Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, dan treći

PIŠU: Jelena Hudinčec i Nikolina Drlje (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.


Jutro smo započeli druženjem uz kavicu. Za to nam je vrijeme profesorica Sunara iznijela svoje zamisli za taj dan. Glavni (nam) je zadatak bio izmjeriti dimenzije skulptura i prikupiti podatake o njihovu stanju: oštećenjima, onečišćenjima i tragovima prethodnih intervencija.

Prva stavka bila je ponovni posjet nekadašnjoj Željezari Sisak, odnosno tvrtkama ABS, Felis i ugasloj tvornici Metaling. Već kod mjerenja prve skulpture (skulptura od rezanih cijevi, autor nepoznat) susreli smo se s izazovom: zbog oštećenja uzrokovanih korozijom, jedna od cijevi od koji je skulptura načinjena djelomično se odvojila od metalne baze. Cijev je bila toliko nestabilna, da se na jačem povjetarcu ljuljala! Da se ne bi odvojila od baze, stabilizirali smo je (imobilizirali, zapravo) žicom koju smo pronašli u blizini.



Nepoznati autor (ranije pripisano Nikoli Njiriću); nestabilna cijev označena je žutom strelicom


Nestabilnu cijev smo komadom žice povezali s dvjema susjednim cijevima, i tako je imobilizirali


Otvori cijevi nisu zapečaćeni, pa se u njima nakuplja voda. Donji dio cijevi je jako zahvaćen korozijom, zato su se neke cijevi nakrivile, a neke potpuno odvojile (i ispale)


Ovdje se nekoć nalazila cijev


Gradski muzej Sisak nam je iza podneva trebao poslati kombi koji će nas prevesti do udaljenijih skulptura. Da ne gubimo vrijeme, skoknuli smo do tvornice Metaling. Gospodin Radišić, koji nam je dan prije u jednoj od uredskih zgrada zatvorene tvornice pokazao slike nastale u Koloniji, spomenuo je da se u Metalingu nalaze i dvije manje skulpture izrađene od metalnih spojnica. Profesorica Sunara je ispravno pretpostavila da se radi o skulpturama manjega formata koje je, također u okviru Kolonije, izradio kipar Nikola Njirić. Nadali smo se da će nam dobri, susretljivi gospodin Radišić pokazati skulpture. Tako je i bilo!



Skulpturica Nikole Njirića


Na putu do izlaza, gospodin Radišić nam je pokazao cijevi koje je proizvodila Željezara Sisak, a koje su zbog dugogodišnjeg stajanja na otvorenom potpuno zahrđale. Željezarini nas proizvodi jako zanimaju, jer je to ono što su umjetnici koristili za izradu svojih skulptura.









Ponovno nas je ulovila sjeta zbog tužne sudbine sisačke Željezare. Nešto kasnije, oraspoložila nas je lijepa gesta djelatnika tvrtke Swisslion, na čijem se terenu nalazi skulptura Josipa Zemana Iz ciklusa "Crne vizije" II. Radnici su pokosili travnjak na kojemu stoji skulptura. Možda je naš dolazak pobudio kod njih svijest o tome da posjeduju vrijednu skulpturu na koju trebaju paziti, i čiji okoliš trebaju redovito održavati.



Kad smo prvi put obišli Zemanovu skulpturu, trava nije bila pokošena


Danas nas je dočekao lijepo pokošen travnjak. Jedini problem predstavlja to što pokošena trava nije odstranjena s metalne baze


Skulpture koje se nalaze na zelenoj površini između Željezare i stambenih zgrada zarasle su u visoku travu. Drugdje u naselju trava je pokošena, ali je otkos ostao na skulpturama. To nipošto nije dobro: takve naslage u donjem dijelu skulpture zadržavaju vlagu i pospješuju koroziju, odnosno propadanje metala.

Mjerenje dimenzija pojedinih skulptura zahtijevalo je puno snalažljivosti: nerijetko smo morali koristiti odbačene predmete koje smo pronašli u blizini skulptura.

U popodnevnim smo se satima ponovno sastali s gospodinom Abazom Begićem: trebalo je obići skulpture koje nismo stigle pregledati dan ranije. Gospodin Begić nam je govorio o tehnologije izrade svake skulpture, i o obradi elemenata od kojih je načinjena. Na kraju druženja sa simpatičnim gospodinom Abazom zahvalili smo mu na pomoći i nesebičnom dijeljenju znanja.



