Prikazani su postovi s oznakom slika 'Portret časnika'. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom slika 'Portret časnika'. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 5. ožujka 2012.

Bečki antikvar razriješio identitet portretiranog časnika!

PIŠE Jelena Zagora



U posljednjem postu u kojemu sam pisala o istraživanju portreta časnika iz ostavštine slikara Mirka Račkog spomenula sam da je natpis na podokviru, onaj koji spominje djeda Line Rački iz obitelji Nitsche, vjerojatno netočan. Svi su podaci upućivali na to da bi na slici mogao biti prikazan topnički potporučnik August Ritter Nitsche von Wallwehr. Ipak, pojavile su se neke nove informacije pa je moje istraživanje krenulo u potpuno drugom smjeru.


Od početka istraživanja slutila sam da je natpis na podokviru točan, odnosno da je na slici ipak prikazan djed Line Rački, prve supruge Mirka Račkog. Lina je rodom bila Austrijanka (Schwaab von Wildenfried), a njezin djed s majčine strane zvao se Joseph Nitsche (što odgovara natpisu na podokviru). U rodoslovlju Linine obitelji navodi se da je njezin djed bio viši inspektor Carsko-kraljevskog telegrafskog ureda. Ne spominje se kada je stekao to zvanje, ni je li ikada bio časnik austrijske vojske. Tu je nastao problem. Potretirani je prikazan u odori s oznakama čina topničkog potporučnika austrijske Carsko-kraljevske vojske, što su potvrdili stručnjaci Odsjeka za vojno gradivo Hrvatskog državnog arhiva i Ratnog arhiva u Beču. Štoviše, stručnjaci bečkog Ratnog arhiva smatraju da je na slici prikazan otac Line Rački, pukovnik Hugo Schvaab von Wildenfried. On je 1862. godine - kada je, vjerovali smo, nastao naš portret - doista bio potporučnik, no imao je tek dvadeset godina, dok je muškarac na slici puno stariji.

U međuvremenu mi je stigao odgovor iz Arhiva grada Praga: poslali su popis stanovništva u kojem se navodi da je Joseph Nitsche rođen 1780. godine. Izgled portretiranog puno bi bolje odgovarao osobi tog godišta. No, i dalje je postojao problem s godinom: oko 1860. godine Joseph Nitsche nije bio potporučnik. U popisima austrijskih časnika zabilježeno je da je taj čin imao 1850. godine, no nakon toga se više ne spominje.

Odgovor je u brojkama

Neočekivani obrat dogodio se nakon što sam "slučaj" iznijela na forumu koji se bavi rodoslovljem austrijskih plemićkih obitelji, Collegium Res Nobilis Austriae. Iscrpan i argumentiran odgovor na upit poslao mi je Leopold Kudrna [1], bečki antikvar i vrsni poznavatelj austrijske povijesti i vojnih odora. Upozorio me da se tip odore ne podudara s godinom nastanka portreta i ustvrdio (uz navođenje izvora) da odora koju portretirani nosi nedvojbeno potječe iz razdoblja između 1849. i 1851. godine! Je li portret uopće nastao 1862. godine, kako smo cijelo vrijeme mislili?


Odlučila sam još jednom pregledati natpis u donjem lijevom kutu slike. Slikani je sloj oštećen baš na mjestu treće brojke: izgleda da se radi o šestici. Površinu sam premazala Shellsolom T i osvijetlila jakim svjetlom... Iznenađenje! Treća je brojka 5, a ne 6! To znači da je portret naslikan 1852. godine. Kako je Joseph Nitsche dvije godine ranije zabilježen kao topnički potporučnik, portret je vjerojatno nastao povodom njegovog napuštanja austrijske Carsko-kraljevske vojske, kao uspomena na časničku službu. To je, prema Leopoldovim riječima, bilo vrlo uobičajeno u ono vrijeme. Slika ipak prikazuje djeda Line Rački!

