PIŠE Emilija Vranković
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije i opisi slika: S. M. Sunara
Ako već niste, pročitajte izvješće o našem prvom, drugom i trećem posjetu Bolu.
Sredinom siječnja odradili smo posljednji posjet Galeriji "Dešković". Kao i obično, sastali smo se u trajektnoj luci prije zore i sjeli na prvi trajekt za Supetar. Znali smo da nas u Bolu čeka puno posla, najviše do sada, ali to nas nije obeshrabrilo. Naprotiv, bili smo još više motivirani za dovršenje projekta!
Usprkos jugu, u Supetar smo stigli bez kašnjenja, oko 7 sati. Odande smo nastavili automobilom do Bola. Kolegica Tina je prebacila Nives i mene, a profesorica Sagita je sa svojim automobilom vozila kolegicu Petru i materijale koji su nam potrebni za rad. Materijala je bilo jako puno: cijeli jedan kufer i još nekoliko plastičnih vrećica!
U Bol smo stigli oko 8 sati. U Centru za kulturu Brač, u kojemu je smješten depo, dočekao nas je naš "domaćin", Tino Vuković. Radni dan je započeo opušteno; uz jutarnju kavu razradili smo plan rada i podijelili zadatke.
U prizemlju Centra formirali smo malu radionicu. Tina i Nives su se prihvatile izrađivanja košuljica za umjetnine na papiru. Izrađivale su ih od debljeg Melinexa koji su lijepile obostrano ljepljivom poliesterskom trakom. Postupak je vrlo jednostavan: izrežu se dva komada Melinexa nešto većih dimenzija od umjetnine. Duž triju rubova jednog komada Melinexa zalijepi se ljepljiva traka; na njega se zatim položi drugi komad Melinexa i pritisne. Voilà – imate košuljicu za pohranu!
Naša privremena radionica u prizemlju Centra za kulturu Brač
Moje su kolegice nakon toga izradile nekoliko kutnih ojačanja za slike prema shemi koju je osmislila profesorica Sagita, a koju smo Petra i ja "testirale" dan ranije. Za njihovu smo izradu koristile manje komade beskiselinskog kartona, one koje nismo mogli iskoristiti za odjeljivanje slika. Materijal je skup; nismo željeli ništa baciti! Ojačanja smo lijepili tekstilnom ljepljivom trakom kojoj se ljepilo (re)aktivira nanošenjem vode.
Model kutnog ojačanja (kutne zaštite) za slike
Petra i ja smo bile zauzete izrezivanjem beskiselinskih kartona za odjeljivanje slika u depou. Kartone smo rezale teko da budu malo veći od slika između kojih ćemo ih staviti.
Za to je vrijeme profesorica Sagita preslagivala velike slike koje su bile naslagane na drvene klupe u sjeveroistočnom kutu depoa. Uz rub klupa dodala je drveni istak koji sprečava da slike kliznu na pod. Uz Petrinu je pomoć klupe obložila beskiselinskom folijom (Melinex) i poliesterskom vunom (Avos); vuna također sprečava klizanje slika. Da slike više ne bi dodirivale hladni kameni zid, na naslone klupa vertikalno su pričvrstile nekoliko drvenih letvica obloženih plastičnom folijom s mjehurićima. Sada zrak može slobodno cirkulirati iza slika.
Strelice pokazuju pozicije drvenih letvica obloženih plastičnom folijom s mjehurićima. Prije preuređenja depoa, slike su bile naslonjene izravno na zid. Obratite pažnju na to da su slike sada složene naizmjence vertikalno i horizontalno, licem na lice i poleđinom na poleđinu, te da su grupirane po veličini
Budući da nam je dan počeo jako rano (ustali smo se prije 5), oko 12 i 30 smo već osjetili lagani umor. I glad. Ručak u restoranu Taverna, koji se nalazi tik uz zgradu Centra za kulturu Brač, već se pretvorio u tradiciju. Ne samo što je hrana ukusna, a porcije obilate, nego nas i vlasnik restorana, gospodin Josip Eterović, svaki put srdačno primi. Jelovnik je i ovaj put bio vrhunski: domaća riblja juha, skuše sa žara, krumpir salata i semifreddo za desert. Priznajem, nije nam bilo lako ustati se od stola i vratiti se na posao. :)
Vlasnik restorana, gospodin Josip Eterović, častio nas je... Pa, manje-više cijelim ručkom!
