petak, 5. listopada 2012.

Radionica, dan četvrti... Još malo pa doma!

PIŠE Filipa Sršen



Dan je počeo obilatim doručkom (bez krafni ovaj put), uz čaj ili kavu po želji. Nakon toga smo se zaputili prema zgradi Gradske knjižnice pored koje se nalazi nekoliko skulptura. Stanovnici su, već po običaju, znatiželjno pratili što radimo, postavljali pitanja i nudili pomoć.


Čari terenskoga rada (foto: S. M. Sunara)

Nešto prije podneva posjetila nas je ekipa TV Mreže. Nakon što su intervjuirali profesoricu Sagitu Mirjam Sunaru, moja kolegica Tina Tomšič objasnila im je što trenutno radimo. Kasno poslijepodne okupili smo se ispred televizora i na vijestima Mreže TV pogledali prilog o našoj konzervatorsko-restauratorskoj radionici.

Tina priča o projektu (foto: S. M. Sunara)

Zajednička fotografija s novinarskom ekipom TV Mreže (foto: slučajni prolaznik)

Tijekom jutra obradili smo pet skulptura u naselju Caprag. Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku, nakon toga nas je odvela u tvornicu Metaling, gdje se nalazi jedna skulptura Zlatka Zlatića. Do skulpture nas je poveo djelatnik Metalinga koji je i sam nekoć radio u Željezari. Ljubazni gospodin, inače stručnjak za metal, pregledao je skulpturu zajedno s nama. Pridružio nam se i direktor te tvornice koji je ponudio da će financirati obnovu Zlatićeve skulpture. Uvijek je lijepo vidjeti da netko brine o kulturnoj baštini!



Dok smo mi mjerili i opisivali Zlatićevu skulpturu, profesorica Sagita intervjuirala je gospodina Zvonimira Martinovića, koji je osamdesetih godina bio uključen u organiziranje Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak. Pored toga što je pratio izradu velikog broja skulptura, gospodin Martinović je sudjelovao u odlučivanju o tome gdje će koja skulptura biti postavljena. U njegovom smo društvu pregledali još nekoliko skulptura u Capragu.


Gospodin Zvonimir Martinović ima puno informacija o Koloniji likovnih umjetnika Željezare Sisak, a danas je voditelj Galerije "Krsto Hegedušić" u Petrinji (foto: S. M. Sunara)


Nakon što smo se oprostili s gospodinom Martinovićem, nastavili smo s obradom skulptura; na redu je bila Simetrija Vere Fischer (foto: S. M. Sunara)

Već tradicionalno, terenski dio posla zaključili smo slasnom večerom u restoranu Grand. U prostoru u kojemu se nalazi taj ugostiteljski objekt nekoć je bio restoran Željezare Sisak.

Dok ispisujem ove retke, Nađa ispunjava dokumentacijske obrasce na Tininom prijenosnom računalu, a profesorica Sagita, uz Vandinu asistenciju, fotografira novinske članke koji se odnose na Koloniju iz Vjesnika Željezare. Tina i profesorica Valentina još traže spektakularna otkrića u starim izdanjima te novine. Oči nam se zaklapaju, profesorice nas tjeraju u krevet, a tek je 22.30! Dug je bio dan...



Nema komentara:

Objavi komentar