Jedna brojka unijela je veliku pomutnju. Srećom, slučaj je riješen zahvaljujući znanju i nesebičnoj pomoći antikvara Leopolda, kojemu se ovom prilikom još jednom zahvaljujem.


- - -

[1] Leopold Kudrna bečki je antikvar koji se bavi starim knjigama i grafikama, a u slobodno vrijeme proučava austrijsku vojnu povijest, posebno razdoblje od kasnog 18. stoljeća do 1868. godine. Žarište njegovog interesa su biografska istraživanja. Impresivne rezultate svoga rada objavio je prije nekoliko godina u obliku biografskog riječnika austrijskih generala iz razdoblja od 1792. do 1815. godine dostupnog na internetu.

četvrtak, 15. prosinca 2011.

Sve o Pemulenu

PIŠU Stjepan Krešić i Lana Kekez, as.


Portret časnika slikara Karla Nagla iz 19. stoljeća jedna je od umjetnina na kojoj ove godine radimo. Konzervatorsko-restauratorski zahvat na toj slici prošle su akademske godine započele Jelena Zagora i Petra Perlain. Njih su dvije sada na petoj godini studija i rade svoje završne radove. Zahvat koji su izvele na Portretu časnika, ali i popratno povijesnoumjetničko istraživanje, opisale su u ranijim postovima. Ukratko, sa slike su uklonile površinsku nečistoću te su pokušale pronaći prikladnu metodu za uklanjanje laka s inkarnata.

Specifičnost ove slike, kao i drugih slika iz 19. stoljeća, jesu lazure: tanki, gotovo prozirni slojevi boje kojima umjetnik "gradi" prikaz. Uz to što sadrže više medija (veziva) nego pigmenta, lazure su često istog ili sličnog sastava kao završni lak. To je bio slučaj i sa Časnikom. Jelena i Petra nisu uspjele pronaći metodu koja će im omogućiti uklanjanje laka bez odstranjivanja ili oštećivanja lazura. U restauraciji vrijedi sljedeće pravilo: ako nešto ne možeš napraviti na siguran način, nemoj ni raditi! Vodeći se idejom da će restauratori u budućnosti raspolagati boljim metodama, Časnik je ostavljen da čeka bolja vremena.

Nismo mogli ni slutiti da će bolja vremena doći vrlo brzo. U lipnju 2011. godine Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu ugostio je svjetski poznatog restauratora Richarda Wolbersa. Wolbers je održao radionicu o čišćenju slika na kojoj su sudjelovali restauratori iz cijele Hrvatske, među njima i Lana. Na radionici se upoznala s Pemulenom TR 2, polimernim materijalom nove generacije koji je Wolbers "posudio" iz kozmetičke industrije.

Pokusno čišćenje Portreta časnika

Što je Pemulen i kako se koristi?

Po kemijskom sastavu, Pemulen TR 2 je kopolimer poliakrilne kiseline nalik Carbopolu, umrežene dugolančanim metakrilatom. Sadrži lipofilne (metakrilat) i hidrofilne dijelove (akrilna kiselina). Ti dijelovi različitih afiniteta omogućuju mu da se ponaša kao primarni emulgator. Drugim riječima: Pemulen TR 2 može se koristiti za pripravljanje emulzija ulja u vodi bez dodatka sapuna ili tenzida.

Pemulen TR 2 u formi gela može se koristiti za uklanjanje površinske nečistoće. Prema potrebi, mogu mu se dodati kelati i/ili tenzidi. Priroda ovog polimera omogućava kombinirano djelovanje vode, otapala, kelata i tenzida, što otvara nove mogućnosti u području čišćenja slika. Budući da je sredstvo za čišćenje u formi gela, njegovo se djelovanje ograničava na površinu slikanog sloja, uz maksimalnu kontrolu prodiranja navedenih materijala u sliku.

