četvrtak, 16. kolovoza 2018.

Konzervatorsko-restauratorski radovi u kapeli bl. Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali

PIŠE Domina Bilač (1. godina)
Tekst ispravila i uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara 
Završni ispravci: dr. sc. Vinka Marinković 
Fotografije: D. Bilač



Dana 11. svibnja 2018. doc. art. Siniša Bizjak poveo je studente konzervacije-restauracije u posjet kapeli bl. Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali. Stručni tim Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Splitu trenutno u kapeli provodi konzervatorsko-restauratorske radove. O radovima nam je govorila dr. sc. Vinka Marinković, djelatnica Hrvatskog restauratorskog zavoda i vanjska suradnica Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu.

Pogled na trogirsku katedralu


Dr. sc. Vinka Marinković i Siniša Bizjak

Objasnila nam je da prije bilo kakvih zahvata treba istražiti povijest građevine i izraditi dokumentaciju zatečenoga stanja. Zatim slijede dijagnostička istraživanja. Kako bi se utvrdilo stanje kamena, često treba uzeti uzorak (ili više njih). U slučaju trogirske kapele prije provođenja radova trebalo je podignuti radnu skelu.

U kamenu je utvrđena prisutnost štetnih, tj. u vodi topljivih soli. Problem s topljivim solima je sljedeći: kada voda evaporira iz kamena, soli migriraju prema njegovoj površini. Tu se koncentriraju i kristaliziraju. Soli se mogu kristalizirati na površini kamena ili u njegovim porama. Potonje je izrazito opasno: kada volumen kristala soli dosegne volumen pore, unutar pore počinju rasti kristalizacijski tlakovi koji se prenose na njezine stijenke. Kao posljedica toga dolazi do razaranja kamena. Desalinizacija ili odsoljavanje jedan je od najčešćih konzervatorsko-restauratorskih postupaka. Ekstrakcija soli iz kamena koji je u prošlosti bio tretiran voskom izrazito je problematična, jer su pore kamena začepljene. U tom slučaju važnu ulogu imaju nepolarna otapala poput toluena.


Kapela bl. Ivana Trogirskog 


Razaranje kamena uzrokovano je štetnim solima

Na nekoliko mjesta u kapeli postavljeni su uređaji koji mjere relativnu vlažnost i temperaturu zraka i zida. Usporedbom rezultata utvrđeno je da nema velikih oscilacija. Provedeno je i termografsko snimanje; cilj je bio utvrditi prisutnost kapilarne vlage u kapeli. Zaključeno je da se u prošlosti voda neposredno akumulirala i da je dolazilo do prokišnjavanja. Iz toga je razloga recentno (ove godine) sanirano krovište.

Nadalje, 2017. napravljen je zahvat na skulpturi u katedrali po čijem je uzoru zahvat planiran za cijelu kapelu, jer dijele istu problematiku.

Trenutno se u kapeli bl. Ivana Trogirskog provodi desalinizacija i konsolidacija kamena. Na kamen se postavlja celulozna pulpa s otopinom barijeva hidroksida. Ista se otopina prije toga nanese prskanjem i kistom. U vrijeme našega posjeta celulozna pulpa bila je postavljena na cijelom desnom pilastru. Ispod pilastra se nalazila kanta za sakupljanje otopine (u slučaju kapanja).


Na desnom se pilastru provodi desalinizacija i konslidacija kamena

Osobita se pažnja posvećuje sigurnosti posjetitelja katedrale, ali i osoba koje sudjeluju u konzervatorsko-restauratorskim radovima. Zaštita na radu je nezaobilazna!

Važno je naglasiti da u planiranju i provođenju konzervatorsko-restauratorskih zahvata trebaju sudjelovati kolege iz raznih struka.

Hvala još jednom dr. sc. Vinki Marinković na stručnome vodstvu, a hvala i doc. art. Siniši Bizjaku što nam je organizirao terensku nastavu u Trogiru!

15. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan treći

PIŠE Faris Hadžihasanović (gostujući student)
Dopunila i uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: F. Hadžihasanović



Moje ime je Faris Hadžihasanović i student sam 3. godine dodiplomskog studija konzervacije-restauracije na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Budući da sam ljetni semestar akademske godine 2017./2018. proveo kao gostujući student na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, u travnju sam imao priliku pratiti 15. Međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije.

Treći dan konferencije bio je rezerviran za obilazak povijesne jezgre grada Splita i posjet antičkom lokalitetu Salona. Kroz grad nas je proveo dr. sc. Goran Nikšić, voditelj Odsjeka za staru gradsku jezgru Grada Splita i vanjski suradnik Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (naslovno zvanje). Profesor Nikšić nam je pokazao Peristil, krstionicu, neke objekte na Dosudu, Vestibul i Podrume. Pojasnio nam je da njegov posao ne obuhvaća samo planiranje i praćenje provedbe konzervatorsko-restauratorskih zahvata na značajnim građevinama poput Peristila ili Vestibula, nego i, primjerice, sanaciju komunalne infrastrukture. Saniranje dotrajalih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi i oštećenih pločnika posao je koji je stručnoj i široj javnosti gotovo nevidljiv, ali je neizmjerno važan za očuvanje Diklecijanove palače i života u njoj.