S gospodinom Begićem smo obišli i Spomenik Edvardu Kardelju, djelo kipara Dušana Džamonje. Ta skulptura nije nastala u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak", pa nije uključena u naš projekt


Ipak, zanimalo nas je kako je i od čega skulptura izrađena. Gospodin Begić zna dosta o tome, jer je sudjelovao u njezinoj izradi




Kao šećer na kraju, predvečer smo prošetali središtem Siska. Nakon večere je trebalo nastaviti s radom...



Pogled na stari most


Pogled sa staroga mosta

Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku, dan drugi

PIŠE: Mateo Curić (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.


U Sisak smo stigli u nedjelju. Nakon što smo se smjestili u svoje sobe, profesorica Sunara nas je povela u kratku šetnju i pokazala nam dio skulptura iz Parka. Drugi dan, odmah nakon doručka, sastali smo se s Abazom Begićem. Gospodin Begić je iskusni varioc koji je nekoć radio u Željezari Sisak. Surađivao je s brojnim umjetnicima – sudionicima Kolonije i pomagao im u izradi skulptura. Profesorica Sunara se s njim upoznala 2014. godine, u fazi planiranja konzervatorsko-restauratorskog zahvata na skulpturi Josipa Diminića Objekt II. Gospodin Begić je, naime, sudjelovao u izradi Objekta II, pa je profesorici ispričao kako je tekla izrada te skulpture. Profesorica Sunara ga je ponovno kontaktirala prije našeg dolaska u Sisak, i zamolila ga da s nama obiđe sve skulpture kako bismo zajedno odredili od kojih su materijala načinjene.

Obilazak smo započeli sa skulpturom Proces rada autora Saše Stevovića. Skulpturu smo najprije pažljivo pregledali. Gospodin Begić je objašnjavao koji su materijali korišteni za izradu skulpture, kako je pojedini element obrađen i kako su elementi spajani u cjelinu. Doznali smo da su umjetnici najčešće koristili otpad od materijala koje je proizvodila Željezara: odbačene komade šavnih i bešavnih cijevi, ostatke traka i limova, cijevne lukove i dr.  Gospodin Begić je iskusan zavarivač, pa je šetnja Parkom skulptura u njegovu društvu bila prilika da naučimo više o zavarivanju. Puno smo puta čuli riječ "heftanje", ali nismo bili sigurni što taj pojam označava. Gospodin Begić nam je objasnio da je to postupak izrade zavarenog spoja koji se sastoji od jednog ili više varova.



Sašo Stevović, Proces rada


Na isti smo način obradili sve skulpture koje stoje uz cestu što vodi prema nekadašnjoj Željezari Sisak. Onda je došao na red posjet poznatom sisačkom Metalingu, tvrtki koja je naslijedila Željezarin pogon za proizvodnju čeličnih konstrukcija. U krugu te, danas zatvorene tvornice, nalazi se skulptura Zlatka Zlatića Slučajan oblik s tezom. Na tvorničkoj su nas ogradi dočekali gospodin Milan Radišić i portirka – posljednji zaposlenici ugašene tvornice. Pogled nam je zapeo za veliki natpis "ŠTRAJK" na vratima jedne hale.







Nakon što smo pregledali Zlatićevu skulpturu, gospodin Radišić nas je poveo u jednu od napuštenih zgrada s uredima; tamo se nalazi nekoliko odbačenih slika. Shvatili smo da se radi o slikama koje su nastale u sklopu Kolonije. Slike smo fotografirali, a fotografije ćemo poslati gospodinu Vlatku Čakširanu, ravnatelju Gradskoga muzeja Sisak. Gospodin Čakširan bi trebao kontaktirati stečajnog upravitelja tvornice i ispitati postoji li mogućnost da se slike pohrane u Muzeju. Bojim se da će, ako se ništa ne poduzme, slike završiti na otpadu.



