Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, deveti dan

PIŠE: Jelena Hudinčec (3. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

U tekstu se opisuje deveti i posljednji dan 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku. Ovogodišnja je radionica trajala od 6. do 14. rujna. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim smo radionicama pisali ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Zadnji dan ovogodišnje radionice osvanuo je nenadano brzo!

Naše posljednje jutro u Capragu bilo je vrlo intenzivno: trebalo je dovršiti grafičku i foto-dokumentaciju za reljef Branka Ružića Vrata i kompletirati nekoliko dokumentacijskih obrazaca koje smo popunjavali prošle godine (o tome smo pisali ovdje).

Naš se tim dijeli u dvije skupine. Prvu činimo profesorica Sagita Mirjam Sunara i ja; mi smo zadužene za dokumentaciju Ružićevih Vrata. Pripravnica Tina Tomšič i studentice Lucija Jolić i Katarina Strinić za to vrijeme obilaze skulpture iz Parka i bilježe, tj. opisuju njihovu neposrednu okolinu. Važno je naglasiti da okolina jako utječe na stanje skulptura. Oštećenja koja na njima nalazimo posljedica su djelovanja različitih štetnih čimbenika, a najčešće su kombinacija više njih (atmosferilije, neodržavanje, vandalizam, krađa itd.).





Radni dio dana završavamo prenošenjem skele u privremeno skladište. U tome nam opet pomažu gospodin Benišek iz Sisak-stana i kolega Neven Peko iz Gradskoga muzeja Sisak. U Muzeju se istoga dana otvara velika izložba o tvornici pića Segestica kojom se obilježava početak 5. Dana industrijske baštine grada Siska, pa smo veoma zahvalni ravnatelju, mr. sc. Vlatku Čakširanu, što nam je "posudio" Nevena.

Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH, dolazi pogledati rezultate našega rada i pozdraviti se s nama. Priključuje joj se Đuro Tadić, direktor Sisak-stana koji nam je ovih dana osigurao skladište za skelu.

Upoznajemo i  Damira Petrovića iz Javne vatrogasne postrojbe grada Siska; on i njegovi kolege bili su uključeni u radionicu 2013. godine.

Pune dojmova obavljamo posljednje pripreme za povratak kući.

Sjedamo u automobil i krećemo prema Zagrebu. Vožnju kratimo razgovorom o ovogodišnjoj radionici, o razlikama i prednostima u odnosu na prošla izdanja, o očekivanjima koja smo imale prije dolaska u Sisak. Dakako, i o slatkim brigama vezanim za početak nove akademske godine.

Nenadano se zaustavljamo u Petrinji: profesorica Sunara i pripravnica Tina Tomšič organizirale su nam oproštajni ručak u izletištu "Korablja Tišinić". Kakvo iznenađenje! Osim jako ukusne hrane, ovo je izletište oaza prepuna raznolikih životinja od kojih neke slobodno šeću imanjem. Ljame, koze, jeleni, klokani, prepelice, vjeverice i fazani samo su dio tog šarolikog mnoštva uvijek spremnog za 'fotkanje'. Životinje daju poseban šarm ovom mjestu koje sigurno nećemo tek tako zaboraviti.


Katarina Strinić, Lucija Jolić, Jelena Hudinčec i Tina Tomšič









Dobro raspoloženi i punih trbuha nastavljamo putovanje. Ja se iskrcavam u Zagrebu, i odatle hvatam vlak za Koprivnicu. Ostatak tima nastavlja dalje prema Splitu.

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, osmi dan

PIŠE: Lucija Jolić (1. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

U tekstu se opisuje osmi dan 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku koja je trajala od 6. do 14. rujna 2017. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim radionicama pisali smo ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Osmi dan radionice, 13. rujna 2017., počeo je radnom kavom: trebalo je detaljno razraditi plan aktivnosti, jer nam je preostalo još malo vremena u Sisku.

Profesorica Sagita Mirjam Sunara i stažistica Tina Tomšič povele su nas do skulpture Vere Fischer Cvijet. Njih su dvije već izradile fotografsku dokumentaciju i zabilježile osnovne podatke o tehnologiji izrade skulpture i njezinom zatečenom stanju.

