utorak, 30. svibnja 2017.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan treći

PIŠE Ana-Marija Lučić (2. godina)
Ispravila i dopunila: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara
Fotografije i njihovi opisi: S. M. Sunara


Treći dan 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije bio je rezerviran za predavanja slovenskih studenata. Prvo predavanje održale su Petra Bohic i Helena Pucelj Krajnc na temu konzerviranja-restauriranja predmeta iz kuće Jože Plečnika (1872. – 1957.), čuvenog slovenskog arhitekta. U izlaganju su objasnile s kojim su se problemima susrele – od valorizacije predmeta do njihove prezentacije u prostoru – i koja su rješenja osmislile.


Petra Bohic i Helena Pucelj Krajnc

Drugo predavanje održala je Ana Oblak koja je govorila o slici Ecce homo baroknoga slikara Leopolda Layera (1752. – 1828.). Osobitu pažnju posvetila je problematici čišćenja osjetljivih dijelova slike (onih rađenih crvenom bojom, odnosno s cinoberom) i strukturnoj sanaciji tekstilnoga nositelja.


Ana Oblak


Materijale za čišćenje trebalo je prilagoditi osjetljivosti bojanoga sloja


U fazi rekonstruiranja nedostajuće preparacije korišten je silikonski odljev izvorne površine. Više o toj tehnici zapunjavanja oštećenja slikanoga sloja možete doznati u blogočlanku "Radionica o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja" (autorica: S. M. Sunara)


Materijali za podslikavanje, lakiranje i retuširanje

Zadnje predavanje održala je Barbara Dragan. Barbara je prezentirala svoj magistarski stručni rad o konsolidaciji karbonatnih stijena metodom biomineralizacije. Postupak je to u kojemu mikrobi proizvode kalcij karbonat u sklopu svojih osnovnih metaboličkih aktivnosti. Mogućnosti primjene ove metode u zaštiti i očuvanju kulturne baštine još uvijek se istražuju, ali rezultati djeluju obećavajuće. Ovo mi se predavanje najviše svidjelo, jer se bavi temom koja je relativno nova u konzervaciji-restauraciji kamena, a ima velik potencijal. Tema karbonatne mineralizacije već duže vrijeme pobuđuje moj interes, a na konferenciji sam mogla iz prve ruke čuti o dobrim i lošim stranama te metode.


Barbara Dragan


Četiri faze postupka konsolidacije karbonatnih stijena metodom biomineralizacije

Kad smo već kod favorita, moram kazati da mi se od postera najviše svidio onaj Anezke Jadlovske iz Paradubica (Češka Republika) o konzerviranju-restauriranju knjige Georgica Curiosa iz 1716. godine. S problematikom očuvanja knjižne građe na studiju se nisam imala priliku susresti, jer u Splitu ne postoji specijalizacija za konzerviranje-restauriranje papira. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kako se konzerviraju i restauriraju tako osjetljivi materijali. Anezkin poster možete pogledati ovdje.

Nakon predavanja Barbare Dragan uslijedila je pauza. Ispunjene glasačke listiće trebalo je ubaciti  u za to predviđene kutije. Vrijeme do proglašenja dobitnika Nagrade "Zvonimir Wyroubal" i zatvaranja konferencije kratili smo ispred postera ili u konzervatorsko-restauratorskim radionicama gdje su nas, kao i prvoga dana, čekali nastavnici i studenti Odjela za umjetnost i restauraciju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu spremni da nam pokažu umjetnine na kojima trenutno rade.

Nagrada "Zvonimir Wyroubal" dodjeljuje se u tri kategorije: za najbolje usmeno izlaganje, najbolju PowerPoint prezentaciju i najbolji poster. O dobitniku odlučuje publika, odnosno sudionici konferencije. Ovogodišnjim je dobitnicima pripala plaketa koju je izradio akademski kipar Alem Korkut, inače profesor na zagrebačkoj Akademiji. Dobili su i vrijednu stručnu literaturu – donaciju izdavačke kuće Archetype Publications iz Londona.


