PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara
O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.
Posljednji sam put u Sisku bila u prosincu. Tina Tomšič, studentica 5. godine, i ja tada smo intervjuirale troje umjetnika koji su sudjelovali u likovnoj koloniji sisačke željezare: Zvonimira Kamenara, Doru Kovačević i Juru Žaju. Usto smo pregledale hemerotečnu građu o sudionicima Kolonije u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU i snimile mikrouzorke na Metalurškom fakultetu.
Spašavanje skulpture Vere Fischer
Prije povratka u Split, odlučile smo uzeti dodatne uzorke s nekoliko skulptura. Zaputile smo se u Caprag, naselje koje je Željezara podigla za svoje radnike i oplemenila ga skulpturama. U hladno, maglovito prosinačko jutro Tina i ja smo obilazile Park. Zadnja skulptura na našemu popisu za uzorkovanje bila je Užarena planeta Ratka Petrića. Tina me nagovarala da otiđemo pogledati i skulpturu bez naziva autorice Vere Fischer, iako ona nije bila na popisu. "Ta nam je skulptura stvarno blizu, nećemo izgubiti puno vremena", govorila je. "Imam loš predosjećaj", dodala je zabrinuto. Nije mi preostalo ništa drugo nego poslušati je.
Zaputile smo se prema mjestu gdje stoji skulptura. Odnosno, gdje bi skulptura trebala stajati. Umjesto skulpture, dočekala nas je rupa za polaganje cijevi. Na gradilištu je bilo i nekoliko radnika. Tina je u hrpi mokre zemlje opazila usku obojenu čeličnu traku - komad skulpture koju smo tražile. Radnici su se upravo spremali ukrcati dio zemlje u kamion. Da se nismo pojavile, odlomljeni komad skulpture vjerojatno bi završio na otpadu. Paničnim smo ih glasom upitale što su uradili sa skulpturom. Kazali su nam da su je izvadili zajedno s betonskim postamentom i premjestili iza obližnje zgrade. Prilikom “demontaže” jedan se komad odvojio - to je (bila) obojena čelična traka koja je virila iz blata. Upozorile smo ih da se radi o zaštićenom kulturnom dobru, i da sa skulpturom moraju pažljivo postupati. O svemu smo obavijestile Konzervatorski odjel u Sisku. Odlomljeni komad skulpture predale smo na čuvanje Gradskome muzeju Sisak.
Skulptura Vere Fischer snimljena u proljeće 2015. godine (foto: Neven Peko)
Stanje zatečeno u prosincu 2016.: iz mokre zemlje viri odlomljeni komad skulpture
Gotovo je nevjerojatno da radnike nitko nije upozorio da se na trasi za polaganje cijevi nalazi skulptura, i to skulptura koja je zaštićeno kulturno dobro. Nevjerojatno je i to što smo Tina i ja nabasale na gradilište u pravi čas - da smo se pojavile pet minuta kasnije, ili da se uopće nismo pojavile, odlomljeni komad bio bi izgubljen. Pitanje je što bi se dogodilo s ostatkom skulpture koja je, na otvorenom prostoru iza zgrade, bila lak plijen kradljivcima metala. Ovaj dramatičan primjer prikazuje koliko je važno redovito obilaziti skulpture, i koliko je važno da gradske službe međusobno komuniciraju i surađuju.
Tina je u veljači obranila svoj magistarski stručni rad u okviru kojega je obradila temu intervjua s umjetnicima te predstavila metodologiju i rezultate intervjua s Dorom Kovačević. O tome je govorila i na ovogodišnjoj konferenciji studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku. Članak (na engleskom jeziku) možete pročitati ovdje.
