Srpanjska gužva u radionici

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Nives Mijić i Ana Šapina od jeseni će biti studentice druge godine konzervacije-restauracije. Budući da ih najviše zanima konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, prije nekoliko mjeseci s oduševljenjem su prihvatile poziv docentice Lare Aranze da se uključe u radionički rad na umjetninama i pomognu studentima pete godine oko njihovih projekata. "Ta pomoć je zapravo više bila prilika za učenje i stjecanje praktičnog znanja," kažu, "jer je nastava iz specijalističkih kolegija na prvoj godini uglavnom teorijska."

Nakon nekoliko dolazaka u radionicu, predložila sam im da se pridruže kolegicama s četvrte godine, Jeleni i Petri, koje privode kraju višegodišnji projekt restauracije slike Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem pored Muća. "Zbog brojnih obaveza, nismo im mogle puno pomoći za vrijeme nastave," objašnjava Nives. "Na njihovim smo vježbama 'gostovale' svega tri ili četiri puta."

Nives Mijić i Ana Šapina u radionici za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva

Prije desetak dana završio je ljetni ispitni rok. Jelena i Petra provele su ga radno, s Gospom Lurdskom na kojoj je trebalo dovršiti rekonstrukciju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja. Docent Jure Matijević zamolio ih je da odvoje nekoliko dana za rad na slici Veronikin rubac. Da se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme, ponovno sam se obratila Nives i Ani; zamolila sam ih da mi pomognu skinuti Gospu Lurdsku s podokvira i zamijeniti platno za loose lining. Slika je, naime, prošle godine napeta preko poliesterskog platna impregniranog akrilnom smolom, no to se platno opustilo i naboralo. Iako smo ga prije nekoliko mjeseci dotezali, problem se ponovno pojavio. Prema preporuci kolege Zlatka Bielena iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, nabavila sam stabilnije sintetičko platno.

Nives i Ana nemalo su se iznenadile kada su prošli tjedan došle u radionicu za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva. "Iako je nastava daleko iza nas, a i ispitni rok je završio, u radionici su bili gotovo svi studenti četvrte i pete godine," objašnjava Ana. "Studenti dovršavaju svoje projekte, a čini se da se neće puno odmoriti ni u kolovozu, jer ih čeka pisanje dokumentacije," dodaje Nives.

Apsolventica Kristina Krivec podslikava

Apsolvent Petar Radović rezbari

Prvi im je zadatak bio pripremiti radnu plohu. S radnog su stola odstranile oštećenu Melinex foliju i zamijenile je novom. "Sada smo prvi put čule cijenu Melinexa i shvatile zašto je bitno racionalno raspolagati ovim materijalom," pričaju uz smijeh. Sliku su okrenule licem prema dolje i odvojile od podokvira. Nakon toga su odvojile platno za loose lining. "Kolegica Petra pokazala nam je kako se izrađuju i lijepe platneni umetci. Ona i Jelena su tijekom nanošenja preparacije uočile da su u fazi sanacije strukturnih oštećenja platna 'preskočile' dvije rupice. Jedna je bila toliko sitna da smo je zapunile sa samo dvije niti platna, što je bilo prilično impresivno."

"Na novom smo platnu olovkom iscrtale jednu vertikalnu i jednu horizontalnu crtu," nastavlja Nives. "Te dvije linije označavaju potku i osnovu i od velike su pomoći kod napinjanja platna. Treba paziti da platno bude pravilno napeto, odnosno da niti osnove i potke budu paralelne s vertikalnim i horizontalnim letvicama podokvira," dodaje. "Na platno smo zatim položile podokvir i iscrtale njegov obris. Dimenzije iscrtanog ovala bile su desetak centimetara veće od podokvira, jer je trebalo ostaviti porub za napinjanje slike na podokvir."

