Naš semestar u Kölnu

PIŠE Ana Šapina
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.


Moja kolegica Ivana Duvnjak i ja ovaj semestar provodimo u Kölnu, na Institutu za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti (Cologne Institute of Conservation Science, CICS). O procesu prijave na Erasmus već smo pisale, a što nakon toga – pročitajte u ovome članku.


Ja i Ivana ispred čuvene kölnske katedrale

Traženje stana

Prijavili ste se... Konačno su stigli rezultati. Primljeni ste! Što dalje?!

Ako ste se odlučili za fakultet u Kölnu, najbitnije je početi sa traženjem smještaja. Situacija sa stanovima u ovom gradu je jako teška: cijene su visoke, a izbor vrlo ograničen pa morate biti jako brzi. Postoji nekoliko studentskih domova kojima upravlja sveučilišna organizacija Studentenwerk. Prijaviti se treba puno ranije, ali nemojte očekivati da će rezultati doći sami od sebe. Morate poslati jaaako puno e-mailova Studentenwerku da biste saznali imaju li mjesto za vas. Nemojte se ustručavati, budite uporni.

Ivana i ja, nažalost, nismo dobile mjesto u studentskom domu pa smo se bacile na traženje stana. Preko interneta je jako teško naći mjesto za stanovanje. U većini slučajeva vlasnici vas žele osobno upoznati pa prednost dobiju osobe koje su već u Kölnu. Prilikom traženja stana trebate biti jako, jako oprezni, jer postoji mnogo lažnih oglasa, gdje vas samo pokušavaju opljačkati.(!)

Budući da same nismo mogle baš puno napraviti iz Splita, prijavile smo se za buddy program udruge KARIBU (udruga slična ESN-u, ali ima samo buddy program). Naš nam je buddy pronašao stan i sve je bilo spremno za naš dolazak.


Provjera vremenske prognoze prije putovanja


Dolazak u Köln

Odabir kolegija

Traženja stana nije bilo naša jedina briga; morale smo riješiti puno "papirologije". Za početak, trebalo je napraviti tzv. Learning Agreement i sastaviti popis kolegija koje ćemo pratiti tijekom semestra. Prilikom odabira kolegija ne morate biti previše precizni, jer se tijekom prvoga mjeseca od početka semestra u ugovor mogu unositi izmjene. To je sjajna stvar, jer tijekom tih mjesec dana možete ići na predavanja iz svih kolegija (na svim odsjecima) i na kraju izabrati ona koja vas najviše zanimaju. Osim toga, Erasmus vam nudi priliku da upišete tečaj jezika države u kojoj boravite. I taj tečaj nosi nekoliko ECTS bodova. Nakon što uspješno položimo završni ispit, Ivana i ja dobit ćemo certifikat o poznavanju njemačkog jezika.

Predavanja su nam već odavno počela, a i prvi ispiti se pomalo bliže. Sva su predavanja na njemačkom jeziku pa nam nastavu, priznajemo, nije uvijek lako pratiti. Ipak, polako (ali sigurno!) savladavamo složenu stručnu terminologiju što će nam, vjerujemo, u budućnosti puno koristiti.


Boravak u Kölnu iskoristile smo za upoznavanje njegove bogate kulturne baštine

Na čemu trenutno radimo?

Baš kao i na našem, splitskom studiju konzervacije-restauracije, praktičan rad na umjetninama i ovdje zauzima važno mjesto. Ivani i meni praksa je osobito drag dio Erasmus iskustva. Ja trenutno radim na polikromiranoj drvenoj skulpturi Bogorodice iz 12. stoljeća, a Ivana, koja specijalizira konzerviranje-restauriranje kamena, na jednom arhitektonskom ulomku. Konkretne zahvate još nismo počele raditi, jer se ovdje najviše vremena posvećuje dokumentaciji. Dok se sve detaljno ne prouči i ne zapiše, umjetnine se ne diraju. Premda bismo najrađe "zasukale rukave" i bacile se na posao, sigurne smo da će nam ovo iskustvo puno značiti te da ćemo do kraja semestra usavršiti vještine dokumentiranja.

Naravno, sve na fakultetu je jako zanimljivo. Već smo sada naučile puno toga novog i sigurne smo da će se do kraja semestra još proširiti svoje znanje.