Posjet Saloni duboko me se dojmio. Arheološki muzej u Splitu, koji upravlja arheološkim lokalitetom, osigurao nam je stručno vodstvo (Ivanka Vukušić).

Salona je jedan od najvažnijih antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana. Grad se se ugnijezdio u dubokom zalijevu, dobro zaštićen morem. Salona je prvotno bila obalno uporište i luka ilirskoga naroda Delmata. Delmati su došli u dodir s grčkim kolonizatorima. Rimljani se na ovome prostoru javljaju u 2. stoljeću prije Krista. Salona ubrzo postaje glavni grad i administrativno središte rimske provincije Dalmacije. Grad je na svom vrhuncu brojao više od četrdeset tisuća stanovnika. Trgovina i zanatstvo bile su najvažnije privredne grane. Položaj polja na terasama koje se blago spuštaju prema moru omogućavao je odličnu insolaciju za vinograde.

Najstariji dio grada u tlocrtu je imao trapezasti oblik. Taj je dio ostao središte gradskoga života i nakon što se grad proširio prema istoku i zapadu, sve do burnog razvoja kršćanstva. Tu su se smjestile terme, forum s kapitolijem, kurija, teatar, hram i trg. Kršćanstvo se počelo razvijati u 3. stoljeću. Salona se diči najvećim starokršćanskim grobljem u ovom dijelu Europe.

Prema rimskom običaju, groblja su nastajala uz prometnice koje vode prema gradu i obrznuto. Salona se nalazila na sjecištu važnih puteva koji su funkcionirali još od prethistorijskih vremena; sjeveroistok Balkana bio je tako nabolje i najbrže povezan s Jadranom. Tri glavne ceste koje su postojale i prije nastanka Salone poslužile su kao mjesto za razvoj groblja. Zapadna je nekropola najpoznatija. Grobne građevine uglavnom su pravokutnog ili kvadratnog tipa, izrađene od velikih kamenih blokova. U njima su se nalazile urne. Grobišta su postojala svigdje gdje je postojao bilo kakav oblik stalnoga življenja. Ondje gdje živi čovjek mora biti mjesta i za pokojnika. Tako se uz grad ili bilo kakvo naselje javljaju i naselja mrtvih.

Manastirine, ostaci starokršćanske bazilike

 Manastirine


Manastirine; u pozadini se vidi Tusculum, područna zgrada Arheološkog muzeja u Splitu čiju je gradnju naručio don Frane Bulić (1846. – 1934.)  arheolog, konzervator i povjesničar





Korištena literatura: 
CAMBI, Nenad, "Salona i njene nekropole", Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 25 (12), 1986., str. 61–107
CAMBI, Nenad, Antička Salona, Split : Književni krug, 1991.

ponedjeljak, 30. srpnja 2018.

15. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan drugi

PIŠE Nikolina Drlje (4. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara



Drugi dan 15. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije započeo je predavanjima vezanim za slike na platnu i drvu. Paulina Węgrzyn, studentica 4. godine konzervacije-restauracije u Krakovu, prezentirala je zahvat proveden na slici flamanskoga majstora iz 17. stoljeća. Slika je rađena na dasci i ima stari parketaž. Paulina je na slici radila tijekom Erasmus+ razmjene u Antwerpenu.

Barbara Dragan, studentica 2. godine diplomskog studija konzervacije-restauracije u Ljubljani, govorila je o problematici odstranjivanja površinske prljavštine sa štafelajnih slika. Za primjer je uzela tri slike iz ciklusa Križnoga puta, rad kasnobaroknog slikara Leopolda Layera. Po svemu sudeći, slike su bile lakirane, ali je lak u velikoj mjeri odstranjen u okviru prethodnog konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Prljavština se čvrsto vezala za ostatke laka pa je bio pravi izazov pronaći odgovarajuće sredstvo za čišćenje.

Nives Slemenšek, studentica 3. godine konzervacije-restauracije u Ljubljani, održala je treće i posljednje predavanje u ovoj sesiji. Tema njezinog izlaganja bio je projekt "Marij Pregelj izbliza". Marij Pregelj je bio slovenski slikar, a smatra ga se jednim od najvažnijih slovenskih umjetnika u drugoj polovici 20. stoljeća. Nives nas je kroz svoje izlaganje podsjetila da je zadaća konzervatora-restauratora, osim očuvanja umjetničkih djela, i istraživanje materijala i tehnika koje su umjetnici rabili.


