TEKST: Tina Tomšič, mag. konz.-rest.
Uvodna napomena: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara
U tekstu se izvještava o prvih pet dana 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku, koja je trajala od 6. do 14. rujna 2017. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim radionicama pisali smo ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)
UVODNA NAPOMENA
Sagita Mirjam Sunara
Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" trajala je od 6. do 14. rujna 2017. Program radionice prvotno je predviđao samo rad na velikom obojenom reljefu Vrata autora Branka Ružića; istraživanje povijesti skulpture i grafičko dokumentiranje postojećeg stanja. Radovi su, međutim, obuhvatili i obojenu skulpturu Cvijet autorice Vere Fischer koja je stradala za vrijeme preuređenja bazenskoga kompleksa u Capragu. Prema dojavi jednog građanina, skulpturu je "zakačio" građevinski stroj. Za oštećenu je skulpturu trebalo izraditi konzervatorsko-restauratorski elaborat.
Izradu elaborata za skulpturu Cvijet financira Grad Sisak. Radove na Ružićevu reljefu financirali su Ministarstvo kulture RH kroz Program muzejsko-galerijske djelatnosti za 2017. godinu i Sisačko-moslavačka županija kroz Program javnih potreba u kulturi za 2017. godinu.
Budžet za radove na Ružićevu reljefu bio je nešto skromniji od predviđenog, pa smo morali reducirati opseg posla (bila je planirana i demontaža reljefa te provođenje pokusnih radova na jednom reljefnom polju). Jednako smo tako morali zamoliti kolege iz Gettyjeva instituta za konzervaciju-restauraciju da odgode svoj posjet Sisku za iduću godinu. Ta će ustanova osigurati analitičku podršku za zahvat na Ružićevim Vratima i sudjelovati u izradi prijedloga konzervatorsko-restauratorskog zahvata, sve u sklopu istraživačkog projekta Outdoor Sculpture. Zahvalna sam kolegama dr. sc. Rachel Rivenc i dr. sc. Tomu Learneru što su prihvatili moj poziv na suradnju.
U ovogodišnjoj je radionici sudjelovalo troje studenata konzervacije-restauracije: Lucija Jolić (1. godina), Katarina Strinić (2. godina ) i Jelena Hudinčec (3. godina), koja je i prošle godine boravila u Sisku. Moja desna ruka bila je Tina Tomšič, magistra konzervacije-restauracije koja stažira na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Stručni nam je suradnik Jelena Tomasović Grbić, licencirana konzervatorica-restauratorica za metal koja je diplomu stekla na splitskoj Akademiji. Jelena vodi tvrtku Kvinar koja je specijalizirana za konzervatorsko-restauratorske radove.
O RADIONICI
Tina Tomič
Šesta konzervatorska-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku započela je u Slavonskom Brodu. Prof. Sunara i ja tamo smo se sastale s Romanom Tekić, kustosicom Galerije Ružić. Znale smo da je u Galeriji izložen Ružićev drveni reljef Crna vrata iz 1982. godine. Taj reljef veoma nalikuje obojenom metalnom reljefu Vrata koji je Ružić 1984. godine izradio u Sisku (imaju pet identičnih polja).
Kustosica Romana Tekić ispred Ružićeva drvenog reljefa Crna vrata iz 1982. godine
Crna vrata su manjih dimenzija od sisačkoga reljefa. Na poleđini svakog reljefnog polja nalaze se dvije metalne kuke pomoću kojih se drvena ploča vješa na nosivu konstrukciju. Ružić je na metalnom okviru bijelom bojom napisao koja strana ide naprijed. Pitanje koje nas je morilo bilo je: slijede li reljefna polja određeni raspored? Bunilo nas je, naime, što polja na sisačkom i brodskom reljefu nisu identično postavljena (jedno je polje postavljeno drugačije, o čemu smo već pisali).