Članovi ESN-a

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 3. dio

PIŠU Lena Bošković, Dorotea Krstić i Matea Milat
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara

Treći radni posjet depou Galerije umjetnina "B. Dešković" organiziran je 8. studenoga 2013. godine. U terenskoj nastavi sudjelovale su studentice 4. godine Nives Mijić, Tina Tomšič i studentice 2. godine Lena Bošković, Dorotea Krstić i Matea Milat. Projekt vodi docentica Sagita Mirjam Sunara.


U Supetar smo doputovali trajektom oko 7 ujutro; tamo su nas dočekale Tina i Lena i automobilima prebacile do Bola. Po dolasku u depo, profesorica Sagita nas je upoznala s projektom; objasnila nam je kakvo su stanje zatekli, što je do sada učinjeno i što još treba napraviti.

Tina i Nives su nastavile slagati slike na police, Mateu je dopalo izrezivanje kartona za odjeljivanje slika, a Lena i Dora su trebale obraditi slike zaražene gljivicama i plijesnima. Najprije su izradile Schlürfer, dodatak za usisivač koji prašinu i spore "provlači" kroz sredstvo za dezinfekciju i tamo ih zadržava. Profesorica Sagita se sjetila da su kolege s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna prije nekoliko godina na Lopudu koristili tu "napravu". Profesorica Petra Demuth joj je poslala detaljno objašnjenje i uputila je na zbornik konferencije u kojemu je objavljen sažetak njenog izlaganja "The Schlürfer: A Vacuum Technique for the Cleaning of Paintings". Osim opisa njegove primjene za čišćenje laka (!), u tekstu se nalazi i nacrt Schlürfera [1].

Postupak izrade je bio sljedeći: na poklopcu staklene posude [2] načinili smo dvije rupe. U posudu smo ulili izopropilni alkohol [3]. Kroz rupe u poklopcu provukli smo dvije gumene cijevi. Jednu smo uronili u alkohol, a drugu ljepljivom trakom pričvrstili za cijev usisavača. Na otvor cijevi usisivača prethodno smo stavili improvizirani filter (komad najlonke + pamučna blaznica).

Materijali i alati za izradu Schlürfera (koristili smo užu cijev, na slici lijevo) 

Bušenje poklopca staklenke

U staklenku smo stavili izopropilni alkohol

Gumom koja je uronjena u otopinu usisavali smo plijesni i gljivice sa zaraženih slika. Morali smo često raditi pauze, da izbjegnemo pregrijavanje usisivača. Naravno, koristili smo zaštitne maske i rukavice, a cijeli smo posao obavljali u dvorištu zgrade.


Detalj slike čiji je paspartu zaražen gljivicama i plijesnima


Uz pomoć Schlürfera očistili smo samo zaražene dijelove umjetnina; ostale smo površine otprašili kistom

Otprašene i očišćene slike vratili smo u depo. Tina i Nives su obložile sve police Melinexom i poliesterskom vunom. Profesorica Sagita je na police pričvrstila drvene letvice obložene plastičnom folijom s mjehurićima; letvice će spriječiti naslanjanje slika na zid i omogućiti cirkulaciju zraka iza njih.


Police obložene Melinexom i Avosom


Drvene letvice obložene folijom s mjehurićima

Nakon radnog jutra, dočekao nas je krasan ručak na suncem okupanoj terasi restorana Taverna. Posebno nas je oduševio desert. Glavni kuhar, vlasnik restorana, poslao nam ga je uz poruku: "Kuća časti!"


Ručak u Taverni


Savršeni semifreddo

Odmorili smo se i skupili snagu za posljednji zadatak: slaganje otprašenih slika na police. Dok je profesorica bila zabavljena preslagivanjem slika velikih formata, Tina i Nives su temeljito preuredile jedan kutak depoa. Postamenti koji su privremeno pohranjeni u depou "otputovali" su na izložbu u Split pa se iznenada oslobodilo malo prostora između metalnih polica i drvene klupe. Zahvaljujući Tini i Nives, sada svakom predmetu može lako pristupiti.


Između slika su stavljeni beskiselinski kartoni

Za naš sljedeći posjet depou  ostavljamo podljepljivanje nestabilnog slikanog sloja na ukrasnim okvirima i slikama, izradu ceduljica za označavanje predmeta, popisivanje predmeta (kustosi moraju znati gdje se što nalazi) i dokumentiranje zatečenog stanja najugroženijih umjetnina (nemamo vremena za obradu svih predmeta). Projekt će time biti priveden kraju.