Prije nekoliko mjeseci, prilikom izvođenja građevinskih radova na obližnjem bazenskom kompleksu, skulptura je došla u kontakt s građevinskim strojem. Skulptura je u toj priči, dakako, izvukla deblji kraj. Na temelju fotografije koja je snimljena prošle godine i vizualnog pregleda skulpture trebale smo objasniti kako su nastala oštećenja. Znali smo da je (u) skulpturu nešto udarilo, no iz kojega je pravca udar došao i pod kojim kutem, to smo trebale same utvrditi.


Skulptura Vere Fischer Cvijet: lijeva je fotografija snimljena u svibnju 2016., a desna u rujnu 2017. Fotografije su snimljene iz iste pozicije

Tu je na površinu isplivao naš detektivski instinkt. Kako bismo što vjernije rekonstruirale mogući slijed događaja, poslužile smo se papirnatom maketom koju smo same izradile. Izrada makete pomogla nam je da shvatimo kako je skulptura izrađena; od kojih je elemenata sastavljena i kako su ti elementi povezani u jednu cjelinu.


Jelena, Lucija i Katarina s maketom skulpture Cvijet

Svoje smo zaključke prezentirale profesorici Sunari i kolegici Tomšič. Naša se verzija događaja nije podudarala s njihovom, pa smo zajedno pregledali skulpturu u potrazi za fizičkim dokazima kojima bismo potkrijepili svoje hipoteze.


Oštećenje nastalo prilikom udara građevinskog stroja u skulpturu


Deformacija nastala kao posljedica udara


Na mjestu deformacije čelične trake došlo je do raspucavanje premaznih slojeva

Nedugo nakon toga na terenu nam se pridružio Marko Kopjar iz tvrtke Numikon koja je zadužena za izradu 3D skena skulpture Cvijet. Na naše oduševljenje, proces 3D skeniranja mogle smo pratiti iz prve ruke. Kolega Kopjar nam je u kratkim crtama objasnio postupak.









Nakon pauze za ručak, vratile smo se izradi grafičke dokumentacije za Ružićev reljef. Budući da smo na raspolaganju imale jednu skelu, posao je trebalo pametno raspodijeliti.

Rad smo privele kraju u kasnim poslijepodnevnim satima. Sutra nas je čekao novi, ujedno i zadnji radni dan – dan kada ćemo se pozdraviti sa Siskom, barem za ovu, 2017. godinu.

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, šesti i sedmi dan

PIŠU: Lucija Jolić (1. godina), Katarina Strinić (2. godina) i Jelena Hudinčec (3. godina)
Dopunila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

U tekstu se opisuju šesti i sedmi dan 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku koja je trajala od 6. do 14. rujna 2017. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim radionicama pisali smo ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



Naša pustolovina započinje dolaskom na Autobusni kolodvor Sisak u ponedjeljak 11. rujna u poslijepodnevnim satima. Tamo su nas dočekale profesorica Sagita Mirjam Sunara, voditeljica radionice, i kolegica Tina Tomšič koja stažira na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, i koja u ovom projektu sudjeluje od 2012. godine. Tina je magistrirala na temi vezanoj za Park skulptura (vidi ovdje).

Nakon ručka su nas došli pozdraviti Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku Ministarstva kulture RH, i Neven Peko, restaurator Gradskoga muzeja Sisak. Neven je iz Rijeke, studirao je u Dubrovniku, a Sisak je prvi put posjetio u okviru jedne od radionica u Parku skulptura. U Gradskome muzeju Sisak najprije je stažirao, a onda dobio zaposlenje.

Sljedeća nam je destinacija bio Park skulptura u Capragu, naselju koje se nalazi tik uz ugaslu Željezaru Sisak. U tvornički se krug ne može ući bez prethodne najave, pa je obilazak obuhvatio samo skulpture koje se nalaze na javnim površinama. Kod  skulpture Josipa Diminića Objekt II, koja je restaurirana u okviru treće radionice, zatekli smo nesvakidašnji prizor: u skulpturu se netko uselio.(!) Uvjereni smo da umjetnik nije mogao ni slutiti da će njegovo djelo jednom postati nečiji dom, odnosno prenoćište.

