subota, 24. svibnja 2014.

Studenti o studentskoj konferenciji (3. dio)

PIŠU Martina Bilobrk i Dora Blažević, 1. god.
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: Antonina Srša, restauratorica savjetnica (Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu)
Fotografije ustupljene ljubaznošću Antonine Srša


Drugi dan studentske konferencije odlučile smo provesti u Zagrebu. Organizatori su nam ponudili organizirani posjet Muzeju za umjetnost i obrt ili Muzeju suvremene umjetnosti. Nas smo se dvije odlučile za MUO.


Na ulazu u muzej dočekala nas je voditeljica restauratorskih radionica, ljubazna gđa. Maja Velicogna Novoselac. Prva na redu bila je radionica za konzerviranje-restauriranje tekstila.

Restauratorica savjetnica Antonina Srša pokazala nam je prostor za pohranu (depo). Kazala nam je da je nedugo nakon što je MUO osnovan postalo jasno da nije dovoljno samo sakupljati predmete, već ih, s obzirom na njihovo stanje i oštećenja, treba održavati, a prema potrebi i restaurirati prije izlaganja. Bogata muzejska zbirka broji više od sto tisuća predmeta načinjenih od različitih materijala, različitih namjena i različite starosti. Muzej nema dovoljno prostora za pohranu svih predmeta pa je dio hodnika pretvoren u depo. Primijetile smo da je odjeća pohranjena u beskiselinske kutije s "ventilacijskim" otvorima, a na svaku je kutiju zalijepljena fotografija predmeta koji se u njoj nalazi.


Radionica za restauriranje tekstilnih predmeta

Gđa. Srša nam je rekla da je restauriranje tekstilnih predmeta jako složen posao, osobito ako se radio o svili, koja je vrlo osjetljiv materijal. U radionici za tekstil trenutno se restauriraju svilene vjenčanice koje će biti prikazane na izložbi "U dobru i zlu, vjenčanice iz Muzeja za umjetnost i obrt". Na vjenčanicama su mrlje; one ne štete predmetu, ali nisu estetski prihvatljive pa ih restauratori moraju odstraniti. Da bi se vjenčanice mogle očistiti, prvo ih je trebalo pažljivo rašiti. Brojna strukturna oštećenja svjedoče o osjetljivosti svile. Da ne bi došlo do novih oštećenja, materijal se prilikom pranja, sušenja i peglanja mora što manje pomicati; zato su izrađena specijalna postolja koja "imobiliziraju" pojedine dijelove vjenčanica. Svaki se dio haljine ispire na stolovima za pranje (kade) preko mrežastih ploča, da se svila ne bi raspala pod svojom težinom. Oštećeni dijelovi tkanine prošivaju se tankim svilenim nitima; to iziskuje mirnu ruku i puno strpljenja.


Muzej za umjetnost i obrt priprema izložbu "U dobru i zlu, vjenčanice iz Muzeja za umjetnost i obrt"

Iduća ne redu bila je restauratorska radionica za metal. MUO upravo priprema izložbu ručnih satova pa restaurator Goran Budija trenutno radi samo na tim predmetima. Objasnio nam je da za svaki predmet treba voditi dokumentaciju. Kao podsjetnik, on si u bilježnicu skicira svaki sat na kojemu radi. Bilježi probleme s kojima se susreće, opisuje tijek konzervatorsko-restauratorskog zahvata i materijale koje koristi. Nakon toga nam je pokazao dokumentacijski karton predmeta koji, osim fotografije, sadrži brojne druge podatke: inventarni broj, podatak o vrsti i nazivu predmeta, autoru i vremenu nastanka, dimenzijama, materijalima, tehnici izrade... Na kraju smo vidjele dio satova koji su prošli kroz njegove vrijedne ruke i sada čekaju izložbu.

Sljedeća na redu bila je radionica za restauriranje predmeta od bjelokosti, umjetnina na papiru i keramičkih predmeta. Na radnome stolu vidjele smo predivnu lepezu od oslikanog papira i bjelokosti; restauratorski zahvat na tom predmetu gotovo je pri kraju.

Nakon posjeta restauratorskim radionicama odlučile smo pogledati stalni postav muzeja. MUO posjeduje dvadeset i dvije zbirke: zbirku namještaja, stakla, metala, bjelokosti, starih fotografija, skulpture, slikarstva, grafike, satova, tekstila, grafičkog dizajna, da spomenemo samo neke.

Na prvom je katu izložena zbirka namještaja. Najstariji predmeti iz te zbirke datiraju iz razdoblja gotike. Mobilijar sadrži škrinje, ormare, stolice, naslonjače, pisaće stolovekozmetičke ormariće, krevete s baldahinom i još mnogo toga. Predmeti dolaze iz različitih zemalja. Veći dio renesansnog  mobilijara nastao je na području Italije. Ormari su nas se posebice dojmili zbog velikih dimenzija, izuzetne kvalitete materijala i dekora koji doprinosi njihovoj monumentalnosti. Pogled nam je zapeo za veliki barokni ormar s tri tordirana stupa, dva na krajevima i jednim u sredini, kojemu se na vrhu nalazi ukras od kovanog metala. Oduševile su nas intarzije na namještaju kao i vještina kojom su stari majstori oponašali druge materijale, primjerice drugu vrstu drva ili mramor.