Izrezano platno trebalo je pričvrstiti za podokvir uz pomoć tapetarskog klamera i po strogo utvrđenoj shemi. "Profesor Matijević i profesorica Sunara objasnili su nam postupak, a onda nas pustili da same radimo," priča Ana. " Nikada ranije nismo koristili tapetarski klamer, koji je velik i prilično težak pa nam isprva nije bio drag. Ipak, nismo posustale i uspjele smo se bolje 'sprijateljiti' sa alatom koji ćemo često koristiti u budućem radu." Kad je ovo bilo gotovo, podokvir sa sintetičkim platnom položen je na sliku pa je i ona pričvršćena za njega.

Dok Nives i Ana rade na Gospi Lurdskoj, Jelena i Petra retuširaju ukrasni okvir slike Veronikin rubac

Klamalo se preko komadića platna impregniranog tutkalom; to će spriječiti oštećivanje platna korozijom klamerica. U ovu se svrhu najčešće koristi filc ili platno impregnirano BEVA-om, ali i bugačica, koža, polietilenska folija i sl. Deblji materijali, poput bugačice, olakšavaju vađenje klamerica i čavlića. (Vidi ovdje.)

Slika je nakon napinjanja na podokvir dotegnuta uz pomoć klinova.

Nakon ovoga se moglo pristupiti sljedećoj fazi konzervatorsko-restauratorskog zahvata, a to je podslikavanje unutar oštećenja. Ako sve bude išlo po planu, Jelena, Petra i ja ovo ćemo 'odraditi' do kraja idućeg tjedna. Nakon nanošenja izolacijskog laka slijedi najslađi dio posla: retuširanje. Slika će nakon završnog lakiranja biti spremna za povratak u crkvu.

Kad će, konačno, izložba?

PIŠE Jelena Zagora


Nadamo se da niste zaboravili izložbu o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na slici

Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusovog/Imena Marijinog u Postinju Gornjem. [1] Izložbu smo planirali održati za blagdan Presvetog Imena Isusovog 3. siječnja. [2] Početkom prosinca uputili smo poziv tvrtkama koje posluju u općini Muć da nam svojim donacijama pomognu oko realizacije projekta, no nitko nije odgovorio. Odgovor nije stigao ni iz Općine Muć, a čini se da su zbog recesije zanijemili i 'ljudi iz kulture' Splitsko-dalmatinske županije. ;) Don Ivan Barišić, župnik, tada je predložio da izložbu održimo u rujnu. Sredinom tog mjeseca, točnije 12. rujna, crkva slavi svoj drugi titular, Ime Marijino. Ne samo to: ove se godine obilježava stota godišnjica njene izgradnje. (Ne puni samo Hajduk stotu!)

Crkva Imena Isusovog/Imena Marijinog u Postinju Gornjem, pogled s južne strane (snimila S. M. Sunara)

Don Ivanu smo obećali da će do mjeseca rujna i zahvat na slici Gospa Lurdska biti gotov; bit će to naš poklon za veliki jubilej malog Postinja. Nadamo se da ćemo do tada realizirati i neke popratne sadržaje. Naime, u sklopu izložbe, koja će i sama biti informativno-edukativnog karaktera, planirali smo održati javno predavanje o zahvatu na slici, a u mjesnoj osnovnoj školi organizirati dječju radionicu o očuvanju kulturne baštine u suradnji s nastavnicom likovne kulture. Izložba će se sastojati od panoa s prikazom radova koji su do sada izvedeni na slici. Umjesto kataloga, dijelit će se letci s naputkom za čuvanje slika na platnu i drugog inventara u crkvi Imena Isusova / Imena Marijina. Ukratko, sve će biti u duhu upoznavanja lokalne zajednice s kulturnom baštinom njihovoga kraja i konzervatorsko-restauratorskom strukom, a naglasak će biti na problematici njenog (o)čuvanja.

To nije sve! Don Ivan je predložio da se u našu izložbu uključe i neki mladi ljudi iz njegove župe. Oni bi trebali prikazati povijesni razvoj ovoga kraja, njegove osobitosti, običaje i sl. Mislimo da je ovo hvale vrijedna ideja!