Bilješke
[1] Mecklenburg, Marion et al. (ur.), New Insights into the Cleaning of Paintings: Proceedings from the Cleaning 2010 International Conference, Universidad Politécnica de Valencia and Museum Conservation Institute, Smithsonian Institution Scholarly Press, 2013., dostupno ovdje (ovaj rad se nalazi na str. 221).
[2] Kolege iz Njemačke su nas upozorili da izbjegavamo plastične posude.
[3] Može se koristiti i etilni alkohol ili smjesa etilnog alkohola i vode (30 % etanola, 70 % vode).

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 2. dio

PIŠU  Nives Mijić i Tina Tomšič
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara

Drugi radni posjet depou Galerije umjetnina "B. Dešković" organiziran je 24. listopada 2013. godine. U terenskoj nastavi sudjelovale su studentice Nives Mijić, Tina Tomšič, Emilija Vranković i Petra Baleta. 


Nestrpljivo smo iščekivali četvrtak i naš drugi posjet Galeriji umjetnina "Branislav Dešković" u Bolu. U ranim jutarnjim satima (prije šest!) sastali smo se s profesoricom Sagitom i zaputili prvim trajektom za Brač, u našu sljedeću ekspediciju. U Supetru su nas dočekale gospođa Jasna Damjanović, ravnateljica Centra za kulturu Brač, i kolegica Tina; one su bile naše vozačice, zadužene da nas sigurno dovedu do Bola.

Nakon kratkog uvodnog dogovora i podjele zadataka, prionuli smo poslu. Petra i Emilija su izradile košuljice za pohranu oštećenih umjetnina na papiru. Košuljice su izrađivale od Melinex folije uz pomoć poliesterske obostrano samoljepljive trake. Nakon toga su trebale izrezati beskiselinske kartone koje ćemo stavljati između slika na policama.

 Izrada košuljica za pohranu oštećenih umjetnina na papiru

Za to je vrijeme profesorica Sagita uvodila red u ladičar. Najprije je izvadila sve predmete i prebrisala ladice. U nekim su se ladicama nalazile slike; po svemu sudeći, koristili su ih za pristiskanje mapa s grafičkim listovima. Slike je premjestila na police, a grafike, crteže i slike na papiru vratila u ladičar pazeći da se u svakoj ladici nalaze radovi samo jednoga umjetnika; to će olakšati pretraživanje. Umjetnine istih dimenzija poredala je prema inventarnom broju, a radove različitih dimenzija po veličini. Sve je umjetnine odijelila beskiselinskim papirom.


Stanje nakon radova



Tina i Nives su nastavile s otprašivanjem slika. Nažalost, usisivač koji smo imali na raspolaganju nije imao HEPA filter pa su slike zaražene gljivicama i plijesnima otprašivale ispred zgrade; cilj je bio izbjeći (re)kontaminaciju prostora.


Zdravlje na prvom mjestu: kute, rukavice i maske koje pružaju zaštitu od finih čestica (i spora)


Slika zaražena gljivicama i plijesnima, detalj

Budući da je prostor depoa jako skučen, preslagivanje i rukovanje slikama bilo je jako teško. Na police smo ih slagali prema veličini, licem na lice, poleđinom na poleđinu. Slike između kojih je stavljen beskiselinski karton nije trebalo tako slagati, jer se ne dodiruju.


Gužva u depou

Prije vraćanja slika na police, pripremili smo materijale za njihovo oblaganje. Drvene smo površine presvukli Melinexom (drvo otpušta kiseline i druge štetne tvari), a preko Melinexa smo stavili poliestersku vunu kao meku i protukliznu podlogu.


Police obložene Melinexom i Avosom

Napokon je dostavljen odvlaživač zraka, koji nam je prijeko potreban za regulaciju relativne vlažnosti u prostoriji. Srdačni domar Centra za kulturu općine Bol priskočio je u pomoć profesorici Sagiti i promptno instalirao uređaj. Da se spremnik za vodu ne bi morao svakkodnevno prazniti, spojio ga je na odvod.

Pauzu za ručak provele smo u restoranu Taverna Riva koji se nalazi prekoputa općinskog Centra za kulturu i našeg depoa. Srdačno su nas dočekali i servirali nam ukusni topli obrok pa smo odmah rezervirali stol za slijedeći posjet Bolu.

