nedjelja, 14. listopada 2018.

Obilazak tvorničkih hala i posjet obrtu Korzo

PIŠE Tamara Kaličanin (4. godina)
Ispravila i dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Šesti radni dan (subota, 29. rujna 2018.)

Tijekom četvrtka i petka posvetili smo se izradi grafičke dokumentacije za Ružićeva Vrata i opisivanju zatečenoga stanja reljefnih polja.

Nakon jutarnje kave i doručka, posljednji radni dan započeli smo prezentacijom kratkih tekstova koji objašnjavaju važnost i interpretiraju značenje odabranih skulptura iz Parka skulptura Željezare Sisak. Profesorica Sunara je već drugoga dana radionice zatražila da odaberemo svoje "favorite". Tina Tomšič je za svaku od odabranih skulptura priredila tekstove iz kataloga Kolonijinih izložbi, stare novinske članke, transkripte intervjua s umjetnicima i fotografije. Iz tih smo materijala izvlačili podatke za svoje tekstove. Meni je najupečatljivija skulptura Iz ciklusa "Crne vizije" I autora Josipa Zemana (1927. – 2001.). Ne vjerujem da itko može ostati ravnodušan kada se u umirujućoj sredini zelenih travnjaka i aleja visokog drveća zatekne pred velikom metalnom strojnicom koja izgleda kao rekvizit iz sci-fi filmova.

Nakon što smo analizirali tekstove koje smo napisali i dobili savjete za njihov ispravak, profesorica Sunara nas je provela kroz plan šestoga dana. Radionicu ćemo zaključiti u znatno opuštenijem ritmu u odnosu na dosadašnje, iscrpljujuće ali veoma produktivne dane: idemo u obilazak tvorničkih pogona, a zatim u posjet jednom obiteljskom obrtu koji se bavi obradom metala.

Glasovita sisačka željezara upošljavala je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća i do 14 000 ljudi, pružajući im besplatne stanove i egzistencijalnu sigurnost pod gustim hrastovim krošnjama u Capragu. U okviru 6. Dana industrijske baštine grada Siska, Gradski muzej Sisak organizirao je obilazak nekoliko tvorničkih hala koje su donedavno bile prepuštene propadanju, a sada ponovno dobivaju proizvodnu namjenu. U njima su smještene tvrtke firme Applied Ceramics d. o. o. Sisak i Sanceco d. o. o. Sisak. Ravnatelj muzeja, mr. sc. Vlatko Čakširan, istaknuo je da je to pozitivan primjer kako se industrijski prostori mogu prenamijeniti, a da se ne naruši njihov integritet i identitet. "Ne može se sve muzealizirati," naglasio je.


Obilazak tvorničkih pogona organiziran je u sklopu 6. Dana industrijske baštine grada Siska (autorica svih fotografija je Sagita Mirjam Sunara)





Čudan je bio osjećaj, priznajem, prolaziti prostorima od kojih su neki ostali netaknuti još od posljednjeg dana kada je Željezarom Sisak odzvanjala zaglušujuća buka strojeva, povici i komešanje znojnih radnika zaokupljenih poslom. U grupi koja je sudjelovala u obilasku bilo je pedesetak ljudi, među njima i nekoliko bivših Željezaraca. Praznim, prostranim halama odjekivao je njihov razgovor: prisjećali su se funkcija koje su pojedini prostori imali i razmjenjivali šaljive anegdote koje su sjetno podsjećale na bezbrižnija vremena o kojima mlađe generacije mogu samo sanjati. Jedna se starica pohvalila kako je svakodnevno isporučivala poštu po uredima golemog Željezarinog kompleksa, a koja nema niti jedan jedini lift.



Od svih nas se prostorija najviše dojmila upravljačka sala Željezarine hidropneumatske stanice koja je dobila nadimak Houston. Prostorija doista izgleda kao NASA-in svemirski kontrolni centar iz 1960-ih. Odmah sam se sjetila pseudo-dokumentarne komedije slovenskog redatelja Žige Virca, Houston, imamo problem! Film govori o jugoslavenskom svemirskom programu s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća koji je SAD navodno kupio od Tita za golem novac.

Gospodin Milan Sladojević iz tvrtke Applied Ceramics d. o. o. objasnio nam je da će se ta prostorija prenamijeniti u dvoranu za sastanke, ali će se oprema sačuvati. Sjajan je to primjer očuvanja industrijske baštine!








Gospodin Milan Sladojević vodio je obilazak tvorničkih pogona


Pogled na halu kojoj se krov urušio prošle godine zbog obilnoga snijega


Sudionici obilaska


Sudionici 7. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak

Nakon obilaska tvorničkih pogona, predahnuli smo u obližnjem restoranu. Počastili smo se ukusnim delicijama moslavačkog kraja i ponekom palačinkom.

U popodnevnim smo satima krenuli put Novog Sela Palanječkog. Topao i prijateljski doček obitelji Korzo ono je što se sa sigurnošću može nazvati šećerom na kraju. Ova se sisačka obitelj već trideset godina u kontinuitetu bavi ručnom obradom raznih vrsta metala. Obrt Korzo odnedavno posjeduje dopuštenje Ministarstva kulture za izvođenje bravarskih radova na nepokretnim kulturnim dobrima. Vlasnik obrta, Mario Korzo, proveo nas je kroz radionicu i pokazao nam strojeve za obradu čelika, inoks čelika i aluminija. Njegova supruga, gospođa Dubravka, ispekla nam je savijaču od domaćih jabuka i pripremila sokove i čaj.





Posebno mi se svidjelo nastojanje gospodina i gospođe Korzo da svoju ljubav prema zanatima prenesu na svoju djecu, ali i na mlade općenito. Kroz razgovor smo, naime, otkrili da redovito po školama drže radionice i praktične demonstracije s ciljem promicanja majstorskoga rada.

Upoznali smo i njihovu djecu. Najmlađa kćer jako voli slikanje pa smo joj za uspomenu naslikali po jednu zgodu iz našeg boravka u Sisku.



Na kraju dana, u sumrak, obitelj Korzo nas je povela do šume Brezovica u kojoj se nalazi spomen-obilježje Prvom partizanskom odredu iz 1981. godine. Autor monumentalne betonske skulpture, koja je u puku poznata po nazivu Debeli brijest, kipar je i medaljar Želimir Janeš (1916. – 1996.). Profesorica Sunara nam je otkrila da je Željezara Sisak priređivala izlete za sudionike likovne kolonije te da je jedan od tih izleta uključivao posjet spomeniku u Brezovici. Sve je prožeto pričom o Koloniji!


Želimir Janeš, Spomen-obilježje Prvom partizanskom odredu, 1981.

Nema komentara:

Objavi komentar