Konzervatorsko-restauratorski radovi u kapeli bl. Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali

PIŠE Domina Bilač (1. godina)
Tekst ispravila i uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara 
Završni ispravci: dr. sc. Vinka Marinković 
Fotografije: D. Bilač



Dana 11. svibnja 2018. doc. art. Siniša Bizjak poveo je studente konzervacije-restauracije u posjet kapeli bl. Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali. Stručni tim Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Splitu trenutno u kapeli provodi konzervatorsko-restauratorske radove. O radovima nam je govorila dr. sc. Vinka Marinković, djelatnica Hrvatskog restauratorskog zavoda i vanjska suradnica Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu.

Pogled na trogirsku katedralu

Dr. sc. Vinka Marinković i Siniša Bizjak

Objasnila nam je da prije bilo kakvih zahvata treba istražiti povijest građevine i izraditi dokumentaciju zatečenoga stanja. Zatim slijede dijagnostička istraživanja. Kako bi se utvrdilo stanje kamena, često treba uzeti uzorak (ili više njih). U slučaju trogirske kapele prije provođenja radova trebalo je podignuti radnu skelu.

U kamenu je utvrđena prisutnost štetnih, tj. u vodi topljivih soli. Problem s topljivim solima je sljedeći: kada voda evaporira iz kamena, soli migriraju prema njegovoj površini. Tu se koncentriraju i kristaliziraju. Soli se mogu kristalizirati na površini kamena ili u njegovim porama. Potonje je izrazito opasno: kada volumen kristala soli dosegne volumen pore, unutar pore počinju rasti kristalizacijski tlakovi koji se prenose na njezine stijenke. Kao posljedica toga dolazi do razaranja kamena. Desalinizacija ili odsoljavanje jedan je od najčešćih konzervatorsko-restauratorskih postupaka. Ekstrakcija soli iz kamena koji je u prošlosti bio tretiran voskom izrazito je problematična, jer su pore kamena začepljene. U tom slučaju važnu ulogu imaju nepolarna otapala poput toluena.


Kapela bl. Ivana Trogirskog 


Razaranje kamena uzrokovano je štetnim solima

Na nekoliko mjesta u kapeli postavljeni su uređaji koji mjere relativnu vlažnost i temperaturu zraka i zida. Usporedbom rezultata utvrđeno je da nema velikih oscilacija. Provedeno je i termografsko snimanje; cilj je bio utvrditi prisutnost kapilarne vlage u kapeli. Zaključeno je da se u prošlosti voda neposredno akumulirala i da je dolazilo do prokišnjavanja. Iz toga je razloga recentno (ove godine) sanirano krovište.

Nadalje, 2017. napravljen je zahvat na skulpturi u katedrali po čijem je uzoru zahvat planiran za cijelu kapelu, jer dijele istu problematiku.

Trenutno se u kapeli bl. Ivana Trogirskog provodi desalinizacija i konsolidacija kamena. Na kamen se postavlja celulozna pulpa s otopinom barijeva hidroksida. Ista se otopina prije toga nanese prskanjem i kistom. U vrijeme našega posjeta celulozna pulpa bila je postavljena na cijelom desnom pilastru. Ispod pilastra se nalazila kanta za sakupljanje otopine (u slučaju kapanja).


Na desnom se pilastru provodi desalinizacija i konslidacija kamena

Osobita se pažnja posvećuje sigurnosti posjetitelja katedrale, ali i osoba koje sudjeluju u konzervatorsko-restauratorskim radovima. Zaštita na radu je nezaobilazna!

Važno je naglasiti da u planiranju i provođenju konzervatorsko-restauratorskih zahvata trebaju sudjelovati kolege iz raznih struka.

Hvala još jednom dr. sc. Vinki Marinković na stručnome vodstvu, a hvala i doc. art. Siniši Bizjaku što nam je organizirao terensku nastavu u Trogiru!

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 4. dio

PIŠE Emilija Vranković
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije i opisi slika: S. M. Sunara

Ako već niste, pročitajte izvješće o našem prvom, drugom i trećem posjetu Bolu.