Peta radionica: tko sudjeluje, što ćemo sve raditi
Aktivnosti predviđene za drugi dio 4. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku odlučili smo spojiti s programom pete radionice. Radionica je započela 29. svibnja, a trajat će do 6. lipnja. Tijekom devet dana pregledat ćemo sve skulpture iz Parka i preciznije odrediti njihove gradbene materijale i tehnologiju izrade. U tome će nam pomoći Abaz Begić, varioc koji je sudjelovao izradi dijela skulptura. Usto ćemo prikupljati podatke o stanju skulptura i unositi ih u za to predviđene obrasce. Program radionice uključuje i in situ mjerenja XRF-om i prijenosnim Ramanovim spektrometrom. Taj će dio posla obaviti dr. sc. Vladan Desnica s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Cilj nam je odrediti legirajuće elemente u čeliku i sastav završnih premaza.
Zbog ograničenih financijskih sredstava, u Sisak sam mogla povesti samo troje studenata. Budući da se ovogodišnja radionica bavi dokumentiranjem, odabrala sam troje studenata koji su se osobito istaknuli na mom kolegiju o metodama istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji: Matea Curića, Nikolinu Drlje i Jelenu Hudinčec. Da sam imala više novca na raspolaganju, bila bih na teren povela i ostale “drugaše”. Nadam se da će za to biti prilike u budućnosti, jer je ovo sjajna prilika da studenti prošire svoje znanje i steknu praktično iskustvo.
Studenti - sudionici 5. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku ispred skulpture Ivana Kožarića Antipodi koja stoji ispred nekadašnjeg glavnog ulaza u Željezaru Sisak
Nikolina, Jelena i Mateo su studenti 2. godine konzervacije-restauracije
Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku realizira se sredstvima Ministarstva kulture. Za lokalnu organizaciju bila je zadužena Alma Trauber, kustosica Gradske galerije Striegl. To je ustanova koja skrbi o Parku skulptura. Alma nam je organizirala smještaj u Capragu i pobrinula se za to da imamo pristup skulpturama koje se ne nalaze na javnim površinama. Usto nam je dogovorila suradnju s Vatrogasnom postrojbom Grada Siska. Vatrogasci će nam pomoći da izbliza pregledamo velike, tj. visoke skulpture. Mr. sc. Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskoga muzeja Sisak, stavio nam je na raspolaganje muzejski kombi i vozača. Hvala mu na tome!
Nadam se da ćete tijekom narednih dana pratiti naš blog i naše aktivnosti u Parku skulptura u Sisku!
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara
O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.
Posljednji sam put u Sisku bila u prosincu. Tina Tomšič, studentica 5. godine, i ja tada smo intervjuirale troje umjetnika koji su sudjelovali u likovnoj koloniji sisačke željezare: Zvonimira Kamenara, Doru Kovačević i Juru Žaju. Usto smo pregledale hemerotečnu građu o sudionicima Kolonije u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU i snimile mikrouzorke na Metalurškom fakultetu.
Spašavanje skulpture Vere Fischer
Prije povratka u Split, odlučile smo uzeti dodatne uzorke s nekoliko skulptura. Zaputile smo se u Caprag, naselje koje je Željezara podigla za svoje radnike i oplemenila ga skulpturama. U hladno, maglovito prosinačko jutro Tina i ja smo obilazile Park. Zadnja skulptura na našemu popisu za uzorkovanje bila je Užarena planeta Ratka Petrića. Tina me nagovarala da otiđemo pogledati i skulpturu bez naziva autorice Vere Fischer, iako ona nije bila na popisu. "Ta nam je skulptura stvarno blizu, nećemo izgubiti puno vremena", govorila je. "Imam loš predosjećaj", dodala je zabrinuto. Nije mi preostalo ništa drugo nego poslušati je.
