subota, 13. svibnja 2017.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan prvi

PIŠE Tana Marčeta (1. godina)
Ispravila: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara
Fotografije i njihovi opisi: S. M. Sunara


Domaćin ovogodišnje Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije, koja je održana od 20. do 22. travnja u Zagrebu, bio je Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom tri dana studenti konzervacije-restauracije iz Splita, Zagreba i Dubrovnika, ali i njihovi kolege iz inozemstva – iz Budimpešte, Krakova, Paradubica, Ljubljane, Sarajeva i Beograda – predstavili su jedni drugima svoj rad kroz predavanja i postere.

Splitski studij konzervacije-restauracije ove se godine predstavio dvama posterima, no njihovi autori nisu bili u mogućnosti osobno sudjelovati na konferenciji. Ipak, iz Splita je u Zagreb doputovala sedmeročlana "delegacija": studentice 1. godine Tana Marčeta i Leonarda Miletić, studentice 2. godine Marija Curić i Ana-Marija Lučić, apsolventica Matea Milat i dvoje nastavnika, doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara i izv. prof. Jurica Matijević.

Prvi dan konferencije započeo je registracijom sudionika. Prilikom registracije svaki je sudionik dobio knjižicu sažetaka i glasački listić za izbor najboljeg predavanja, PowerPoint prezentacije i postera.


Konferencija se održavala u prostorima Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina zagrebačke Akademije


Za registraciju sudionika bili su zaduženi zagrebački studenti


Tana Marčeta i Leonarda Miletić, studentice 1. godine konzervacije-restauracije iz Splita. U platnenoj vrećici nalazi se knjižica sažetaka, blokić i kemijska olobka


Sažeci usmenih izlaganja i postera objavljeni su na službenoj web-stranici konferencije (rubrike Predavanja i Posteri)

Na svečanom otvorenju pozdravne su govore održali prof. Aleksandar Battissta Ilić, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, i doc. dr. sc. Domagoj Šatović, pročelnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina. Nakon uvodnih riječi krenule su prezentacije.


Doc. dr. sc. Domagoj Šatović poželio je dobrodošlicu svim sudionicima konferencije

Prvo predavanje održala je Alicja Sawoniuk, studentica 5. godine konzervacije-restauracije iz Krakova koja boravi u Zagrebu na Erasmus+ razmjeni . Ona je govorila o primjeni vodenih disperzija titanovog dioksida u čišćenju zidnih slika. Testirala je dva takva komercijalno dostupna proizvoda za uklanjanje čađe sa zidnih oslika u interijeru. Iz njezinog smo izlaganja mogli zaključiti da je postupak jeftiniji i brži od drugih metoda čišćenja, da se može primjenjivati i u zatvorenom prostoru i vani, te da je pogodan i za skulpture. Jedina mana je to što se na oslikanim površinama stvara bjeličasta koprena, što mijenja izgled boja.

Iva Carević, Katija Maškarić i Mia Perković, studentice 1. godine diplomskog studija konzervacije-restauracije sa Sveučilišta u Dubrovniku, govorile su o konzerviranju-restauriranju knjige Martina Rose Breve Compendivm Nationis Glorisae Totivs Lingvae illyricae iz 17. stoljeća . Knjiga je bila jako oštećena. Osobito izražena bila su oštećenja uzrokovana djelovanjem insekata i vlage. Ostatci selotejpa također su predstavljali problem. Iva, Katija i Mia opisale su cijeli proces konzerviranja-restauriranja, od čišćenja listova knjige do njezinog ponovnog uvezivanja.

Student 4. godine konzervacije-restauracije iz Budimpešte Marcell Miklos prezentirao je rad s temom "Konzerviranje-restauriranje  afričkoga mača s koricama izrađenim od reptila s područja Nila". Predmet datira iz 19. stoljeća, a čuva se u Etnografskom muzeju u Budimpešti. Oštećenja su bila raznolika: metal je korodirao, a dijelovi načinjeni od kože bili su suhi i lomljivi. Nakon opsežnog konzervatorsko-restauratorskog zahvata, predmet je pohranjen u specijalnu kutiju. Mač nije vraćen u korice, da ne nastanu nova oštećenja.


