U društvu anđela i Gospe

PIŠE Ana Šapina
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara i Tina Tomšič


Ja sam Ana Šapina, studentica treće godine konzervacije-restauracije na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Ove sam godine trebala odabrati svoje specijalističko usmjerenje, a odluka je pala na konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva. Tu su specijalizaciju odabrale još tri moje kolegice: Nives Mijić, Tina Tomšič i Emilija Vranković. Tema ovoga teksta su konzervatorsko-restauratorski projekti u kojima trenutno sudjelujemo. Rad na umjetninama odvija se u sklopu kolegija Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva 1 koji vodi Larisa Aranza, izv. prof., uz sudjelovanje asistentice Vesele Bizaca.

Studenti na trećoj godini rade na drvenim polikromiranim predmetima. Nas smo četiri dobile zadatak raditi na drvenoj polikromiranoj skulpturi anđela i drvenom polikromiranom reljefu s prikazom Bogorordice. Te se umjetnine već nekoliko godina nalaze u našoj radionici; na njima je radilo nekoliko generacija studenata. Dočekale su nas završne faze konzervatorsko-restauratorskog zahvata: rekonstruiranje nedostajućih dijelova drvenog nositelja, obrada preparacije i retuširanje.

Skulptura anđela


Skulptura anđela - stanje kakvo smo zatekli početkom akademske godine

Prošle su godine studenti započeli s mehaničkim uklanjanjem preslika sa skulpture anđela. Taj je zadatak sada povjeren Emiliji. Posao nije nimalo jednostavan, budući da je jedan od slojeva preslika na bazi kazeina. Čišćenje se radi mehanički, pod mikroskopom. Do sada nismo imali mnogo prilike raditi na mikroskopu pa smo u početku često morale praviti pauze. Ipak, vježba čini majstora: što se više radi, posao postaje lakši.


Kad se Emilija odlučila okušati u izradi retuša, Nives se prihvatila skidanja preslika pod mikroskopom

Za to vrijeme, ja sam se posvetila izradi rekonstrukcija. Dovršila sam rezbarenje nedostajućeg dijela postolja; to je još jedan posao koji su započeli prošlogodišnji studenti. Nakon toga sam kitom zapunila rupe i pukotine na ruci anđela, koja je odvojena od skulpture. Koristila sam dvokomponentnu smolu Araldit.

Sljedeći je zadatak bilo modeliranje nedostajućih dijelova šake i krila anđela. Premda se ne zna kako su prsti izvorno izgledali, odlučeno je da će se nedostajući dijelovi rekonstruirati jer se skulptura vraća u kult. Prije rezbarenja, prsti su izmodelirani u plastelinu. Ključno je pritom bilo poznavanje anatomije; prema položaju šake trebalo je odrediti kako prsti stoje.


Rekonstrukcija nedostajućih dijelova šake u plastelinu – bilo je bitno odrediti položaj, veličinu i oblik prstiju

Rekonstruiranje nedostajućih dijelova krila ide puno lakše, jer imamo predložak – drugo, neoštećeno krilo. Jedan dio krila izrezbarili smo u komadu balse. Drugi dio izrađujemo slaganjem štapića od balse. Budući da se radi o mekanom drvu i štapićima malih dimenzija, za rezbarenje koristimo meki skalpel. Svaki štapić oblikujemo tako da što bolje prianja uz mjesto na koje ćemo ga kasnije pričvrstiti. Kad je štapić poprimio željeni oblik, na dodirne plohe nanosimo Drvofix. Nakon spajanja, štapiće učvrstimo pribadačama kako bi spoj bio stabilan dok ljepilo ne stegne.

Tina i Nives su se također odlučile okušati u izradi rekonstrukcija, jer to do sada nisu radile.


Oblikovanje štapića od balse


Štapići su zalijepljeni i pričvršćeni pribadačama; tako će se izbjeći pomicanje dok se ljepilo suši

Reljef s prikazom Bogorodice Bezgrešnog Začeća


Reljef Bogorodice - stanje prije naših zahvata

Na reljefu Bogorodice najprije je trebalo obraditi preparaciju. Toga su se posla primile Tina i Nives, uz Emilijinu i moju malu pomoć. Višak preparacije trebalo je odstraniti. Na dijelovima gdje nedostaje, preparaciju je trebalo dodati.