O Gospi Lurdskoj

U jednom od prethodnih postova mogli ste pročitati da je slika Gospa Lurdska vjerojatno nastala krajem 19. stoljeća. Tko je njen autor, kada je i kako stigla u Postinje Gornje, to još uvijek nije poznato. Istraživanje povijesti crkve i ikonografska analiza slike bili su tema seminarskog rada Tomislava Grzunova akademske godine 2006./2007. Mentorica mu je bila viša asistentica Sagita Mirjam Sunara, koja i vodi ovaj projekt.

Štovanje Gospe Lurdske započinje 1858. godine kada se u Lourdesu, gradu na jugozapadu Francuske, djevojčici imena Bernardette Soubiroux ukazala Bogorodica.

Svetište u Lourdesu (Slika preuzeta odavde)

Splitsko-makarski nadbiskup Juraj Carić (1867. - 1921.) utemeljio je 1908. godine svetište posvećeno Gospi Lourdskoj u Vepricu pokraj Makarske. Tko zna, možda je u tom periodu i naša slika dopremljena u Postinje Gornje? [3]

Kanon po kojem se prikazuje Gospa Lurdska slijedi Bernadettin opis: Gospa je prikazana u pećini u kojoj se ukazala djevojčici, odjevena je u bijelu haljinu s velom i plavim pojasom. Ruke su joj sklopljene u molitivi i u njima drži krunicu. Glava joj je blago nagnuta prema desnom ramenu, pogled usmjeren prema nebu, a oko glave je aureola s natpisom Je suis l'Immaculée conception. [4] Za prikaz Gospe Lurdske karakteristične su ruže pod nogama ili na stopalima. Slika iz Postinja Gornjeg gotovo se potpuno uklapa u opisani kanon. Jedino odstupanje je u položaju glave, koja je uspravna.

Na ovome mjestu neću govoriti o ranijim zahvatima na slici, premda ih je bilo.

Potraga za autorom slike

Kada sam pisala o istraživanju Portreta časnika, spomenula sam akademika Radoslava Tomića koji je nedavno posjetio našu restauratorsku radionicu i pregledao umjetnine na kojima radimo. Tom je prilikom rekao kako ga naša Gospa Lurdska po slikarskom oblikovanju podsjeća na radove slikara Josipa Lalića, poznatog i kao Giuseppe Lallich.

Lalićeva freska Sveta obitelj u crkvi Gospe od Otoka u Solinu (Preuzeto iz: CACE, Carla Isabella Elena, Giuseppe Lallich (1867-1953) - Dalla Dalmazia alla Roma di Villa Strohl-Fern)

To me potaklo da prikupim što više podataka o Laliću i potražim reprodukcije njegovih slika; komparativnom ćemo analizom pokušati ustanoviti radi li se doista o autoru slike Gospa Lurdska. U Muzeju grada Splita kontaktirala sam Elviru Šarić Kostić, ravnateljicu, i Nelu Žižić, voditeljicu zbirki slika, crteža i grafika. Pismeno sam zatražila izradu preslika Lalićevog fonda u posjedu MGS-a, što mi je odobreno. Profesor Jure Matijević povezao me s Iris Slade, višom kustosicom u splitskoj Galeriji umjetnina. Ona mi je pripremila kopije materijala o Laliću iz Galerijinog arhiva. Tu se našla publikacija o slikama iz fundusa splitskog Etnografskog muzeja te Katalog Prve dalmatinske umjetničke izložbe iz 1908. godine.

Katalog Prve dalmatinske umjetničke izložbe (1908.)