Plakete je izradio Alem Korkut, akademski kipar i profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti


Direktor izdavačke kuće Archetype Publications, g. James Black, dobio je vrijedan poklon – publikaciju Školske knjige


O dobitnicima nagrade "Zvonimir Wyroubal" odlučivala je publika

Nagrada za najbolje usmeno izlaganje dodijeljena je Katarini Milosavljević za predavanje o konzerviranju-restauriranju kamenog nadgrobnog spomenika s arheološkog lokaliteta Krstača. Nagrada za najbolju PowerPoint prezentaciju pripala je Paulini Kralka za istraživanje i konzerviranje-restauriranje pet lutaka iz Nacionalnog etnografskog muzeja u Varšavi. Nagrada za najbolji poster uručena je Ani Štimac za poster o konzervatorsko-restauratorskim radovima na ikoni Raspeće sa svecima. Nakon dodjele nagrada slijedilo je grupno fotografiranje i rastanak od kolega uz tople pozdrave.

Nagrađene studentice: Paulina Kralka, Katarina Milosavljević i Ana Štimac

Svojim bih kolegama svakako preporučila da sudjeluju na godišnjoj konferenciji studija konzervacije-restauracije. Za većinu nas ta je konferencija jedina prilika da upoznamo kolege s drugih ustanova i da s njima porazgovaramo, bilo o problemima struke, razlikama između studijskih programa ili da si jednostavno udijelimo koji savjet. Iskustvo sudjelovanja na konferenciji jedinstveno je i pomaže unaprijediti kvalitetu našega rada. Prava je šteta da se takva vrijedna prilika ne iskoristi!


Studentice Umjetničke akademije u Splitu: Matea Milat, Ana-Marija Lučić, Leonarda Miletić i Marija Curić

ponedjeljak, 29. svibnja 2017.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan drugi (posjet drvenim kapelama u Turopolju i Pokuplju)

PIŠU Leonarda Miletić (1. godina) i Marija Curić (2. godina)
Ispravile i dopunile: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara (Umjetnička akademija u Splitu) i izv. prof. mr. art. Zvjezdana Jembrih (Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu)
Fotografije: S. M. Sunara


Drugi dan studentske konferencije bio je rezerviran za izlet. Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, naš domaćin, organizirao je obilazak drvenih sakralnih građevina na području južno i jugoistočno od Zagreba uz stručno vodstvo Nevena Bradića, djelatnika Konzervatorskog odjela u Zagrebu.

Vodič nam je objasnio da su drvene crkve s raskošno obojanim interijerima i bogatim polikromiranim drvenim inventarom karakteristične za regije poput Skandinavije. Kapele turopoljskog i pokupskog kraja građene su od ovdašnje hrastovine koja, nasreću, uspješno odolijeva vremenu. (Cijeli je kraj u prošlosti bio bogat hrastovim šumama.) Likovne značajke oslika i ikonografski motivi ukazuju na nastojanja naručitelja i umjetnika da uspostave kulturne dodire s ostatkom svijeta.

Prva na našoj ruti bila je kapela sv. Barbare u selu Velika Mlaka pokraj Zagreba. Crkva je podignuta u 17. stoljeću, a u 18. i 19. stoljeću doživjela je preinake. Najstariji dio kapele je svetište s apsidom u kojem se ističe krilni oltar s prikazima života i mučeništva sv. Barbare s jedne, te Kristove muke s druge strane. Jedna od posebnosti ove kapele je rijedak ikonografski prikaz: sv. Kummernissa ili svetica s bradom. Prema predaji, Kummernissa je bila lijepa, izuzetno religiozna princeza koja se nije htjela udati, pa je molila Boga da joj uzme ljepotu. Nakon što joj je lice obraslo u gustu bradu, njezin se otac razljutio, pa ju je dao razapeti. Konzervatorsko-restauratorski radovi u kapeli izvodili su se tijekom 1990-ih. I kasnije je bilo hitnih intervencija, mahom zbog oštećenja koja su nastala kao posljedica neprikladnog grijanja crkve.