Svako je predavanje bilo popraćeno PowerPoint prezentacijom. Službeni jezik konferencije bio je engleski (na slici: Alicja Sawoniuk)


Studenti su predstavili teme koje su istraživali ili konzervatorsko-restauratorske zahvate koje su proveli na umjetninama (na slici: Marcell Miklos)


Nakon svakog izlaganja publika je mogla postavljati pitanja (na slici: Paulina Kralka)

Maja Potrawiak, studentica 6. godine konzervacije-restauracije iz Krakova, održala je predavanje o konzerviranju-restauriranju ikone s prikazom Bogorodice i djeteta, kopiji jedne starije ikone. Slika je u 19. stoljeću doživjela drastičnu restauraciju; izvorna je pozadina potpuno odstranjena, a na drvenu je podlogu nanesena nova preparacija i sloj metalnih listića. Opsežan zahvat koji je Maja provela uključivao je odstranjivanje pozadine koja je dodana u 19. stoljeću i rekonstruiranje izvornog izgleda pozadine (tijekom istraživanja otkriveni su tragovi izvorne dekoracije). U raspravi koja se razvila nakon izlaganja postalo je jasno da za rekonstrukciju dekorativnih elemenata aureola nije bilo dovoljno podataka.

Mia Prahin, studentica 4. godine konzervacije-restauracije iz Zagreba, upoznala nas je s postupkom odvajanja zidnih slika od podloge. To je jedna od praktičnih vježbi koje zagrebački studenti rade u okviru predmeta Konzerviranje-restauriranje zidnih slika. Mia je opisala tri postupka: stacco massello – odvajanja zidne slike zajedno s nosivom građom, stacco – odvajanje sloja boje sa žbukom, strappo – odvajanje samo sloja boje. Naglasila je da se radi o opasnim, invazivnim i ireverzibilnim zahvatima.

Studentica 2. godine diplomskoga studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku Tea Borovina govorila je o konzerviranju-restauriranju oleografije iz 19. stoljeća koja prikazuje treću postaju Križnoga puta. Papirni je nositelj bio oštećen, a lak jako taman. Uklanjanje laka bilo je izrazito problematično.

Sljedeće je predavanje održala studentica 4. godine konzervacije-restauracije iz Beograda Katarina Milosavljević. Ona je govorila o kamenom nadgrobnom križu koji datira iz 17. ili 18. stoljeća. Konzervatorsko-restauratorski zahvat uključivao je čišćenje površine i rekonstruiranje nedostajućih dijelova. Usto je izrađen digitalni 3D model križa.

Prvi dan konferencije zaključila je Paulina Kralka, studentica 5. godine konzervacije-restauracije iz Krakova. Ona je održala predavanje o lutkama s otoka Jave koje se koriste u kazalištu sjena (ako želite znati više o toj temi, pogledajte ovaj video). Paulina je istražila tehnologiju izrade pet takvih lutki iz zbirke Nacionalnog etnografskog muzeja u Krakovu. Lutke su izrezbarene u drvu i obojene, a ruke su im izrađene od kože. Jedan od Paulininih zadataka bio je osmisliti kako lutke prezentirati u izložbenom prostoru. Uz pomoć 3D printera izradila je pomične proteze za nedostajuće dijelove lutki.

Nakon njezinog predavanja odšetali smo do zgrade Akademije likovnih umjetnosti u Ilici gdje je bio poslužen ručak. Bila je to prilika za neformalno druženje s kolegama i razmjenu dojmova.


U pauzama između predavanja sudionici konferencije mogli su razgledati izložbu postera


Na konferenciji su se po povoljnim cijenama mogle kupiti knjige poznate izdavačke kuće Archetype Publications iz Londona


Tvrtka HAGA metal d.o.o., jedan od sponzora 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije, izložila je dio svog asortimana


U radionicama Odjela za umjetnost i restauraciju bile su izložene umjetnine na kojima studenti trenutno rade pod mentorstvom svojih nastavnika. Uz svaku se umjetninu nalazila popratna dokumentacija


Studenti i nastavnici Odjela za umjetnost i restauraciju spremno su odgovarali na sva pitanja, pa i demonstrirali postupke i materijale koje primjenjuju u radu 


