PIŠE Lucija Jolić (3. godina)
Ispravila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara
Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)
Treći radni dan, popodne (srijeda, 26. rujna 2018.)
Trećega dana radionice posvetili smo se mapiranju oštećenja na skulpturi Vrata autora Branka Ružića. U duhu prave terenske nastave, od hotela do radničkoga naselja Željezara, gdje je skulptura smještena, vozimo se kombijem Gradskog muzeja Sisak, u ugodnom društvu dvojice muzejskih tehničara. U kombiju se prevozi i pokretna skela. Po dolasku na teren pomažemo djelatnicima Muzeja u njezinu sastavljanju. Pokretna skela bila nam je nužna jer je Ružićev reljef visok gotovo četiri metra; bez nje ne bismo mogli pristupiti najgornjim reljefnim poljima.
Profesorica Sunara je zatražila da osmislimo koje ćemo vrste oštećenja i promjena na materijalu mapirati na tehničkim crtežima. Za svako reljefno polje imamo tri tehnička crteža: pogled sprijeda, pogled straga i jedan bokocrt (pogled s lijeve strane za reljefna polja na lijevoj strani i pogled s desne strane za reljefna polja na desnoj strani). Svaki je tehnički crtež ispisan u tri primjerka: dva možemo upotrijebiti za mapiranje, a treći nam služi za ispravljanje.
Prvi korak je vizualni pregled Ružićevih Vrata. Kao što je u prethodnom blogočlanku opisala kolegica Lucija Vrdoljak, najprije smo odredili mjesta na kojima su prisutna oštećenja s kojima smo se upoznale proučavajući stručnu literaturu o skulpturama na otvorenom. Bilo je jako važno da svi znamo prepoznati određenu vrstu oštećenja ili promjene na materijalu. Svako smo oštećenje obilježili samoljepljivom plastičnom trakicom na kojoj je bio ispisan "kod" oštećenja. Profesorica Sunara je označene pozicije fotografirala. Te ćemo fotografije upotrijebiti za slikovni rječnik degradacija čija se izrada planira u okviru projekta CAPuS.
Na Ružićevoj skulpturi nismo pronašli čitavu paletu oštećenja s kojima smo se susreli u literaturi. Ono što smo pronašli, zabilježili smo na listu papira. Nakon kraće rasprave, odlučili smo da ćemo na nacrtima koje je izradila Ankica Sučić Marić (Even d.o.o.) ucrtati sljedeće vrste oštećenja i promjena na materijalu:
1. potpuni gubitak materijala (metal),
2. područja zahvaćena korozijom,
3. gubitak premaznih slojeva,
4. diskoloracija,
5. cjedine prouzročene korozijom,
6. prljavština,
7. biološki obraštaj,
8. vandalizam.
Učinilo nam se da kod vandalizma i gubitka premaznih slojeva moramo biti precizniji, pa smo uveli dodatnu podjelu: za vandalizam – boja u spreju, naljepnice, papir; za gubitak premaznih slojeva – gubitak do metala, gubitak do temeljnog premaza.
Potpuni gubitak materijala (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Područja zahvaćena korozijom, cjedine prouzročene korozijom (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Vandalizam – boja u spreju, papir, naljepnice (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Vandalizam – papir sa selotejpom, detalj (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Gubitak premaznih slojeva – gubitak do temeljne boje, gubitak do metala (u sredini) (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Ja sam i prošle godine sudjelovala u izradi grafičke dokumentacije za Ružićeva Vrata. Smatram da smo ove godine sistematičnije pristupili tom zadatku. Prošle smo godine naglasak stavili na degradaciju metala, a promjene na premaznim slojevima bile su nam u drugome planu. Primjerice, na tehničkim crtežima mapirali smo četiri vrste oštećenja metala (nedostatak materijala, potklobučenje, ljuštenje, raslojavanje) i samo dvije koje se odnose na premazne slojeve (izgrebano, urezano). Pritom smo zanemarili činjenicu da i kod premaznih slojeva može doći do gubitka materijala, ali i da postoje neke druge vrste promjena poput diskoloracije. Sada smo ispravili tu pogrešku.