Barbara Dragan, Paulina Węgrzyn i Nives Slemenšek odgovaraju na pitanja publike

Uslijedile su kratke prezentacije pet postera. Erica Sartori (Ljubljana) predstavila je poster o dekorativnoj tehnici koja se primjenjuje na drvenoj podlozi, a kojom se imitira brokat. Justyna Kędziora (Krakov) govorila je u primjeni različitih analitičkih tehnika na jednoj slici na drvu; cilj provedenih ispitivanja bio je pronaći odgovarajuću metodu za odstranjivanje starih retuša i zakita. Ivana Guljelmović, Patricia Prevarek, Ana Sokač i Anamaria Udovičić (Zagreb) imale su vrlo atraktivan poster na temu pripreme i nanošenja lakova. Tijana Mihailović i Milica Terzić (Beograd) predstavile su konzervatorsko-restauratorski zahvat na jednoj kromolitografiji. Urška Lončar i Monika Zobec (Ljubljana) predstavile su projekt u koji su uključeni stručnjaci iz različitih profesija. Radi se o izradi novog tipa mozaičnih kockica koje primjenu mogu naći u izradi umjetničkih radova i konzervaciji-restauraciji.

Nakon pauze uslijedila je prezentacija proizvoda tvrtke Glashütte Lamberts Waldsassen iz Njemačke te izlaganje Siniše Bačića koji se bavi restauriranjem vitraja.


Prezentacija tvrtke Glashütte Lamberts Waldsassen, jedine tvrtke u Njemačkoj koja još uvijek proizvodi staklo tradicionalnim metodama

Dr. sc. Sagita Mirjam Sunara kratko je predstavila svoju suuredničku knjigu The Conservation of Sculpture Parks koja je objavljena u ožujku ove godine u izdanju nakladničke kuće Archetype Publications Ltd. iz Londona. Archetype je i ove godine imao svoj štand na konferenciji, pa se knjiga mogla tamo prolistati. Knjiga donosi cjelovite tekstove izlaganja održanih na međunarodnoj konferenciji SPark: Conservation of Sculpture Parks koja je održana u Sisku 2015. godine. Zasad se ne može kupiti u Hrvatskoj, ali se može naručiti direktno od izdavača.


Dr. sc. Sagita Mirjam Sunara pozvala je profesoricu Miladi Makuc Semion iz Ljubljane da u kratkim crtama predstavi svoj prilog zborniku konferencije SPark. Profesorica Makuc Semion je sa svojim bivšim studentom Rokom Dolničarem napisala članak naslovljen "Conservation plan for the Forma Viva Sculpture Park in Kostanjevica na Krki". Vrijedno je spomenuti da je Rok sudjelovao na 8. Međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije (Zagreb, 2011.) s izlaganjem na temu konzervatorskih problema u kostanjevačkoj zbirci

Nakon knjige, profesorica Sunara je predstavila međunarodni projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) koji je započeo u siječnju 2018., a trajat će tri godine. Projekt se financira sredstvima Europske komisije. Hrvatski partneri – Sveučilište u Splitu (Umjetnička akademija), Gradski muzej Sisak i METRIS – bavit će se Parkom skulptura Željezare Sisak, zbirkom metalnih skulptura na otvorenom. Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu od 2012. godine organizira konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku, a naši su studenti o tome pisali ovdje. Profesorica Sunara je najavila da će nekoliko splitskih studenata imati priliku sudjelovati u projektu CAPuS.



Već sam spomenula da je izdavačka kuća Archetype imala svoj štand na konferenciji. Na konferenciji se predstavila i tvrtka Crescat d.o.o. iz Zagreba koja prodaje materijale i opremu za konzervatore-restauratore, muzeje, arhive i knjižnice.

Drugi dan konferencije završio je proglašenjem dobitnika Nagrade "Zvonimir Wyroubal". Prvoga i drugoga dana konferencije publici su podijeljeni glasački listići za predavanja. Svakom je predavanju trebalo dati dvije ocjene, jednu za usmenu prezentaciju (pripremljenost, sigurnost u nastupu, komunikacija s publikom) i drugu za Power Point prezentaciju (sadržaj, grafičko oblikovanje, jezična ispravnost). Ocjene su se kretale u rasponu od jedan do pet. Glasalo se i za postere: svaki je član publike dobio listić na kojemu je trebao napisati redni broj postera koji je po njegovu mišljenju bio najbolji.


Glasačke kutije


Prebrojavanje glasova

Mateu Curiću i meni pripala je čast da uručimo nagrade dobitnicima. Nagradu za najbolje usmeno izlaganje dobila je studentica Barbara Dragan iz Ljubljane. Barbara je duhovito primjetila da je bio red da dobije nagradu jer joj je ovo već treće sudjelovanje na Međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije. Mia Perković, Katija Maškarić, Iva Carević i Dora Franetović iz Dubrovnika osvojile su nagradu za najbolju Power Point prezentaciju. Praktična demonstracija ručne izrade papira pokazala se punim pogotkom! Najboljim je posterom proglašen onaj Tijane Mihailović i Milice Terzić iz Beograda. Svi su bili oduševljeni njihovim dizajnerskim rješenjem: preklopljenim fotografijama koje prikazuju stanje prije i poslije određenog postupka.


