četvrtak, 6. siječnja 2011.

Muka po platnu, 1. dio

PIŠE Jelena Zagora
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Nakon dvotjednog popravka, vruća igla je opet u radionici! Umjesto da nastavimo s probama preparacije, krenuli smo "popravljati" tekstilne umetke koji su se prilikom napinjanja slike na podokvir odvojili od platna. To smo mogli napraviti tako da nanesemo ljepilo s lica slike, ali smo zaključili da će biti bolje da sliku skinemo s podokvira i lijepljenje izvedemo s poleđine. Osim toga, u donjem dijelu slike otvorila se jedna poderotina pa je platno na tom mjestu trebalo ojačati zakrpom.


Zakrpa se može postaviti samo s poleđine, a ona nam je – zbog platna za loose lining – bila nedostupna. Zaustavit ću se na trenutak da objasnim što je to loose lining ili dry lining.

Oštećene slike u prošlosti su se često lijepile na novo platno; ovo se činilo idealnim rješenjem za rupe u platnu, poderotine i druge vrste strukturnih oštećenja. Taj se zahvat naziva podstavljanje (eng. lining), a u literaturi se često susreće i termin dubliranje. Osim na platno, slike su se mogle zalijepiti na dasku: u tom slučaju govorimo o maruflaži (marouflage). Bilo je i takvih slučajeva gdje je slika koja je rađena na drvu u restauraciji prebačena na platno, i to tako da je drveni nositelj potpuno odstranjen (blanjama, žiletima, skalpelom...): ovo se zove transfer. Danas će restauratori rijetko pribjeći tako drastičnoj metodi.

Podstavljanje je uobičajeno u restauraciji slika, ali se zahvatu pristupa samo ako oštećenja platna nije moguće sanirati na neki drugi način. Ako platno nije jako oštećeno, a sliku treba ojačati s poleđine, ponekad se na podokvir prvo napne jedno platno, a preko njega slika. Dva platna nisu zalijepljena, ali ovo donje pruža oslonac slici. Ova metoda se zove metoda dvostrukog platna ili, u engleskom jeziku, loose lining.

Vratimo se našoj slici. Osim poderotine u donjem dijelu, problematična je bila i zakrpa u gornjem dijelu slike. Tu je platno bilo jako oštećeno pa su u rupe postavljeni platneni umetci. Cijela je zona na kraju ojačana zakrpom od poliesterskog platna (Reemay), a zakrpa je zalijepljena BEVA-om. Nakon nekoliko mjeseci, zakrpa se počela ocrtavati na licu slike.


Nije posve jasno zašto se ovo dogodilo: možda je ljepilo bilo prejako, a možda je problem u tome što Reemay i BEVA ne reagiraju na promjene temperature i vlage, odnosno što sprječavaju difuziju vlage kroz sliku. Jedini način da se ovo riješi bilo je da se slika skine s podokvira, a zakrpa zamijeni novom.

Sliku smo okrenuli licem prema stolu i počeli vaditi klamerice.



Kad su sve klamerice izvađene, podokvir je odvojen od slike.