Na kraju radnog dana, u kasnim poslijepodnevnim satima, umorni, ali zadovoljni obavljenim poslom, lagano smo krenuli prema Supetru; trebalo je uloviti trajekt za Split.

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 1. dio

UVODNA NAPOMENA: Sagita Mirjam Sunara, doc.


U okviru terenske nastave iz specijalističkog kolegija o konzerviranju i restauriranju štafelajnih slika, studentice četvrte godine Nives Mijić, Tina Tomšič, Emilija Vranković i Petra Baleta sudjeluju u projektu uređenja depoa Galerije umjetnina "Branislav Dešković" u Bolu na Braču. Projekt se realizira uz potporu Ministarstva kulture RH.

Emilija, Nives, Tina i Petra

Depo Galerije "Dešković" nalazi se u zgradi općinskog Centra za kulturu, koji je od Galerije udaljen nekoliko minuta hoda. Depo je smješten u podrumu, u prostoriji površine tridesetak metara kvadratnih. Pod i zidovi su od kamena. Nema prozora, a ventilacijski sustav se rijetko uključuje. U zraku se osjeća jak miris vlage. Prošle godine, kada sam prvi put posjetila depo, dio slika bio je naslagan na dvije velike metalne police, bez osobitog reda. Ostale su slike bile poslagane na drvene klupe. Skulpture su također bile poslagane na klupe. Nekoliko većih, odnosno težih, ležalo je na podu. Prostor iza šanka (nekoć se ovdje nalazio klub za mlade) koristio se za pohranu muzejskih publikacija.


Depo Galerije umjetnina "B. Dešković" (kolovoz 2012. godine)


Depo Galerije umjetnina "B. Dešković" (kolovoz 2012. godine)

Prije odlaska u Bol studentima sam pokazala fotografije depoa koje sam snimila prošle godine. Htjela sam ih upoznati s prostorom i objasniti im u kakvim se uvjetima umjetnine čuvaju. Studenti su trebali prepoznati uzroke propadanja umjetnina i dati svoje prijedloge za (pre)uređenje depoa.

Kako je izgledao naš prvi radni dan u Bolu, pročitajte u nastavku teksta.

Prva radna akcija

PIŠU Emilija Vranković i Nives Mijić
Dopunila i uredila: S. M. Sunara
Fotografije: S. M. Sunara


U vlažnoj podrumskoj prostoriji koja se koristi kao privremeni depo Galerije "Dešković" situacija je bila puno bolja nego što smo očekivali. Tino Vuković, bivši student naše Akademije koji u Galeriji obavlja pripravnički staž, prije našeg dolaska krenuo je čistiti i sređivati prostoriju. Slike koje se nalaze na metalnim policama posložio je prema dimenzijama, od većih prema manjim. Slagao ih je tako da budu okrenute licem na lice i naličjem na naličje. Na svaku je sliku zalijepio oznaku s inventarnim brojem, a na svaku metalnu policu papir s popisom slika koje se na njoj nalaze. Kataloge, razglednice i druge muzejske publikacije premjestio je na policu iza šanka. Mogli smo samo pohvaliti njegov rad!


Tino je uveo red u depo!


... i popisao slike koje se nalaze na svakoj polici


Ipak, umjetnine još uvijek nisu propisno složene i zaštićene od propadanja

Nakon rasprave o tome što planiramo raditi kroz ovaj projekt, odredili smo radne prioritete toga dana i podijelili se u dvije grupe. Petra i Emilija bile su zadužene za skulpture, a Tina i Nives za slike. Profesorica Sagita je koordinirala sve aktivnosti i pomagala nam kad bi nešto zapelo.


Za svaki problem koji smo identificirali u depou, predložili smo nekoliko rješenja

Najprije je trebalo usisati pod prostorije; tako je uklonjena prašina i dio prljavštine. Nakon toga smo otprašili slike koje se nalaze na drvenim klupicama ispred šanka. Prilikom vraćanja slika na klupice pazili smo da slike budu poredane prema dimenzijama i težini; uz zid smo slagali veće i teže slike, a ispred njih manje i lakše. Slagali smo ih tako da jedna prema drugoj budu okrenute licem, odnosno poleđinom, i da stoje okomito jedna na drugu. Idući ćemo put poduzeti mjere da slike udaljimo od kamenog zida.