Priredili smo dva gela na bazi Pemulena TR 2, jedan pH vrijednosti 6 i drugi pH vrijednosti 8. Zašto baš taj raspon pH vrijednosti? Zato što je to tzv. sigurnosna zona ulja, unutar koje neće doći do oštećivanja uljenog oslika.

Evo recepata:

Gel pH 6
Destilirana voda, 100 ml
Trietanolamina, 1 ml
Pemulen TR 2, 1 g

Gel ph 8
Destilirana voda, 100 ml
Trietanolamina, 4 ml
Pemulen TR 2, 1 g


Kako se, dakle, radi s gelom/emulzijom? Gel/emulzija se finim kistom nanese na malu površinu slike. Prema osjećaju, lagano se protrlja, a potom ukloni pamučnim tamponom. Površina se mora osušiti na zraku. Ako je nakon sušenja ljepljiva na dodir, ispere se vodom i ponovno ostavi da se osuši na zraku. Ako je i nakon toga ljepljiva na dodir, ispere se Shellsolom T.

Pemulen i Časnik

Pokusno čišćenje izvršili smo na licu portretiranog muškarca. Pemulen TR 2 gelovi, bez dodatka otapala, djelomično su uklanjali lak. Kako bismo "pojačali" djelovanje gela pH vrijednosti 6, u 10 grama gela dodali smo 0.3 grama benzil-alkohola. Dodavanjem benzil-alkohola dobili smo 3 postotnu emulziju gela. Iako je profesor Wolbers na radionici u Zagrebu savjetovao korištenje emulzija koje sadrže 5 – 20 % otapala, odlučili smo se za koncentraciju nešto nižu od donje preporučene granice, jer nam je omogućavala bolju kontrolu uklanjanja laka, bez oštećivanja lazura.

Zahvat uklanjanja laka bio je vrlo izazovan, jer je trebalo precizno odrediti vrijeme izlaganja površine sredstvu za čišćenje. Emulzija se morala ukloniti 5 do 10 sekundi nakon nanošenja, u suprotnom bi počela djelovati na fine lazure koje smo željeli sačuvati. Taj smo problem uočili već u fazi pokusnog čišćenja kada se emulzija, nakon kratkog djelovanja, pamučnim tamponom uklanjala s površine. Ako je bila predugo ostavljena na slici, vezivo u lazuri počelo bi se otapati pa bi se tampon lagano lijepio za bojani sloj. U restauriranju, znamo, nema pravila i svaka umjetnina predstavlja problem za sebe. Uspješnost čišćenja uvelike ovisi o restauratorovoj vještini i osjećaju za mjeru.

Debljina laka na licu portertiranog muškarca varira pa je neke površine trebalo više puta čistiti emulzijom, dok je na drugima bilo dovoljno jedno nanošenje emulzije.


četvrtak, 21. travnja 2011.

Portret časnika: nastavak istraživanja

PIŠE Jelena Zagora


Nastavak istraživanja dao je odgovor na pitanje o autoru slike, a pojavilo se i ime čovjeka koji je najvjerojatnije na njoj prikazan. Rezultate svoga rada prezentirala sam na 8. međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije koja je 15. i 16. travnja održana na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Iskoristila sam priliku da upoznam kolege s blogom "Stažiranje među umjetninama" te ih pozvala da prate nastavak istraživanja na ovim stranicama. Ovakav način prezentiranja rada naš je pokušaj približavanja restauratorske struke javnosti i upoznavanja kolega s onim čime se trenutno bavimo.


Otkrića

U istraživanju portreta časnika pratila sam nekoliko tragova: ostavštinu Mirka Račkog, slikarev potpis, dva natpisa na podokviru slike te odjeću portretiranog. Ovi su me tragovi odveli do Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, Hrvatskog državnog arhiva i Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, pa čak i do Ratnog arhiva u Beču (Kriegsarchiv).

