subota, 5. veljače 2011.

Istraživanje umjetnine – detektivski dio posla

PIŠE Jelena Zagora


Prije nekoliko mjeseci Petra i ja počele smo raditi na portretu austrijskog časnika. Slika pripada zbirci umjetnina Mirka Račkog, čuvenog slikara simbolističkog realizma. Zbirka je dio njegove ostavštine, a danas pripada Društvu Poljičana.


U članku Hane Letice objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji pročitala sam da je zbirku Društvu Poljičana 1987. godine donirala Smiljka Kanduti, sestra Mile Kanduti, treće supruge Mirka Račkog. Zbirka je najprije pohranjena u depo policijske zgrade u Omišu, zatim je prenesena u skladište Hidrocentrale u Zakučcu da bi na kraju završila u zgradi općinske Vijećnice u Podstrani, odakle je i stigla u našu restauratorsku radionicu. U članku se navodi da zbirka nikada nije stručno obrađena: od 33 slike koje je tvore, samo je jedna, Sijači iz 1916. godine, obrađena u monografiji Mirko Rački. (Knjigu potpisuje Jelena Uskoković, a objavljena je 1979. godine.) Još uvijek nije pronađen primjeren smještaj za zbirku, niti je ona prikladno prezentirana.

Pod mentorskim vodstvom profesora Jure Matijevića do sada smo analizirale i dokumentirale zatečeno stanje slike te uklonile površinske nečistoće. Od početka su nas mučila dva pitanja: tko je sliku napravio i koga prikazuje?


Prvi korak u istraživanju je vizualni pregled umjetnine. Natpis "Nagl. px, 862" u donjem lijevom kutu slike ukazuje na to da je portret nastao 1862. godine i da ga je načinio slikar Nag[e]l. Na poleđini slike, točnije na gornjoj letvici podokvira, nalazi se drugi, noviji natpis: "SLIKAO: NAGEL, WIEN". Čini se da smo na tragu autoru: to je slikar Nagl ili Nagel iz Beča. Ili je možda slika nastala u Beču?


Akademik prof. dr. sc. Radoslav Tomić, kojega je profesor Matijević kontaktirao u vezi našeg istraživanja, uputio nas je na knjižnicu splitske Galerije umjetnina i Thieme-Becker Künstlerlexikon.[1] Kustosica Jasminka Babić predložila nam je da kopiramo dvije stranice s popisom umjetnika koji se prezivaju Nagel ili tome slično. Jedan od njih, portretist Ignác Nagel, strudirao je i radio u Budimpešti do 1861. godine, a nakon toga u Münchenu i Beču. Ostali ili nisu imali veze s Austrijom, ili su živjeli predavno. Čini se, dakle, da bi Ignác mogao biti autor našega portreta!

Identitet portretiranog časnika nije nam poznat, no natpis na podokviru sugerira da je to djed Line Rački, prve supruge Račkoga. Natpis glasi: "FAMILIJA NITSCE, DJED LINE RAČKI". Monografija Jelene Uskoković otkriva da je djevojačko prezime Line Rački bilo Schwaab von Wildenfried te da je bila kćerka austro-ugarskog pukovnika. Djed s očeve strane prezivao bi se Schwaab von Wildenfried. Djed s majčine strane možda se stvarno prezivao Nitsce – ako je natpis na podokviru točan. Pretraživanjem digitaliziranih izdanja o genealogiji austro-ugarskih plemićkih obitelji i austro-ugarskoj vojsci koji su dostupni na intrenetu, pronašla sam čovjeka koji se zvao Hugo Schwaab von Wildenfried. Bio je plemićkog porijekla i imao je visoki čin u austro-ugarskoj vojsci, a svojedobno je bio stacioniran u Pragu. Ta bi osoba mogla biti u srodstvu s Linom Rački. Po boji odijela, crvenom ovratniku s dvjema zlatnim zvijezdama i zlatnoj dugmadi otkrila sam da je portertirani muškarac bio potporučnik u austrijskoj vojsci, Unterleutnant. No, tko je on?

Za otkrivanje njegovog identiteta mogao bi biti presudan jedan detalj iz monografije J. Uskoković. Ona kao izvore biografskih podataka o Račkome navodi pisma i dokumente iz Hrvatskog državnog arhiva. Pretraživanjem web stranica Arhiva, odnosno arhivskog informacijskog sustava ARHiNET-a, otkrila sam da Arhiv doista posjeduje "Fond Mirko Rački". U njemu su, između ostalog, sadržani osobni dokumenti Mirkove prve supruge, Line Schwaab von Wildenfried, te članova njene obitelji. Kako je prošlo sto godina od Lininoga rođenja, fond je sada dostupan javnosti. Od Arhiva sam zatražila uvid u ove dokumente i nadam se skorom odgovoru. Stara pisma iz prašnjavih kutija mogla bi otkriti tajnu našega portreta...

Portret časnika krije još jednu zanimljivost. Pod UV svijetlom, na slici se uočavaju brojni retuši.[2] Primjećujemo ih kao tamne mrlje koje ne fluoresciraju. (Lak pod UV svijetlom pokazuje mliječnozelenu UV fluorescenciju, dok ulje ne fluorescira; zato uljane preslike i retuše na bazi ulja vidimo kao područja sivog do crnog tona.)


Ti su retuši na danjem svjetlu gotovo neuočljivi, a za takvu je izvedbu potrebna velika slikarska vještina. Kako je slika pripadala Mirku Račkom, a retuši su slikarski kvalitetno izvedeni, iako prelaze preko rubova oštećenja [3], moguće je da ih je izveo sam Rački, a to sliku svakako čini još zanimljivijom.


. . .

[1] Opsežni povijesno-umjetnički leksikon na njemačkom jeziku.
[2] Boja nanesena preko oštećenja.
[3] Restauratorski retuši ograničavaju se na oštećenja, dok preslici prelaze preko izvornog bojanog sloja.

Literatura konzultirana u dosadašnjem istraživanju:
1. USKOKOVIĆ, Jelena, Mirko Rački, Grafički zavod Hrvatske: Zagreb, 1979.
2. Thieme-Becker Künstlerlexikon

Izvori na Internetu
Digitalni arhiv Slobodne Dalmacije
Javno dostupna digitalizirana izdanja o genealogiji austro-ugarskih plemićkih obitelji i austro-ugarskoj vojsci: Collegium Res Nobilis Austriae i Institut für Historische Familienforschung
ATKINSON, Charles Francis, "Uniforms", Encyclopedia Britannica (11. izdanje), vol. 27, str. 582-593, dostupno na: Xenophon Group International
Fond Mirko Rački, ARHiNET

petak, 4. veljače 2011.

Studenti restauracije na festivalu antike

PIŠE Jelena Zagora


Prošli sam tjedan bila zabavljena pisanjem članka o sudjelovanju splitskih studenata konzervacije-restauracije na međunarodnom festivalu antičke kulture u Umagu, "Sepomaia Viva". Iako smo na festivalu sudjelovali 2009. godine, članak sam počela pisati tek u prosincu prošle godine, i to s kolegicama Tihanom Hajrić i Martinom Kolar. Prije nekoliko dana objavljen je u elektroničkom časopisu In situ. Pogledajte, dakle, što smo radili u Umagu!