Sredinom siječnja odradili smo posljednji posjet Galeriji "Dešković". Kao i obično, sastali smo se u trajektnoj luci prije zore i sjeli na prvi trajekt za Supetar. Znali smo da nas u Bolu čeka puno posla, najviše do sada, ali to nas nije obeshrabrilo. Naprotiv, bili smo još više motivirani za dovršenje projekta!

Usprkos jugu, u Supetar smo stigli bez kašnjenja, oko 7 sati. Odande smo nastavili automobilom do Bola. Kolegica Tina je prebacila Nives i mene, a profesorica Sagita je sa svojim automobilom vozila kolegicu Petru i materijale koji su nam potrebni za rad. Materijala je bilo jako puno: cijeli jedan kufer i još nekoliko plastičnih vrećica!

Na teren s kuferom u ruci!

Južina u Bolu

U Bol smo stigli oko 8 sati. U Centru za kulturu Brač, u kojemu je smješten depo, dočekao nas je naš "domaćin", Tino Vuković. Radni dan je započeo opušteno; uz jutarnju kavu razradili smo plan rada i podijelili zadatke.

U prizemlju Centra formirali smo malu radionicu. Tina i Nives su se prihvatile izrađivanja košuljica za umjetnine na papiru. Izrađivale su ih od debljeg Melinexa koji su lijepile obostrano ljepljivom poliesterskom trakom. Postupak je vrlo jednostavan: izrežu se dva komada Melinexa nešto većih dimenzija od umjetnine. Duž triju rubova jednog komada Melinexa zalijepi se ljepljiva traka; na njega se zatim položi drugi komad Melinexa i pritisne. Voilà – imate košuljicu za pohranu!


Naša privremena radionica u prizemlju Centra za kulturu Brač

Moje su kolegice nakon toga izradile nekoliko kutnih ojačanja za slike prema shemi koju je osmislila profesorica Sagita, a koju smo Petra i ja "testirale" dan ranije. Za njihovu smo izradu koristile manje komade beskiselinskog kartona, one koje nismo mogli iskoristiti za odjeljivanje slika. Materijal je skup; nismo željeli ništa baciti! Ojačanja smo lijepili tekstilnom ljepljivom trakom kojoj se ljepilo (re)aktivira nanošenjem vode.


Model kutnog ojačanja (kutne zaštite) za slike

Evo kako to izgleda u praksi! Sada ukrasni okvir slike koja se nalazi bliže zidu ne grebe po licu slike koja je na njega naslonjena

Petra i ja smo bile zauzete izrezivanjem beskiselinskih kartona za odjeljivanje slika u depou. Kartone smo rezale teko da budu malo veći od slika između kojih ćemo ih staviti.

Za to je vrijeme profesorica Sagita preslagivala velike slike koje su bile naslagane na drvene klupe u sjeveroistočnom kutu depoa. Uz rub klupa dodala je drveni istak koji sprečava da slike kliznu na pod. Uz Petrinu je pomoć klupe obložila beskiselinskom folijom (Melinex) i poliesterskom vunom (Avos); vuna također sprečava klizanje slika. Da slike više ne bi dodirivale hladni kameni zid, na naslone klupa vertikalno su pričvrstile nekoliko drvenih letvica obloženih plastičnom folijom s mjehurićima. Sada zrak može slobodno cirkulirati iza slika.

Strelice pokazuju pozicije drvenih letvica obloženih plastičnom folijom s mjehurićima. Prije preuređenja depoa, slike su bile naslonjene izravno na zid. Obratite pažnju na to da su slike sada složene naizmjence vertikalno i horizontalno, licem na lice i poleđinom na poleđinu, te da su grupirane po veličini

Budući da nam je dan počeo jako rano (ustali smo se prije 5), oko 12 i 30 smo već osjetili lagani umor. I glad. Ručak u restoranu Taverna, koji se nalazi tik uz zgradu Centra za kulturu Brač, već se pretvorio u tradiciju. Ne samo što je hrana ukusna, a porcije obilate, nego nas i vlasnik restorana, gospodin Josip Eterović, svaki put srdačno primi. Jelovnik je i ovaj put bio vrhunski: domaća riblja juha, skuše sa žara, krumpir salata i semifreddo za desert. Priznajem, nije nam bilo lako ustati se od stola i vratiti se na posao. :)

Emilija, Nives, Tina i Petra u restoranu Taverna

Vlasnik restorana, gospodin Josip Eterović, častio nas je... Pa, manje-više cijelim ručkom!