Najveće je otkriće da autor portreta ipak nije Ignác Nagel; utvrdila sam da je sliku radio bečki portretist Karl Nagl koji je djelovao je sredinom 19. stoljeća. Potpis koji nalazimo na drugim njegovim slikama gotovo je identičan onome na našem portretu.


Uporno pretražujući digitalizirana izdanja o genealogiji austrijskih plemićkih obitelji na intrenetu saznala sam da je Hugo Schwaab von Wildenfried, pukovnik austrijske vojske koji je zbog vojnih je zasluga stekao plemićki naslov, zapravo otac Line Rački! On je oženio Ludmillu Nitsche, kći Josefa Nitschea, kontrolora carsko-kraljevskog telegrafskog ureda. Prema tome, Linin djed s majčine strane zaista se prezivao Nitsche. Međutim, taj djed, Josef Nitsche, nije bio časnik austrijske vojske, što ukazuje na to da natpis ''DJED LINE RAČKI'' na podokviru najvjerojatnije nije točan.

Lina Rački, rođ. Schwaab von Wildenfried (preuzeto iz: Uskoković, J., Mirko Rački, 1979.)

U šematizmima austrijske vojske izdanim u vrijeme kada je ovaj portret naslikan samo je jedan časnik, August Ritter Nitsche von Wallwehr, zabilježen kao topnički potporučnik. Odora portretiranog časnika jest topnička, s oznakama čina potporučnika, pa se može zaključiti da slika najvjerojatnije prikazuje upravo njega. No, za konačnu potvrdu ili pobijanje teze o identitetu časnika čekam dopis bečkog Ratnog arhiva.

Za one koji žele znati više, u nastavku donosim pregled literature i drugih izvora koje sam koristila u istraživanju.

Popis literature
USKOKOVIĆ, Jelena, Mirko Rački, Grafički zavod Hrvatske : Zagreb, 1979.
Thieme-Becker Künstlerlexikon
Militär-schematismus der österreichischen Kaiserthumes für 1863.
Allgemeines Künstlerlexikon / Internationale Künstlerdatenbank (The Artists of the World / International Database of Artists), K.G. Saur Verlag : München, 2008. (28th CD-ROM Edition, An Imprint of Walter de Gruyter GmbH & Co. KG)

Arhivska građa
Građa Hrvatskog državnog arhiva:
Fond Isidor Kršnjavi, HR-HDA-804
Fond Mirko Rački, HR-HDA-1768
Novinski članci iz Arhiva za likovne umjetnosti HAZU

Izvori na internetu
Digitalni arhiv Slobodne Dalmacije
Fond Mirko Rački, ARHiNET
Javno dostupna digitalizirana izdanja o genealogiji austrijskih plemićkih obitelji i austrijskoj vojsci: Collegium Res Nobilis Austriae i Institut für Historische Familienforschung
MAAß, Otto, Genealogisches Taschenbuch der adeligen Häuser Österreichs, vol. 2, 1907., dostupno na: Google Books
Tekst o genealogiji bivših njemačkih krajeva objavljen na Ahnenforschung.Net
ATKINSON, Charles Francis, "Uniforms", Encyclopedia Britannica (11. izdanje), vol. 27, str. 582-593, dostupno na: Xenophon Group International
Austro-Hungarian Army uniforms in WW1
Österreich-Ungarns bewaffnete Macht 1900 - 1914
Popis linkova na digitalizirane šematizme austrijske vojske, dostupan ovdje