Dobitnicima Nagrade "Zvonimir Wyroubal" uručene su plakete i poklon-paketi s knjigama. Plakete je izradio viši predavač Filip Rogošić (Odsjek za konzervaciju-restauraciju, Umjetnička akademija u Splitu) uz pomoć studenata – polaznika specijalističkog usmjerenja konzervacija-restauracija metala


Nagrađeni studenti


Pobjednički poster


Detalj pobjedničkog postera

Nakon službenog zatvaranja konferencije i grupnog fotografiranja, sudionici konferencije posjetili su radionice Odsjeka za konzervaciju-restauraciju u Ul. Fausta Vrančića 17a. Zajedničko druženje završilo je domjenkom koji su pripremili splitski studenti.

Na kraju još moram spomenuti da smo kolegica Jelena Hudinčec i ja izradile obrazac za evaluaciju 15. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije. Sudionici su bili pozvani da ga ispune i da svojim komentarima pomognu da buduće konferencije budu još uspješnije. Hvala svima koji su odvojili vrijeme za našu anketu!

U ime studenata i nastavnika Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu također želim zahvaliti tvrtkama i javnim ustanovama koje su novcem, proizvodima ili uslugama poduprle 15. Međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije. To su (abecednim redoslijedom): Archetype Publications Ltd., Arheološki muzej u Splitu, Coca-Cola, Crescat d.o.o., eLaboro d.o.o., Etnografski muzej Split, Franck, Galerija umjetnina Split, Hrvatski pomorski muzej Split, Institut za povijest umjetnosti, Jamnica, Juriček, Kvinar j.d.o.o., Muzej grada Splita, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Muzeji Ivana Meštrovića, Neir d.o.o., OTP Splitska banka, Turistička zajednica Grada Splita, Studentski zbor Sveučilišta u Splitu i Sveučilišna knjižnica u Splitu. Svima od srca hvala!

petak, 27. srpnja 2018.

15. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan prvi

PIŠE Jelena Hudinčec (4. godina)
Uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara



U travnju ove godine u Splitu je održana 15. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. Taj se mali jubilej poklopio s okruglom obljetnicom splitskog i zagrebačkog studija konzervacije-restauracije (oni su obilježili dvadesetogodišnjicu svojega osnutka), ali i s Europskom godinom kulturne baštine.

Autor likovnog/grafičkog rješenja postera je dr. art. Mladen Čulić

Svi sudionici konferencije dobili su platnenu vrećicu s logom konferencije, tiskanu knjižicu sažetaka i promotivne materijale o Splitu

Činjenica da se konferencija kontinuirano održava već petnaestu godinu i da je poprimila međunarodni karakter potvrda je njezine kvalitete i značaja. Hrvatskim su se studentima ove godine pridružili kolege iz Slovenije, Češke, Poljske i Srbije. Podsjetimo,  na konferenciji mogu sudjelovati mogu studenti svih godina, kao i oni koji su nedavno stekli diplomu, pod uvjetom da prezentiraju rad koji su realizirali za vrijeme studija. Studenti svoje projekte predstavljaju putem usmenih izlaganja ili posterskih prezentacija. Od 2012. godine njihovi su radovi javno dostupni na mrežnoj stranici konferencije. Knjižicu sažetaka ovogodišnje konferencije možete preuzeti ovdje.

Uvodnu riječ na otvorenju 15. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije dao je dr. art. Mladen Čulić, predstojnik Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Odsjek je, naime, bio organizator konferencije. Za organizacijske poslove i tehničku podršku bili su zaduženi nastavnici i studenti. Dr. sc. Sagita Mirjam Sunara dala je kratki pregled povijesti konferencije. Svečanost otvorenja svojom je nazočnošću uveličala Rima Joujou Deljkić, voditeljica Odjela za novinstvo i medije Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

Vrijedno je spomenuti da je program konferencije vodila Kasija Rnjak, studentica 1. godine. Moderiranje pojedinih grupa predavanja također je bilo povjereno studentima: Leonardi Miletić (2. godina), Tani Marčeti (2. godina), Nikolini Drlje (4. godina) i autorici ovih redaka. Profesorica Sunara je moderirala posterske prezentacije. Student Mateo Curić (4. godina) bio je zadužen za pokretanje Power Point prezentacija.


Konferenciju je pratilo između 80 i 100 studenata, nastavnika i profesionalnih konzervatora-restauratora. Službeni jezici skupa bili su engleski i hrvatski

Predavanja su bila podijeljena u četiri tematske cjeline. Između pojedinih grupa predavanja održavale su se posterske prezentacije. Budući da su posteri bili izloženi u hodniku koji vodi u multifunkcionalnu dvoranu u sjevernome tornju Sveučilišne knjižnice u Splitu (tamo se, naime, konferencija održavala), organizatori su zaključili da je bolje da autori predstavljaju postere u dvorani, gdje ih svi mogu vidjeti. Posteri su tako, jedan po jedan, projicirani na platno, a autori su kroz razgovor s moderatorom prezentirali svoje projekte publici.