Gđa. Tekić nam je pokazala još nekoliko Ružićevih radova slične tematike iz fundusa Galerije: brončana Vrata iz 1988., Paletu od obojenog papier-mâchéa iz 1989. i Vrata zemljana iz 1994. godine. Poklonila nam je i Ružićevu monografiju koju je napisao Mladen Pejaković. U toj smo knjizi pronašli još nekoliko radova iz serije Vrata. Našoj je arhivi donirala i publikaciju Galerija Ružić i suvremenici te kataloge dviju Ružićevih izložbi koje su nas zanimale. Ti će nam materijali biti od velike koristi u daljnjem istraživanju.
Detalj Ružićeva sisačkog reljefa (obojeni čelik)
Detalj Crnih vrata iz Galerije Ružić (drvo)
Detalj Vrata zemljanih iz Galerije Ružić (terakota)
Detalj Palete iz Galerije Ružić (obojeni papir)
Jako nas je zanimala obrada materijala s kojima je Ružić radio. Drvo je nerijetko palio kako bi dobio tamnu, crno-smeđu boju. Broncu je, pak, patinirao. Iz toga bi se moglo zaključiti da je Ružić htio da njegova Vrata u Sisku budu crne boje, kakvu imaju danas, i da boja ne bude sjajna. Priča s bojenjem skulptura iz Parka skulptura Željezare Sisak vrlo je zanimljiva. Kroz razgovore s umjetnicima utvrdili smo, naime, da su neke skulpture obojene nakon odlaska umjetnika iz Kolonije, i to ne u skladu s umjetnikovim uputama. Uvijek se zato moramo zapitati je li skulptura izvorno trebala biti obojena i, ako jest, u koju boju.
Iz Slavonskoga Broda zaputile smo se u Zagreb: tamo smo trebale istražiti gradivo o Branku Ružiću i Veri Fischer u Muzeju suvremene umjetnosti te intervjuirati Branku Hlevnjak, kustosicu koja je blisko surađivala s Verom Fischer, i Rajku Zlatarić, Ružićevu kćer.
U knjižnici Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu dočekala nas je ljubazna knjižničarka Zrinka Ivković. Pripremila nam je publikacije o Branku Ružiću i Veri Fischer i njihove dosjee. U dosjeima se nalaze isječci iz novina, katalozi izložbi i dr. Ta je građa iznjedrila neke korisne informacije, ali i otvorila nova pitanja. Pronašle smo, primjerice, fotografiju Fischerine skulpture Cvijet zahvaljujući kojoj znamo dimenzije njezine metalne baze. Ta informacija ima veliku praktičnu vrijednost, jer pomaže odrediti koliko će složena biti demontaža skulpture. Metalna je baza, naime, usiderna u betonski postament.
Crno-bijela fotografija skulpture Vere Fischer Cvijet objavljena u u katalogu izložbe "Vera Fischer : Autobiografska izložba". U donjem desnom kutu vidi se polegnuta skulptura Milene Lah Oblik.
Na spomenutoj se fotografiji iza Fischerine skulpture Cvijet vidi skulptura Milene Lah Oblik (i o njoj smo već pisali). Ta je skulptura izrađena 1973. godine. Ni jedna ni druga skulptura nisu obojene. Fotografija je, dakle, snimljena nedugo nakon njihova nastanka. Vera Fischer je 1973. godine prvi put sudjelovala u Željezarinoj likovnoj koloniji. Uvriježilo se mišljenje da je Cvijet nastao u okviru njezinog drugog boravka u Koloniji, 1980. godine, no ta je tvrdnja sada dovedena u pitanje.
Nakon posjeta knjižnici, otišle smo antikvarijat i tamo kupile nekoliko publikacija o umjetnicima čiji rad istražujemo.
Razgovor s Brankom Hlevnjak, koja je bila velika prijateljica Vere Fischer, otkrio nam je mnogo detalja iz privatnog života umjetnice. Mnogo smo toga doznale i o njezinom likovnom stvaralaštvu. Kroz razgovor smo se još više povezale s tom umjetnicom i njezinim skulpturama o kojima danas brinemo.