Nakon pauze, profesorica je pokazala Tini i Nives kako će podlijepiti nestabilni slikani sloj na ukrasnim okvirima. Za stabilizaciju slikanoga sloja korištena je 20-postotna otopina Plextola B 500 u vodi. Prije nanošenja konsolidanta, duž rubova ljuskica slikanog sloja kistom je trebalo nanijeti etanol. Etanol smanjuje površinsku napetost vode i omogućuje konsolidantu da brže i dublje prodre ispod slikanog sloja. Nakon nanošenja konsolidanta trebalo je sačekati nekoliko minuta i onda peglicom zapeglati površinu preko silikoniziranog papira.
Detalj oštećenja slikanoga sloja na jednoj slici iz depoa Galerije "B. Dešković"
Na slikama smo uočili različita oštećenja: neke su poderane ili imaju rupe, drugima se slikani sloj odvaja od nositelja zbog dugotrajne izloženosti neprikladnim mikroklimatskim uvjetima, na trećima se vide onečišćenja uzrokovana plijesnima i gljivicama... Tino Vuković nam je iz Galerije donio dvije slike koje su jako, jako oštećene. Jednoj je u donjem dijelu propalo platno, jer je bila izložena vodi. Drugoj je platno također jako oštećeno, a i ukrasni okvir bi trebalo restaurirati. Vidjeli smo da je u cijelosti preslikan, a neki su ornamenti zalijepljeni silikonom, onim koji koriste vodoinstalateri! Iz depoa smo iznijeli veliku sliku Valerija Michielija kojoj je platno poderano, a slikani sloj se ljuska. Ove smo slike odlučili pohraniti vodoravno, da spriječimo gubitak slikanoga sloja. Najprije smo za svaku sliku izrezali nešto veći komad beskiselinskog kartona – on će služiti kao "pladanj" za prenošenje. Ispod slike, unutar otvora podokvira, umetnuli smo poliestersku vunu da podupre platno i spriječi njegovo istezanje. Sve zajedno smo umotali u Melinex i pohranili na ladičar.
Što se tiče umjetnina koje se nalaze u ladičaru, profesorica Sagita je bila predložila da slike koje su se deformirale pritisnemo olovnim utezima. Kupila je petnaestak 90-gramskih utega, onih koji se koriste u ribolovu, pa smo ih omotali Melinexom i ubacili u košuljice od Tyveka. Košuljice smo sami sašili prije dolaska u Bol.
Materijali koje smo koristili za "pakiranje" utega
U Splitu smo pripremili i smjernice za rukovanje umjetninama; osnovna pravila za postupanje sa slikama, skulpturama i umjetninama na papiru. Profesorica Sagita ih je postavila na ključnim mjestima u depou: na metalnu policu na kojoj su naslagane manje slike, na naslon klupe na koju su posložene skulpture, na gornju plohu ladičara... Smjernice za održavanje depoa zalijepila je na odvlaživač te pored stepenica na ulazu.
Na kraju radnoga dana sve smo umjetnine prekrili Melinexom; ne želimo da po njima pada prašina. Usisali smo pod, pokupili smeće, spakirali svoje materijale i sve fotografirali.
Prvotni je plan bio da se u Split vratimo trajektom koji iz Supetra polazi u 18 sati. Nekoliko sati prije planiranog polaska bilo je jasno da nećemo uspjeti obaviti sve što smo zacrtali. Iako smo bili jako umorni, željeli smo projekt privesti kraju pa smo odlučili raditi dulje i vratiti se trajektom koji iz Supetra kreće u 20 sati. Na kraju smo bili više nego zadovoljni obavljenim: razlika između onoga što smo zatekli u depou prije tri mjeseca i onoga što sada ostavljamo za sobom golema je. Nadamo se da su i naši kolege iz Galerije "Dešković" zadovoljni!
Depo: stanje prije i nakon preuređenja
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije i opisi slika: S. M. Sunara
Ako već niste, pročitajte izvješće o našem prvom, drugom i trećem posjetu Bolu.