Pored nekih komada namještaja, u zidnim vitrinama, izloženi su predmeti koji datiraju iz istoga perioda: bombonijere, kutijice za igle ili pribor za šivanje, ukrasni predmeti od stakla i sl. Jako su nam se svidjele velike tapiserije koje prekrivaju zidove izložbenih prostorija, osobito ona u prostoriji s renesansnim namještajem koja je izrađena u Flandriji u 16. stoljeću.

Razgledavajući postav nismo zanemarile svoju restauratorsku dužnost; na svakom smo higrometru očitale vrijednost relativne vlažnosti zraka. Zadovoljno smo utvrdile da je ona unutar dozvoljenih granica, tj. između 50 i 60 %.


Zbirka predmeta iz razdoblja rokokoa. Tapiserija na zidu, koja predstavlja alegoriju Zraka i Vode, izrađena je u Bruxellesu oko 1700. godine

Na prvome katu muzeja nalazi se još zbirka sakralne umjetnosti u kojoj su najbrojnije polikromirane i pozlaćene drvene skulpture i drveni krilni oltari. Na nekim smo skulpturima primijetile strukturna oštećenja, poput prstiju koji nedostaju. Osim drvenih skulptura i oltara, u ovoj se zbirci nalaze predmeti od metala, poput kaleža, svijećnjaka, lađica i kandila (uljanica). Jedno nas se kandilo osobito dojmilo, jer se isticalo svojom veličinom. Njegovo pozlaćeno tijelo oblikom podsjeća na srce, a krila su mu srebrna.

U sklopu zbirke sakralne umjetnosti također su izložene devocionalije, tj. predmeti koji služe za iskazivanje pobožnosti u privatnim prostorima. Najbrojnije su posvetne slike s pozlaćenim ukrasnim okvirima, figurice anđela, križevi, mali kućni oltari, relikvijari, krunice...  Osim toga, zbirka sadrži crkveni tekstil: misnice, dalmatike, plašteve, stole i dr. Tu je i zbirka židovskih sakralnih predmeta u kojoj se nalaze menore (sedmokraki svijećnjak), Tore, posude za seder večeru, svjetiljke za Hanuku i dr.

Na drugome katu muzeja nalazi se zbirka fotografija. Fotografije datiraju od kraja 19. stoljeća do pedesetih godina prošloga stoljeća. Neki od autora su Tošo Dabac, Oto Hohnjec, Mladen Grčević i Marijan Szabo. Na ovome se katu nalazi i galerija slika europskih baroknih slikara koja uključuje djela majstora iz Rembrandtova kruga. U galeriji slika hrvatskih slikara 20. stoljeća najviše su nam se dopali radovi Ede Murtića, Miroslava Kraljevića, Ive Šebalja, Zlatka Price i Vilka Gecana.

Na trećemu katu muzeja čekala nas je zbirka predmeta od metala, stakla i keramike. Treba napomenuti da su metalni predmeti profane namjene izloženi na ovome katu, dok se oni sakralnoga karaktera nalaze na prvom katu. Materijali od kojih su predmeti načinjeni raznoliki su. Najbrojniji su predmeti od srebra, kositra, bronce, mjedi i posrebrenih legura. Osobito se ističu svijećnjaci, pladnjevi, kuhinjsko posuđe i pribor za jelo. Oduševili su nas detalji poput ukrasa u obliku glavica na drškama pribora za jelo ili minijaturni voštani medaljoni s prikazima svetaca. Predmeti datiraju od 16. stoljeća do šezdesetih godina 20. stoljeća.

Zbirka stakla slovi za najveću i najznačajniju u Hrvatskoj. Pregled započinje predmetima od muranskoga stakla koji uglavnom datiraju iz 16. i 17. stoljeća. U vitrinama se nalaze bočice, tanjuri, čaše i vrčevi, od onih "klasičnih" oblika do vrlo neobičnih, poput staklenih čizama i pištolja ili posude u obliku ribe. Na zidovima su izloženi vitraji od raznobojnog stakla. Zbirka predmeta od bjelokosti sadrži medaljone, kipiće, reljefe i minijature.

Na trećem katu MUO-a nalazi se i zbirka satova i zvona. Neki satovi imaju glazbeni mehanizam. Jedan je imao i malu kukavicu na vrhu! Oduševio nas je sat kojemu je cijeli mehanizam izrađen od drveta. Na našu veliku žalost, nedostaju mu neki dijelovi pa ne radi. U ovoj su zbirci izložna i crkvena zvona koja su prikupljena tijekom Prvog svjetskog rata i tako spašena od propasti. Brončana su se zvona, naime, koristila za izradu topova. Najstariji primjerci datiraju iz 14. stoljeća. Dopušteno nam je bilo jednom pozvoniti velikim zvonom koje visi o konopcu privezanom za drvenu gredu.

Udar zvona označio je kraj našeg trosatnog obilaska Muzeja za umjetnost i obrt. Jedva čekamo novu prigodu za posjet!