Sljedeća je na redu bila kapela sv. Ivana Krstitelja (sv. Apostola) u Buševcu. Podignuta je u 17. stoljeću, a u 18. stoljeću proširena (prostor kapele postao je svetište). Konzervatorsko-restauratorski problemi kod ove građevine bili su brojni: statika je bila narušena, a drvena konstrukcija crvotočna. Dezinsekcija je provedena metodom fumigacije. Da bi se to izvelo, cijela je crkva morala biti umotana u foliju! Nakon toga je drvena konstrukcija podignuta uz pomoć hidraulične dizalice – to je bilo neophodno kako bi se mogli sanirati temelji. Kapela posjeduje vrijedni ranobarokni glavni oltar, djelo sljedbenika Johannesa Komersteinera, koji je trenutno na izložbi u Ljubljani. Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu priredio je prošle godine izložbu o tom baroknom kiparu i njegovu krugu (ovdje pročitajte osvrt na izložbu).









Kapela sv. Josipa u Cerju Letovanićkom okružena je grobljem. Za razliku od ostalih kapela, ova je još uvijek u izvornom stanju, samo ima novi krov. Nažalost, prilikom zamjene krova izgubljen je velik dio stropnih oslika. Unutarnji oslici jako su oštećeni. Drugačije su umjetničke vrijednosti od onih koje smo vidjeli u Buševcu i Velikoj Mlaci, koji su većim dijelom pod utjecajem pučke umjetnosti toga kraja. Jedino što je u kapeli sv. Josipa restaurirano je slika toga sveca na glavnom oltaru. Ova bi kapela, prema našem mišljenju, trebala biti konzervirana, bez većih rekonstrukcijskih zahvata.







Nakon posjeta trima kapelama uslijedio je predah u Sisku. Bila je to prilika da saberemo dojmove o različitim konzervatorsko-restauratorskim pristupima drvenim sakralnim građevinama i njihovoj opremi. Ručali smo u restoranu smještenom u povijesnoj utvrdi Stari grad. Utvrda je podignuta u 16. stoljeću i imala je veliku važnost u borbi protiv Turaka.

Izlet smo nastavili posjetom kapeli sv. Ivana Krstitelja u Staroj Drečini koja je pretrpjela oštećenja tijekom Domovinskog rata. U liturgijskoj je funkciji i primjer je uzorno obnovljenog eksterijera i interijera. Radovi su obuhvaćali rekonstrukciju unutrašnjih oslika, glavnog oltara i uređenje okoliša kapele.

U naselju Letovanić posjetili smo kapelu sv. Fabijana i Sebastijana iz 18. stoljeća kojoj je u prošlome stoljeću dograđen trijem. Vodič nam je objasnio da je to jedna od važnijih kapela koja je u funkciji. Kapeli su potrebni stručni zahvati. Do sada su izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi na drvenim polikromiranim skulpturama u svetištu.

Nakon obilaska kapele posjetili smo tri obližnje tradicijske drvene kuće iz 19. stojeća. Ljubazni vlasnik etnografske zbirke proveo nas je po svom imanju i objasnio nam raspodjelu tipične tradicijske kuće. Upamtili smo se se najveća soba zove iža i da se u njoj čuva bogato izvezena odjeća po kojoj je ovaj kraj poznat. U prizemlju se nalaze kolnicašuta s alatom i namirnicama. Ako vas ta tema zanima, na web-stranici Ministarstva kulture RH možete besplatno preuzeti Priručnik za obnovu posavske drvene tradicijske kuće (opis kuće je na str. 11–15).


Zadnja građevina koju smo posjetili bila je kapela Sv. Martina u Starome Brodu. Hrvatski restauratorski zavod je prije nekoliko dana dobio nagradu Nagradu Europa Nostra za projekt njezine obnove. Kapela je sagrađena početkom 17. stoljeća. Tijekom 18. je stoljeća proširena, oslikana i opremljena baroknim glavnim oltarom. Iako je bila izložena brojnim poplavama (zbog blizine rijeke Kupe) i stradanjima u Domovinskom ratu (kada joj je inventar evakuiran), sačuvala je liturgijsku funkciju sve današnjih dana. Više o projektu njezine obnove pročitajte na web-stranici Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Izlet je bio veoma poučan. Zahvalni smo organizatorima 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije što su nam pružili priliku da upoznamo jedan nama potpuno nepoznat segment hrvatske kulturne baštine.