Zanimljivo je bilo vidjeti radove nastale u okviru vježbi iz kolegija Slikarska tehnologija


Učionica u kojoj se odvija nastava iz slikarstva


Splitska delegacija: Ana Marija Lučić, Marija Curić, Matea Milat, doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, Leonarda Miletić, Tana Marčeta i izv. prof. Jurica Matijević

U kasnim popodnevnim satima vratili smo se na Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina u Zamenhofovoj ulici; tamo je održan okrugli stol o aktualnim zbivanjima u konzervatorsko-restauratorskoj struci. Govorilo se o važnosti uključivanja studenata i mladih konzervatora-restauratora u rad strukovnih udruženja, ali i o važnosti našeg informiranja o svemu što se u struci događa, jer će to itekako utjecati na naš rad. Marija Reberski, predsjednica Hrvatskog restauratorskog društva (HRD), predstavila je rad te udruge. I mi, studenti, možemo postati članovi HRD-a: dovoljno je da ispunimo pristupnicu i (kasnije) uplatimo godišnju članarinu u iznosu od 50,00 kn.

ponedjeljak, 20. lipnja 2016.

Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, sedmi i osmi dan

PIŠU: Jelena Hudinčec i Nikolina Drlje (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Korektura: Neven Peko, konzervator-restaurator (Gradski muzej Sisak)
Fotografije: Neven Peko
Video: Sagita Mirjam Sunara

U tekstu se opisuju aktivnosti sedmog i osmog dana 5. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku (4. i 5. lipnja 2016.). O prethodnim radionicama čitajte ovdje. Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najnoviji članci nalaze na vrhu stranice.


Subota, sedmi dan radionice, bila je rezervirana za fotografsku i pismenu dokumentaciju. Profesorica Sunara i naš kolega Mateo od ranoga su jutra obilazili skulpture i fotografirali ih. Nas dvije smo pregledale i izmjerile nekoliko skulptura. Jedna od njih bila je Molitvenik Slobodanke Stupar, jedina skulptura koja se nalazi u zatvorenom prostoru (u capraškoj knjižnici). Posve razumljivo, to je najbolje očuvana skulptura iz Parka.


video
Molitvenik je zanimljiv zbog toga što se može rotirati oko svoje vertikalne osi. Jelena je rekla da je ova skulptura podsjeća na tzv. dreamachine, dok je profesorica Sunara kazala da nju asocira na toru, obredni predmet u sinagogi


Popodne smo se uhvatile ispunjavanja dokumentacijskih obrazaca. Okušale smo se i u stratigrafskoj analizi uzoraka uzetih s obojenih skulptura, što nije bio nimalo lagan zadatak.

Profesorica je odredila da će nedjelja biti dan za odmaranje, barem za nas studente. Ona je ostala u Capragu uređivati fotodokumentaciju, a nas troje smo se u društvu Nevena Peke, restauratora Gradskoga muzeja Sisak, zaputili prema centru grada. Plan je bio istražiti Sisak i njegovu okolicu na biciklima.

Vlatko Čakširan, ljubazni ravnatelj Gradskoga muzeja, zamolio je ravnateljicu Turističke zajednice, Milijanu Borojević, da nam posudi bicikle. Turistička je zajednica nedjeljom zatvorena, pa su nas bicikli čekali u Muzeju.

Prije nego što ćemo krenuti u obilazak grada, kustosica Gradskoga muzeja Sisak, Rosana Škrgulja, provela nas je kroz stalni postav. U kratkim nam je crtama objasnila kako se Sisak razvijao kroz povijest, od svojih najranijih početaka (4. tisućljeće pr. Kr.) do danas. Pokazala nam je predmete koji svjedoče o stapanju različitih kultura poput keltske (segestanske) i rimske, čiji se tragovi mogu razaznati i u suvremenoj kulturi, zatim predmete iz svakodnevnog života, oružje, novac iz sisačke kovnice... Pogledali smo i dio izložbe posvećene nogometnom klubu Segesta i 110. godišnjici nogometa u Sisku.

Naša biciklistička (avan)tura započela je posjetom Starome gradu, utvrdi koju je Zagrebački kaptol 1544. godine počeo graditi u svrhu obrane hrvatskoga kraljevstva od Turaka. Zanimljivo je da je za gradnju utvrde korišten pretežno građevinski materijal ruševina rimske Siscije.