Prvoga je dana, 26. travnja 2018., održano osam usmenih izlaganja. Predavanja su bila podijeljena u tri grupe. Prva se grupa bavila temom zidnih slika, druga kamenom, papirom i drvom (namještajem), dok je treća grupa predavanja bila posvećena metalu. Tijekom dana su održane dvije posterske sesije, a prezentirano je ukupno 11 postera.


Predavačice iz prve sesije: Marija Lena Bošković, Benedikta Vilenica i Klara Kolarova

Prvu grupu predavanja otvorila je Klara Kolarova, studentica 2. godine doktorskog studija konzervacije-restauracije u Pragu. Klara je održala predavanje o konzerviranju fragmenata zidnih slika iz Ladakha u Indiji. Osim o samome postupku, govorila je o Ladakhu, njegovoj klimi, vegetaciji i materijalima koji su rabljeni prilikom izgradnje tamošnjih svetišta. Sve su to faktori koji utječu na postojanost zidnih slika koje ih krase.

Marija Lena Bošković, studentica 5. godine integriranog preddiplomskog i diplomskog studija konzervacije-restauracije u Splitu, govorila je o ulomcima zidnih slika s arheološkog lokaliteta Issa (otok Vis). Tamo je pronađen veliki broj fragmenata od kojih je tek trećina obrađena i ovdje prezentirana. Fragmenti su visoke umjetničke vrijednosti, a najzanimljiviji su oni s prikazom mitoloških likova. Lena je pomoću laboratorijskih ispitivanja i pokusnog čišćenja pokušala otkriti koji su materijali i tehnike primjenjeni u izradi slika. Prikupljene informacije bit će osnova za izvođenje konzervatorsko-restauratorskog zahvata.

Benedikta Vilenica, studentica 5. godine integriranog preddiplomskog i diplomskog studija konzervacije-restauracije u Zagrebu, održala je predavanje o transferiranju zidnih slika, i to na primjeru slike Osvalda Biertija sa svoda crkve Blažene Djevice Marije u Jastrebarskom. Transfer je opasan ne samo za zidnu sliku, nego i za građevinu koje je slika integralni dio. U slučaju Biertijeve slike postojali su opravdani razlozi za primjenu te tehnike.

Jure Balić i Vinko Lipanović, studenti 4. godine integriranog preddiplomskog i diplomskog studija konzervacije-restauracije u Splitu, otvorili su drugu grupu predavanja. Tema njihova izlaganja bio je konzervatorsko-restauratorski zahvat na gotičkoj bifori s pročelja Papalićeve palače u Splitu. U izlaganju su detaljno opisali stanje bifore prije provedenih zahvata i objasnili uzročnike propadanja kamena. Tamne presvlake na kamenu nagrdile su izgled prozora, a pukotine su ukazivale na statičke probleme, kao i na prisutnost štetnih soli te ekspanziju korodiranih željeznih elemenata.

Uslijedilo je predavanje o povijest papira i tehnikama njegove proizvodnje. Održale su ga Mia Perković, Katija Maškarić, Iva Carević i Dora Franetović, studentice 2. godine diplomskog studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku. Objasnile su koji se materijali rabe pri izradi papira,  kako se izrađuju vodeni žigovi te zašto je ručna proizvodnja papira važna u konzerviranju-restauriranju papirne građe (postupci integracije i rekonstrukcije). Predavanje su završile vrlo atraktivnom prezentacijom ručne proizvodnje papira.


Predavanje o povijesti papira i tehnikama njegove proizvodnje


Praktična demonstracija ručne izrade papira

Drugu grupu predavanja zaključile su Silvana Di Ceglie i Katarina Prkačin, studentice 1. godine diplomskog studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku. Tema njihova izlaganja bio je venecijanski neobarokni ladičar (privatno vlasništvo) koji je za vrijeme Domovinskog rata pretrpio oštećenja. Meni je u njihovom izlaganju najzanimljiviji bio opis eksperimentalnog pjeskarenja nepolirane poleđine predmeta, kao i etička pitanja s kojima su se suočili tijekom izvođenja zahvata.

Kako je rečeno, treća grupa predavanja bavila se temom konzervacije-restauracije metala. Karmen Milić, magistra konzervacije-restauracije koja je diplomu stekla na Umjetničkoj akademiji u Splitu, prezentirala je svoj diplomski rad u okviru kojega je istražila utjecaj abraziva na površine različitih metala u procesu pjeskarenja. Ispitivanje je provela na osam vrsta metala: na aluminiju, bakru, bronci, mjedi, cinku, kositru (dva tipa slitine) i olovu. Ispitivala je metale u korodiranom i nekorodiranom obliku. Od abraziva za pjeskarenje testirala je orahovu ljusku, sodu bikarbonu, staklene kuglice, kvarcni pijesak, korund i sačmu.