Studentice Umjetničke akademije u Splitu Leonarda Miletić, Tana Marčeta, Matea Milat, Ana-Marija Lučić i Marija Curić ispred glavnog oltara u kapeli sv. Josipa u Cerju Letovanićkom

subota, 13. svibnja 2017.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan prvi

PIŠE Tana Marčeta (1. godina)
Ispravila: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara
Fotografije i njihovi opisi: S. M. Sunara


Domaćin ovogodišnje Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije, koja je održana od 20. do 22. travnja u Zagrebu, bio je Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom tri dana studenti konzervacije-restauracije iz Splita, Zagreba i Dubrovnika, ali i njihovi kolege iz inozemstva – iz Budimpešte, Krakova, Paradubica, Ljubljane, Sarajeva i Beograda – predstavili su jedni drugima svoj rad kroz predavanja i postere.

Splitski studij konzervacije-restauracije ove se godine predstavio dvama posterima, no njihovi autori nisu bili u mogućnosti osobno sudjelovati na konferenciji. Ipak, iz Splita je u Zagreb doputovala sedmeročlana "delegacija": studentice 1. godine Tana Marčeta i Leonarda Miletić, studentice 2. godine Marija Curić i Ana-Marija Lučić, apsolventica Matea Milat i dvoje nastavnika, doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara i izv. prof. Jurica Matijević.

Prvi dan konferencije započeo je registracijom sudionika. Prilikom registracije svaki je sudionik dobio knjižicu sažetaka i glasački listić za izbor najboljeg predavanja, PowerPoint prezentacije i postera.


Konferencija se održavala u prostorima Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina zagrebačke Akademije


Za registraciju sudionika bili su zaduženi zagrebački studenti


Tana Marčeta i Leonarda Miletić, studentice 1. godine konzervacije-restauracije iz Splita. U platnenoj vrećici nalazi se knjižica sažetaka, blokić i kemijska olobka


Sažeci usmenih izlaganja i postera objavljeni su na službenoj web-stranici konferencije (rubrike Predavanja i Posteri)

Na svečanom otvorenju pozdravne su govore održali prof. Aleksandar Battissta Ilić, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, i doc. dr. sc. Domagoj Šatović, pročelnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina. Nakon uvodnih riječi krenule su prezentacije.


Doc. dr. sc. Domagoj Šatović poželio je dobrodošlicu svim sudionicima konferencije

Prvo predavanje održala je Alicja Sawoniuk, studentica 5. godine konzervacije-restauracije iz Krakova koja boravi u Zagrebu na Erasmus+ razmjeni . Ona je govorila o primjeni vodenih disperzija titanovog dioksida u čišćenju zidnih slika. Testirala je dva takva komercijalno dostupna proizvoda za uklanjanje čađe sa zidnih oslika u interijeru. Iz njezinog smo izlaganja mogli zaključiti da je postupak jeftiniji i brži od drugih metoda čišćenja, da se može primjenjivati i u zatvorenom prostoru i vani, te da je pogodan i za skulpture. Jedina mana je to što se na oslikanim površinama stvara bjeličasta koprena, što mijenja izgled boja.

Iva Carević, Katija Maškarić i Mia Perković, studentice 1. godine diplomskog studija konzervacije-restauracije sa Sveučilišta u Dubrovniku, govorile su o konzerviranju-restauriranju knjige Martina Rose Breve Compendivm Nationis Glorisae Totivs Lingvae illyricae iz 17. stoljeća . Knjiga je bila jako oštećena. Osobito izražena bila su oštećenja uzrokovana djelovanjem insekata i vlage. Ostatci selotejpa također su predstavljali problem. Iva, Katija i Mia opisale su cijeli proces konzerviranja-restauriranja, od čišćenja listova knjige do njezinog ponovnog uvezivanja.