U jednoj od Metalingovih zgrada s uredima zatekli smo nekoliko slika koje su nastale u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak"


Najviše mi se dopala uljana slika na platnu Fatamorgana iznad Željezare autora Rudolfa Brkića 


Kao pravi restauratori, slike smo nakon fotografiranja propisno složili: veće slike iza, manje ispred; lice na lice, leđa na leđa


Najpotresniji trenutak bio je oproštaj s gospodinom Radišićem i portirkom: otpratili su nas do tvorničke ograde, vrata su se zatvorila za nama, a njih su dvoje ostali sami u golemom, praznom pogonu. Profesorica Sunara nam je s tugom u glasu ispričala kako su samo dvije godine ranije u toj istoj tvornici restaurirali Diminićevu skulpturu Objekt II, kako su im radnici priskakali u pomoć, a čuvar ih noću posjećivao u društvu umiljate ženke vučjaka kojoj su donosili hranu.

U pratnji gospodina Begića krenuli smo dalje kroz Park. Na red je došla velika zelena površina između Željezare i prvih stambenih zgrada. Tamo se nalazi nekoliko skulptura, između ostalog i restaurirani Objekt II.  Livada je zarasla u visoku travu, pa smo se do skulptura probijali kao da idemo kroz džunglu.



Skulptura Josipa Diminića Objekt II, koja je restaurirana u okviru 3. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku, proviruje iz trave






Peruško Bogdanić, Bez jahača


Ostatak skulpture Dušana Subotića


Josip Zeman, Iz ciklusa "Crne vizije"


Dok smo Jelena, Nikolina i ja s gospodinom Begićem proučavali skulpturu Josipa Zemana Iz ciklusa "Crne vizije", profesorica Sunara je tražila ostatak skulpture Jure Žaje U spomen Jurju Dalmatincu. Gornji dio te skulpture je ukraden prošle godine, a donji je dio bio nevidljiv zbog trave. Profesorica je lutala po livadi pokušavajući otkriti gdje bi skulptura mogla biti. Srećom, potraga je uspješno završena.



Gospodin Begić govori o tehnologiji izrade skulpture Jure Žaje


Jure Žaja, U spomen Jurju Dalmatincu (snimio Neven Peko u ožujku 2015.)


U popodnevnim smo satima pregledali skulpture koje se nalaze u krugu nekadašnje Željezare Sisak. Obilazak Parka s gospodinom Begićem nastavit ćemo i sutra.

Sudionici radionice u pratnji Abaza Begića i djelatnika tvrtke ABS ispred skulpture Dubravke (Dube) Sambolec Ritam

Uvod u 5. konzervatorsko-restauratorsku radionicu u Parku skulptura u Sisku

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara

O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.


Posljednji sam put u Sisku bila u prosincu. Tina Tomšič, studentica 5. godine, i ja tada smo intervjuirale troje umjetnika koji su sudjelovali u likovnoj koloniji sisačke željezare: Zvonimira Kamenara, Doru Kovačević i Juru Žaju. Usto smo pregledale hemerotečnu građu o sudionicima Kolonije u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU i snimile mikrouzorke na Metalurškom fakultetu.

Spašavanje skulpture Vere Fischer

Prije povratka u Split, odlučile smo uzeti dodatne uzorke s nekoliko skulptura. Zaputile smo se u Caprag, naselje koje je Željezara podigla za svoje radnike i oplemenila ga skulpturama. U hladno, maglovito prosinačko jutro Tina i ja smo obilazile Park. Zadnja skulptura na našemu popisu za uzorkovanje bila je Užarena planeta Ratka Petrića. Tina me nagovarala da otiđemo pogledati i skulpturu bez naziva autorice Vere Fischer, iako ona nije bila na popisu. "Ta nam je skulptura stvarno blizu, nećemo izgubiti puno vremena", govorila je. "Imam loš predosjećaj", dodala je zabrinuto. Nije mi preostalo ništa drugo nego poslušati je.

Zaputile smo se prema mjestu gdje stoji skulptura. Odnosno, gdje bi skulptura trebala stajati. Umjesto skulpture, dočekala nas je rupa za polaganje cijevi. Na gradilištu je bilo i nekoliko radnika. Tina je u hrpi mokre zemlje opazila usku obojenu čeličnu traku - komad skulpture koju smo tražile. Radnici su se upravo spremali ukrcati dio zemlje u kamion. Da se nismo pojavile, odlomljeni komad skulpture vjerojatno bi završio na otpadu. Paničnim smo ih glasom upitale što su uradili sa skulpturom. Kazali su nam da su je izvadili zajedno s betonskim postamentom i premjestili iza obližnje zgrade. Prilikom “demontaže” jedan se komad odvojio - to je (bila) obojena čelična traka koja je virila iz blata. Upozorile smo ih da se radi o zaštićenom kulturnom dobru, i da sa skulpturom moraju pažljivo postupati. O svemu smo obavijestile Konzervatorski odjel u Sisku. Odlomljeni komad skulpture predale smo na čuvanje Gradskome muzeju Sisak.



