PIŠE Faris Hadžihasanović (gostujući student)
Dopunila i uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: F. Hadžihasanović
Moje ime je Faris Hadžihasanović i student sam 3. godine dodiplomskog studija konzervacije-restauracije na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Budući da sam ljetni semestar akademske godine 2017./2018. proveo kao gostujući student na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, u travnju sam imao priliku pratiti 15. Međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije.
Treći dan konferencije bio je rezerviran za obilazak povijesne jezgre grada Splita i posjet antičkom lokalitetu Salona. Kroz grad nas je proveo dr. sc. Goran Nikšić, voditelj Odsjeka za staru gradsku jezgru Grada Splita i vanjski suradnik Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (naslovno zvanje). Profesor Nikšić nam je pokazao Peristil, krstionicu, neke objekte na Dosudu, Vestibul i Podrume. Pojasnio nam je da njegov posao ne obuhvaća samo planiranje i praćenje provedbe konzervatorsko-restauratorskih zahvata na značajnim građevinama poput Peristila ili Vestibula, nego i, primjerice, sanaciju komunalne infrastrukture. Saniranje dotrajalih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi i oštećenih pločnika posao je koji je stručnoj i široj javnosti gotovo nevidljiv, ali je neizmjerno važan za očuvanje Diklecijanove palače i života u njoj.
Posjet Saloni duboko me se dojmio. Arheološki muzej u Splitu, koji upravlja arheološkim lokalitetom, osigurao nam je stručno vodstvo (Ivanka Vukušić).
Salona je jedan od najvažnijih antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana. Grad se se ugnijezdio u dubokom zalijevu, dobro zaštićen morem. Salona je prvotno bila obalno uporište i luka ilirskoga naroda Delmata. Delmati su došli u dodir s grčkim kolonizatorima. Rimljani se na ovome prostoru javljaju u 2. stoljeću prije Krista. Salona ubrzo postaje glavni grad i administrativno središte rimske provincije Dalmacije. Grad je na svom vrhuncu brojao više od četrdeset tisuća stanovnika. Trgovina i zanatstvo bile su najvažnije privredne grane. Položaj polja na terasama koje se blago spuštaju prema moru omogućavao je odličnu insolaciju za vinograde.
Najstariji dio grada u tlocrtu je imao trapezasti oblik. Taj je dio ostao središte gradskoga života i nakon što se grad proširio prema istoku i zapadu, sve do burnog razvoja kršćanstva. Tu su se smjestile terme, forum s kapitolijem, kurija, teatar, hram i trg. Kršćanstvo se počelo razvijati u 3. stoljeću. Salona se diči najvećim starokršćanskim grobljem u ovom dijelu Europe.
Prema rimskom običaju, groblja su nastajala uz prometnice koje vode prema gradu i obrznuto. Salona se nalazila na sjecištu važnih puteva koji su funkcionirali još od prethistorijskih vremena; sjeveroistok Balkana bio je tako nabolje i najbrže povezan s Jadranom. Tri glavne ceste koje su postojale i prije nastanka Salone poslužile su kao mjesto za razvoj groblja. Zapadna je nekropola najpoznatija. Grobne građevine uglavnom su pravokutnog ili kvadratnog tipa, izrađene od velikih kamenih blokova. U njima su se nalazile urne. Grobišta su postojala svigdje gdje je postojao bilo kakav oblik stalnoga življenja. Ondje gdje živi čovjek mora biti mjesta i za pokojnika. Tako se uz grad ili bilo kakvo naselje javljaju i naselja mrtvih.
Manastirine
Manastirine; u pozadini se vidi Tusculum, područna zgrada Arheološkog muzeja u Splitu čiju je gradnju naručio don Frane Bulić (1846. – 1934.) – arheolog, konzervator i povjesničar
Korištena literatura:
CAMBI, Nenad, "Salona i njene nekropole", Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 25 (12), 1986., str. 61–107
CAMBI, Nenad, Antička Salona, Split : Književni krug, 1991.