Iris je spomenula da postoji talijansko izdanje monografije o Josipu Laliću, Giuseppe Lallich (1867-1953) - Dalla Dalmazia alla Roma di Villa Strohl-Fern,[5] no da ga Galerija, na žalost, ne posjeduje. Nakon bezuspješne potrage za Lalićevom monografijom po splitskim knjižnicama i kulturnim institucijama, prijateljica Maja Milanović, diplomirani kroatist i talijanist, uputila me na Zajednicu Talijana. To je bio pun pogodak! Dr. Mladen Čulić Dalbello, odvjetnik i predsjednik Zajednice, ljubazno mi je ustupio svoj (jedini!) primjerak monografije, u čiju je izradu i sam bio uključen. Skenirala sam zanimljiva poglavlja o Lalićevom životu i njegovim djelima sakralne tematike; sljedeći je korak komparativna analiza.

Nekoliko riječi o restauratorskim radovima

Zahvat na slici trenutno je u fazi rekonstrukcije preparacije. To je dugotrajan proces, jer preparaciju treba nanositi postupno – sloj po sloj – i tako graditi do visine okolnog (sačuvanog) slikanog sloja. Treba paziti i na to da tekstura rekonstruirane površine bude što sličnija izvornoj, a to se postiže obradom pod bočnim svijetlom. Uz to, slikani sloj Gospe Lurdske vrlo je oštećen, jer je slika dugo godina bila neprimjereno pohranjena, zamotana u svitak. Ta činjenica dodatno produljuje trajanje ove, ali i drugih faza zahvata.

. . .

[1] Postinje Gornje dio je župe Muć Donji u općini Muć, smještenoj između planina Moseća i Plišivice. Crkvu na mjestu današnje u Postinju Gornjem prvi put spominje nadbiskup Cupilli 1718. godine. Crkva je tada nosila titular Imena Isusovog, a bila je izgrađena od drva i prekrivena slamom. (VIDOVIĆ, Mile: Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove, Splitsko-makarska nadbiskupija; Crkva u svijetu, 2004., str 188)

[2] Don Ivan Barišić otkrio nam je da se u Postinju ovaj blagdan slavi nešto kasnije.

[3] Viša asistentica S. M. Sunara je u razgovoru s don Ivanom doznala da je slika u Postinje dopremljena iz neke druge crkve, no nije joj znao reći iz koje i kada.

[4] U prijevodu: "Ja sam Bezgrešno Začeće". To su riječi kojima se Gospa predstavila Bernadetti u jednom od ukazanja.

[5] CACE, Carla Isabella Elena, Giuseppe Lallich (1867-1953) - Dalla Dalmazia alla Roma di Villa Strohl-Fern, Palladino Editore : Campobasso, 2006.

Korištena literatura

1. GRZUNOV, Tomislav, "Crkva Imena Isusovog u Postinju Gornjem: slika Gospe Lourdske" (seminarski rad), mentor: Sagita Mirjam Sunara, kolegij: Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva 8, Odsjek za konzervaciju-restauraciju, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu : Split, ak. god. 2006./2007.

2. SUNARA, Sagita Mirjam, "Uvodna napomena", u: Izvješće s terenske nastave u Postinju Gornjem, Odsjek za konzervaciju-restauraciju, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu : Split, ak. god. 2006./2007.

3. CACE, Carla Isabella Elena, Giuseppe Lallich (1867-1953) - Dalla Dalmazia alla Roma di Villa Strohl-Fern, Palladino Editore : Campobasso, 2006.

Muka po platnu, 3. dio

PIŠE Jelena Zagora
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Kad je ovo bilo gotovo, trebalo je odstraniti zakrpu (ojačanje) u gornjem dijelu slike. Zakrpa je bila pričvršćena BEVA-om, ljepilom koje se reaktivira toplinom. Da bi se ljepilo rastalilo i zakrpa odvojila od platna, trebalo ju je zagrijati toplom peglom preko polietilenske folije (Melinex).

Novu smo zakrpu odlučili napraviti iz knjigoveškog platna. Platno smo napeli na podokvir i impregnirali otopinom BEVA-e u toluenu u omjeru 2:1. Ljepilo smo najprije zagrijali na parnoj kupelji, a onda razrijedili toluenom. Kad je otapalo ishlapilo, mogli smo izrezati novu zakrpu (ojačanje). Nova zakrpa ima isti oblik i dimenzije kao ona koju smo odstranili.