Skulptura Vere Fischer snimljena u proljeće 2015. godine (foto: Neven Peko)


Stanje zatečeno u prosincu 2016.: iz mokre zemlje viri odlomljeni komad skulpture

Gotovo je nevjerojatno da radnike nitko nije upozorio da se na trasi za polaganje cijevi nalazi skulptura, i to skulptura koja je zaštićeno kulturno dobro. Nevjerojatno je i to što smo Tina i ja nabasale na gradilište u pravi čas - da smo se pojavile pet minuta kasnije, ili da se uopće nismo pojavile, odlomljeni komad bio bi izgubljen. Pitanje je što bi se dogodilo s ostatkom skulpture koja je, na otvorenom prostoru iza zgrade, bila lak plijen kradljivcima metala. Ovaj dramatičan primjer prikazuje koliko je važno redovito obilaziti skulpture, i koliko je važno da gradske službe međusobno komuniciraju i surađuju.

Tina je u veljači obranila svoj magistarski stručni rad u okviru kojega je obradila temu intervjua s umjetnicima te predstavila metodologiju i rezultate intervjua s Dorom Kovačević. O tome je govorila i na ovogodišnjoj konferenciji studija konzervacije-restauracije u Dubrovniku. Članak (na engleskom jeziku) možete pročitati ovdje.

Peta radionica: tko sudjeluje, što ćemo sve raditi

Aktivnosti predviđene za drugi dio 4. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku odlučili smo spojiti s programom pete radionice. Radionica je započela 29. svibnja, a trajat će do 6. lipnja. Tijekom devet dana pregledat ćemo sve skulpture iz Parka i preciznije odrediti njihove gradbene materijale i tehnologiju izrade. U tome će nam pomoći Abaz Begić, varioc koji je sudjelovao izradi dijela skulptura. Usto ćemo prikupljati podatke o stanju skulptura i unositi ih u za to predviđene obrasce. Program radionice uključuje i in situ mjerenja XRF-om i prijenosnim Ramanovim spektrometrom. Taj će dio posla obaviti dr. sc. Vladan Desnica s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Cilj nam je odrediti legirajuće elemente u čeliku i sastav završnih premaza.





Zbog ograničenih financijskih sredstava, u Sisak sam mogla povesti samo troje studenata. Budući da se ovogodišnja radionica bavi dokumentiranjem, odabrala sam troje studenata koji su se osobito istaknuli na mom kolegiju o metodama istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji: Matea Curića, Nikolinu Drlje i Jelenu Hudinčec. Da sam imala više novca na raspolaganju, bila bih na teren povela i ostale “drugaše”. Nadam se da će za to biti prilike u budućnosti, jer je ovo sjajna prilika da studenti prošire svoje znanje i steknu praktično iskustvo.



Studenti - sudionici 5. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku ispred skulpture Ivana Kožarića Antipodi koja stoji ispred nekadašnjeg glavnog ulaza u Željezaru Sisak


Nikolina, Jelena i Mateo su studenti 2. godine konzervacije-restauracije


Peta konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku realizira se sredstvima Ministarstva kulture. Za lokalnu organizaciju bila je zadužena Alma Trauber, kustosica Gradske galerije Striegl. To je ustanova koja skrbi o Parku skulptura. Alma nam je organizirala smještaj u Capragu i pobrinula se za to da imamo pristup skulpturama koje se ne nalaze na javnim površinama. Usto nam je dogovorila suradnju s Vatrogasnom postrojbom Grada Siska. Vatrogasci će nam pomoći da izbliza pregledamo velike, tj. visoke skulpture. Mr. sc. Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskoga muzeja Sisak, stavio nam je na raspolaganje muzejski kombi i vozača. Hvala mu na tome!