Skulptura Josipa Diminića Objekt II

U skulpturi smo zatekli madrac i nečije osobne stvari

Obilazak smo završili na trgu ispod zgrade u kojoj se nalazi capraška knjižnica. Tu je postavljeno nekoliko skulptura koje su nastale u Željezarinoj likovnoj koloniji. Najistaknutije mjesto zauzima reljef Vrata autora Branka Ružića iz 1984. godine.

Prije odlaska u apartman, zasladile smo se porcijom palačinki u restoranu Trica.

U rano jutro narednoga dana ponovno smo se našle pred Ružićevim Vratima. Profesorica Sunara dala nam je zadatak: trebale smo pregledati reljef i osmisliti sustav grafičkog dokumentiranja zatečenog stanja, odnosno način na koji ćemo na tehničkim nacrtima zabilježiti sve promjene koje na reljefu vidimo.





Kiša nas tjera s trga u privremeni "ured": ljubazni vlasnik Trice stavio nam je na raspolaganje cijelu jednu prostoriju u svom restoranu.



Analizom smo došle do zaključka da se sve promjene na Ružićevu reljefu mogu podijeliti u dvije kategorije: oštećenja (promjene koje se odnose na gradbene materijale) i onečišćenja. U prvu smo kategoriju svrstale koroziju (nju smo, pak, podijelile na ljuštenje, raslojavanje i potklobučenje), ogrebotine i rezove,  te djelomični i potpuni gubitak materijala. U drugu smo kategoriju svrstale grafite, biološki obraštaj, cjedine od korozije i organske produkte (fekalije). Iz takve je podjele proizašao i naš koncept grafičkog prikazivanja zatečenoga stanja. Za svaku vrstu oštećenja i onečišćenja osmislile smo poseban način označavanja, tj. boju i liniju odgovarajućeg smjera.

 

I baš kad smo pomislile kako smo zadatak uspješno riješile, profesorica Sunara nam je odlučila otežati posao: tražila je da osmislimo sustav grafičkog dokumentiranja zatečenog stanja koji omogućuje da se sav posao obavi na istom tehničkom nacrtu. Sada je trebalo izmijeniti način označavanja oštećenja i onečišćenja. Bila je to prava gimnastika za mozak!

Dok smo se mi bavile grafičkom dokumentacijom, profesorica Sunara i Tina Tomšič asistirale su ekipi Gradskoga muzeja Sisak koja je sastavljala pokretnu skelu za radove na Ružićevu reljefu. Reljef je visok gotovo četiri metra, pa bez skele ne bismo mogli pristupiti najgornjim reljefnim poljima.


Ekipa Gradskoga muzeja Sisak nakon uspješno obavljenog posla

Kad je skela bila postavljena, mogle smo se posvetiti mapiranju oštećenja i onečišćenja. Fokusirale smo se samo na poleđinu reljefa, jer je kod tehničkih nacrta njegove prednje strane bilo određenih nepravilnosti. Uz mapiranje, morale smo korigirati i tehničke nacrte.


Korigirani tehnički nacrt jednog od reljefnih polja. Korekcije su označene crvenom bojom 

Naš je rad pobudilo zanimanje Siščana. Profesorica je strpljivo odgovarala na pitanja radoznalih prolaznika. Nije li znanje najveće bogatstvo?!

Radni je dan završio u kasnim poslijepodnevnim satima. Prije odlaska u apartman trebalo je skloniti skelu. Đuro Tadić, direktor tvrtke Sisak stan, ljubazno nam je dao na korištenje jedan prostor blizu trga. Nošenje skele velikodušno smo prepustile kolegi Nevenu Peki i dragom gospodinu Ivici Benišeku, djelatniku Sisak stana.