Ivan Gnječ, student 3. godine preddiplomskog studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku, održao je posljedenje predavanje prvoga dana konferencije. Prezentirao je konzervatorsko-restauratorski zahvat koji je proveo na magnatskom nakitu grofa Rudolfa Normanna von Ehrenfelsa. Nakit je izrađen oko 1880. godine u radionici jednog od najpoznatijih bečkih draguljara, a danas se čuva u Muzeju Slavonije u Osijeku. Zbog oblika i načina izrade naikita čišćenje je predstavljalo veliki izazov. Zanimljiv je bio dio u kojemu autor objašnjava zašto se pristupilo (ponovnom) pozlaćivanju postupkom elektrolize, budući da se radi o postupku koji nije uobičajen, (p)a ni poželjan.

Posterske prezentacije prvoga dana bile su podijeljene u dvije grupe. U prvoj su grupi prezentacije održali Nikolina Lovrić iz Splita s posterom na temu zidnih slika iz crkava na području Poljica te Ewa Szarlata i Paulina Wegrzyn iz Krakova s posterom na temu konzerviranja i (budućeg) prezentiranja jednog neobičnog predmeta: ulomka zida na kojemu je olovkom ispisana anti-nacistička i anti-fašistička poruka. Iznad jednog dijela natpisa nalazi se čavao oko kojega je omotan komad užeta. Martin Zohil (Split) predstavio je poster o konzervatorsko-restauratorskim radovima na sarkofagu Flavija Valensa iz Salone. Tamara Kaličanin i Marita Marković (Split) govorile su o suradnji konzervatora-restauratora i arheologa pri arheološkim iskapanjima. Karmen Đanić, Valnea Gjivić, Barbara Butigan i Domenika Krasan iz Dubrovnika prezentirale su poster na temu zaštitnih radova na papirnim predmetima oštećenim u poplavi.

Drugu grupu posterskih prezentacija otvorila je Paulina Wegrzyn (Krakov). Tema njezinoga postera bio je konzervatorsko-restauratorski zahvat na drvenom polikromiranom ormaru iz 17. stoljeća. Ante Pereza iz Zagreba predstavio je poster o intarzijama. Njegova mi je prezentacija bila najzanimljivija. Ira Fabrio i Antonia Kunjašić (Dubrovnik) obradile su temu elektrolitičkog čišćenja i posrebrivanja, a njihova kolegica Sara Vladić predstavila je poster o bursi izrađenoj od fragmenta damasta iz 16. stoljeća iz zbirke liturgijskog ruha crkve Gospe od Šunja na Lopudu. Ivan Goldin iz Zagreba zaključio je prvi dan konferencije prezentacijom postera koji govori o važnosti fotodokumentacije.


Posteri su bili izloženi u hodniku ispred konferencijske dvorane


Posterske prezentacije odvijale su se u dvorani; svaki je autor dobio priliku da u kratkom razgovoru s moderatorom prezentira svoj rad publici

ponedjeljak, 9. listopada 2017.

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, deveti dan

PIŠE: Jelena Hudinčec (3. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

U tekstu se opisuje deveti i posljednji dan 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku. Ovogodišnja je radionica trajala od 6. do 14. rujna. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim smo radionicama pisali ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Zadnji dan ovogodišnje radionice osvanuo je nenadano brzo!

Naše posljednje jutro u Capragu bilo je vrlo intenzivno: trebalo je dovršiti grafičku i foto-dokumentaciju za reljef Branka Ružića Vrata i kompletirati nekoliko dokumentacijskih obrazaca koje smo popunjavali prošle godine (o tome smo pisali ovdje).

Naš se tim dijeli u dvije skupine. Prvu činimo profesorica Sagita Mirjam Sunara i ja; mi smo zadužene za dokumentaciju Ružićevih Vrata. Pripravnica Tina Tomšič i studentice Lucija Jolić i Katarina Strinić za to vrijeme obilaze skulpture iz Parka i bilježe, tj. opisuju njihovu neposrednu okolinu. Važno je naglasiti da okolina jako utječe na stanje skulptura. Oštećenja koja na njima nalazimo posljedica su djelovanja različitih štetnih čimbenika, a najčešće su kombinacija više njih (atmosferilije, neodržavanje, vandalizam, krađa itd.).





Radni dio dana završavamo prenošenjem skele u privremeno skladište. U tome nam opet pomažu gospodin Benišek iz Sisak-stana i kolega Neven Peko iz Gradskoga muzeja Sisak. U Muzeju se istoga dana otvara velika izložba o tvornici pića Segestica kojom se obilježava početak 5. Dana industrijske baštine grada Siska, pa smo veoma zahvalni ravnatelju, mr. sc. Vlatku Čakširanu, što nam je "posudio" Nevena.

Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH, dolazi pogledati rezultate našega rada i pozdraviti se s nama. Priključuje joj se Đuro Tadić, direktor Sisak-stana koji nam je ovih dana osigurao skladište za skelu.

Upoznajemo i  Damira Petrovića iz Javne vatrogasne postrojbe grada Siska; on i njegovi kolege bili su uključeni u radionicu 2013. godine.