Negdje je preparaciju trebalo obraditi (pobrusiti ili odstraniti), a negdje nanijeti novu

Kada je rad s preparacijom bio gotov, na red je došlo retuširanje – dio posla kojemu se svi studenti najviše raduju. Retuš izvodimo akvarelom, u tehnici tratteggio (nanošenje tankih linija). Pri radu s akvarelnim bojama lazurno se nanosi više slojeva boje, pazeći pritom da retuš bude u istome tonu ili malo hladniji od originala. Boja se, naravno, nanosi samo unutar oštećenja, nikako preko izvornog slikanog sloja. (To bi bilo preslikavanje!) Retuš izveden akvarelom uvijek se može odstraniti vodom. To je važno, jer je reverzibilnost jedan od osnovnih postulata naše struke.


Emilija i Tina su se dale u izradu retuša

U  retuširanju su se prvo okušale Tina i Nives. Nešto kasnije kista smo se primile  Emilija i ja. Posao se polako bliži kraju pa se nadamo da ćemo početkom ljetnoga semestra umjetninu vratiti vlasniku.

Kad će, konačno, izložba?

PIŠE Jelena Zagora


Nadamo se da niste zaboravili izložbu o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na slici

Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusovog/Imena Marijinog u Postinju Gornjem. [1] Izložbu smo planirali održati za blagdan Presvetog Imena Isusovog 3. siječnja. [2] Početkom prosinca uputili smo poziv tvrtkama koje posluju u općini Muć da nam svojim donacijama pomognu oko realizacije projekta, no nitko nije odgovorio. Odgovor nije stigao ni iz Općine Muć, a čini se da su zbog recesije zanijemili i 'ljudi iz kulture' Splitsko-dalmatinske županije. ;) Don Ivan Barišić, župnik, tada je predložio da izložbu održimo u rujnu. Sredinom tog mjeseca, točnije 12. rujna, crkva slavi svoj drugi titular, Ime Marijino. Ne samo to: ove se godine obilježava stota godišnjica njene izgradnje. (Ne puni samo Hajduk stotu!)

Crkva Imena Isusovog/Imena Marijinog u Postinju Gornjem, pogled s južne strane (snimila S. M. Sunara)

Don Ivanu smo obećali da će do mjeseca rujna i zahvat na slici Gospa Lurdska biti gotov; bit će to naš poklon za veliki jubilej malog Postinja. Nadamo se da ćemo do tada realizirati i neke popratne sadržaje. Naime, u sklopu izložbe, koja će i sama biti informativno-edukativnog karaktera, planirali smo održati javno predavanje o zahvatu na slici, a u mjesnoj osnovnoj školi organizirati dječju radionicu o očuvanju kulturne baštine u suradnji s nastavnicom likovne kulture. Izložba će se sastojati od panoa s prikazom radova koji su do sada izvedeni na slici. Umjesto kataloga, dijelit će se letci s naputkom za čuvanje slika na platnu i drugog inventara u crkvi Imena Isusova / Imena Marijina. Ukratko, sve će biti u duhu upoznavanja lokalne zajednice s kulturnom baštinom njihovoga kraja i konzervatorsko-restauratorskom strukom, a naglasak će biti na problematici njenog (o)čuvanja.

To nije sve! Don Ivan je predložio da se u našu izložbu uključe i neki mladi ljudi iz njegove župe. Oni bi trebali prikazati povijesni razvoj ovoga kraja, njegove osobitosti, običaje i sl. Mislimo da je ovo hvale vrijedna ideja!

O Gospi Lurdskoj

U jednom od prethodnih postova mogli ste pročitati da je slika Gospa Lurdska vjerojatno nastala krajem 19. stoljeća. Tko je njen autor, kada je i kako stigla u Postinje Gornje, to još uvijek nije poznato. Istraživanje povijesti crkve i ikonografska analiza slike bili su tema seminarskog rada Tomislava Grzunova akademske godine 2006./2007. Mentorica mu je bila viša asistentica Sagita Mirjam Sunara, koja i vodi ovaj projekt.

Štovanje Gospe Lurdske započinje 1858. godine kada se u Lourdesu, gradu na jugozapadu Francuske, djevojčici imena Bernardette Soubiroux ukazala Bogorodica.

Svetište u Lourdesu (Slika preuzeta odavde)

Splitsko-makarski nadbiskup Juraj Carić (1867. - 1921.) utemeljio je 1908. godine svetište posvećeno Gospi Lourdskoj u Vepricu pokraj Makarske. Tko zna, možda je u tom periodu i naša slika dopremljena u Postinje Gornje? [3]

Kanon po kojem se prikazuje Gospa Lurdska slijedi Bernadettin opis: Gospa je prikazana u pećini u kojoj se ukazala djevojčici, odjevena je u bijelu haljinu s velom i plavim pojasom. Ruke su joj sklopljene u molitivi i u njima drži krunicu. Glava joj je blago nagnuta prema desnom ramenu, pogled usmjeren prema nebu, a oko glave je aureola s natpisom Je suis l'Immaculée conception. [4] Za prikaz Gospe Lurdske karakteristične su ruže pod nogama ili na stopalima. Slika iz Postinja Gornjeg gotovo se potpuno uklapa u opisani kanon. Jedino odstupanje je u položaju glave, koja je uspravna.