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, prvih pet dana

TEKST: Tina Tomšič, mag. konz.-rest.
Uvodna napomena: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

U tekstu se izvještava o prvih pet dana 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku, koja je trajala od 6. do 14. rujna 2017. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim radionicama pisali smo ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)



UVODNA NAPOMENA
Sagita Mirjam Sunara

Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" trajala je od 6. do 14. rujna 2017. Program radionice prvotno je predviđao samo rad na velikom obojenom reljefu Vrata autora Branka Ružića; istraživanje povijesti skulpture i grafičko dokumentiranje postojećeg stanja. Radovi su, međutim, obuhvatili i obojenu skulpturu Cvijet autorice Vere Fischer koja je stradala za vrijeme preuređenja bazenskoga kompleksa u Capragu. Prema dojavi jednog građanina, skulpturu je "zakačio" građevinski stroj. Za oštećenu je skulpturu trebalo izraditi konzervatorsko-restauratorski elaborat.

Reljef Branka Ružića Vrata iz Parka skulptura Željezare Sisak u Sisku

Skulptura Vere Fischer Cvijet, stanje u svibnju 2016.

Skulptura Cvijet, stanje u rujnu 2017.

Izradu elaborata za skulpturu Cvijet financira Grad Sisak. Radove na Ružićevu reljefu financirali su Ministarstvo kulture RH kroz Program muzejsko-galerijske djelatnosti za 2017. godinu i Sisačko-moslavačka županija kroz Program javnih potreba u kulturi za 2017. godinu.

Budžet za radove na Ružićevu reljefu bio je nešto skromniji od predviđenog, pa smo morali reducirati opseg posla (bila je planirana i demontaža reljefa te provođenje pokusnih radova na jednom reljefnom polju). Jednako smo tako morali zamoliti kolege iz Gettyjeva instituta za konzervaciju-restauraciju da odgode svoj posjet Sisku za iduću godinu. Ta će ustanova osigurati analitičku podršku za zahvat na Ružićevim Vratima i sudjelovati u izradi prijedloga konzervatorsko-restauratorskog zahvata, sve u sklopu istraživačkog projekta Outdoor Sculpture. Zahvalna sam kolegama dr. sc. Rachel Rivenc i dr. sc. Tomu Learneru što su prihvatili moj poziv na suradnju.

U ovogodišnjoj je radionici sudjelovalo troje studenata konzervacije-restauracije: Lucija Jolić (1. godina), Katarina Strinić (2. godina ) i Jelena Hudinčec (3. godina), koja je i prošle godine boravila u Sisku. Moja desna ruka bila je Tina Tomšič, magistra konzervacije-restauracije koja stažira na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Stručni nam je suradnik Jelena Tomasović Grbić, licencirana konzervatorica-restauratorica za metal koja je diplomu stekla na splitskoj Akademiji. Jelena vodi tvrtku Kvinar koja je specijalizirana za konzervatorsko-restauratorske radove.


O RADIONICI
Tina Tomič

Šesta konzervatorska-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku započela je u Slavonskom Brodu. Prof. Sunara i ja tamo smo se sastale s Romanom Tekić, kustosicom Galerije Ružić. Znale smo da je u Galeriji izložen Ružićev drveni reljef Crna vrata iz 1982. godine. Taj reljef veoma nalikuje obojenom metalnom reljefu Vrata koji je Ružić 1984. godine izradio u Sisku (imaju pet identičnih polja).


Kustosica Romana Tekić ispred Ružićeva drvenog reljefa Crna vrata iz 1982. godine

Crna vrata su manjih dimenzija od sisačkoga reljefa. Na poleđini svakog reljefnog polja nalaze se dvije metalne kuke pomoću kojih se drvena ploča vješa na nosivu konstrukciju. Ružić je na metalnom okviru bijelom bojom napisao koja strana ide naprijed. Pitanje koje nas je morilo bilo je: slijede li reljefna polja određeni raspored? Bunilo nas je, naime, što polja na sisačkom i brodskom reljefu nisu identično postavljena (jedno je polje postavljeno drugačije, o čemu smo već pisali).

