PIŠE Josipa Krolo, 2. god.
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. Fotografije: S. M. Sunara
Facebook album s fotografijama prvoga dana konferencije možete pogledati ovdje; za album s fotografijama izleta u Zagorje kliknite ovdje
Jedanaesta po redu Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije održana je u Zagrebu od 24. do 26. travnja 2014. Proteklih su godina na konferenciji sudjelovala tri hrvatska studija konzervacije-restauracije – zagrebački, dubrovački i splitski – i jedan iz Slovenije. Ove su se godine izlaganjima i posterima predstavili još studenti iz Budimpešte, Krakova, Beča i Stuttgarta, čime je konferencija doista opravdala naziv međunarodna. Službeni jezik, logično, bio je engleski.
Konferenciju su otvorili Peruško Bodanić, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Alem Korkut, predstojnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina, te voditeljice Organizacijskog odbora, Neva Pološki i Barbara Horvat.
Prvoga dana konferencije održano je devet predavanja. Na popisu predavača našli su se: Maria Kisiel, studentica Akademije likovnih umjetnosti Jan Matejko u Krakovu, Helena Ugrina, studentica Umjetničke akademije u Splitu, Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican s Umjetničke akademije u Beču, Ivan-Vanja Martinović, Mirna Međeral i Ivana Pavleka, studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Rebeka Nagy sa studija konzervacije-restauracije Sveučilišta u Budimpešti, Luka Novak sa zagrebačke Akademije i Anica Pintur sa studija povijesti-umjetnosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Joanna Zwinczak, studentica Akademije likovnih umjetnosti Jan Matejko u Krakovu, Barbara Krilanović, studentica konzervacije-restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku, i Valentina Bakša, još jedna zagrebačka studentica. Predavanja su bila podijeljena u tri sesije, a publika je nakon svakog izlaganja predavačima mogla postavljati pitanja. Pitanja su, nažalost, izostala, no to i nije bilo neko iznenađenje.
Moji favoriti
Kada mi je predložila da napišem ovaj osvrt, profesorica Sunara me zamolila da izdvojim nekoliko predavanja koja su mi se svidjela. Prvo mjesto zauzima Helena Ugrina s predavanjem naslovljenim "Is crust black or white? A study in Croatian conservation–restoration terminology". Izdvojila sam je ne zato što mi je kolegica sa studija, već zato što je njeno predavanje publiku ugodno iznenadilo neuobičajenom tematikom. Helena je, naime, svojih 15 minuta iskoristila da ukaže na važnost standardiziranja konzervatorsko-restauratorske terminologije.
Helena sa svojom mentoricom, mr. sc. Katarinom Hraste
Bečki studenti Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican predstavili su se predavanjem "Developing carbon-fibre reinforced epoxy dowels for the reassembly of a fragmented egyptian coffin lid". Njihov inovativni zahvat na egipatskom sarkofagu starom 3000 godina oduševio me i podsjetio koliko je konzervacija-restauracija slojevita te koliko znanja i mašte iziskuje.
Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican
Poljakinja Joanna Zwinczak održala je predavanje "Structural conservation of a Flemish panel painting by Adriaen de Gryef. Stabilization of the support". Iznimno smirenim govorom i tečnim engleskim jezikom ostvarila je zadivljujući kontakt s publikom te se činilo kao da slušamo izlaganje profesora, a ne studenta. Ocjena: odličan!
Joanna Zwinczak
"Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zelene"
Drugoga dana konferencije sudionici su mogli birati između cjelodnevnog izleta u Zagorje i posjeta Muzeju za umjetnost i obrt ili Muzeju suvremene umjetnosti. Tamo je za njih bio organiziran obilazak stalnoga postava i posjet restauratorskim radionicama. Ja sam se odlučila za upoznavanje ljepota hrvatskoga Zagorja.
Prva postaja na našem izletu bila je kapela sv. Donata u Pavlovcu Pregradskom. Profesorica Zvjezdana Jembrih s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu govorila nam je o povijesti tog lokaliteta i konzervatorsko-restauratorskim radovima na drvenom polikromiranom inventaru.
Profesorica Zvjezdana Jembrih s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu
Njezinim se marom obnavlja vrijedni inventar ove kapele
Nakon toga smo posjetili župnu crkvu u Vinagori. To je utvrđena barokna crkva smještena na vrhu brežuljka s kojega puca pogled na okolna mjesta. Unutrašnjost crkve krase bogate zidne slike i polikromirani oltari, nažalost, ne odveć stručno restaurirani. Poslije obilaska crkve župnik nas je ugodno iznenadio domjenkom s domaćim kolačima i zagorskim vinom.
Osvježeni, uputili smo se prema Velikom Taboru, utvrđenom dvorcu smještenom na brežuljku. Restauratorski zahvati koji su otpočeli 2006. godine još uvijek traju; u jednoj smo prostoriji ulovili restauratoricu koja retušira zidne oslike. U Velikom Taboru se nalazi muzej u kojemu posjetitelji mogu upoznati povijest ovoga zdanja. Vidi se da je u njegovu obnovu i prezentaciju uloženo mnogo vremena i novca, ali nismo mogli zaboraviti oštre riječi koje je o projektu izrekao restaurator Ivan Srša.
Nakon posjeta Velikom Taboru, organizatori su nas pozvali na tipični zagorski ručak koji je serviran na seoskom gospodarstvu "Grešna Gorica".
Splitski kutak: Josip Nižetić, Oliver Molnar, Nikolina Lovrić, Katarina Cvrlje, Bernarda Đurić i Karmen Milić
Punih trbuha, trebali smo se još uspeti do kapele sv. Ivana u Ivaniću Miljanskom. Dvadesetominutno pješačenje se itekako isplatilo, jer kapelu krasi ciklus kasnogotičkih fresaka. O njihovom konzerviranju i restauriranju govorio nam je voditelj radova, g. Ivan Srša. Interaktivnu prezentaciju projekta obnove tih zidnih slika možete pogledati ovdje.
Potaknuti pozitivnim dojmovima s izleta i novim prijateljstvima, nakon povratka u Zagreb odlučili smo nastaviti druženje večernjim izlaskom.
Nema komentara:
Objavi komentar