Zakrpa u pravilu mora biti većih dimenzija od oštećenja; jednako tako i ojačanje. U prošlosti su restauratori na slike obično stavljali pravokutne ili kvadratne zakrpe. S vremenom bi se konture zakrpe počele ocrtavati na licu slike; takve pravilne izbočine lako bi uočilo i manje vješto oko. Kako bi to izbjegli, restauratori danas pribjegavaju različitim trikovima. Jedan od njih je da oblik zakrpe bude amorfan ili da prati konture oslika – tako će biti manje uočljiv ako se projicira na lice slike.

Još jedna stvar o kojoj treba voditi računa je da niti osnove i potke zakrpe prate one izvornog platna.

Zakrpu smo postavili na oštećenu zonu i zapeglali toplom peglom. Toplina je reaktivirala BEVA-u kojom je knjigoveško platno bilo impregnirano, ali i ljepilo koje je ostalo na površini starog platna nakon uklanjanja prethodne zakrpe. Zapeglavanjem hladnom peglom preko Melinexa ljepilo je prešlo u kruto stanje. Višak ljepila uklonili smo Shelsollom T i skalpelom.

Sada je trebalo provjeriti je li novo ojačanje manje uočljivo. Sliku smo okrenuli licem prema gore i pregledali pod bočnim svijetlom. Iako je nova zakrpa izgledala zadovoljavajuće, primijetili smo da se manja ojačanja od Reemaya također ocrtavaju na licu. Odlučili smo da ćemo ih sve ukloniti i zamijeniti novima.

Ostavili smo samo tri zakrpe u gornjem dijelu slike, uz sam rub.

Prije nego što sliku vratimo na podokvir, trebalo je dotegnuti platno koje je korišteno za loose lining. Riječ je o sintetičkom, točnije poliesterskom platnu, koje je premazano 20%-tnom otopinom poliakrilne smole Paraloid B67. Sintetički materijali su hidrofobni, a ovako pripremljeno platno treba služiti kao barijera za vlagu te štititi sliku s poleđine. Na nekim smo mjestima izvadili mjedene čavliće i ponovno napeli platno na podokvir. Na drugim smo mjestima zabijali nove čavliće između postojećih. Na nove smo čavliće prije zakucavanja "navukli" komadiće bugačice; to će olakšati njihovo vađenje ako za to bude potrebe.

Sliku smo napeli na podokvir klamanjem traka lanenog platna kojima su bili podstavljeni rubovi, opet preko komadića bugačice. (Postupak podstavljanja rubova slike na engleskom se zove strip lining.). Treba reći da Gospa Lurdska izvorno nije imala podokvir: bila je zalijepljena za strop crkve. U razgovoru sa svećenikom, vlasnikom slike, odlučeno je da se ona neće vraćati (lijepiti) na strop – umjesto toga bit će izložena u apsidi crkve. Zbog ovoga je trebalo izraditi drveni podokvir i slici dodati rubove za napinjanje.

Muka po platnu, 2. dio

PIŠE Petra Perlain
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Pregledale smo sve tekstilne umetke. Tekstilni umetci (eng. fabric inlays), razlikuju se od zakrpa po tome što "upadaju" točno u oštećenje. Zakrpa dimenzijama premašuje oštećenje i lijepi se na poleđinu slike. Na sljedećoj su slici konture zakrpe označene crvenom crtkanom linijom, a pozicije umetaka žutim strelicama.

Neke je umetke trebalo zamijeniti, jer su se prilikom napinjanja slike na podokvir odvojili od platna. Platno je, naime, prije napinjanja bilo navlaženo, a kad se osušilo dodatno se zateglo, što je na nekim mjestima rezultiralo odvajanjem (ispadanjem) tekstilnih umetaka. Kod nekih je umetaka samo trebalo dodati ljepila duž rubova i zapeglati ih preko Melinexa.