Gđa. Tekić nam je pokazala još nekoliko Ružićevih radova slične tematike iz fundusa Galerije: brončana Vrata iz 1988., Paletu od obojenog papier-mâchéa iz 1989. i Vrata zemljana iz 1994. godine. Poklonila nam je i Ružićevu monografiju koju je napisao Mladen Pejaković. U toj smo knjizi pronašli još nekoliko radova iz serije Vrata. Našoj je arhivi donirala i publikaciju Galerija Ružić i suvremenici te kataloge dviju Ružićevih izložbi koje su nas zanimale. Ti će nam materijali biti od velike koristi u daljnjem istraživanju.


Detalj Ružićeva sisačkog reljefa (obojeni čelik)


Detalj Crnih vrata iz Galerije Ružić (drvo)


Detalj Vrata zemljanih iz Galerije Ružić (terakota)


Detalj Palete iz Galerije Ružić (obojeni papir)

Jako nas je zanimala obrada materijala s kojima je Ružić radio. Drvo je nerijetko palio kako bi dobio tamnu, crno-smeđu boju. Broncu je, pak, patinirao. Iz toga bi se moglo zaključiti da je Ružić htio da njegova Vrata u Sisku budu crne boje, kakvu imaju danas, i da boja ne bude sjajna. Priča s bojenjem skulptura iz Parka skulptura Željezare Sisak vrlo je zanimljiva. Kroz razgovore s umjetnicima utvrdili smo, naime, da su neke skulpture obojene nakon odlaska umjetnika iz Kolonije, i to ne u skladu s umjetnikovim uputama. Uvijek se zato moramo zapitati je li skulptura izvorno trebala biti obojena i, ako jest, u koju boju.

Iz Slavonskoga Broda zaputile smo se u Zagreb: tamo smo trebale istražiti gradivo o Branku Ružiću i Veri Fischer u Muzeju suvremene umjetnosti te intervjuirati Branku Hlevnjak, kustosicu koja je blisko surađivala s Verom Fischer, i Rajku Zlatarić, Ružićevu kćer.

U knjižnici Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu dočekala nas je ljubazna knjižničarka Zrinka Ivković. Pripremila nam je publikacije o Branku Ružiću i Veri Fischer i njihove dosjee. U dosjeima se nalaze isječci iz novina, katalozi izložbi i dr. Ta je građa iznjedrila neke korisne informacije, ali i otvorila nova pitanja. Pronašle smo, primjerice, fotografiju Fischerine skulpture Cvijet zahvaljujući kojoj znamo dimenzije njezine metalne baze. Ta informacija ima veliku praktičnu vrijednost, jer pomaže odrediti koliko će složena biti demontaža skulpture. Metalna je baza, naime, usiderna u betonski postament.






Crno-bijela fotografija skulpture Vere Fischer Cvijet objavljena u u katalogu izložbe "Vera Fischer : Autobiografska izložba". U donjem desnom kutu vidi se polegnuta skulptura Milene Lah Oblik.

Na spomenutoj se fotografiji iza Fischerine skulpture Cvijet vidi skulptura Milene Lah Oblik (i o njoj smo već pisali). Ta je skulptura izrađena 1973. godine. Ni jedna ni druga skulptura nisu obojene. Fotografija je, dakle, snimljena nedugo nakon njihova nastanka. Vera Fischer je 1973. godine prvi put sudjelovala u Željezarinoj likovnoj koloniji. Uvriježilo se mišljenje da je Cvijet nastao u okviru njezinog drugog boravka u Koloniji, 1980. godine, no ta je tvrdnja sada dovedena u pitanje.

Nakon posjeta knjižnici, otišle smo antikvarijat i tamo kupile nekoliko publikacija o umjetnicima čiji rad istražujemo.

Razgovor s Brankom Hlevnjak, koja je bila velika prijateljica Vere Fischer, otkrio nam je mnogo detalja iz privatnog života umjetnice. Mnogo smo toga doznale i o njezinom likovnom stvaralaštvu. Kroz razgovor smo se još više povezale s tom umjetnicom i njezinim skulpturama o kojima danas brinemo.