Nakon pauze, profesorica je pokazala Tini i Nives kako će podlijepiti nestabilni slikani sloj na ukrasnim okvirima. Za stabilizaciju slikanoga sloja korištena je 20-postotna otopina Plextola B 500 u vodi. Prije nanošenja konsolidanta, duž rubova ljuskica slikanog sloja kistom je trebalo nanijeti etanol. Etanol smanjuje površinsku napetost vode i omogućuje konsolidantu da brže i dublje prodre ispod slikanog sloja. Nakon nanošenja konsolidanta trebalo je sačekati nekoliko minuta i onda peglicom zapeglati  površinu preko silikoniziranog papira.

Na velikom broju ukrasnih okvira zatekli smo ovakva oštećenja

Tina i Nives podljepljuju nestabilni slikani sloj

Detalj oštećenja slikanoga sloja na jednoj slici iz depoa Galerije "B. Dešković"

Na slikama smo uočili različita oštećenja: neke su poderane ili imaju rupe, drugima se slikani sloj odvaja od nositelja zbog dugotrajne izloženosti neprikladnim mikroklimatskim uvjetima, na trećima se vide onečišćenja uzrokovana plijesnima i gljivicama... Tino Vuković nam je iz Galerije donio dvije slike koje su jako, jako oštećene. Jednoj je u donjem dijelu propalo platno, jer je bila izložena vodi. Drugoj je platno također jako oštećeno, a i ukrasni okvir bi trebalo restaurirati. Vidjeli smo da je u cijelosti preslikan, a neki su ornamenti zalijepljeni silikonom, onim koji koriste vodoinstalateri! Iz depoa smo iznijeli veliku sliku Valerija Michielija kojoj je platno poderano, a slikani sloj se ljuska. Ove smo slike odlučili pohraniti vodoravno, da spriječimo gubitak slikanoga sloja. Najprije smo za svaku sliku izrezali nešto veći komad beskiselinskog kartona – on će služiti kao "pladanj" za prenošenje. Ispod slike, unutar otvora podokvira, umetnuli smo poliestersku vunu da podupre platno i spriječi njegovo istezanje. Sve zajedno smo umotali u Melinex i pohranili na ladičar.

Što se tiče umjetnina koje se nalaze u ladičaru, profesorica Sagita je bila predložila da slike koje su se deformirale pritisnemo olovnim utezima. Kupila je petnaestak 90-gramskih utega, onih koji se koriste u ribolovu, pa smo ih omotali Melinexom i ubacili u košuljice od Tyveka. Košuljice smo sami sašili prije dolaska u Bol.


Materijali koje smo koristili za "pakiranje" utega

Mali tečaj šivanja u našoj radionici na Umjetničkoj akademiji (snimljeno tjedan dana prije odlaska u Bol)

Utege smo koristili za ravnanje umjetnina na papiru

Prije našeg dolaska, ove su umjetnine bile pritisnute težim slikama na platnu

U Splitu smo pripremili i smjernice za rukovanje umjetninama; osnovna pravila za postupanje sa slikama, skulpturama i umjetninama na papiru. Profesorica Sagita ih je postavila na ključnim mjestima u depou: na metalnu policu na kojoj su naslagane manje slike, na naslon klupe na koju su posložene skulpture, na gornju plohu ladičara... Smjernice za održavanje depoa zalijepila je na odvlaživač te pored stepenica na ulazu.

Na odvlaživač smo zalijepili smjernice za održavanje depoa

Budući da odvlaživač trenutno nije spojen na odvod, u smjernicama smo naveli da spremnik uređaja treba svakodnevno provjeravati (i prazniti) 

Na kraju radnoga dana sve smo umjetnine prekrili Melinexom; ne želimo da po njima pada prašina. Usisali smo pod, pokupili smeće, spakirali svoje materijale i sve fotografirali.