Radi lakšeg snalaženja, problematični umetci označeni su strelicama od samoljepljivog papira. Uklonjeni su mehanički, skalpelom, ili – gdje je bilo više ljepila – kombinacijom mehaničkog djelovanja i zagrijavanja vrućom iglom.

Postupak izrade novih umetaka je sljedeći: na mjesto oštećenja stavi se Melinex folija, markerom se precrta kontura oštećenja, crtež se prenese na novo platno, a umetak izreže skalpelom.

Platno iz kojeg smo izrezivali umetke je laneno platno čija tekstura i gustoća tkanja odgovaraju tekstilnom nositelju slike. Platno je nekoliko puta vlaženo i dotezano na radnom podokviru, a onda impregnirano toplom 7%-tnom tutkalnom otopinom.

Kad je umetak izrezan, duž njegovih rubova i rubova oštećenja nanese se ljepilo. Koristili smo Polyamid Textil Schweisspulver koji se reaktivira vrućom iglom.

Umetak se zatim "ubaci" u rupu u platnu - treba paziti da bude u ravnini s tekstilnim nositeljem.

Na kraju se sve zapegla toplom peglicom, a višak ljepila ukloni skalpelom (prethodno se može reaktivirati uz pomoć vruće igle).

U platnu je bilo nekoliko rupica koje je trebalo zapuniti. U rupice smo umetali zavijene niti platna i malo ljepila.

Muka po platnu, 1. dio

PIŠE Jelena Zagora
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Nakon dvotjednog popravka, vruća igla je opet u radionici! Umjesto da nastavimo s probama preparacije, krenuli smo "popravljati" tekstilne umetke koji su se prilikom napinjanja slike na podokvir odvojili od platna. To smo mogli napraviti tako da nanesemo ljepilo s lica slike, ali smo zaključili da će biti bolje da sliku skinemo s podokvira i lijepljenje izvedemo s poleđine. Osim toga, u donjem dijelu slike otvorila se jedna poderotina pa je platno na tom mjestu trebalo ojačati zakrpom.

Zakrpa se može postaviti samo s poleđine, a ona nam je – zbog platna za loose lining – bila nedostupna. Zaustavit ću se na trenutak da objasnim što je to loose lining ili dry lining.

Oštećene slike u prošlosti su se često lijepile na novo platno; ovo se činilo idealnim rješenjem za rupe u platnu, poderotine i druge vrste strukturnih oštećenja. Taj se zahvat naziva podstavljanje (eng. lining), a u literaturi se često susreće i termin dubliranje. Osim na platno, slike su se mogle zalijepiti na dasku: u tom slučaju govorimo o maruflaži (marouflage). Bilo je i takvih slučajeva gdje je slika koja je rađena na drvu u restauraciji prebačena na platno, i to tako da je drveni nositelj potpuno odstranjen (blanjama, žiletima, skalpelom...): ovo se zove transfer. Danas će restauratori rijetko pribjeći tako drastičnoj metodi.

Podstavljanje je uobičajeno u restauraciji slika, ali se zahvatu pristupa samo ako oštećenja platna nije moguće sanirati na neki drugi način. Ako platno nije jako oštećeno, a sliku treba ojačati s poleđine, ponekad se na podokvir prvo napne jedno platno, a preko njega slika. Dva platna nisu zalijepljena, ali ovo donje pruža oslonac slici. Ova metoda se zove metoda dvostrukog platna ili, u engleskom jeziku, loose lining.

Vratimo se našoj slici. Osim poderotine u donjem dijelu, problematična je bila i zakrpa u gornjem dijelu slike. Tu je platno bilo jako oštećeno pa su u rupe postavljeni platneni umetci. Cijela je zona na kraju ojačana zakrpom od poliesterskog platna (Reemay), a zakrpa je zalijepljena BEVA-om. Nakon nekoliko mjeseci, zakrpa se počela ocrtavati na licu slike.