Student 4. godine konzervacije-restauracije iz Budimpešte Marcell Miklos prezentirao je rad s temom "Konzerviranje-restauriranje  afričkoga mača s koricama izrađenim od reptila s područja Nila". Predmet datira iz 19. stoljeća, a čuva se u Etnografskom muzeju u Budimpešti. Oštećenja su bila raznolika: metal je korodirao, a dijelovi načinjeni od kože bili su suhi i lomljivi. Nakon opsežnog konzervatorsko-restauratorskog zahvata, predmet je pohranjen u specijalnu kutiju. Mač nije vraćen u korice, da ne nastanu nova oštećenja.


Svako je predavanje bilo popraćeno PowerPoint prezentacijom. Službeni jezik konferencije bio je engleski (na slici: Alicja Sawoniuk)


Studenti su predstavili teme koje su istraživali ili konzervatorsko-restauratorske zahvate koje su proveli na umjetninama (na slici: Marcell Miklos)


Nakon svakog izlaganja publika je mogla postavljati pitanja (na slici: Paulina Kralka)

Maja Potrawiak, studentica 6. godine konzervacije-restauracije iz Krakova, održala je predavanje o konzerviranju-restauriranju ikone s prikazom Bogorodice i djeteta, kopiji jedne starije ikone. Slika je u 19. stoljeću doživjela drastičnu restauraciju; izvorna je pozadina potpuno odstranjena, a na drvenu je podlogu nanesena nova preparacija i sloj metalnih listića. Opsežan zahvat koji je Maja provela uključivao je odstranjivanje pozadine koja je dodana u 19. stoljeću i rekonstruiranje izvornog izgleda pozadine (tijekom istraživanja otkriveni su tragovi izvorne dekoracije). U raspravi koja se razvila nakon izlaganja postalo je jasno da za rekonstrukciju dekorativnih elemenata aureola nije bilo dovoljno podataka.

Mia Prahin, studentica 4. godine konzervacije-restauracije iz Zagreba, upoznala nas je s postupkom odvajanja zidnih slika od podloge. To je jedna od praktičnih vježbi koje zagrebački studenti rade u okviru predmeta Konzerviranje-restauriranje zidnih slika. Mia je opisala tri postupka: stacco massello – odvajanja zidne slike zajedno s nosivom građom, stacco – odvajanje sloja boje sa žbukom, strappo – odvajanje samo sloja boje. Naglasila je da se radi o opasnim, invazivnim i ireverzibilnim zahvatima.

Studentica 2. godine diplomskoga studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku Tea Borovina govorila je o konzerviranju-restauriranju oleografije iz 19. stoljeća koja prikazuje treću postaju Križnoga puta. Papirni je nositelj bio oštećen, a lak jako taman. Uklanjanje laka bilo je izrazito problematično.

Sljedeće je predavanje održala studentica 4. godine konzervacije-restauracije iz Beograda Katarina Milosavljević. Ona je govorila o kamenom nadgrobnom križu koji datira iz 17. ili 18. stoljeća. Konzervatorsko-restauratorski zahvat uključivao je čišćenje površine i rekonstruiranje nedostajućih dijelova. Usto je izrađen digitalni 3D model križa.

Prvi dan konferencije zaključila je Paulina Kralka, studentica 5. godine konzervacije-restauracije iz Krakova. Ona je održala predavanje o lutkama s otoka Jave koje se koriste u kazalištu sjena (ako želite znati više o toj temi, pogledajte ovaj video). Paulina je istražila tehnologiju izrade pet takvih lutki iz zbirke Nacionalnog etnografskog muzeja u Krakovu. Lutke su izrezbarene u drvu i obojene, a ruke su im izrađene od kože. Jedan od Paulininih zadataka bio je osmisliti kako lutke prezentirati u izložbenom prostoru. Uz pomoć 3D printera izradila je pomične proteze za nedostajuće dijelove lutki.

Nakon njezinog predavanja odšetali smo do zgrade Akademije likovnih umjetnosti u Ilici gdje je bio poslužen ručak. Bila je to prilika za neformalno druženje s kolegama i razmjenu dojmova.