U Starome smo gradu razgledali izložbu postera 8. Susreta Sekcije restauratora i preparatora Hrvatskog muzejskog društva (Neven je sudjelovao u organizaciji toga događaja) i izložbu "U potrazi za najboljom kuhinjom: prepoznatljivost prehrane sisačkoga kraja". Ta je izložba rezultat terenskoga rada i istraživanja kustosica Etnografskog odjela Gradskoga muzeja Sisak koje su prikupljale podatke o prehrani i namirnicama specifičnima za područje sisačkoga kraja te načinu njihove pripreme.









Nakon izložbe, pogledali smo dioramu sisačke bitke i obišli prostoriju u kojoj su mnogi sisački mladenci izrekli svoje "sudbonosno da".







Prema gradu smo krenuli obnovljenom šetnicom koja povezuje utvrdu Stari grad sa središtem Siska. Neven nam je pokazao vojarnu koja datira s kraj 19. stoljeća i zgradu žitnoga magazina iz druge polovice 18. stoljeća.

Sljedeća je postaja bio arheološki park "Siscia in situ" na kojemu su prezentirani ostaci rimske arhitekture: bedem s kulom (kraj 2. - početak 3. st.) i ostaci žitnice (početak 4. st.). Neven nas je nakon toga odveo do sisačkoga kolodvora: na mjestu budućeg pothodnika otkriveni su rimska cesta i forum. Pronađeni su i ostaci drugih zdanja, vjerojatno javnih građevina. Rekonstrukcija kolodvora privremeno je obustavljena zbog zaštitnih arheoloških istraživanja.

O bogatoj povijesti grada Siska svjedoče i istraživanja provedena na lokalitetu sv. Kvirin. Neven nas je uputio u kompleksnost stratigrafije toga lokaliteta i planove za njegovu buduću prezentaciju.

Krug smo zatvorili ponovnim posjetom Gradskome muzeju. Nakon što smo ostavili bicikle, umornim smo korakom krenuli put Staroga mosta. On je nekoć povezivao civilni i vojni Sisak, a danas predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola grada.

U Caprag smo se vratili autobusom. Kratko smo se osvježili i otišli na kasni ručak s profesoricom Sunarom i Nevenom. Pridružio nam se i čuveni sisački umjetnik Marijan Crtalić. On već godinama istražuje povijest Željezare i njezine likovne kolonije. Za svoj je umjetnički projekt dobio nagradu T-HT-a@MSU, a to mu je pomoglo da skrene pažnju šire i stručne javnosti na problem propadanja skulptura na otvorenom nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak".



U ciklusu "Sadašnjost prošlosti", Marijan Crtalić je spajao arhivske snimke Željezare i svoje fotografije


Marijan Crtalić, iz ciklusa "Sadašnjost prošlosti"


Marijan Crtalić, iz ciklusa "Sadašnjost prošlosti"


Crtalićeve radove vezane uz Željezaru Sisak i njezinu likovnu koloniju možete pogledati na umjetnikovom blogu. Preporučamo da pročitate i ova dva članka Barbare Matejčić: "Od industrijskog raja do grada duhova" i "Radnička klasa možda odlazi u raj, ali živi u paklu kapitalizma".

ponedjeljak, 13. lipnja 2016.

Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, dan šesti

PIŠU: Mateo Curić (2. godina) i Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje. Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu (najnoviji članci nalaze se na vrhu stranice).


Šesti dan radionice bio je rezerviran za određivanje elementnog sastava skulptura s pomoću prijenosnog uređaja za rentgensku fluorescentnu analizu (eng. X-Ray Fluorescence, XRF). Za XRF mjerenja bio je zadužen dr. sc. Vladan Desnica, voditelj laboratorija Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Više o XRF metodi pročitajte ovdje.