Prvotni je plan bio da se u Split vratimo trajektom koji iz Supetra polazi u 18 sati. Nekoliko sati prije planiranog polaska bilo je jasno da nećemo uspjeti obaviti sve što smo zacrtali. Iako smo bili jako umorni, željeli smo projekt privesti kraju pa smo odlučili raditi dulje i vratiti se trajektom koji iz Supetra kreće u 20 sati. Na kraju smo bili više nego zadovoljni obavljenim: razlika između onoga što smo zatekli u depou prije tri mjeseca i onoga što sada ostavljamo za sobom golema je. Nadamo se da su i naši kolege iz Galerije "Dešković" zadovoljni!


Depo: stanje prije i nakon preuređenja

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 3. dio

PIŠU Lena Bošković, Dorotea Krstić i Matea Milat
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara

Treći radni posjet depou Galerije umjetnina "B. Dešković" organiziran je 8. studenoga 2013. godine. U terenskoj nastavi sudjelovale su studentice 4. godine Nives Mijić, Tina Tomšič i studentice 2. godine Lena Bošković, Dorotea Krstić i Matea Milat. Projekt vodi docentica Sagita Mirjam Sunara.


U Supetar smo doputovali trajektom oko 7 ujutro; tamo su nas dočekale Tina i Lena i automobilima prebacile do Bola. Po dolasku u depo, profesorica Sagita nas je upoznala s projektom; objasnila nam je kakvo su stanje zatekli, što je do sada učinjeno i što još treba napraviti.

Tina i Nives su nastavile slagati slike na police, Mateu je dopalo izrezivanje kartona za odjeljivanje slika, a Lena i Dora su trebale obraditi slike zaražene gljivicama i plijesnima. Najprije su izradile Schlürfer, dodatak za usisivač koji prašinu i spore "provlači" kroz sredstvo za dezinfekciju i tamo ih zadržava. Profesorica Sagita se sjetila da su kolege s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna prije nekoliko godina na Lopudu koristili tu "napravu". Profesorica Petra Demuth joj je poslala detaljno objašnjenje i uputila je na zbornik konferencije u kojemu je objavljen sažetak njenog izlaganja "The Schlürfer: A Vacuum Technique for the Cleaning of Paintings". Osim opisa njegove primjene za čišćenje laka (!), u tekstu se nalazi i nacrt Schlürfera [1].

Postupak izrade je bio sljedeći: na poklopcu staklene posude [2] načinili smo dvije rupe. U posudu smo ulili izopropilni alkohol [3]. Kroz rupe u poklopcu provukli smo dvije gumene cijevi. Jednu smo uronili u alkohol, a drugu ljepljivom trakom pričvrstili za cijev usisavača. Na otvor cijevi usisivača prethodno smo stavili improvizirani filter (komad najlonke + pamučna blaznica).

Materijali i alati za izradu Schlürfera (koristili smo užu cijev, na slici lijevo) 

Bušenje poklopca staklenke

U staklenku smo stavili izopropilni alkohol

Gumom koja je uronjena u otopinu usisavali smo plijesni i gljivice sa zaraženih slika. Morali smo često raditi pauze, da izbjegnemo pregrijavanje usisivača. Naravno, koristili smo zaštitne maske i rukavice, a cijeli smo posao obavljali u dvorištu zgrade.


Detalj slike čiji je paspartu zaražen gljivicama i plijesnima


Uz pomoć Schlürfera očistili smo samo zaražene dijelove umjetnina; ostale smo površine otprašili kistom

Otprašene i očišćene slike vratili smo u depo. Tina i Nives su obložile sve police Melinexom i poliesterskom vunom. Profesorica Sagita je na police pričvrstila drvene letvice obložene plastičnom folijom s mjehurićima; letvice će spriječiti naslanjanje slika na zid i omogućiti cirkulaciju zraka iza njih.


Police obložene Melinexom i Avosom


Drvene letvice obložene folijom s mjehurićima

Nakon radnog jutra, dočekao nas je krasan ručak na suncem okupanoj terasi restorana Taverna. Posebno nas je oduševio desert. Glavni kuhar, vlasnik restorana, poslao nam ga je uz poruku: "Kuća časti!"