Na ovome mjestu neću govoriti o ranijim zahvatima na slici, premda ih je bilo.

Potraga za autorom slike

Kada sam pisala o istraživanju Portreta časnika, spomenula sam akademika Radoslava Tomića koji je nedavno posjetio našu restauratorsku radionicu i pregledao umjetnine na kojima radimo. Tom je prilikom rekao kako ga naša Gospa Lurdska po slikarskom oblikovanju podsjeća na radove slikara Josipa Lalića, poznatog i kao Giuseppe Lallich.

Lalićeva freska Sveta obitelj u crkvi Gospe od Otoka u Solinu (Preuzeto iz: CACE, Carla Isabella Elena, Giuseppe Lallich (1867-1953) - Dalla Dalmazia alla Roma di Villa Strohl-Fern)

To me potaklo da prikupim što više podataka o Laliću i potražim reprodukcije njegovih slika; komparativnom ćemo analizom pokušati ustanoviti radi li se doista o autoru slike Gospa Lurdska. U Muzeju grada Splita kontaktirala sam Elviru Šarić Kostić, ravnateljicu, i Nelu Žižić, voditeljicu zbirki slika, crteža i grafika. Pismeno sam zatražila izradu preslika Lalićevog fonda u posjedu MGS-a, što mi je odobreno. Profesor Jure Matijević povezao me s Iris Slade, višom kustosicom u splitskoj Galeriji umjetnina. Ona mi je pripremila kopije materijala o Laliću iz Galerijinog arhiva. Tu se našla publikacija o slikama iz fundusa splitskog Etnografskog muzeja te Katalog Prve dalmatinske umjetničke izložbe iz 1908. godine.

Katalog Prve dalmatinske umjetničke izložbe (1908.)

Iris je spomenula da postoji talijansko izdanje monografije o Josipu Laliću, Giuseppe Lallich (1867-1953) - Dalla Dalmazia alla Roma di Villa Strohl-Fern,[5] no da ga Galerija, na žalost, ne posjeduje. Nakon bezuspješne potrage za Lalićevom monografijom po splitskim knjižnicama i kulturnim institucijama, prijateljica Maja Milanović, diplomirani kroatist i talijanist, uputila me na Zajednicu Talijana. To je bio pun pogodak! Dr. Mladen Čulić Dalbello, odvjetnik i predsjednik Zajednice, ljubazno mi je ustupio svoj (jedini!) primjerak monografije, u čiju je izradu i sam bio uključen. Skenirala sam zanimljiva poglavlja o Lalićevom životu i njegovim djelima sakralne tematike; sljedeći je korak komparativna analiza.

Nekoliko riječi o restauratorskim radovima

Zahvat na slici trenutno je u fazi rekonstrukcije preparacije. To je dugotrajan proces, jer preparaciju treba nanositi postupno – sloj po sloj – i tako graditi do visine okolnog (sačuvanog) slikanog sloja. Treba paziti i na to da tekstura rekonstruirane površine bude što sličnija izvornoj, a to se postiže obradom pod bočnim svijetlom. Uz to, slikani sloj Gospe Lurdske vrlo je oštećen, jer je slika dugo godina bila neprimjereno pohranjena, zamotana u svitak. Ta činjenica dodatno produljuje trajanje ove, ali i drugih faza zahvata.

. . .

[1] Postinje Gornje dio je župe Muć Donji u općini Muć, smještenoj između planina Moseća i Plišivice. Crkvu na mjestu današnje u Postinju Gornjem prvi put spominje nadbiskup Cupilli 1718. godine. Crkva je tada nosila titular Imena Isusovog, a bila je izgrađena od drva i prekrivena slamom. (VIDOVIĆ, Mile: Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove, Splitsko-makarska nadbiskupija; Crkva u svijetu, 2004., str 188)

[2] Don Ivan Barišić otkrio nam je da se u Postinju ovaj blagdan slavi nešto kasnije.

[3] Viša asistentica S. M. Sunara je u razgovoru s don Ivanom doznala da je slika u Postinje dopremljena iz neke druge crkve, no nije joj znao reći iz koje i kada.