Uklanjanje prašine sa slika 

Na velikom broju slika uočili smo oštećenja uzrokovana neprimjerenim skladištenjem. Na nekoliko ukrasnih okvira slikani sloj se odvojio od nositelja, i to baš na onoj strani koja je ležala na podu. Budući da je prostorija jako vlažna, na nekim su se slikama pojavile gljivice i plijesni. Te smo slike otprašili ispred zgrade, a nakon toga pohranili nešto dalje od ostalih umjetnina, prekrivene Melinexom. Očistit ćemo ih idući put. Za drugi posjet depou ostavljamo i podljepljivanje nestabilnog slikanog sloja.





U depou se nalazi više metalnih i gipsanih skulptura. Neke su ležale na podu ispred metalnih polica, neke su bile poslagane na obližnju drvenu klupicu, a neke na istaknuti dio zida. Sve smo skulpture najprije otprašili kistovima. Na klupu smo pričvrstili Melinex, a preko njega poliestersku vunu, da spriječimo klizanje. Na tako pripremljenu površinu poslagali smo skulpture i prekrili ih Melinexom; sada su zaštićene od prašine. Tina smo upozorili da se skulpture ne smiju dirati golim rukama.



Melinexom i poliesterskom vunom obložili smo i stol koji se nalazi ispred metalnih polica pa smo na njega poslagali ostatak skulptura. Po svaku smo cijenu željeli izbjeći da skulpture budu na podu, jer se o njih može zapeti. Osim toga, na hladnom će se podu kondenzirati vlaga.


Skulpture više ne stoje na podu. Slike na gornjoj polici složene su tako da se ukrasni okvir jedne slike naslanja na ukrasni okvir druge slike, a ne na platno

Dok smo mi bili zabavljeni čišćenjem, profesorica Sagita je osmišljavala dokumentacijski obrazac koji će nam omogućiti da brzo i lako dokumentiramo zatečeno stanje umjetnina. Slika i skulptura ima jako puno, a mi nemamo dovoljno vremena za detaljno opisivanje njihova stanja. Obrazac će nam pomoći da brzo obradimo veliki broj predmeta, jer nudi mogućnost zaokruživanja jedne ili više ponuđenih opcija. Gdje je to potrebno, mogu se unositi napomene.

Predvidjeti sve opcije – sve materijale, vrste oštećenja i sl. – nije bio nimalo lagan posao, osobito ako se uzme u obzir da dokument treba biti koncizan i pregledan.


Za vrijeme pauze obišli smo stalni postav Galerije "Dešković". S balkona palače u kojoj se Galerija nalazi puca čaroban pogled na Bol


Za naš se projekt zainteresirala i novinarka Radio Splita pa smo dali intervju za emisiju Baština

U nastavku radova izvijestit ćemo u idućem postu!

Međunarodna restauratorska radionica Lopud 2013.

PIŠU Ana Šapina i Petra Baleta
Uvodna napomena: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: P. Baleta, S. M. Sunara


U ovogodišnjoj Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud (International Conservatioon Workshop Lopud, ICWL) sudjelovale su dvije studentice Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, Ana Šapina i Petra Baleta. Podsjetimo, riječ je o radionici koja se održava svakog ljeta, a okuplja studente i nastavnike iz Kölna, Bruxelessa i Antwerpena. Od splitskih su profesora u radionici ove godine sudjelovale asistentica Lana Kekez i docentica Sagita Mirjam Sunara.

Svi su se radovi odvijali crkvi Gospe od Šunja. Dovršen je konzervatorsko-restauratorski zahvat na skulpturi raspetoga Krista koja krasi oltar Sv. Križa. Skulptura je neobična – zapravo jedinstvena – po načinu izrade: snimanje CT metodom otkrilo je da je njezina unutrašnjost najvećim dijelom šuplja, dok su stijenke napravljene od ferule, biljke spužvaste strukture. Preko ferule je nanesen debeli sloj papirne pulpe, zatim sloj preparacije i, konačno, oslik. Nastavljeni su radovi na namještaju iz sakristije Gospe od Šunja. Iz crkve Gospe od Spilice, pak, dopremljene su dvije uljane slike na platnu, Čistilište s oltara Gospe od Karmela i Smrt sv. Josipa s istoimenog oltara. Radovi na slici Čistilište otpočeli su još prošle godine.

Ana i Petra na Lopudu su provele dva tjedna. Što su tamo radile, pročitajte u nastavku teksta.