Zaputile smo se prema mjestu gdje stoji skulptura. Odnosno, gdje bi skulptura trebala stajati. Umjesto skulpture, dočekala nas je rupa za polaganje cijevi. Na gradilištu je bilo i nekoliko radnika. Tina je u hrpi mokre zemlje opazila usku obojenu čeličnu traku - komad skulpture koju smo tražile. Radnici su se upravo spremali ukrcati dio zemlje u kamion. Da se nismo pojavile, odlomljeni komad skulpture vjerojatno bi završio na otpadu. Paničnim smo ih glasom upitale što su uradili sa skulpturom. Kazali su nam da su je izvadili zajedno s betonskim postamentom i premjestili iza obližnje zgrade. Prilikom “demontaže” jedan se komad odvojio - to je (bila) obojena čelična traka koja je virila iz blata. Upozorile smo ih da se radi o zaštićenom kulturnom dobru, i da sa skulpturom moraju pažljivo postupati. O svemu smo obavijestile Konzervatorski odjel u Sisku. Odlomljeni komad skulpture predale smo na čuvanje Gradskome muzeju Sisak.
Skulptura Vere Fischer snimljena u proljeće 2015. godine (foto: Neven Peko)
Stanje zatečeno u prosincu 2016.: iz mokre zemlje viri odlomljeni komad skulpture
Tina je u veljači obranila svoj magistarski stručni rad u okviru kojega je obradila temu intervjua s umjetnicima te predstavila metodologiju i rezultate intervjua s Dorom Kovačević. O tome je govorila i na ovogodišnjoj konferenciji studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku. Članak (na engleskom jeziku) možete pročitati ovdje.
Peta radionica: tko sudjeluje, što ćemo sve raditi
Aktivnosti predviđene za drugi dio 4. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku odlučili smo spojiti s programom pete radionice. Radionica je započela 29. svibnja, a trajat će do 6. lipnja. Tijekom devet dana pregledat ćemo sve skulpture iz Parka i preciznije odrediti njihove gradbene materijale i tehnologiju izrade. U tome će nam pomoći Abaz Begić, varioc koji je sudjelovao izradi dijela skulptura. Usto ćemo prikupljati podatke o stanju skulptura i unositi ih u za to predviđene obrasce. Program radionice uključuje i in situ mjerenja XRF-om i prijenosnim Ramanovim spektrometrom. Taj će dio posla obaviti dr. sc. Vladan Desnica s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Cilj nam je odrediti legirajuće elemente u čeliku i sastav završnih premaza.
Zbog ograničenih financijskih sredstava, u Sisak sam mogla povesti samo troje studenata. Budući da se ovogodišnja radionica bavi dokumentiranjem, odabrala sam troje studenata koji su se osobito istaknuli na mom kolegiju o metodama istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji: Matea Curića, Nikolinu Drlje i Jelenu Hudinčec. Da sam imala više novca na raspolaganju, bila bih na teren povela i ostale “drugaše”. Nadam se da će za to biti prilike u budućnosti, jer je ovo sjajna prilika da studenti prošire svoje znanje i steknu praktično iskustvo.
Studenti - sudionici 5. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku ispred skulpture Ivana Kožarića Antipodi koja stoji ispred nekadašnjeg glavnog ulaza u Željezaru Sisak
Nikolina, Jelena i Mateo su studenti 2. godine konzervacije-restauracije
Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku realizira se sredstvima Ministarstva kulture. Za lokalnu organizaciju bila je zadužena Alma Trauber, kustosica Gradske galerije Striegl. To je ustanova koja skrbi o Parku skulptura. Alma nam je organizirala smještaj u Capragu i pobrinula se za to da imamo pristup skulpturama koje se ne nalaze na javnim površinama. Usto nam je dogovorila suradnju s Vatrogasnom postrojbom Grada Siska. Vatrogasci će nam pomoći da izbliza pregledamo velike, tj. visoke skulpture. Mr. sc. Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskoga muzeja Sisak, stavio nam je na raspolaganje muzejski kombi i vozača. Hvala mu na tome!
Nadam se da ćete tijekom narednih dana pratiti naš blog i naše aktivnosti u Parku skulptura u Sisku!
Nema komentara:
Objavi komentar