Budući da je profesoru Desnici ovo bio prvi posjet Sisku, odnosno naselju Caprag i Parku skulptura, profesorica Sunara mu je u kratkim crtama ispričala povijest projekta. Objasnila mu je da su sve skulpture iz Parka, njih 38, nastale u sisačkoj Željezari, u sklopu likovne kolonije koja je trajala od 1971. do 1990. godine. Sudionici kiparskoga dijela Kolonije izradili su puno više radova namijenjenih izlaganju na otvorenom, ali je velik broj skulptura nestao nakon gašenja Kolonije i propasti tvornice. Preostale skulpture godinama su bile prepuštene zaboravu i propadanju. Nasreću, 2012. godine skulpture su upisane u Registar kulturnih dobara RH kao Park skulptura nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Te je godine uspostavljena suradnja s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu i organizirana prva konzervatorsko-restauratorska radionica.

U okviru dosadašnjih radionica istraživala se povijest Kolonije i pojedinih skulptura, provodile su se mjere preventivnog konzerviranja, restaurirana je skulptura Objekt II Josipa Diminića. Prikupljali su se i podaci o gradbenim materijalima skulptura, tehnologiji njihove izrade, oštećenjima i onečišćenjima. Ti podaci, međutim, nisu bili obrađeni na sustavan način - to je ono čime se bavimo u okviru ovogodišnje radionice. XRF analiza trebala bi dati odgovor na pitanja o gradbenim materijalima nekih skulptura.

Budući da je profesor Desnica trebao provesti s nama jedan radni dan, i da je broj XRF mjerenja bio određen projektnim budžetom, prije njegova dolaska morali smo izraditi listu prioriteta, odnosno popisati skulpture kod kojih postoje određene nejasnoće. Na popisu ih se našlo čak 16, ali ih profesor Desnica nije uspio sve pregledati. Problem je predstavljalo to što su skulpture dosta udaljene jedna od druge i što, zbog sigurnosnih mjera, do skulptura koje se nalaze u krugu nekadašnje Željezare Sisak nije lako doći (provjere na ulazu dugo traju). I pripreme za mjerenja oduzele su nam dosta vremena: svaki je put trebalo prenijeti opremu do skulpture, namjestiti XRF uređaj u odgovarajući položaj, povezati XRF uređaj s računalom, fokusirati X-zračenje na željenu poziciju itd.

Profesor Desnica je uspio obaviti XRF mjerenja na deset skulptura. Na svakoj je skulpturi obavio nekoliko mjerenja i uzeo jedan ili više uzoraka za FT-IR analizu. Kakva smo točno pitanja za njega imali, odnosno na koja nam je pitanja XRF analiza trebala dati odgovor, pokazat ćemo na tri primjera.


Vera Fischer, Bez naziva

Na maloj skulpturi autorice Vere Fischer uočili smo nekoliko boja: tamnocrvenu na unutrašnjim "laticama", svjetliju crvenu na "laticama" koje ih okružuju i žutu na vanjskim "laticama". Kod drugog niza "latica" primjećuje se tonski prijelaz od crvene do žute boje. Nismo bili sigurni jesu li različite boje "latica" i tonski prijelazi na nekima od njih dio izvorne umjetničine zamisli ili je boja, na dijelovima koji su izravno izloženi Sunčevom zračenju, promijenila svoja svojstva.



Tamnocrvena boja na unutrašnjoj "latici" cvjetolike skulpture Vere Fischer

Na nekim "laticama" postoji tonski prijelaz od crvene do žute boje


Ratko Petrić, Čovjek-stroj

Kod skulpture Ratka Petrića Čovjek-stroj imali smo nekoliko pitanja. Na desnoj smo "šaci" (zapravo je riječ o tvorničkim škarama za rezanje metala) uočili ostatke sloja bjelkaste boje i cjedinu sivoplave boje. Zanimalo nas je radili li se o dvama različitim premazima ili je u pitanju isti premaz nanesen u dva sloja od kojih je donji, tanji, zbog izloženosti Sunčevom zračenju i atmosferilijama izblijedio, dok je gornji, deblji, sačuvao izvorna svojstva. 








Nadalje, zanimalo nas je od kojega je materijala izrađena cijev s prirubnicom koja tvori vrat Čovjeka-stroja. Zanimao nas je i sastav površinskih naslaga zelenkaste boje na tom dijelu skulpture.



Profesoru Desnici smo kazali da bismo voljeli znati i sastav plastične mase koja pripada glavi skulpture; on će uzorak toga materijala analizirati u svome laboratoriju primjenom specijalizirane opreme.