U pauzama između predavanja sudionici konferencije mogli su razgledati izložbu postera


Na konferenciji su se po povoljnim cijenama mogle kupiti knjige poznate izdavačke kuće Archetype Publications iz Londona


Tvrtka HAGA metal d.o.o., jedan od sponzora 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije, izložila je dio svog asortimana


U radionicama Odjela za umjetnost i restauraciju bile su izložene umjetnine na kojima studenti trenutno rade pod mentorstvom svojih nastavnika. Uz svaku se umjetninu nalazila popratna dokumentacija


Studenti i nastavnici Odjela za umjetnost i restauraciju spremno su odgovarali na sva pitanja, pa i demonstrirali postupke i materijale koje primjenjuju u radu 


Zanimljivo je bilo vidjeti radove nastale u okviru vježbi iz kolegija Slikarska tehnologija


Učionica u kojoj se odvija nastava iz slikarstva


Splitska delegacija: Ana Marija Lučić, Marija Curić, Matea Milat, doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, Leonarda Miletić, Tana Marčeta i izv. prof. Jurica Matijević

U kasnim popodnevnim satima vratili smo se na Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina u Zamenhofovoj ulici; tamo je održan okrugli stol o aktualnim zbivanjima u konzervatorsko-restauratorskoj struci. Govorilo se o važnosti uključivanja studenata i mladih konzervatora-restauratora u rad strukovnih udruženja, ali i o važnosti našeg informiranja o svemu što se u struci događa, jer će to itekako utjecati na naš rad. Marija Reberski, predsjednica Hrvatskog restauratorskog društva (HRD), predstavila je rad te udruge. I mi, studenti, možemo postati članovi HRD-a: dovoljno je da ispunimo pristupnicu i (kasnije) uplatimo godišnju članarinu u iznosu od 50,00 kn.

ponedjeljak, 20. lipnja 2016.

Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, sedmi i osmi dan

PIŠU: Jelena Hudinčec i Nikolina Drlje (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Korektura: Neven Peko, konzervator-restaurator (Gradski muzej Sisak)
Fotografije: Neven Peko
Video: Sagita Mirjam Sunara

U tekstu se opisuju aktivnosti sedmog i osmog dana 5. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku (4. i 5. lipnja 2016.). O prethodnim radionicama čitajte ovdje. Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najnoviji članci nalaze na vrhu stranice.


Subota, sedmi dan radionice, bila je rezervirana za fotografsku i pismenu dokumentaciju. Profesorica Sunara i naš kolega Mateo od ranoga su jutra obilazili skulpture i fotografirali ih. Nas dvije smo pregledale i izmjerile nekoliko skulptura. Jedna od njih bila je Molitvenik Slobodanke Stupar, jedina skulptura koja se nalazi u zatvorenom prostoru (u capraškoj knjižnici). Posve razumljivo, to je najbolje očuvana skulptura iz Parka.


video
Molitvenik je zanimljiv zbog toga što se može rotirati oko svoje vertikalne osi. Jelena je rekla da je ova skulptura podsjeća na tzv. dreamachine, dok je profesorica Sunara kazala da nju asocira na toru, obredni predmet u sinagogi


Popodne smo se uhvatile ispunjavanja dokumentacijskih obrazaca. Okušale smo se i u stratigrafskoj analizi uzoraka uzetih s obojenih skulptura, što nije bio nimalo lagan zadatak.

Profesorica je odredila da će nedjelja biti dan za odmaranje, barem za nas studente. Ona je ostala u Capragu uređivati fotodokumentaciju, a nas troje smo se u društvu Nevena Peke, restauratora Gradskoga muzeja Sisak, zaputili prema centru grada. Plan je bio istražiti Sisak i njegovu okolicu na biciklima.

Vlatko Čakširan, ljubazni ravnatelj Gradskoga muzeja, zamolio je ravnateljicu Turističke zajednice, Milijanu Borojević, da nam posudi bicikle. Turistička je zajednica nedjeljom zatvorena, pa su nas bicikli čekali u Muzeju.