Branka Hlevnjak poklonila nam je svoju knjigu Vera Fischer : Od pop-arta do misionarstva

Tijekom razgovora nam se pridružila Jadranka Fatur, supruga Ratka Petrića koji je također sudjelovao u Željezarinoj likovnoj koloniji. U Sisku se nalaze dvije Petrićeve skulpture, Čovjek stroj i Užarena planeta. Gđa Fatur nam je ostavila svoju posjetnicu, pa ćemo je kontaktirati kada budemo istraživali Petrićeve radove.

U Zagrebu smo se sastale i s Rajkom Zlatarić, kćeri Branka Ružića, koja nas je srdačno ugostila u svome domu i spremno odgovarala na sva naša pitanja. Kazala nam je da je rad u Koloniji likovnih umjetnika "Željezara Sisak" njezinom ocu bio velik izazov, jer nikada nije radio sa čelikom, i u tako velikoj dimenziji. Suradnja s bravarima i variocima bila mu je osobito izazovna jer je, prema riječima gđe Zlatarić, trebao biti krojač, a krojač nije.

Gđa Zlatarić smatra da bi reljef u Sisku trebalo drugačije prezentirati. Prema njezinu mišljenju – a treba kazati da ona dobro poznaje očevu estetiku – reljef bi trebao biti postavljen tako da se pozadina iza njega ne vidi; po mogućnosti na zidu, da aludira na prava vrata.

Među radovima iz obiteljske zbirke Branka Ružića pronašle smo nekoliko gipsanih reljefa na kojima se ponavljaju motivi sa sisačkog reljefa. U obiteljskoj se zbirci nalazi i reljef Vrata u boji iz 1988. godine (obojeno drvo), pa smo i to pogledale.


Rajka Zlatarić, kći Branka Ružića, srdačno nas je ugostila u svome domu


Iz Zagreba smo otputovale u Sisak. U ponedjeljak 11. rujna tamo su nam se pridružile studentice konzervacije-restauracije Lucija Jolić, Katarina Strinić i Jelena Hudinčec. Provele smo ih po Parku skulptura, a onda se ponovno uputile u Zagreb, gdje smo trebale preuzeti tehničke nacrte Ružićeva reljefa koji će nam služiti kao podloga za mapiranje oštećenja i onečišćenja.

14. Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan treći

PIŠE Ana-Marija Lučić (2. godina)
Ispravila i dopunila: doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara
Fotografije i njihovi opisi: S. M. Sunara


Treći dan 14. Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije bio je rezerviran za predavanja slovenskih studenata. Prvo predavanje održale su Petra Bohic i Helena Pucelj Krajnc na temu konzerviranja-restauriranja predmeta iz kuće Jože Plečnika (1872. – 1957.), čuvenog slovenskog arhitekta. U izlaganju su objasnile s kojim su se problemima susrele – od valorizacije predmeta do njihove prezentacije u prostoru – i koja su rješenja osmislile.


Petra Bohic i Helena Pucelj Krajnc

Drugo predavanje održala je Ana Oblak koja je govorila o slici Ecce homo baroknoga slikara Leopolda Layera (1752. – 1828.). Osobitu pažnju posvetila je problematici čišćenja osjetljivih dijelova slike (onih rađenih crvenom bojom, odnosno s cinoberom) i strukturnoj sanaciji tekstilnoga nositelja.


Ana Oblak


Materijale za čišćenje trebalo je prilagoditi osjetljivosti bojanoga sloja


U fazi rekonstruiranja nedostajuće preparacije korišten je silikonski odljev izvorne površine. Više o toj tehnici zapunjavanja oštećenja slikanoga sloja možete doznati u blogočlanku "Radionica o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja" (autorica: S. M. Sunara)


Materijali za podslikavanje, lakiranje i retuširanje

Zadnje predavanje održala je Barbara Dragan. Barbara je prezentirala svoj magistarski stručni rad o konsolidaciji karbonatnih stijena metodom biomineralizacije. Postupak je to u kojemu mikrobi proizvode kalcij karbonat u sklopu svojih osnovnih metaboličkih aktivnosti. Mogućnosti primjene ove metode u zaštiti i očuvanju kulturne baštine još uvijek se istražuju, ali rezultati djeluju obećavajuće. Ovo mi se predavanje najviše svidjelo, jer se bavi temom koja je relativno nova u konzervaciji-restauraciji kamena, a ima velik potencijal. Tema karbonatne mineralizacije već duže vrijeme pobuđuje moj interes, a na konferenciji sam mogla iz prve ruke čuti o dobrim i lošim stranama te metode.