Još jedna novina u odnosu na prošlu godinu jest "podjela" oštećenja i promjena na materijalu na tehničkim crtežima. Prošle smo godine sve tipove degradacija mapirali na jednoj podlozi. Ove smo godine na raspolaganju imali dvije podloge. Na jednoj smo podlozi odlučili prikazati oštećenja vezana za metal (potpuni gubitak materijala, područja zahvaćena korozijom; dodali smo i vandalizam kako bismo "rasteretili" drugi tehnički crtež). Drugi tehnički crtež uključuje promjene vezane za premazne slojeve (diskoloracija, gubitak premaznih slojeva, cjedine uzrokovane korozijom, prljavština, biološki obraštaj). Za svaku vrstu degradacije osmislile smo poseban način označavanja. Svaki simbol razlikuje se bojom i usmjerenjem linija.
Rezultate svoga rada prezentirale smo profesorici Sunari i Tini Tomšič. Nakon što smo od njih dobili zeleno svjetlo, započinjemo s izradom grafičke dokumentacije.
Studentica Tamara Kaličanin na skeli (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Studentici Kasji Rnjak ni skela nije dovoljna (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Označavanje površina zahvaćenih korozijom (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Dan je bio dug, ali produktivan. Završavamo ga pospremanjem stvari i prenošenjem skele u skladišni prostor koji nam je ljubazno ustupila tvrtka Sisak stan.
Po povratku u hotel zadovoljno komentiramo količinu odrađenog posla i brzinu rada. Potvrdila se ona dobro poznata izreka: "Dobra organizacija predstavlja pola obavljenog posla."
Ispravila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara
Sedma po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura Željezare Sisak trajala je od 24. do 30. rujna 2018. Sudionici radionica redovito izvještavaju o svojim aktivnostima na blogu. Izvješća s prethodnih radionica možete pročitati ovdje. (Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najrecentniji članci nalaze na vrhu stranice.)
Treći radni dan, popodne (srijeda, 26. rujna 2018.)
Trećega dana radionice posvetili smo se mapiranju oštećenja na skulpturi Vrata autora Branka Ružića. U duhu prave terenske nastave, od hotela do radničkoga naselja Željezara, gdje je skulptura smještena, vozimo se kombijem Gradskog muzeja Sisak, u ugodnom društvu dvojice muzejskih tehničara. U kombiju se prevozi i pokretna skela. Po dolasku na teren pomažemo djelatnicima Muzeja u njezinu sastavljanju. Pokretna skela bila nam je nužna jer je Ružićev reljef visok gotovo četiri metra; bez nje ne bismo mogli pristupiti najgornjim reljefnim poljima.
Profesorica Sunara je zatražila da osmislimo koje ćemo vrste oštećenja i promjena na materijalu mapirati na tehničkim crtežima. Za svako reljefno polje imamo tri tehnička crteža: pogled sprijeda, pogled straga i jedan bokocrt (pogled s lijeve strane za reljefna polja na lijevoj strani i pogled s desne strane za reljefna polja na desnoj strani). Svaki je tehnički crtež ispisan u tri primjerka: dva možemo upotrijebiti za mapiranje, a treći nam služi za ispravljanje.
Prvi korak je vizualni pregled Ružićevih Vrata. Kao što je u prethodnom blogočlanku opisala kolegica Lucija Vrdoljak, najprije smo odredili mjesta na kojima su prisutna oštećenja s kojima smo se upoznale proučavajući stručnu literaturu o skulpturama na otvorenom. Bilo je jako važno da svi znamo prepoznati određenu vrstu oštećenja ili promjene na materijalu. Svako smo oštećenje obilježili samoljepljivom plastičnom trakicom na kojoj je bio ispisan "kod" oštećenja. Profesorica Sunara je označene pozicije fotografirala. Te ćemo fotografije upotrijebiti za slikovni rječnik degradacija čija se izrada planira u okviru projekta CAPuS.