Zahvale
Na kraju ću iskoristiti priliku da se zahvalim svima koji su mi pomogli u istraživanju:
Dr. sc. Radoslav Tomić, akademik
Darija Alujević, istraživačica – stručna suradnica u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU
Dr. sc. Jelena Uskoković, povijesničarka umjetnosti
Irena Gessner, dokumentaristica Instituta za povijest umjetnosti
Jasminka Babić, kustosica Galerije umjetnina u Splitu
Jure Matijević, docent na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju UMAS-a
Melina Lučić, viša arhivistica, načelnica Odsjela za novije arhivsko gradivo obitelji i pojedinaca HDA
Milan Pojić, viši arhivist, načelnik Odsjeka za vojno gradivo HDA
Mr. sc. Marina Bregovac Pisk, muzejska savjetnica Hrvatskog povijesnog muzeja
Nela Gubić, prof., tajnica Instituta za povijest umjetnosti
Sagita Mirjam Sunara, viša asistentica na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju UMAS-a
Dr. sc. Stanko Piplović, arhitekt i povjesničar umjetnosti
Valentina Ljubić, konzervatorica-restauratorica Tehničkog muzeja u Beču

. . .

Na kraju, evo jedna fotografija za one koji se pitaju na čemu radim kad ne istražujem slike. :) U tijeku je rekonstrukcija preparacije unutar oštećenja na slici Gospa Lurdska. Sjećate se, o tome smo već pisali. U idućem ćemo vam postu reći što se dogodilo s izložbom koju smo planirali održati u Postinju Gornjem i kako napreduju radovi na toj umjetnini.


subota, 5. veljače 2011.

Istraživanje umjetnine – detektivski dio posla

PIŠE Jelena Zagora


Prije nekoliko mjeseci Petra i ja počele smo raditi na portretu austrijskog časnika. Slika pripada zbirci umjetnina Mirka Račkog, čuvenog slikara simbolističkog realizma. Zbirka je dio njegove ostavštine, a danas pripada Društvu Poljičana.


U članku Hane Letice objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji pročitala sam da je zbirku Društvu Poljičana 1987. godine donirala Smiljka Kanduti, sestra Mile Kanduti, treće supruge Mirka Račkog. Zbirka je najprije pohranjena u depo policijske zgrade u Omišu, zatim je prenesena u skladište Hidrocentrale u Zakučcu da bi na kraju završila u zgradi općinske Vijećnice u Podstrani, odakle je i stigla u našu restauratorsku radionicu. U članku se navodi da zbirka nikada nije stručno obrađena: od 33 slike koje je tvore, samo je jedna, Sijači iz 1916. godine, obrađena u monografiji Mirko Rački. (Knjigu potpisuje Jelena Uskoković, a objavljena je 1979. godine.) Još uvijek nije pronađen primjeren smještaj za zbirku, niti je ona prikladno prezentirana.

Pod mentorskim vodstvom profesora Jure Matijevića do sada smo analizirale i dokumentirale zatečeno stanje slike te uklonile površinske nečistoće. Od početka su nas mučila dva pitanja: tko je sliku napravio i koga prikazuje?


Prvi korak u istraživanju je vizualni pregled umjetnine. Natpis "Nagl. px, 862" u donjem lijevom kutu slike ukazuje na to da je portret nastao 1862. godine i da ga je načinio slikar Nag[e]l. Na poleđini slike, točnije na gornjoj letvici podokvira, nalazi se drugi, noviji natpis: "SLIKAO: NAGEL, WIEN". Čini se da smo na tragu autoru: to je slikar Nagl ili Nagel iz Beča. Ili je možda slika nastala u Beču?


Akademik prof. dr. sc. Radoslav Tomić, kojega je profesor Matijević kontaktirao u vezi našeg istraživanja, uputio nas je na knjižnicu splitske Galerije umjetnina i Thieme-Becker Künstlerlexikon.[1] Kustosica Jasminka Babić predložila nam je da kopiramo dvije stranice s popisom umjetnika koji se prezivaju Nagel ili tome slično. Jedan od njih, portretist Ignác Nagel, strudirao je i radio u Budimpešti do 1861. godine, a nakon toga u Münchenu i Beču. Ostali ili nisu imali veze s Austrijom, ili su živjeli predavno. Čini se, dakle, da bi Ignác mogao biti autor našega portreta!