Ručak u Taverni


Savršeni semifreddo

Odmorili smo se i skupili snagu za posljednji zadatak: slaganje otprašenih slika na police. Dok je profesorica bila zabavljena preslagivanjem slika velikih formata, Tina i Nives su temeljito preuredile jedan kutak depoa. Postamenti koji su privremeno pohranjeni u depou "otputovali" su na izložbu u Split pa se iznenada oslobodilo malo prostora između metalnih polica i drvene klupe. Zahvaljujući Tini i Nives, sada svakom predmetu može lako pristupiti.


Između slika su stavljeni beskiselinski kartoni

Za naš sljedeći posjet depou  ostavljamo podljepljivanje nestabilnog slikanog sloja na ukrasnim okvirima i slikama, izradu ceduljica za označavanje predmeta, popisivanje predmeta (kustosi moraju znati gdje se što nalazi) i dokumentiranje zatečenog stanja najugroženijih umjetnina (nemamo vremena za obradu svih predmeta). Projekt će time biti priveden kraju.


Bilješke
[1] Mecklenburg, Marion et al. (ur.), New Insights into the Cleaning of Paintings: Proceedings from the Cleaning 2010 International Conference, Universidad Politécnica de Valencia and Museum Conservation Institute, Smithsonian Institution Scholarly Press, 2013., dostupno ovdje (ovaj rad se nalazi na str. 221).
[2] Kolege iz Njemačke su nas upozorili da izbjegavamo plastične posude.
[3] Može se koristiti i etilni alkohol ili smjesa etilnog alkohola i vode (30 % etanola, 70 % vode).

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 2. dio

PIŠU  Nives Mijić i Tina Tomšič
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara

Drugi radni posjet depou Galerije umjetnina "B. Dešković" organiziran je 24. listopada 2013. godine. U terenskoj nastavi sudjelovale su studentice Nives Mijić, Tina Tomšič, Emilija Vranković i Petra Baleta. 


Nestrpljivo smo iščekivali četvrtak i naš drugi posjet Galeriji umjetnina "Branislav Dešković" u Bolu. U ranim jutarnjim satima (prije šest!) sastali smo se s profesoricom Sagitom i zaputili prvim trajektom za Brač, u našu sljedeću ekspediciju. U Supetru su nas dočekale gospođa Jasna Damjanović, ravnateljica Centra za kulturu Brač, i kolegica Tina; one su bile naše vozačice, zadužene da nas sigurno dovedu do Bola.

Nakon kratkog uvodnog dogovora i podjele zadataka, prionuli smo poslu. Petra i Emilija su izradile košuljice za pohranu oštećenih umjetnina na papiru. Košuljice su izrađivale od Melinex folije uz pomoć poliesterske obostrano samoljepljive trake. Nakon toga su trebale izrezati beskiselinske kartone koje ćemo stavljati između slika na policama.

 Izrada košuljica za pohranu oštećenih umjetnina na papiru

Za to je vrijeme profesorica Sagita uvodila red u ladičar. Najprije je izvadila sve predmete i prebrisala ladice. U nekim su se ladicama nalazile slike; po svemu sudeći, koristili su ih za pristiskanje mapa s grafičkim listovima. Slike je premjestila na police, a grafike, crteže i slike na papiru vratila u ladičar pazeći da se u svakoj ladici nalaze radovi samo jednoga umjetnika; to će olakšati pretraživanje. Umjetnine istih dimenzija poredala je prema inventarnom broju, a radove različitih dimenzija po veličini. Sve je umjetnine odijelila beskiselinskim papirom.


Stanje nakon radova



Tina i Nives su nastavile s otprašivanjem slika. Nažalost, usisivač koji smo imali na raspolaganju nije imao HEPA filter pa su slike zaražene gljivicama i plijesnima otprašivale ispred zgrade; cilj je bio izbjeći (re)kontaminaciju prostora.


Zdravlje na prvom mjestu: kute, rukavice i maske koje pružaju zaštitu od finih čestica (i spora)


Slika zaražena gljivicama i plijesnima, detalj

Budući da je prostor depoa jako skučen, preslagivanje i rukovanje slikama bilo je jako teško. Na police smo ih slagali prema veličini, licem na lice, poleđinom na poleđinu. Slike između kojih je stavljen beskiselinski karton nije trebalo tako slagati, jer se ne dodiruju.