Prije nego što ćemo krenuti u obilazak grada, kustosica Gradskoga muzeja Sisak, Rosana Škrgulja, provela nas je kroz stalni postav. U kratkim nam je crtama objasnila kako se Sisak razvijao kroz povijest, od svojih najranijih početaka (4. tisućljeće pr. Kr.) do danas. Pokazala nam je predmete koji svjedoče o stapanju različitih kultura poput keltske (segestanske) i rimske, čiji se tragovi mogu razaznati i u suvremenoj kulturi, zatim predmete iz svakodnevnog života, oružje, novac iz sisačke kovnice... Pogledali smo i dio izložbe posvećene nogometnom klubu Segesta i 110. godišnjici nogometa u Sisku.

Naša biciklistička (avan)tura započela je posjetom Starome gradu, utvrdi koju je Zagrebački kaptol 1544. godine počeo graditi u svrhu obrane hrvatskoga kraljevstva od Turaka. Zanimljivo je da je za gradnju utvrde korišten pretežno građevinski materijal ruševina rimske Siscije.





U Starome smo gradu razgledali izložbu postera 8. Susreta Sekcije restauratora i preparatora Hrvatskog muzejskog društva (Neven je sudjelovao u organizaciji toga događaja) i izložbu "U potrazi za najboljom kuhinjom: prepoznatljivost prehrane sisačkoga kraja". Ta je izložba rezultat terenskoga rada i istraživanja kustosica Etnografskog odjela Gradskoga muzeja Sisak koje su prikupljale podatke o prehrani i namirnicama specifičnima za područje sisačkoga kraja te načinu njihove pripreme.









Nakon izložbe, pogledali smo dioramu sisačke bitke i obišli prostoriju u kojoj su mnogi sisački mladenci izrekli svoje "sudbonosno da".







Prema gradu smo krenuli obnovljenom šetnicom koja povezuje utvrdu Stari grad sa središtem Siska. Neven nam je pokazao vojarnu koja datira s kraj 19. stoljeća i zgradu žitnoga magazina iz druge polovice 18. stoljeća.

Sljedeća je postaja bio arheološki park "Siscia in situ" na kojemu su prezentirani ostaci rimske arhitekture: bedem s kulom (kraj 2. - početak 3. st.) i ostaci žitnice (početak 4. st.). Neven nas je nakon toga odveo do sisačkoga kolodvora: na mjestu budućeg pothodnika otkriveni su rimska cesta i forum. Pronađeni su i ostaci drugih zdanja, vjerojatno javnih građevina. Rekonstrukcija kolodvora privremeno je obustavljena zbog zaštitnih arheoloških istraživanja.

O bogatoj povijesti grada Siska svjedoče i istraživanja provedena na lokalitetu sv. Kvirin. Neven nas je uputio u kompleksnost stratigrafije toga lokaliteta i planove za njegovu buduću prezentaciju.

Krug smo zatvorili ponovnim posjetom Gradskome muzeju. Nakon što smo ostavili bicikle, umornim smo korakom krenuli put Staroga mosta. On je nekoć povezivao civilni i vojni Sisak, a danas predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola grada.

U Caprag smo se vratili autobusom. Kratko smo se osvježili i otišli na kasni ručak s profesoricom Sunarom i Nevenom. Pridružio nam se i čuveni sisački umjetnik Marijan Crtalić. On već godinama istražuje povijest Željezare i njezine likovne kolonije. Za svoj je umjetnički projekt dobio nagradu T-HT-a@MSU, a to mu je pomoglo da skrene pažnju šire i stručne javnosti na problem propadanja skulptura na otvorenom nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak".



U ciklusu "Sadašnjost prošlosti", Marijan Crtalić je spajao arhivske snimke Željezare i svoje fotografije


Marijan Crtalić, iz ciklusa "Sadašnjost prošlosti"


Marijan Crtalić, iz ciklusa "Sadašnjost prošlosti"


Crtalićeve radove vezane uz Željezaru Sisak i njezinu likovnu koloniju možete pogledati na umjetnikovom blogu. Preporučamo da pročitate i ova dva članka Barbare Matejčić: "Od industrijskog raja do grada duhova" i "Radnička klasa možda odlazi u raj, ali živi u paklu kapitalizma".