Dubravka (Duba) Sambolec, Ritam

Vizualnim pregledom skulpture Dubravke (Dube) Sambolec Ritam utvrdili smo da je na metalnu podlogu nanesen temeljni premaz narančaste boje i na njega dva sloja završnoga premaza crvene boje. Ipak, na mjestima gdje je završni premaz otpao, površina nije narančasta, nego bijela. Zagrebe li se po njoj skalpelom, pojavi se sloj narančaste boje – temeljni premaz. Pitanje je glasilo: je li bjelkasti film na temeljnom premazu zaseban sloj, odnosno nekakav premaz koji nije nanesen na cijelu skulpturu, ili je riječ o temeljnom premazu koji je u površinskom sloju, zbog izloženosti Sunčevom zračenju i atmosferilijama, promijenio sastav, a time i izgled?





Odgovore na navedena pitanja nismo mogli dobiti odmah; profesor Desnica je na licu mjesta prikupljao podatke, a obradit će ih u Zagrebu. Dopunit će ih rezultatima FT-IR analize uzoraka koje je uzeo sa skulptura. S nestrpljenjem iščekujemo njegovo izvješće!


Rovovska bitka za Glavu bika

Šestoga dana radionice doživjeli smo jedno neugodno iznenađenje: dok smo se vozili Hebrangovom ulicom, primijetili smo da je raskopan dio zelene površine u blizini skulpture Glava bika. Duž kanala za polaganje cijevi bila je nabacana zemlja. Skulpturu iz automobila nismo mogli vidjeti. Pomislili smo da je nestala pod materijalom iz iskopa ili da je čak iščupana zajedno s postamentom!

Zamolili smo profesora Desnicu da zaustavi automobil. Hitro smo pretrčali cestu. Laknulo nam je kad smo vidjeli da je skulptura na svom mjestu, i da nije oštećena. Radnici su za nju okačili plastičnu mrežu za ograđivanje gradilišta.




srijeda, 8. lipnja 2016.

Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, dan peti

PIŠU: Jelena Hudinčec i Nikolina Drlje (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.


Za razliku od prethodnih dana, ovaj je dan bio više uredski nego terenski. Naš je glavni zadatak bio da na temelju podataka koje smo prikupili vizualnim pregledom i kroz razgovor s g. Abazom Begićem (pre)oblikujemo obrazac za dokumentiranje tehnologije izrade i zatečenog stanja skulptura. Cilj je bio dobiti obrazac čije nam ispunjavanje neće oduzimati previše vremena i koji ćemo moći upotrijebiti za sve skulpture.

Dokumentacijski je obrazac podijeljen u četiri dijela. U prvome se dijelu bilježe opći podaci: od naziva rada i podatka o autoru do dimenzija skulpture. Drugi dio obrasca odnosi se na tehnologiju izrade skulpture, a treći na njezino sadašnje stanje (oštećenja, onečišćenja, tragovi ranijih intervencija). Posljednji, četvrti dio donosi smjernice za održavanje skulpture i uređenje njezinog neposrednog okoliša.



Prvi dio obrasca donosi opće podatke o skulpturi (ovo je obrazac za skulpturu bez naziva Milene Lah; na metalnoj bazi postoji signatura, ali taj podatak još nismo unijeli)


Najzahtjevniji je bio rad na rubrikama koje se odnose na tehnologiju izrade skulptura. Treba reći da su umjetnici koji su sudjelovali u kiparskome dijelu Kolonije uglavnom koristili otpadni materijal, tj. ostatke proizvoda koje je Željezara proizvodila ili prerađivala. Podatke o Željezarinim proizvodima pronašli smo u knjizi Zlatka Čepe Željezara Sisak 1938. – 1978. Tu je knjigu naša profesorica dobila na poklon prije dvije godine od noćnoga čuvara tvrtke Metaling.(!) U knjizi je popisan asortiman osnovnih proizvoda Željezare Sisak. Željezara je proizvodila trake, cijevne lukove, odljevke i različite vrste cijevi (šavne i bešavne, precizne, precizne šavne; nepocinčane i pocinčane; cijevi sa ili bez navoja i spojnica...). Kroz razgovor s g. Begićem doznali smo koje je materijale Željezara Sisak nabavljala od drugih željezara (npr. čelične limove). Doznali smo i to koje su tehnike korištene za obradu elemenata od kojih su skulpture načinjene (plinsko rezanje, prešanje/savijanje, bušenje, tokarenje), ali i za njihovo spajanje (plinsko zavarivanje, elektrolučno zavarivanje, mehaničko spajanje). Moramo priznati da nam je raspoznavanje tehnika obrade i spajanja gradbenih elemenata skulptura zadavalo dosta muka.