Pune dojmova obavljamo posljednje pripreme za povratak kući.

Sjedamo u automobil i krećemo prema Zagrebu. Vožnju kratimo razgovorom o ovogodišnjoj radionici, o razlikama i prednostima u odnosu na prošla izdanja, o očekivanjima koja smo imale prije dolaska u Sisak. Dakako, i o slatkim brigama vezanim za početak nove akademske godine.

Nenadano se zaustavljamo u Petrinji: profesorica Sunara i pripravnica Tina Tomšič organizirale su nam oproštajni ručak u izletištu "Korablja Tišinić". Kakvo iznenađenje! Osim jako ukusne hrane, ovo je izletište oaza prepuna raznolikih životinja od kojih neke slobodno šeću imanjem. Ljame, koze, jeleni, klokani, prepelice, vjeverice i fazani samo su dio tog šarolikog mnoštva uvijek spremnog za 'fotkanje'. Životinje daju poseban šarm ovom mjestu koje sigurno nećemo tek tako zaboraviti.


Katarina Strinić, Lucija Jolić, Jelena Hudinčec i Tina Tomšič









Dobro raspoloženi i punih trbuha nastavljamo putovanje. Ja se iskrcavam u Zagrebu, i odatle hvatam vlak za Koprivnicu. Ostatak tima nastavlja dalje prema Splitu.

utorak, 26. rujna 2017.

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, osmi dan

PIŠE: Lucija Jolić (1. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

U tekstu se opisuje osmi dan 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku koja je trajala od 6. do 14. rujna 2017. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim radionicama pisali smo ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Osmi dan radionice, 13. rujna 2017., počeo je radnom kavom: trebalo je detaljno razraditi plan aktivnosti, jer nam je preostalo još malo vremena u Sisku.

Profesorica Sagita Mirjam Sunara i stažistica Tina Tomšič povele su nas do skulpture Vere Fischer Cvijet. Njih su dvije već izradile fotografsku dokumentaciju i zabilježile osnovne podatke o tehnologiji izrade skulpture i njezinom zatečenom stanju.

Prije nekoliko mjeseci, prilikom izvođenja građevinskih radova na obližnjem bazenskom kompleksu, skulptura je došla u kontakt s građevinskim strojem. Skulptura je u toj priči, dakako, izvukla deblji kraj. Na temelju fotografije koja je snimljena prošle godine i vizualnog pregleda skulpture trebale smo objasniti kako su nastala oštećenja. Znali smo da je (u) skulpturu nešto udarilo, no iz kojega je pravca udar došao i pod kojim kutem, to smo trebale same utvrditi.


Skulptura Vere Fischer Cvijet: lijeva je fotografija snimljena u svibnju 2016., a desna u rujnu 2017. Fotografije su snimljene iz iste pozicije

Tu je na površinu isplivao naš detektivski instinkt. Kako bismo što vjernije rekonstruirale mogući slijed događaja, poslužile smo se papirnatom maketom koju smo same izradile. Izrada makete pomogla nam je da shvatimo kako je skulptura izrađena; od kojih je elemenata sastavljena i kako su ti elementi povezani u jednu cjelinu.


Jelena, Lucija i Katarina s maketom skulpture Cvijet

Svoje smo zaključke prezentirale profesorici Sunari i kolegici Tomšič. Naša se verzija događaja nije podudarala s njihovom, pa smo zajedno pregledali skulpturu u potrazi za fizičkim dokazima kojima bismo potkrijepili svoje hipoteze.


Oštećenje nastalo prilikom udara građevinskog stroja u skulpturu


Deformacija nastala kao posljedica udara


Na mjestu deformacije čelične trake došlo je do raspucavanje premaznih slojeva

Nedugo nakon toga na terenu nam se pridružio Marko Kopjar iz tvrtke Numikon koja je zadužena za izradu 3D skena skulpture Cvijet. Na naše oduševljenje, proces 3D skeniranja mogle smo pratiti iz prve ruke. Kolega Kopjar nam je u kratkim crtama objasnio postupak.









Nakon pauze za ručak, vratile smo se izradi grafičke dokumentacije za Ružićev reljef. Budući da smo na raspolaganju imale jednu skelu, posao je trebalo pametno raspodijeliti.

Rad smo privele kraju u kasnim poslijepodnevnim satima. Sutra nas je čekao novi, ujedno i zadnji radni dan – dan kada ćemo se pozdraviti sa Siskom, barem za ovu, 2017. godinu.

nedjelja, 24. rujna 2017.

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, šesti i sedmi dan

PIŠU: Lucija Jolić (1. godina), Katarina Strinić (2. godina) i Jelena Hudinčec (3. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

U tekstu se opisuju šesti i sedmi dan 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku koja je trajala od 6. do 14. rujna 2017. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim radionicama pisali smo ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Naša pustolovina započinje dolaskom na Autobusni kolodvor Sisak u ponedjeljak 11. rujna u poslijepodnevnim satima. Tamo su nas dočekale profesorica Sagita Mirjam Sunara, voditeljica radionice, i kolegica Tina Tomšič koja stažira na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, i koja u ovom projektu sudjeluje od 2012. godine. Tina je magistrirala na temi vezanoj za Park skulptura (vidi ovdje).