Branka Hlevnjak poklonila nam je svoju knjigu Vera Fischer : Od pop-arta do misionarstva
Tijekom razgovora nam se pridružila Jadranka Fatur, supruga Ratka Petrića koji je također sudjelovao u Željezarinoj likovnoj koloniji. U Sisku se nalaze dvije Petrićeve skulpture, Čovjek stroj i Užarena planeta. Gđa Fatur nam je ostavila svoju posjetnicu, pa ćemo je kontaktirati kada budemo istraživali Petrićeve radove.
U Zagrebu smo se sastale i s Rajkom Zlatarić, kćeri Branka Ružića, koja nas je srdačno ugostila u svome domu i spremno odgovarala na sva naša pitanja. Kazala nam je da je rad u Koloniji likovnih umjetnika "Željezara Sisak" njezinom ocu bio velik izazov, jer nikada nije radio sa čelikom, i u tako velikoj dimenziji. Suradnja s bravarima i variocima bila mu je osobito izazovna jer je, prema riječima gđe Zlatarić, trebao biti krojač, a krojač nije.
Gđa Zlatarić smatra da bi reljef u Sisku trebalo drugačije prezentirati. Prema njezinu mišljenju – a treba kazati da ona dobro poznaje očevu estetiku – reljef bi trebao biti postavljen tako da se pozadina iza njega ne vidi; po mogućnosti na zidu, da aludira na prava vrata.
Među radovima iz obiteljske zbirke Branka Ružića pronašle smo nekoliko gipsanih reljefa na kojima se ponavljaju motivi sa sisačkog reljefa. U obiteljskoj se zbirci nalazi i reljef Vrata u boji iz 1988. godine (obojeno drvo), pa smo i to pogledale.
Rajka Zlatarić, kći Branka Ružića, srdačno nas je ugostila u svome domu
Iz Zagreba smo otputovale u Sisak. U ponedjeljak 11. rujna tamo su nam se pridružile studentice konzervacije-restauracije Lucija Jolić, Katarina Strinić i Jelena Hudinčec. Provele smo ih po Parku skulptura, a onda se ponovno uputile u Zagreb, gdje smo trebale preuzeti tehničke nacrte Ružićeva reljefa koji će nam služiti kao podloga za mapiranje oštećenja i onečišćenja.
Uvodna napomena: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara
U tekstu se izvještava o prvih pet dana 6. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura Željezare Sisak u Sisku, koja je trajala od 6. do 14. rujna 2017. Konzervatorsko-restauratorske radionice u sisačkome Parku skulptura održavaju se svake godine. O prethodnim radionicama pisali smo ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)
UVODNA NAPOMENA
Sagita Mirjam Sunara
Šesta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" trajala je od 6. do 14. rujna 2017. Program radionice prvotno je predviđao samo rad na velikom obojenom reljefu Vrata autora Branka Ružića; istraživanje povijesti skulpture i grafičko dokumentiranje postojećeg stanja. Radovi su, međutim, obuhvatili i obojenu skulpturu Cvijet autorice Vere Fischer koja je stradala za vrijeme preuređenja bazenskoga kompleksa u Capragu. Prema dojavi jednog građanina, skulpturu je "zakačio" građevinski stroj. Za oštećenu je skulpturu trebalo izraditi konzervatorsko-restauratorski elaborat.
Reljef Branka Ružića Vrata iz Parka skulptura Željezare Sisak u Sisku
Skulptura Vere Fischer Cvijet, stanje u svibnju 2016.
Skulptura Cvijet, stanje u rujnu 2017.
Izradu elaborata za skulpturu Cvijet financira Grad Sisak. Radove na Ružićevu reljefu financirali su Ministarstvo kulture RH kroz Program muzejsko-galerijske djelatnosti za 2017. godinu i Sisačko-moslavačka županija kroz Program javnih potreba u kulturi za 2017. godinu.