Nije posve jasno zašto se ovo dogodilo: možda je ljepilo bilo prejako, a možda je problem u tome što Reemay i BEVA ne reagiraju na promjene temperature i vlage, odnosno što sprječavaju difuziju vlage kroz sliku. Jedini način da se ovo riješi bilo je da se slika skine s podokvira, a zakrpa zamijeni novom.

Sliku smo okrenuli licem prema stolu i počeli vaditi klamerice.

Kad su sve klamerice izvađene, podokvir je odvojen od slike.

Vijesti iz radionice

PIŠE Jelena Zagora
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Naš semestralni zadatak za kolegij Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva 3 je priprema izložbe o restauraciji jedne slike iz crkve Imena Isusova / Imena Marijina u Postinju Gornjem pored Muća. Riječ je o uljanoj slici na platnu s prikazom Gospe Lurdske čiji autor nije poznat, a nastala je krajem 19. stoljeća.

U našu je radionicu stigla prije nekoliko godina i bila je jako oštećena. Do sada su na njoj izvedeni ovi zahvati: zaštita lica slike, čišćenje poleđine, podljepljivanje slikanog sloja, ravnanje slike, uklanjanje površinske nečistoće i preslika, napinjanje na novi podokvir i umetanje nedostajućih dijelova platna. Radove su, pod mentorskim vodstvom Sagite Mirjam Sunara, izvodili naši stariji kolege. Nas, pak, čeka rekonstrukcija preparacije, podslikavanje, nanošenje među-laka, retuširanje i završno lakiranje. Ukratko: puno posla!

Don Ivan Barišić, župnik koji nam je povjerio sliku na restauraciju, volio bi je vidjeti u crkvi početkom siječnja, kada se slavi blagdan Presvetog Imena Isusovog. Kako zahvat do tada neće biti gotov, odlučili smo ga obradovati informativno-edukativnom izložbom na kojoj ćemo, uz panoe s prikazom izvedenog zahvata, izložiti i sliku. Ideja je sljedeća: na jednom manjem dijelu slike izvest ćemo sve faze zahvata koje slijede – tako će don Ivan i mještani Postinja Gornjeg vidjeti kako će njihova slika izgledati nakon restauracije, ali i koliko nas još posla čeka.

Najprije je trebalo zalijepiti nekoliko malih platnenih zakrpa koje su ispale prilikom napinjanja slike na podokvir. (Zbog problema s krivljenjem nositelja slika je bila dvaput napinjana.) Namjera nam je bila vrućom iglom reaktivirati ljepilo (Polyamid Textil Schweisspulver) na spojevima starog i novog platna, ali se igla pokvarila. (Da, i to se događa!) Kako ne bismo gubili vrijeme, krenuli smo raditi probe rekonstrukcije preparacije na izvornom platnu i tekstilnim umetcima koji su stabilni. (Oni koji ne znaju kako su građene slike starih majstora, neka slijede ovu poveznicu.) Uz to smo pripremili platno za izradu novih tekstilnih umetaka, da budemo spremni za lijepljenje zakrpa kada igla stigne s popravka. Priprema je obuhvatila napinjanje platna na pomoćni okvir, vlaženje i dotezanje (u nekoliko navrata, da se struktura vlakana oslabi i svojstvima približi onoj starog platna) te impregniranje toplom otopinom zečjeg tutkala.

Isprobali smo klasičnu tutkalno-krednu preparaciju spravljenu od bolonjske krede i zečjeg tutkala (7 %), kao i "suvremenu", tvornički proizvedenu akrilnu preparaciju. Akrilna je preparacija pokazala puno bolje radne osobine: brzo se suši i manje gubi na volumenu, a njena se tekstura bolje stapa s teksturom okolnog slikanog sloja.

Preparaciju smo nanosili pod bočnim svijetlom, kako bi tekstura više došla do izražaja. Platno je prethodno impregnirano toplom otopinom zečjeg tutkala. Idući put isprobat ćemo smjesu krede i Klucela E u etanolu.