Nakon ručka su nas došli pozdraviti Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku Ministarstva kulture RH, i Neven Peko, restaurator Gradskoga muzeja Sisak. Neven je iz Rijeke, studirao je u Dubrovniku, a Sisak je prvi put posjetio u okviru jedne od radionica u Parku skulptura. U Gradskome muzeju Sisak najprije je stažirao, a onda dobio zaposlenje.

Sljedeća nam je destinacija bio Park skulptura u Capragu, naselju koje se nalazi tik uz ugaslu Željezaru Sisak. U tvornički se krug ne može ući bez prethodne najave, pa je obilazak obuhvatio samo skulpture koje se nalaze na javnim površinama. Kod  skulpture Josipa Diminića Objekt II, koja je restaurirana u okviru treće radionice, zatekli smo nesvakidašnji prizor: u skulpturu se netko uselio.(!) Uvjereni smo da umjetnik nije mogao ni slutiti da će njegovo djelo jednom postati nečiji dom, odnosno prenoćište.

Skulptura Josipa Diminića Objekt II

U skulpturi smo zatekli madrac i nečije osobne stvari

Obilazak smo završili na trgu ispod zgrade u kojoj se nalazi capraška knjižnica. Tu je postavljeno nekoliko skulptura koje su nastale u Željezarinoj likovnoj koloniji. Najistaknutije mjesto zauzima reljef Vrata autora Branka Ružića iz 1984. godine.

Prije odlaska u apartman, zasladile smo se porcijom palačinki u restoranu Trica.

U rano jutro narednoga dana ponovno smo se našle pred Ružićevim Vratima. Profesorica Sunara dala nam je zadatak: trebale smo pregledati reljef i osmisliti sustav grafičkog dokumentiranja zatečenog stanja, odnosno način na koji ćemo na tehničkim nacrtima zabilježiti sve promjene koje na reljefu vidimo.





Kiša nas tjera s trga u privremeni "ured": ljubazni vlasnik Trice stavio nam je na raspolaganje cijelu jednu prostoriju u svom restoranu.



Analizom smo došle do zaključka da se sve promjene na Ružićevu reljefu mogu podijeliti u dvije kategorije: oštećenja (promjene koje se odnose na gradbene materijale) i onečišćenja. U prvu smo kategoriju svrstale koroziju (nju smo, pak, podijelile na ljuštenje, raslojavanje i potklobučenje), ogrebotine i rezove,  te djelomični i potpuni gubitak materijala. U drugu smo kategoriju svrstale grafite, biološki obraštaj, cjedine od korozije i organske produkte (fekalije). Iz takve je podjele proizašao i naš koncept grafičkog prikazivanja zatečenoga stanja. Za svaku vrstu oštećenja i onečišćenja osmislile smo poseban način označavanja, tj. boju i liniju odgovarajućeg smjera.

 

I baš kad smo pomislile kako smo zadatak uspješno riješile, profesorica Sunara nam je odlučila otežati posao: tražila je da osmislimo sustav grafičkog dokumentiranja zatečenog stanja koji omogućuje da se sav posao obavi na istom tehničkom nacrtu. Sada je trebalo izmijeniti način označavanja oštećenja i onečišćenja. Bila je to prava gimnastika za mozak!

Dok smo se mi bavile grafičkom dokumentacijom, profesorica Sunara i Tina Tomšič asistirale su ekipi Gradskoga muzeja Sisak koja je sastavljala pokretnu skelu za radove na Ružićevu reljefu. Reljef je visok gotovo četiri metra, pa bez skele ne bismo mogli pristupiti najgornjim reljefnim poljima.


Ekipa Gradskoga muzeja Sisak nakon uspješno obavljenog posla

Kad je skela bila postavljena, mogle smo se posvetiti mapiranju oštećenja i onečišćenja. Fokusirale smo se samo na poleđinu reljefa, jer je kod tehničkih nacrta njegove prednje strane bilo određenih nepravilnosti. Uz mapiranje, morale smo korigirati i tehničke nacrte.


Korigirani tehnički nacrt jednog od reljefnih polja. Korekcije su označene crvenom bojom 

Naš je rad pobudilo zanimanje Siščana. Profesorica je strpljivo odgovarala na pitanja radoznalih prolaznika. Nije li znanje najveće bogatstvo?!

Radni je dan završio u kasnim poslijepodnevnim satima. Prije odlaska u apartman trebalo je skloniti skelu. Đuro Tadić, direktor tvrtke Sisak stan, ljubazno nam je dao na korištenje jedan prostor blizu trga. Nošenje skele velikodušno smo prepustile kolegi Nevenu Peki i dragom gospodinu Ivici Benišeku, djelatniku Sisak stana.