Gužva u depou

Prije vraćanja slika na police, pripremili smo materijale za njihovo oblaganje. Drvene smo površine presvukli Melinexom (drvo otpušta kiseline i druge štetne tvari), a preko Melinexa smo stavili poliestersku vunu kao meku i protukliznu podlogu.


Police obložene Melinexom i Avosom

Napokon je dostavljen odvlaživač zraka, koji nam je prijeko potreban za regulaciju relativne vlažnosti u prostoriji. Srdačni domar Centra za kulturu općine Bol priskočio je u pomoć profesorici Sagiti i promptno instalirao uređaj. Da se spremnik za vodu ne bi morao svakkodnevno prazniti, spojio ga je na odvod.

Pauzu za ručak provele smo u restoranu Taverna Riva koji se nalazi prekoputa općinskog Centra za kulturu i našeg depoa. Srdačno su nas dočekali i servirali nam ukusni topli obrok pa smo odmah rezervirali stol za slijedeći posjet Bolu.

Na kraju radnog dana, u kasnim poslijepodnevnim satima, umorni, ali zadovoljni obavljenim poslom, lagano smo krenuli prema Supetru; trebalo je uloviti trajekt za Split.

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 1. dio

UVODNA NAPOMENA: Sagita Mirjam Sunara, doc.


U okviru terenske nastave iz specijalističkog kolegija o konzerviranju i restauriranju štafelajnih slika, studentice četvrte godine Nives Mijić, Tina Tomšič, Emilija Vranković i Petra Baleta sudjeluju u projektu uređenja depoa Galerije umjetnina "Branislav Dešković" u Bolu na Braču. Projekt se realizira uz potporu Ministarstva kulture RH.

Emilija, Nives, Tina i Petra

Depo Galerije "Dešković" nalazi se u zgradi općinskog Centra za kulturu, koji je od Galerije udaljen nekoliko minuta hoda. Depo je smješten u podrumu, u prostoriji površine tridesetak metara kvadratnih. Pod i zidovi su od kamena. Nema prozora, a ventilacijski sustav se rijetko uključuje. U zraku se osjeća jak miris vlage. Prošle godine, kada sam prvi put posjetila depo, dio slika bio je naslagan na dvije velike metalne police, bez osobitog reda. Ostale su slike bile poslagane na drvene klupe. Skulpture su također bile poslagane na klupe. Nekoliko većih, odnosno težih, ležalo je na podu. Prostor iza šanka (nekoć se ovdje nalazio klub za mlade) koristio se za pohranu muzejskih publikacija.


Depo Galerije umjetnina "B. Dešković" (kolovoz 2012. godine)


Depo Galerije umjetnina "B. Dešković" (kolovoz 2012. godine)

Prije odlaska u Bol studentima sam pokazala fotografije depoa koje sam snimila prošle godine. Htjela sam ih upoznati s prostorom i objasniti im u kakvim se uvjetima umjetnine čuvaju. Studenti su trebali prepoznati uzroke propadanja umjetnina i dati svoje prijedloge za (pre)uređenje depoa.

Kako je izgledao naš prvi radni dan u Bolu, pročitajte u nastavku teksta.

Prva radna akcija

PIŠU Emilija Vranković i Nives Mijić
Dopunila i uredila: S. M. Sunara
Fotografije: S. M. Sunara


U vlažnoj podrumskoj prostoriji koja se koristi kao privremeni depo Galerije "Dešković" situacija je bila puno bolja nego što smo očekivali. Tino Vuković, bivši student naše Akademije koji u Galeriji obavlja pripravnički staž, prije našeg dolaska krenuo je čistiti i sređivati prostoriju. Slike koje se nalaze na metalnim policama posložio je prema dimenzijama, od većih prema manjim. Slagao ih je tako da budu okrenute licem na lice i naličjem na naličje. Na svaku je sliku zalijepio oznaku s inventarnim brojem, a na svaku metalnu policu papir s popisom slika koje se na njoj nalaze. Kataloge, razglednice i druge muzejske publikacije premjestio je na policu iza šanka. Mogli smo samo pohvaliti njegov rad!