Na Ružićevoj skulpturi nismo pronašli čitavu paletu oštećenja s kojima smo se susreli u literaturi. Ono što smo pronašli, zabilježili smo na listu papira. Nakon kraće rasprave, odlučili smo da ćemo na nacrtima koje je izradila Ankica Sučić Marić (Even d.o.o.) ucrtati sljedeće vrste oštećenja i promjena na materijalu:
1. potpuni gubitak materijala (metal),
2. područja zahvaćena korozijom,
3. gubitak premaznih slojeva,
4. diskoloracija,
5. cjedine prouzročene korozijom,
6. prljavština,
7. biološki obraštaj,
8. vandalizam.
Učinilo nam se da kod vandalizma i gubitka premaznih slojeva moramo biti precizniji, pa smo uveli dodatnu podjelu: za vandalizam – boja u spreju, naljepnice, papir; za gubitak premaznih slojeva – gubitak do metala, gubitak do temeljnog premaza.
Potpuni gubitak materijala (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Područja zahvaćena korozijom, cjedine prouzročene korozijom (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Vandalizam – boja u spreju, papir, naljepnice (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Vandalizam – papir sa selotejpom, detalj (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Gubitak premaznih slojeva – gubitak do temeljne boje, gubitak do metala (u sredini) (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Ja sam i prošle godine sudjelovala u izradi grafičke dokumentacije za Ružićeva Vrata. Smatram da smo ove godine sistematičnije pristupili tom zadatku. Prošle smo godine naglasak stavili na degradaciju metala, a promjene na premaznim slojevima bile su nam u drugome planu. Primjerice, na tehničkim crtežima mapirali smo četiri vrste oštećenja metala (nedostatak materijala, potklobučenje, ljuštenje, raslojavanje) i samo dvije koje se odnose na premazne slojeve (izgrebano, urezano). Pritom smo zanemarili činjenicu da i kod premaznih slojeva može doći do gubitka materijala, ali i da postoje neke druge vrste promjena poput diskoloracije. Sada smo ispravili tu pogrešku.
Još jedna novina u odnosu na prošlu godinu jest "podjela" oštećenja i promjena na materijalu na tehničkim crtežima. Prošle smo godine sve tipove degradacija mapirali na jednoj podlozi. Ove smo godine na raspolaganju imali dvije podloge. Na jednoj smo podlozi odlučili prikazati oštećenja vezana za metal (potpuni gubitak materijala, područja zahvaćena korozijom; dodali smo i vandalizam kako bismo "rasteretili" drugi tehnički crtež). Drugi tehnički crtež uključuje promjene vezane za premazne slojeve (diskoloracija, gubitak premaznih slojeva, cjedine uzrokovane korozijom, prljavština, biološki obraštaj). Za svaku vrstu degradacije osmislile smo poseban način označavanja. Svaki simbol razlikuje se bojom i usmjerenjem linija.
Rezultate svoga rada prezentirale smo profesorici Sunari i Tini Tomšič. Nakon što smo od njih dobili zeleno svjetlo, započinjemo s izradom grafičke dokumentacije.
Studentica Tamara Kaličanin na skeli (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Studentici Kasji Rnjak ni skela nije dovoljna (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Označavanje površina zahvaćenih korozijom (snimila: Sagita Mirjam Sunara)
Dan je bio dug, ali produktivan. Završavamo ga pospremanjem stvari i prenošenjem skele u skladišni prostor koji nam je ljubazno ustupila tvrtka Sisak stan.
Po povratku u hotel zadovoljno komentiramo količinu odrađenog posla i brzinu rada. Potvrdila se ona dobro poznata izreka: "Dobra organizacija predstavlja pola obavljenog posla."
* * *
Projekt Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) financira se sredstvima Europske komisije kroz program Erasmus+ Udruživanja znanja (projekt br. 588082-EPP-A-2017-1-IT-EPPKA2-KA).
Nema komentara:
Objavi komentar