Fotografija cijevnih lukova i bešavnih cijevi objavljena u knjizi Željezara Sisak 1938. – 1978.


Milena Lah je koristila cijevne lukove za izradu ove skulpture. Koristila je još bešavnu cijev i deblji čelični lim (za bazu)


Skulptura Mile Kumbatović Fontana izrađena je od cijevnoga luka (gornji dio), komada uske bešavne cijevi (sredina) i komada široke cijevi prerezane na pola (donji dio)


Ratko Petrić je za izradu ruku svoga Čovjeka-stroja koristio cijevne lukove i komade cijevi. Čovjek-stroj umjesto šaka ima čelične škare. Torzo mu je izrađen od bešavnih cijevi i čeličnog lima


Još jedna fotografija iz knjige Željezara Sisak 1938. – 1978.: kipar Nikola Njirić izrađuje malu skulpturu od spojnica za skelu


Njirićeva skulptura koju smo prije nekoliko dana otkrili u Metalingu


I kipar Petar Barišić je koristio čelične spojnice za skelu!


Detalj nedovršene skulpture Petra Barišića Muškarac i žena


Ništa lakše nije bilo ni oblikovanje, i kasnije popunjavanje, rubrika koje se odnose na tehnologiju bojenja skulptura. Najveći dio toga posla obavila je naša profesorica. Taj je dio obrasca oblikovan tako da se rezultati vizualnog pregleda povezuju s rezultatima stratigrafske analize.



Dio dokumentacijskog obrasca koji se odnosi na tehnologiju bojenja skulpture (ovo je obrazac za reljef Branka Ružića Vrata)





Na temelju popunjenih dokumentacijskih obrazaca moći će se napraviti procjena stanja svih skulptura iz Parka i odrediti koje bi skulpture najprije trebale doći na red za restauriranje.

Da razbijemo monotoniju uredskoga rada, sredinom dana odlučili smo prošetati capraškim parkovima. Vrlo brzo smo zaključili da to nije najpametnija ideja; bježeći od roja komaraca, vratili smo se u svoj uredski tabor i ponovno prionuli poslu.

subota, 4. lipnja 2016.

Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, dan četvrti

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.


Nastavili smo pregledavati skulpture i prikupljati podatke o njihovu stanju. Manje je skulpture bilo lako pregledati, za one srednje velike koristili smo dvokrake ljestve, no velike skulpture, poput Kožarićevih Antipoda ili Galebova krila Milene Lah, predstavljale su izazov. Srećom, u pomoć su nam priskočili sisački vatrogasci.

Zapovjednik Vatrogasne postrojbe grada Siska, g. Miroslav Golub, poslao nam je vozilo opremljeno ljestvama čija dužina iznosi impresivnih 30 metara. U košaru koja se montira na ljestve stanu samo dvije ili tri osobe, pa smo se dogovorili da ćemo Mateo i ja pregledavati skulpture. Vatrogasci su nas podignuli u zrak, sve do vrha 5 i pol metara visokih Antipoda. S takve visine, i iz takve blizine, bilo je lako raspoznati oštećenja i odrediti njihov opseg.





Pogled sa zemlje


Pogled iz košare vatrogasnog vozila


Nakon Kožarićevih Antipoda, na red je došlo Galebovo krilo, monumentalna skulptura Milene Lah. Visinu skulpture izmjerili smo laserskim metrom: 8,75 m!













U pratnji vatrogasaca obišli smo još skulpturu Leptir Zvonimira Kamenara. Nakon toga smo se pozdravili s njima i nastavili s pregledom manjih skulptura.