Budžet za radove na Ružićevu reljefu bio je nešto skromniji od predviđenog, pa smo morali reducirati opseg posla (bila je planirana i demontaža reljefa te provođenje pokusnih radova na jednom reljefnom polju). Jednako smo tako morali zamoliti kolege iz Gettyjeva instituta za konzervaciju-restauraciju da odgode svoj posjet Sisku za iduću godinu. Ta će ustanova osigurati analitičku podršku za zahvat na Ružićevim Vratima i sudjelovati u izradi prijedloga konzervatorsko-restauratorskog zahvata, sve u sklopu istraživačkog projekta Outdoor Sculpture. Zahvalna sam kolegama dr. sc. Rachel Rivenc i dr. sc. Tomu Learneru što su prihvatili moj poziv na suradnju.
U ovogodišnjoj je radionici sudjelovalo troje studenata konzervacije-restauracije: Lucija Jolić (1. godina), Katarina Strinić (2. godina ) i Jelena Hudinčec (3. godina), koja je i prošle godine boravila u Sisku. Moja desna ruka bila je Tina Tomšič, magistra konzervacije-restauracije koja stažira na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Stručni nam je suradnik Jelena Tomasović Grbić, licencirana konzervatorica-restauratorica za metal koja je diplomu stekla na splitskoj Akademiji. Jelena vodi tvrtku Kvinar koja je specijalizirana za konzervatorsko-restauratorske radove.
O RADIONICI
Tina Tomič
Šesta konzervatorska-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku započela je u Slavonskom Brodu. Prof. Sunara i ja tamo smo se sastale s Romanom Tekić, kustosicom Galerije Ružić. Znale smo da je u Galeriji izložen Ružićev drveni reljef Crna vrata iz 1982. godine. Taj reljef veoma nalikuje obojenom metalnom reljefu Vrata koji je Ružić 1984. godine izradio u Sisku (imaju pet identičnih polja).
Kustosica Romana Tekić ispred Ružićeva drvenog reljefa Crna vrata iz 1982. godine
Crna vrata su manjih dimenzija od sisačkoga reljefa. Na poleđini svakog reljefnog polja nalaze se dvije metalne kuke pomoću kojih se drvena ploča vješa na nosivu konstrukciju. Ružić je na metalnom okviru bijelom bojom napisao koja strana ide naprijed. Pitanje koje nas je morilo bilo je: slijede li reljefna polja određeni raspored? Bunilo nas je, naime, što polja na sisačkom i brodskom reljefu nisu identično postavljena (jedno je polje postavljeno drugačije, o čemu smo već pisali).
Gđa. Tekić nam je pokazala još nekoliko Ružićevih radova slične tematike iz fundusa Galerije: brončana Vrata iz 1988., Paletu od obojenog papier-mâchéa iz 1989. i Vrata zemljana iz 1994. godine. Poklonila nam je i Ružićevu monografiju koju je napisao Mladen Pejaković. U toj smo knjizi pronašli još nekoliko radova iz serije Vrata. Našoj je arhivi donirala i publikaciju Galerija Ružić i suvremenici te kataloge dviju Ružićevih izložbi koje su nas zanimale. Ti će nam materijali biti od velike koristi u daljnjem istraživanju.
Detalj Ružićeva sisačkog reljefa (obojeni čelik)
Detalj Crnih vrata iz Galerije Ružić (drvo)
Detalj Vrata zemljanih iz Galerije Ružić (terakota)
Detalj Palete iz Galerije Ružić (obojeni papir)
Jako nas je zanimala obrada materijala s kojima je Ružić radio. Drvo je nerijetko palio kako bi dobio tamnu, crno-smeđu boju. Broncu je, pak, patinirao. Iz toga bi se moglo zaključiti da je Ružić htio da njegova Vrata u Sisku budu crne boje, kakvu imaju danas, i da boja ne bude sjajna. Priča s bojenjem skulptura iz Parka skulptura Željezare Sisak vrlo je zanimljiva. Kroz razgovore s umjetnicima utvrdili smo, naime, da su neke skulpture obojene nakon odlaska umjetnika iz Kolonije, i to ne u skladu s umjetnikovim uputama. Uvijek se zato moramo zapitati je li skulptura izvorno trebala biti obojena i, ako jest, u koju boju.