Sredinom siječnja odradili smo posljednji posjet Galeriji "Dešković". Kao i obično, sastali smo se u trajektnoj luci prije zore i sjeli na prvi trajekt za Supetar. Znali smo da nas u Bolu čeka puno posla, najviše do sada, ali to nas nije obeshrabrilo. Naprotiv, bili smo još više motivirani za dovršenje projekta!
Usprkos jugu, u Supetar smo stigli bez kašnjenja, oko 7 sati. Odande smo nastavili automobilom do Bola. Kolegica Tina je prebacila Nives i mene, a profesorica Sagita je sa svojim automobilom vozila kolegicu Petru i materijale koji su nam potrebni za rad. Materijala je bilo jako puno: cijeli jedan kufer i još nekoliko plastičnih vrećica!
Na teren s kuferom u ruci!
Južina u Bolu
U Bol smo stigli oko 8 sati. U Centru za kulturu Brač, u kojemu je smješten depo, dočekao nas je naš "domaćin", Tino Vuković. Radni dan je započeo opušteno; uz jutarnju kavu razradili smo plan rada i podijelili zadatke.
U prizemlju Centra formirali smo malu radionicu. Tina i Nives su se prihvatile izrađivanja košuljica za umjetnine na papiru. Izrađivale su ih od debljeg Melinexa koji su lijepile obostrano ljepljivom poliesterskom trakom. Postupak je vrlo jednostavan: izrežu se dva komada Melinexa nešto većih dimenzija od umjetnine. Duž triju rubova jednog komada Melinexa zalijepi se ljepljiva traka; na njega se zatim položi drugi komad Melinexa i pritisne. Voilà – imate košuljicu za pohranu!
Naša privremena radionica u prizemlju Centra za kulturu Brač
Moje su kolegice nakon toga izradile nekoliko kutnih ojačanja za slike prema shemi koju je osmislila profesorica Sagita, a koju smo Petra i ja "testirale" dan ranije. Za njihovu smo izradu koristile manje komade beskiselinskog kartona, one koje nismo mogli iskoristiti za odjeljivanje slika. Materijal je skup; nismo željeli ništa baciti! Ojačanja smo lijepili tekstilnom ljepljivom trakom kojoj se ljepilo (re)aktivira nanošenjem vode.
Model kutnog ojačanja (kutne zaštite) za slike
Evo kako to izgleda u praksi! Sada ukrasni okvir slike koja se nalazi bliže zidu ne grebe po licu slike koja je na njega naslonjena
Petra i ja smo bile zauzete izrezivanjem beskiselinskih kartona za odjeljivanje slika u depou. Kartone smo rezale teko da budu malo veći od slika između kojih ćemo ih staviti.
Za to je vrijeme profesorica Sagita preslagivala velike slike koje su bile naslagane na drvene klupe u sjeveroistočnom kutu depoa. Uz rub klupa dodala je drveni istak koji sprečava da slike kliznu na pod. Uz Petrinu je pomoć klupe obložila beskiselinskom folijom (Melinex) i poliesterskom vunom (Avos); vuna također sprečava klizanje slika. Da slike više ne bi dodirivale hladni kameni zid, na naslone klupa vertikalno su pričvrstile nekoliko drvenih letvica obloženih plastičnom folijom s mjehurićima. Sada zrak može slobodno cirkulirati iza slika.
Budući da nam je dan počeo jako rano (ustali smo se prije 5), oko 12 i 30 smo već osjetili lagani umor. I glad. Ručak u restoranu Taverna, koji se nalazi tik uz zgradu Centra za kulturu Brač, već se pretvorio u tradiciju. Ne samo što je hrana ukusna, a porcije obilate, nego nas i vlasnik restorana, gospodin Josip Eterović, svaki put srdačno primi. Jelovnik je i ovaj put bio vrhunski: domaća riblja juha, skuše sa žara, krumpir salata i semifreddo za desert. Priznajem, nije nam bilo lako ustati se od stola i vratiti se na posao. :)
Emilija, Nives, Tina i Petra u restoranu Taverna
Nakon pauze, profesorica je pokazala Tini i Nives kako će podlijepiti nestabilni slikani sloj na ukrasnim okvirima. Za stabilizaciju slikanoga sloja korištena je 20-postotna otopina Plextola B 500 u vodi. Prije nanošenja konsolidanta, duž rubova ljuskica slikanog sloja kistom je trebalo nanijeti etanol. Etanol smanjuje površinsku napetost vode i omogućuje konsolidantu da brže i dublje prodre ispod slikanog sloja. Nakon nanošenja konsolidanta trebalo je sačekati nekoliko minuta i onda peglicom zapeglati površinu preko silikoniziranog papira.