Dopunila i uredila: dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: F. Hadžihasanović
Moje ime je Faris Hadžihasanović i student sam 3. godine dodiplomskog studija konzervacije-restauracije na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Budući da sam ljetni semestar akademske godine 2017./2018. proveo kao gostujući student na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, u travnju sam imao priliku pratiti 15. Međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije.
Treći dan konferencije bio je rezerviran za obilazak povijesne jezgre grada Splita i posjet antičkom lokalitetu Salona. Kroz grad nas je proveo dr. sc. Goran Nikšić, voditelj Odsjeka za staru gradsku jezgru Grada Splita i vanjski suradnik Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (naslovno zvanje). Profesor Nikšić nam je pokazao Peristil, krstionicu, neke objekte na Dosudu, Vestibul i Podrume. Pojasnio nam je da njegov posao ne obuhvaća samo planiranje i praćenje provedbe konzervatorsko-restauratorskih zahvata na značajnim građevinama poput Peristila ili Vestibula, nego i, primjerice, sanaciju komunalne infrastrukture. Saniranje dotrajalih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi i oštećenih pločnika posao je koji je stručnoj i široj javnosti gotovo nevidljiv, ali je neizmjerno važan za očuvanje Diklecijanove palače i života u njoj.
Posjet Saloni duboko me se dojmio. Arheološki muzej u Splitu, koji upravlja arheološkim lokalitetom, osigurao nam je stručno vodstvo (Ivanka Vukušić).
Salona je jedan od najvažnijih antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana. Grad se se ugnijezdio u dubokom zalijevu, dobro zaštićen morem. Salona je prvotno bila obalno uporište i luka ilirskoga naroda Delmata. Delmati su došli u dodir s grčkim kolonizatorima. Rimljani se na ovome prostoru javljaju u 2. stoljeću prije Krista. Salona ubrzo postaje glavni grad i administrativno središte rimske provincije Dalmacije. Grad je na svom vrhuncu brojao više od četrdeset tisuća stanovnika. Trgovina i zanatstvo bile su najvažnije privredne grane. Položaj polja na terasama koje se blago spuštaju prema moru omogućavao je odličnu insolaciju za vinograde.
Najstariji dio grada u tlocrtu je imao trapezasti oblik. Taj je dio ostao središte gradskoga života i nakon što se grad proširio prema istoku i zapadu, sve do burnog razvoja kršćanstva. Tu su se smjestile terme, forum s kapitolijem, kurija, teatar, hram i trg. Kršćanstvo se počelo razvijati u 3. stoljeću. Salona se diči najvećim starokršćanskim grobljem u ovom dijelu Europe.
Prema rimskom običaju, groblja su nastajala uz prometnice koje vode prema gradu i obrznuto. Salona se nalazila na sjecištu važnih puteva koji su funkcionirali još od prethistorijskih vremena; sjeveroistok Balkana bio je tako nabolje i najbrže povezan s Jadranom. Tri glavne ceste koje su postojale i prije nastanka Salone poslužile su kao mjesto za razvoj groblja. Zapadna je nekropola najpoznatija. Grobne građevine uglavnom su pravokutnog ili kvadratnog tipa, izrađene od velikih kamenih blokova. U njima su se nalazile urne. Grobišta su postojala svigdje gdje je postojao bilo kakav oblik stalnoga življenja. Ondje gdje živi čovjek mora biti mjesta i za pokojnika. Tako se uz grad ili bilo kakvo naselje javljaju i naselja mrtvih.
Manastirine, ostaci starokršćanske bazilike
Manastirine; u pozadini se vidi Tusculum, područna zgrada Arheološkog muzeja u Splitu čiju je gradnju naručio don Frane Bulić (1846. – 1934.) – arheolog, konzervator i povjesničar
Korištena literatura:
CAMBI, Nenad, "Salona i njene nekropole", Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 25 (12), 1986., str. 61–107
CAMBI, Nenad, Antička Salona, Split : Književni krug, 1991.
Nema komentara:
Objavi komentar