Iz Slavonskoga Broda zaputile smo se u Zagreb: tamo smo trebale istražiti gradivo o Branku Ružiću i Veri Fischer u Muzeju suvremene umjetnosti te intervjuirati Branku Hlevnjak, kustosicu koja je blisko surađivala s Verom Fischer, i Rajku Zlatarić, Ružićevu kćer.
U knjižnici Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu dočekala nas je ljubazna knjižničarka Zrinka Ivković. Pripremila nam je publikacije o Branku Ružiću i Veri Fischer i njihove dosjee. U dosjeima se nalaze isječci iz novina, katalozi izložbi i dr. Ta je građa iznjedrila neke korisne informacije, ali i otvorila nova pitanja. Pronašle smo, primjerice, fotografiju Fischerine skulpture Cvijet zahvaljujući kojoj znamo dimenzije njezine metalne baze. Ta informacija ima veliku praktičnu vrijednost, jer pomaže odrediti koliko će složena biti demontaža skulpture. Metalna je baza, naime, usiderna u betonski postament.
Crno-bijela fotografija skulpture Vere Fischer Cvijet objavljena u u katalogu izložbe "Vera Fischer : Autobiografska izložba". U donjem desnom kutu vidi se polegnuta skulptura Milene Lah Oblik.
Nakon posjeta knjižnici, otišle smo antikvarijat i tamo kupile nekoliko publikacija o umjetnicima čiji rad istražujemo.
Razgovor s Brankom Hlevnjak, koja je bila velika prijateljica Vere Fischer, otkrio nam je mnogo detalja iz privatnog života umjetnice. Mnogo smo toga doznale i o njezinom likovnom stvaralaštvu. Kroz razgovor smo se još više povezale s tom umjetnicom i njezinim skulpturama o kojima danas brinemo.
Branka Hlevnjak poklonila nam je svoju knjigu Vera Fischer : Od pop-arta do misionarstva
Tijekom razgovora nam se pridružila Jadranka Fatur, supruga Ratka Petrića koji je također sudjelovao u Željezarinoj likovnoj koloniji. U Sisku se nalaze dvije Petrićeve skulpture, Čovjek stroj i Užarena planeta. Gđa Fatur nam je ostavila svoju posjetnicu, pa ćemo je kontaktirati kada budemo istraživali Petrićeve radove.
U Zagrebu smo se sastale i s Rajkom Zlatarić, kćeri Branka Ružića, koja nas je srdačno ugostila u svome domu i spremno odgovarala na sva naša pitanja. Kazala nam je da je rad u Koloniji likovnih umjetnika "Željezara Sisak" njezinom ocu bio velik izazov, jer nikada nije radio sa čelikom, i u tako velikoj dimenziji. Suradnja s bravarima i variocima bila mu je osobito izazovna jer je, prema riječima gđe Zlatarić, trebao biti krojač, a krojač nije.
Gđa Zlatarić smatra da bi reljef u Sisku trebalo drugačije prezentirati. Prema njezinu mišljenju – a treba kazati da ona dobro poznaje očevu estetiku – reljef bi trebao biti postavljen tako da se pozadina iza njega ne vidi; po mogućnosti na zidu, da aludira na prava vrata.
Među radovima iz obiteljske zbirke Branka Ružića pronašle smo nekoliko gipsanih reljefa na kojima se ponavljaju motivi sa sisačkog reljefa. U obiteljskoj se zbirci nalazi i reljef Vrata u boji iz 1988. godine (obojeno drvo), pa smo i to pogledale.
Rajka Zlatarić, kći Branka Ružića, srdačno nas je ugostila u svome domu
Iz Zagreba smo otputovale u Sisak. U ponedjeljak 11. rujna tamo su nam se pridružile studentice konzervacije-restauracije Lucija Jolić, Katarina Strinić i Jelena Hudinčec. Provele smo ih po Parku skulptura, a onda se ponovno uputile u Zagreb, gdje smo trebale preuzeti tehničke nacrte Ružićeva reljefa koji će nam služiti kao podloga za mapiranje oštećenja i onečišćenja.
Nema komentara:
Objavi komentar