Ana je s kolegicom Suzanom Antolović iz Dubrovnika prvi tjedan radila na skulpturi raspetoga Krista; zajedno su rekonstruirale nedostajuće prste na Kristovim šakama. Budući da je skulptura izrađena od ferule (drvo ferule je slično drvu balse), novi su prsti izrađeni od istog materijala. Najprije je od većih komada ferule trebalo izraditi štapiće, zatim ih posložiti i zalijepiti na original. Na kraju je uslijedilo završno rezbarenje i oblikovanje. S obzirom na to da su prsti na obje ruke u istom položaju, kao predložak za rekonstrukciju nedostajućeg prsta lijeve ruke korištena je desna ruka, i obrnuto. Na rekonstruirane prste nanesen je sloj japan papira, na kojemu je izveden retuš. Za taj su dio posla bile zadužene studentice iz Bruxelessa. Od većih radova na ovoj umjetnini ostalo je samo retuširanje sitnih oštećenja bojanoga sloja na korpusu; i taj su posao obavili belgijski studenti.




Studenti koji specijaliziraju konzerviranje i restauriranje namještaja sebe odmilja zovu woodies. Woodies su godine imali jako puno posla: trebalo je očistiti i konsolidirati gotovo sav namještaj iz sakristije Gospe od Šunja. Mi smo im odlučile pomoći, a usput se okušati u ovoj restauratorskoj "disciplini". Kolege studenti detaljno su nam objasnili što trebamo činiti i na jedan dan nam "prepustili" drveni biskupski tron. Očistile smo unutrašnjost sjedalice i vanjski obojeni dio. Na kraju smo konsolidirale nestabilne dijelove drva.




Na Lopudu se radi cijeli dan, svaki dan... Osim nedjelje! U kratkim smo pauzama ipak uspjele istražiti otok i uživati u njegovim ljepotama.




Iz crkve Gospe od Spilice dopremljena je uljena slika na platnu koja prikazuje smrt sv. Josipa. Slika je prvo detaljno pregledana pod "običnim" i UV svjetlom. Preslici i retuši grafički su dokumentirani. S površine i iz krakelira odstranjene su naslage soli. Konsolidiran je slikani sloj, koji je u donjem dijelu slike bio vrlo nestabilan. Kutovi podokvira bili su rasklimani pa ih je trebalo učvrstiti. Slika je na podokvir izvorno bila pričvršćena drvenim tiplima, ali je prilikom umetanja u oltar skraćena s bočnih strana. U tim su zonama drveni tipli zamijenjeni željeznim čavlićima. Čavlići su s vremenom korodirali, platno se oštetilo pa se slika odvojila od podokvira. Perforirani rubovi platna lokalno su ojačani sintetičkim platnom, a slika je čavlićima privremeno fiksirana za podokvir.



Drugi tjedan radionice uglavnom smo bile zabavljene konsolidiranjem nestabilnog slikanog sloja.



Svi su studenti na kraju sudjelovali u završnoj raspravi, gdje su imali priliku prezentirati rezultate svojega rada i s kolegama razgovarati o daljnjim koracima u konzervatorsko-restauratorskom zahvatu.


Dojmovi

"Sve u svemu, bilo nam je jako lijepo na Lopudu," kažu Petra i Ana. "Naučile smo puno toga, u nekim smo zahvatima stekle puno iskustva. Uz to smo upoznale kolege iz Njemačke i Belgije. Nadamo se da će neka od tih poznanstava prerasti u prijateljstva. Naši se dojmovi mogu svesti na dvije riječi: Hoćemo opet!"

Dan šesti: posjet tvornici Segestica

PIŠE Neven Peko (Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku)
Fotografije: Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara


Dva sata sna su dovoljna. Dva sata sna su dovoljna. Dva sata sna su dovoljna. Ovu mantru ponavljali smo si dok smo se izvlačili iz kreveta tog kišnog i maglovitog subotnjeg jutra koje je naprosto izazivalo da ga se prespava.

Profesorice Valentina i Sagita u zajedničkoj su prostoriji ubrzano pregledavale zadnja izvješća, dovršena tek nekoliko sati ranije. Karmen, Nađa, Tina i Josip su u žurbi sakupljali zadnje stvari po sobama i spremali ih u već pretrpane kufere i torbe, a ja sam arhivirao preostale odvojene dijelove skulptura da ih možemo predati na čuvanje Konzervatorskom odjelu u Sisku. Nismo se stigli na miru ni pozdraviti, a već je bilo 8 sati i dečki iz JVP Sisak došli su kombijem po Karmen, Nađu, Tinu i Josipa. Nađi su obećali pozdravno uspinjanje ljestvama na 30 metara visine, nakon toga su cijelu ekipu trebali prebaciti na autobusni kolodvor.