Na popisu skulptura koje smo taj dan trebali obraditi našla se cvjetolika skulptura Vere Fischer o kojoj sam pisala ovdje. Ta je skulptura u prosincu prošle godine demontirana radi polaganja cijevi toplane. Ne znam kad je vraćena na svoje mjesto, ali se vidi da je montaža izvedena nemarno: zemlja je grubo nabacana oko betonskog podesta, središnji dio skulpture pun je zemlje i kamenčića, jedan dio odlomljene trake ("latice") bio je zatrpan zemljom... Nestala je i pločica s osnovnim podacima o skulpturi.



Skulptura Vere Fischer - stanje u ožujku 2015. (foto: Neven Peko)


U prosincu 2015. skulptura je izvađena iz zemlje zajedno s podestom. Prilikom demontaže i premještanja odlomio se jedan komad (jedna metalna traka)


Stanje koje smo zatekli prilikom obilaska terena (lipanj 2016.)


Zemlja oko podesta nije poravnana. Donji dio skulpture pun je zemlje i kamenčića


Nismo mogli ostaviti skulpturu u takvome stanju, pa smo je očistili s pomoću širokih kistova. Pažljivo smo podignuli čeličnu traku koja je utonula u zemlju, i ispod nje ugurali nekoliko kamena. Nažalost, više nismo mogli učiniti.







Naš boravak u Capragu nije prošao nezapaženo. Dok pregedavamo i mjerimo skulpture, stanari obližnjih zgrada znatiželjno nas promatraju s balkona i prozora. Prolaznici zastajkuju, tu i tamo netko s nama zapodjene razgovor.

Čini mi se da ovdje svaki razgovor započinje ili završava sa Željezarom. "Nemojte me krivo shvatiti," kazao nam je jedan postariji čovjek na biciklu dok smo radili na skulpturi Thea Amreina Kujundžića znakovitog naziva Naš život, "ali ja sam u Željezari primao plaću prvoga u mjesecu, imao sam stan i auto, Željezara me slala na ljetovanje. Sad jedva spajam kraj s krajem." Dok sam fotografirala Glava bika, rad kipara Jure Žaje, jedna mi je gospođa ispričala da su ona i njezin pokojni suprug radili u Željezari, ali su oboje ostali bez posla. ("Jeste li znali da je Željezara upošljavala 15 000 ljudi?!") "Sve ovo što vidite", rekla mi je i zaokružila pogledom po naselju, "sve je to Željezara napravila." Večer prije toga, u autobusu na putu za centar grada, druga mi je gospođa povjerila da je trideset godina radila u Željezari, a sad je bez posla. "Vidiš ovo ovdje?", rekla je i pokazala na zgrade pokraj kojih smo prolazili. "Sve ovo što vidiš, dokle god ti pogled seže, sve osim trgovačkih centara - to ti je izgradila Željezara. A sad smo nitko i ništa!"

Ipak, ne mislim da je Sisak grad bez perspektive - upravo suprotno! Vjerujem da ostavština Željezare Sisak - od tvorničkih pogona do skulptura na kojima sada radimo - može biti zamašnjak razvoja cijeloga grada. Zamišljam da je autobusna postaja ispred ulaza u nekadašnju Željezaru informativni centar za posjetitelje i mali muzej Željezarine likovne kolonije. Na tome bi se mjestu mogli dobiti osnovni podaci o Željezari i Parku skulptura, i unajmiti bicikli za obilazak Capraga. Zamišljam da postoje karte s predloženim planom obilaska za pješake i bicikliste, npr. obilazak skulptura koje su nastale iste godine ili skulptura koje se bave sličnom tematikom. Zamišljam da postoji multimedijski vodič kroz park. Toliko smo zanimljivih priča čuli od umjetnika, voditelja Kolonije i Željezaraca koji su sudjelovali u izradi skulptura! Veliku zelenu površinu između Željezare i prvih stambenih zgrada, koju krasi nekoliko skulptura, zamišljam kao uređeni park koji rado pohode izletnici i u kojemu đaci prate nastavu iz likovne umjetnosti. Bila bi to najljepša učionica na otvorenom!

Vjerujem da se sve ovo (i puno više!) može ostvariti, samo nam trebaju hrabre ideje, mudro planiranje i odgovorno upravljanje.