Identitet portretiranog časnika nije nam poznat, no natpis na podokviru sugerira da je to djed Line Rački, prve supruge Račkoga. Natpis glasi: "FAMILIJA NITSCE, DJED LINE RAČKI". Monografija Jelene Uskoković otkriva da je djevojačko prezime Line Rački bilo Schwaab von Wildenfried te da je bila kćerka austro-ugarskog pukovnika. Djed s očeve strane prezivao bi se Schwaab von Wildenfried. Djed s majčine strane možda se stvarno prezivao Nitsce – ako je natpis na podokviru točan. Pretraživanjem digitaliziranih izdanja o genealogiji austro-ugarskih plemićkih obitelji i austro-ugarskoj vojsci koji su dostupni na intrenetu, pronašla sam čovjeka koji se zvao Hugo Schwaab von Wildenfried. Bio je plemićkog porijekla i imao je visoki čin u austro-ugarskoj vojsci, a svojedobno je bio stacioniran u Pragu. Ta bi osoba mogla biti u srodstvu s Linom Rački. Po boji odijela, crvenom ovratniku s dvjema zlatnim zvijezdama i zlatnoj dugmadi otkrila sam da je portertirani muškarac bio potporučnik u austrijskoj vojsci, Unterleutnant. No, tko je on?

Za otkrivanje njegovog identiteta mogao bi biti presudan jedan detalj iz monografije J. Uskoković. Ona kao izvore biografskih podataka o Račkome navodi pisma i dokumente iz Hrvatskog državnog arhiva. Pretraživanjem web stranica Arhiva, odnosno arhivskog informacijskog sustava ARHiNET-a, otkrila sam da Arhiv doista posjeduje "Fond Mirko Rački". U njemu su, između ostalog, sadržani osobni dokumenti Mirkove prve supruge, Line Schwaab von Wildenfried, te članova njene obitelji. Kako je prošlo sto godina od Lininoga rođenja, fond je sada dostupan javnosti. Od Arhiva sam zatražila uvid u ove dokumente i nadam se skorom odgovoru. Stara pisma iz prašnjavih kutija mogla bi otkriti tajnu našega portreta...

Portret časnika krije još jednu zanimljivost. Pod UV svijetlom, na slici se uočavaju brojni retuši.[2] Primjećujemo ih kao tamne mrlje koje ne fluoresciraju. (Lak pod UV svijetlom pokazuje mliječnozelenu UV fluorescenciju, dok ulje ne fluorescira; zato uljane preslike i retuše na bazi ulja vidimo kao područja sivog do crnog tona.)


Ti su retuši na danjem svjetlu gotovo neuočljivi, a za takvu je izvedbu potrebna velika slikarska vještina. Kako je slika pripadala Mirku Račkom, a retuši su slikarski kvalitetno izvedeni, iako prelaze preko rubova oštećenja [3], moguće je da ih je izveo sam Rački, a to sliku svakako čini još zanimljivijom.


. . .

[1] Opsežni povijesno-umjetnički leksikon na njemačkom jeziku.
[2] Boja nanesena preko oštećenja.
[3] Restauratorski retuši ograničavaju se na oštećenja, dok preslici prelaze preko izvornog bojanog sloja.

Literatura konzultirana u dosadašnjem istraživanju:
1. USKOKOVIĆ, Jelena, Mirko Rački, Grafički zavod Hrvatske: Zagreb, 1979.
2. Thieme-Becker Künstlerlexikon

Izvori na Internetu
Digitalni arhiv Slobodne Dalmacije
Javno dostupna digitalizirana izdanja o genealogiji austro-ugarskih plemićkih obitelji i austro-ugarskoj vojsci: Collegium Res Nobilis Austriae i Institut für Historische Familienforschung
ATKINSON, Charles Francis, "Uniforms", Encyclopedia Britannica (11. izdanje), vol. 27, str. 582-593, dostupno na: Xenophon Group International
Fond Mirko Rački, ARHiNET