[4] U prijevodu: "Ja sam Bezgrešno Začeće". To su riječi kojima se Gospa predstavila Bernadetti u jednom od ukazanja.

[5] CACE, Carla Isabella Elena, Giuseppe Lallich (1867-1953) - Dalla Dalmazia alla Roma di Villa Strohl-Fern, Palladino Editore : Campobasso, 2006.

Korištena literatura

1. GRZUNOV, Tomislav, "Crkva Imena Isusovog u Postinju Gornjem: slika Gospe Lourdske" (seminarski rad), mentor: Sagita Mirjam Sunara, kolegij: Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva 8, Odsjek za konzervaciju-restauraciju, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu : Split, ak. god. 2006./2007.

2. SUNARA, Sagita Mirjam, "Uvodna napomena", u: Izvješće s terenske nastave u Postinju Gornjem, Odsjek za konzervaciju-restauraciju, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu : Split, ak. god. 2006./2007.

3. CACE, Carla Isabella Elena, Giuseppe Lallich (1867-1953) - Dalla Dalmazia alla Roma di Villa Strohl-Fern, Palladino Editore : Campobasso, 2006.

Vijesti iz radionice

PIŠE Jelena Zagora
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Naš semestralni zadatak za kolegij Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva 3 je priprema izložbe o restauraciji jedne slike iz crkve Imena Isusova / Imena Marijina u Postinju Gornjem pored Muća. Riječ je o uljanoj slici na platnu s prikazom Gospe Lurdske čiji autor nije poznat, a nastala je krajem 19. stoljeća.

U našu je radionicu stigla prije nekoliko godina i bila je jako oštećena. Do sada su na njoj izvedeni ovi zahvati: zaštita lica slike, čišćenje poleđine, podljepljivanje slikanog sloja, ravnanje slike, uklanjanje površinske nečistoće i preslika, napinjanje na novi podokvir i umetanje nedostajućih dijelova platna. Radove su, pod mentorskim vodstvom Sagite Mirjam Sunara, izvodili naši stariji kolege. Nas, pak, čeka rekonstrukcija preparacije, podslikavanje, nanošenje među-laka, retuširanje i završno lakiranje. Ukratko: puno posla!

Don Ivan Barišić, župnik koji nam je povjerio sliku na restauraciju, volio bi je vidjeti u crkvi početkom siječnja, kada se slavi blagdan Presvetog Imena Isusovog. Kako zahvat do tada neće biti gotov, odlučili smo ga obradovati informativno-edukativnom izložbom na kojoj ćemo, uz panoe s prikazom izvedenog zahvata, izložiti i sliku. Ideja je sljedeća: na jednom manjem dijelu slike izvest ćemo sve faze zahvata koje slijede – tako će don Ivan i mještani Postinja Gornjeg vidjeti kako će njihova slika izgledati nakon restauracije, ali i koliko nas još posla čeka.

Najprije je trebalo zalijepiti nekoliko malih platnenih zakrpa koje su ispale prilikom napinjanja slike na podokvir. (Zbog problema s krivljenjem nositelja slika je bila dvaput napinjana.) Namjera nam je bila vrućom iglom reaktivirati ljepilo (Polyamid Textil Schweisspulver) na spojevima starog i novog platna, ali se igla pokvarila. (Da, i to se događa!) Kako ne bismo gubili vrijeme, krenuli smo raditi probe rekonstrukcije preparacije na izvornom platnu i tekstilnim umetcima koji su stabilni. (Oni koji ne znaju kako su građene slike starih majstora, neka slijede ovu poveznicu.) Uz to smo pripremili platno za izradu novih tekstilnih umetaka, da budemo spremni za lijepljenje zakrpa kada igla stigne s popravka. Priprema je obuhvatila napinjanje platna na pomoćni okvir, vlaženje i dotezanje (u nekoliko navrata, da se struktura vlakana oslabi i svojstvima približi onoj starog platna) te impregniranje toplom otopinom zečjeg tutkala.

Isprobali smo klasičnu tutkalno-krednu preparaciju spravljenu od bolonjske krede i zečjeg tutkala (7 %), kao i "suvremenu", tvornički proizvedenu akrilnu preparaciju. Akrilna je preparacija pokazala puno bolje radne osobine: brzo se suši i manje gubi na volumenu, a njena se tekstura bolje stapa s teksturom okolnog slikanog sloja.

Preparaciju smo nanosili pod bočnim svijetlom, kako bi tekstura više došla do izražaja. Platno je prethodno impregnirano toplom otopinom zečjeg tutkala. Idući put isprobat ćemo smjesu krede i Klucela E u etanolu.