ponedjeljak, 23. rujna 2013.

Sudionici 2. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku

UVODNA NAPOMENA: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografija: S. M. Sunara


Danas je u Sisku započela 2. konzervatorsko-restauratorska radionica u parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak. Radionicu vodimo Valentina Ljubić Tobisch i ja, a u njoj ove godine sudjeluje šestero studenata. Radionica traje do petka, a studenti će na svakoga dana na blogu objavljivati izvješća o obavljenom poslu. Za početak, zamolila sam ih da se u nekoliko rečenica predstave i objasne zašto su se prijavili za sudjelovanje u radionici.

Neven Peko, Benedikta Vilenica, Nađa Šperac, Tina Tomšič, Karmen Milić i Josip Nižetić pored skulpture akademskog kipara Zlatka Zlatića Obitelj Zgurić


Nađa Šperac: Rođena sam 28. veljače 1989. godine u Splitu. Umjetničku akademiju, smjer konzervacija-restauracija, upisala sam 2010. godine. Na trećoj godini studija opredijelila sam se za konzervaciju i restauraciju mozaika i zidnih slika. Sada sam studentica četvrte godine. U slobodno vrijeme priključujem se projektima koji obuhvaćaju konzerviranje i restauriranje metalnih predmeta, jer me i taj materijala zanima. Jedan od takvih projekata je Konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku. Riječ je o skulpturama koje su nastale u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak. Kolonija se održavala od 1971. do 1990. godine. Projekt smo započeli u listopadu prošle godine. Kroz petodnevni program upoznali smo se sa poviješću Željezare i njezine likovne kolonije, razgovarali smo s ljudima koji su bili uključeni u organiziranje Kolonije, dokumentirali smo zatečeno stanje skulptura...

Kroz upoznavanje sa bivšim radnicima Željezare, slušajući njihove priče i doživljaje iz tog vremena, listajući stara izdanja Željezarinog Vjesnika, spoznali smo važnost ovoga projekta i vrijednost industrijske baštine. Otkrili smo koliko priča jedna željezna skulptura čuva u sebi, koliko ljudi povezuje, vraća nas u neko drugačije vrijeme i, konačno, koliko je važno da se sačuva kako bi se i drugi mogli upoznati s tim pričama, ljudima i razdobljem u kojemu je nastala.


Tina Tomšič: Rođena sam 1991. godine. Završila sam Turističko-ugostiteljsku školu u Splitu. Nakon završene srednje škole upisala sam studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji u Splitu; to je bilo 2010. godine. Na drugoj godini studija odabrala sam dva specijalistička usmjerenja: konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva te konzervacija-restauracija metala. Iako se na trećoj godini konačno opredjeljujem za štafelajne slike i polikromirano drvo, i dalje aktivno sudjelujem u projektima na smjeru Metal. Tako sam se prošle godine priključila projektu "Tvornica baštine Željezara Sisak".

Prva radionica mi se veoma svidjela zbog novog pristupa konzervaciji-restauraciji metalnih skulptura koje su izložene u eksterijeru, ali i zbog priče o Željezari Sisak, načinu života u doba njezina procvata, zbog ljudi koji su u njoj radili i koji su podijelili svoje priče s nama. Smatram da je projekt veoma važan za građane Siska, jer će se na taj način obnoviti nešto što je nekada bilo jako važno za grad. Iz tog sam se razloga i ove godine radovala dolasku u Sisak i sudjelovanju u radionici.


Neven Peko: Rođen sam u Rijeci 1991. godine. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci upisao sam preddiplomski Studij restauracije i konzervacije pri Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, specijalističko usmjerenje konzervacija-restauracija predmeta od metala. Trenutno sam student druge (završne) godine diplomskog studija pri istom odjelu.

Za Konzervatorsko-restauratorsku radionicu u Parku skulptura u Sisku čuo sam već prošle godine. Nakon što sam ove godine na Facebook stranici Odsjeka za konzervaciju-restauraciju UMAS-a pročitao neke članke o toj radionici, odlučio sam se prijaviti za sudjelovanje. Znam da je radionica namijenjena studentima Umjetničke akademije u Splitu, ali mi je jako drago što su prihvatili moju prijavu. Radionica mi je zanimljiva iz više razloga – za početak, radi se o skulpturama od metala, a metal je moja uža specijalnost. Najvažnije od svega, kroz radionicu ću upoznati ne samo kolege i profesore sa splitskog studija, već i njihove metode rada te na taj način steći izvrsno iskustvo.


Josip Nižetić: Živim u Pučišćima na otoku Braču, gdje sam završio Klesarsku školu. Po završetku srednje škole upisao sam studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji u Splitu. Trenutno sam student druge godine. Akademiju sam upisao zbog želje da naučim kako sačuvati kulturnu baštinu, kako je prezentirati  ljudima, kako im ukazati na vrijednost i nakanu spomenika, baštine.... Tako sam se i zainteresirao za Konzervatorsko-restauratorsku radionicu u Parku skulptura u Sisku, koja je dio projekta "Tvornica baštine željezara Sisak". Vjerujem da ću se iz Siska vratiti bogatiji za jedno lijepo iskustvo.


Karmen Milić: Rođena sam u Splitu, gdje sam završila osnovnu školu i pohađala I. gimnaziju. Po završetku gimnazije upisala sam Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, a nakon toga upisala sam konzervaciju-restauraciju na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sada sam studentica druge godine. Prijavila sam se na ovu radionicu jer sam željela naučiti nešto više o zaštiti, restauraciji i očuvanju skulptura na otvorenom, a dodatno su me zainteresirale priče o radionici koja se održala prethodne godine.


Benedikta Vilenica: Rođena sam u Sisku, a živim u Zagrebu, gdje sam i pohađala opću gimnaziju.  Završila sam prvu godinu studija konzervacije-restauracije na Umjetničkoj akademiju u Splitu. Radujem se što ću sudjelovati u ovoj radionici, jer ću na taj način kulturno doprinijeti svom rodnom gradu. Velika mi je motivacija bilo to što ću kroz projekt upoznati jedan važan, ali zanemareni dio njegove kulturne baštine.

Nema komentara:

Objavi komentar