Tino je uveo red u depo!


... i popisao slike koje se nalaze na svakoj polici


Ipak, umjetnine još uvijek nisu propisno složene i zaštićene od propadanja

Nakon rasprave o tome što planiramo raditi kroz ovaj projekt, odredili smo radne prioritete toga dana i podijelili se u dvije grupe. Petra i Emilija bile su zadužene za skulpture, a Tina i Nives za slike. Profesorica Sagita je koordinirala sve aktivnosti i pomagala nam kad bi nešto zapelo.


Za svaki problem koji smo identificirali u depou, predložili smo nekoliko rješenja

Najprije je trebalo usisati pod prostorije; tako je uklonjena prašina i dio prljavštine. Nakon toga smo otprašili slike koje se nalaze na drvenim klupicama ispred šanka. Prilikom vraćanja slika na klupice pazili smo da slike budu poredane prema dimenzijama i težini; uz zid smo slagali veće i teže slike, a ispred njih manje i lakše. Slagali smo ih tako da jedna prema drugoj budu okrenute licem, odnosno poleđinom, i da stoje okomito jedna na drugu. Idući ćemo put poduzeti mjere da slike udaljimo od kamenog zida.


Uklanjanje prašine sa slika 

Na velikom broju slika uočili smo oštećenja uzrokovana neprimjerenim skladištenjem. Na nekoliko ukrasnih okvira slikani sloj se odvojio od nositelja, i to baš na onoj strani koja je ležala na podu. Budući da je prostorija jako vlažna, na nekim su se slikama pojavile gljivice i plijesni. Te smo slike otprašili ispred zgrade, a nakon toga pohranili nešto dalje od ostalih umjetnina, prekrivene Melinexom. Očistit ćemo ih idući put. Za drugi posjet depou ostavljamo i podljepljivanje nestabilnog slikanog sloja.





U depou se nalazi više metalnih i gipsanih skulptura. Neke su ležale na podu ispred metalnih polica, neke su bile poslagane na obližnju drvenu klupicu, a neke na istaknuti dio zida. Sve smo skulpture najprije otprašili kistovima. Na klupu smo pričvrstili Melinex, a preko njega poliestersku vunu, da spriječimo klizanje. Na tako pripremljenu površinu poslagali smo skulpture i prekrili ih Melinexom; sada su zaštićene od prašine. Tina smo upozorili da se skulpture ne smiju dirati golim rukama.



Melinexom i poliesterskom vunom obložili smo i stol koji se nalazi ispred metalnih polica pa smo na njega poslagali ostatak skulptura. Po svaku smo cijenu željeli izbjeći da skulpture budu na podu, jer se o njih može zapeti. Osim toga, na hladnom će se podu kondenzirati vlaga.


Skulpture više ne stoje na podu. Slike na gornjoj polici složene su tako da se ukrasni okvir jedne slike naslanja na ukrasni okvir druge slike, a ne na platno

Dok smo mi bili zabavljeni čišćenjem, profesorica Sagita je osmišljavala dokumentacijski obrazac koji će nam omogućiti da brzo i lako dokumentiramo zatečeno stanje umjetnina. Slika i skulptura ima jako puno, a mi nemamo dovoljno vremena za detaljno opisivanje njihova stanja. Obrazac će nam pomoći da brzo obradimo veliki broj predmeta, jer nudi mogućnost zaokruživanja jedne ili više ponuđenih opcija. Gdje je to potrebno, mogu se unositi napomene.

Predvidjeti sve opcije – sve materijale, vrste oštećenja i sl. – nije bio nimalo lagan posao, osobito ako se uzme u obzir da dokument treba biti koncizan i pregledan.


Za vrijeme pauze obišli smo stalni postav Galerije "Dešković". S balkona palače u kojoj se Galerija nalazi puca čaroban pogled na Bol


Za naš se projekt zainteresirala i novinarka Radio Splita pa smo dali intervju za emisiju Baština

U nastavku radova izvijestit ćemo u idućem postu!