u Muzeju grada Šibenika. "Novostečeno znanje je lijepo nadopunilo to moje iskustvo. Prof. Portsteffen je zanimljivo i jednostavnim jezikom objasnio ovu tehniku i upoznao nas s njenim mogućnostima. U mom poslu muzejske restauratorice ta metoda će sigurno naći svoju primjenu," zaključuje.
Sudionicima radionice na kraju su podijeljene potvrde o sudjelovanju.
Nema komentara:
Objavi komentar