Profesorice Sagita i Valentina uspjele su pregledati i ispraviti sva izvješća, ali pojavio se novi problem: gdje ih isprintati?! U capraškoj Knjižnici pokvario se printer, a u uredu Sisak stana, gdje smo bili smješteni, nije bilo papira! Pomalo razočarani, zaključili smo da će se izvještaji morati naknadno poslati iz Splita.

U 9.30 sati, nakon kraće akcije traženja prijevoza, po nas je došao ravnatelj Gradske galerije Striegl, gospodin Zoran Burojević, koji je upravo obavio shopping za subotnji ručak i bio dovoljno ljubazan da nas uklopi u svoj pretrpani raspored.

Iskrcao nas je pored autobusnog kolodvora, gdje smo se oprostili od profesorice Valentine koja je morala ranije krenuti u Zagreb. Profesorice Jadranka Malina, Natalija Dolić i Zdenka Zovko Brodarac s Metalurškog fakulteta u Sisku također su je došle pozdraviti.

Zaputili smo se pred susjednu zgradu željezničkog kolodvora ispred koje je bio dogovoren početak vođene ture po tvornici Segestica. Grupu od pedesetak ljudi prema tvornici je poveo kustos Gradskog muzeja Sisak, mr. sc. Vlatko Čakširan, uz priču o povijesti tvornice, ali i industrije u gradu.

Usprkos kišnom vremenu, organizirani obilazak tvornice Segestica privukao je veliki broj znatiželjnika

Na ulazu u tvornicu dočekali su nas direktorica tvornice, gđa. Marija Pintarić Tukara, i tehnolozi koji su bili spremni odgovoriti na sva naša pitanja o načinu proizvodnje ili funkcioniranju tvornice.

Obilazak je počeo od najstarijeg dijela tvornice – postrojenja za proizvodnju pare na mazut, koje više nije u upotrebi i to samo iz ekoloških razloga. Zdanjem dominira ogromna ciglena peć za paru koja je visoka otprilike dva kata, okružena svom silom cijevi i šarenih ventila. Već u ovoj divnoj ciglenoj zgradi svatko tko je imao pri ruci bilo kakav foto aparat shvatio je da mu jedna memorijska kartica neće biti dovoljna da zabilježi sve ono što slijedi.











Odavde smo se preko dvorišta zaputili prema novim acetatorima. Oni su smješteni u staroj drvenoj proizvodnoj hali koja održava idealne uvijete vlage i temperature za proizvodnju octa. Miris u ovoj hali je naprosto nevjerojatan – na prvu vam se čini da sve zaudara po octu, ali nakon nekoliko sekundi shvatite da je to zapravo miris jabuka od kojih se ocat proizvodi.

Sljedeća na redu bila je nova skladišna zgrada iz koje do svih trgovina stižu proizvodi poput Kisko octeva, Pelina, Gorkog, Kruškovca, Vodke, Ruma, Brandyja i Gina koji se ovdje proizvode. Nakon skladišta, na red su došli pogon za proizvodnju sokova, koji trenutno nije u funkciji, i punionica boca.


Stari tank za maceraciju


Detalj iz punionice boca

U podrumu ove zgrade nalazi se pravi dragulj: velika prostorija u kojoj se u drvenim bačvama čuvaju ili dovršavaju proizvodi Segestice. Domaćini su nam tu pripremili degustaciju svojih proizvoda i pozvali nas da neke od njih potražimo u njihovoj tvorničkoj trgovini. Cijene su bile više nego povoljne; Dane industrijske baštine grada Siska Segestica je obilježila velikim popustom. Profesorica Sagita i ja dobili smo na poklon dva specijalna octa: KISKO Mediteran (ocat s dodatkom mediteranskog bilja) i KISKO kvasina barrique (kvasina koja je odležala u hrastovoj bačvi).







Dok smo mi uživali u obilasku, gđa. Ivana Miletić Čakširan nam je dogovorila prijevoz do Zagreba s kustosom Muzeja grada Zagreba mr. sc. Goranom Arčabićem. (Hvala oboma!)

Još jednom smo zahvalili svim domaćinima, pozdravili se s njima i zaputili prema Zagrebu već željni iduće radionice u Sisku.