Barbara Dragan


Četiri faze postupka konsolidacije karbonatnih stijena metodom biomineralizacije

Kad smo već kod favorita, moram kazati da mi se od postera najviše svidio onaj Anezke Jadlovske iz Paradubica (Češka Republika) o konzerviranju-restauriranju knjige Georgica Curiosa iz 1716. godine. S problematikom očuvanja knjižne građe na studiju se nisam imala priliku susresti, jer u Splitu ne postoji specijalizacija za konzerviranje-restauriranje papira. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kako se konzerviraju i restauriraju tako osjetljivi materijali. Anezkin poster možete pogledati ovdje.

Nakon predavanja Barbare Dragan uslijedila je pauza. Ispunjene glasačke listiće trebalo je ubaciti  u za to predviđene kutije. Vrijeme do proglašenja dobitnika Nagrade "Zvonimir Wyroubal" i zatvaranja konferencije kratili smo ispred postera ili u konzervatorsko-restauratorskim radionicama gdje su nas, kao i prvoga dana, čekali nastavnici i studenti Odjela za umjetnost i restauraciju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu spremni da nam pokažu umjetnine na kojima trenutno rade.

Nagrada "Zvonimir Wyroubal" dodjeljuje se u tri kategorije: za najbolje usmeno izlaganje, najbolju PowerPoint prezentaciju i najbolji poster. O dobitniku odlučuje publika, odnosno sudionici konferencije. Ovogodišnjim je dobitnicima pripala plaketa koju je izradio akademski kipar Alem Korkut, inače profesor na zagrebačkoj Akademiji. Dobili su i vrijednu stručnu literaturu – donaciju izdavačke kuće Archetype Publications iz Londona.


Plakete je izradio Alem Korkut, akademski kipar i profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti


Direktor izdavačke kuće Archetype Publications, g. James Black, dobio je vrijedan poklon – publikaciju Školske knjige


O dobitnicima nagrade "Zvonimir Wyroubal" odlučivala je publika

Nagrada za najbolje usmeno izlaganje dodijeljena je Katarini Milosavljević za predavanje o konzerviranju-restauriranju kamenog nadgrobnog spomenika s arheološkog lokaliteta Krstača. Nagrada za najbolju PowerPoint prezentaciju pripala je Paulini Kralka za istraživanje i konzerviranje-restauriranje pet lutaka iz Nacionalnog etnografskog muzeja u Varšavi. Nagrada za najbolji poster uručena je Ani Štimac za poster o konzervatorsko-restauratorskim radovima na ikoni Raspeće sa svecima. Nakon dodjele nagrada slijedilo je grupno fotografiranje i rastanak od kolega uz tople pozdrave.

Nagrađene studentice: Paulina Kralka, Katarina Milosavljević i Ana Štimac

Svojim bih kolegama svakako preporučila da sudjeluju na godišnjoj konferenciji studija konzervacije-restauracije. Za većinu nas ta je konferencija jedina prilika da upoznamo kolege s drugih ustanova i da s njima porazgovaramo, bilo o problemima struke, razlikama između studijskih programa ili da si jednostavno udijelimo koji savjet. Iskustvo sudjelovanja na konferenciji jedinstveno je i pomaže unaprijediti kvalitetu našega rada. Prava je šteta da se takva vrijedna prilika ne iskoristi!


Studentice Umjetničke akademije u Splitu: Matea Milat, Ana-Marija Lučić, Leonarda Miletić i Marija Curić