Na velikom broju ukrasnih okvira zatekli smo ovakva oštećenja
Tina i Nives podljepljuju nestabilni slikani sloj
Na slikama smo uočili različita oštećenja: neke su poderane ili imaju rupe, drugima se slikani sloj odvaja od nositelja zbog dugotrajne izloženosti neprikladnim mikroklimatskim uvjetima, na trećima se vide onečišćenja uzrokovana plijesnima i gljivicama... Tino Vuković nam je iz Galerije donio dvije slike koje su jako, jako oštećene. Jednoj je u donjem dijelu propalo platno, jer je bila izložena vodi. Drugoj je platno također jako oštećeno, a i ukrasni okvir bi trebalo restaurirati. Vidjeli smo da je u cijelosti preslikan, a neki su ornamenti zalijepljeni silikonom, onim koji koriste vodoinstalateri! Iz depoa smo iznijeli veliku sliku Valerija Michielija kojoj je platno poderano, a slikani sloj se ljuska. Ove smo slike odlučili pohraniti vodoravno, da spriječimo gubitak slikanoga sloja. Najprije smo za svaku sliku izrezali nešto veći komad beskiselinskog kartona – on će služiti kao "pladanj" za prenošenje. Ispod slike, unutar otvora podokvira, umetnuli smo poliestersku vunu da podupre platno i spriječi njegovo istezanje. Sve zajedno smo umotali u Melinex i pohranili na ladičar.
Što se tiče umjetnina koje se nalaze u ladičaru, profesorica Sagita je bila predložila da slike koje su se deformirale pritisnemo olovnim utezima. Kupila je petnaestak 90-gramskih utega, onih koji se koriste u ribolovu, pa smo ih omotali Melinexom i ubacili u košuljice od Tyveka. Košuljice smo sami sašili prije dolaska u Bol.
Materijali koje smo koristili za "pakiranje" utega
Mali tečaj šivanja u našoj radionici na Umjetničkoj akademiji (snimljeno tjedan dana prije odlaska u Bol)
Utege smo koristili za ravnanje umjetnina na papiru
Prije našeg dolaska, ove su umjetnine bile pritisnute težim slikama na platnu
U Splitu smo pripremili i smjernice za rukovanje umjetninama; osnovna pravila za postupanje sa slikama, skulpturama i umjetninama na papiru. Profesorica Sagita ih je postavila na ključnim mjestima u depou: na metalnu policu na kojoj su naslagane manje slike, na naslon klupe na koju su posložene skulpture, na gornju plohu ladičara... Smjernice za održavanje depoa zalijepila je na odvlaživač te pored stepenica na ulazu.
Na odvlaživač smo zalijepili smjernice za održavanje depoa
Budući da odvlaživač trenutno nije spojen na odvod, u smjernicama smo naveli da spremnik uređaja treba svakodnevno provjeravati (i prazniti)
Na kraju radnoga dana sve smo umjetnine prekrili Melinexom; ne želimo da po njima pada prašina. Usisali smo pod, pokupili smeće, spakirali svoje materijale i sve fotografirali.
Prvotni je plan bio da se u Split vratimo trajektom koji iz Supetra polazi u 18 sati. Nekoliko sati prije planiranog polaska bilo je jasno da nećemo uspjeti obaviti sve što smo zacrtali. Iako smo bili jako umorni, željeli smo projekt privesti kraju pa smo odlučili raditi dulje i vratiti se trajektom koji iz Supetra kreće u 20 sati. Na kraju smo bili više nego zadovoljni obavljenim: razlika između onoga što smo zatekli u depou prije tri mjeseca i onoga što sada ostavljamo za sobom golema je. Nadamo se da su i naši kolege iz Galerije "Dešković" zadovoljni!
Depo: stanje prije i nakon preuređenja
Nema komentara:
Objavi komentar