Nadam se da ćete tijekom narednih dana pratiti naš blog i naše aktivnosti u Parku skulptura u Sisku!

13. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, drugi i treći dan

PIŠE Lena BOŠKOVIĆ (4. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara


Drugi dan

Drugoga dana 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije sudionici su mogli posjetiti radionice Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Dubrovniku. HRZ-ovi restauratori govorili su im o umjetninama na kojima trenutno rade.

U radionicama se (i) ove godine restauriraju vrijedna umjetnička djela: glavni oltar crkve Gospe od Šunja na Lopudu, djelo radionice Paola Campse s početka 16. stoljeća, raspelo iz 17. stoljeća iz iste crkve, slika Gospa od Karmena iz lopudske crkve Gospe od Spilice, Santa Croceova pala Svih svetih iz istoimene crkve u Blatu na Korčuli, pala Svih svetih iz dubrovačke crkve Svih svetih (crkva Domino), rad čuvenoga slikara Andree Vacarra, oslikane stropne grede iz Biskupske palače (19. st.), poliptih s Lopuda pripisan Matku Junčiću, grafike iz Kneževa dvora...



HRZ-ovi restauratori dočekali su sudionike Konferencije na suncem okupanoj terasi ljetnikovca Stay i potom ih proveli kroz svoje radionice


Monika Lolić govori o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na drvenom polikromiranom raspelu


Samir Serhatlić je predstavio aktualne projekte radionice za konzerviranje-restauriranje papira


Kožni antependij u postupku konzerviranja-restauriranja


U radionici za polikromirano drvo zatekli smo dvoje studenata konzervacije-restauracije: Luciju Roce i Marina Skaramucu. Oni su nam predstavili projekte koje realiziraju pod mentorstvom Nađe Lučić, HRZ-ove restauratorice i stručne suradnice na dubrovačkom studiju konzervacije-restauracije. Lucija restaurira anđele lučonoše iz crkve sv. Margarete u Štinjanu, a Marin brodsku kapelicu iz 19. stoljeća koja pripada Pomorskom muzeju u Dubrovniku.



Nađa Lučić (u sredini) sa svojim studentima Marinom i Lucijom


Treći dan

Treći, odnosno zadnji dan Konferencije započeo je doručkom u dvorani na kampusu Sveučilišta u Dubrovniku. Zadnji blok predavanja otvorila je Katarina Debeljak s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Katarina je, nakon kratkog uvoda o platnu kao nosiocu, održala predavanje o uklanjanju tekstilnih zakrpa s poleđine lanenog i pamučnog platna primjenom različitih postupaka i materijala. Zakrpe su služile su za zatvaranje poderotina i rupa na starim platnima, a bile su pričvršćene različitim ljepilima – tradicionalnim i onim recentnijim.



Knjižica sažetaka i glasački listić za zadnju grupu predavanja


Sljedeća dva predavanja održali su studenti iz Sarajeva, sa studija koji zajedno izvode Akademija likovnih umjetnosti i Prirodoslovno-matematički fakultet. Edib Huseinagić, Amina Begić i Lamija Avdić prezetirali su konzervatorsko-restauratorske radove na koricama kaligrafskog manuskripta iz doba Austro-Ugarske monarhije. Korice su napravljene od ovčje kože. Bile su pohranjene u neprikladnim mikroklimatskim uvjetima, pa je njihovo restauriranje bilo veoma zahtjevno. Treba napomenuti da to nisu originalne korice, odnosno da je manuskript nešto stariji (18. st.). O njegovu restauriranju govorili su Ruhulah Hodžić, Ajla Redžić i Azra Hasković. S obzirom na sadržaj i starost, manuskript je vrlo bitan dio bosanske povijesti. Dio je Kurana, a napisan je na arapskom jeziku. Na njemu su bila vidljiva oštećenja uzrokovana vlagom, djelovanjem insekata te dugogodišnjim neprikladnim rukovanjem i pohranom. Restauratorski je zahvat uspješno obavljen.

Zadnje predavanje održao je Petar Nevžala s dubrovačkog sveučilišta. U prezentaciji, koja je pažnju publike privukla zanimljivošću i kvalitetom, Petar je predstavio konzervatorsko-restauratorske radove na vojničkoj kapi iz varaždinskog gradskog muzeja. Kapa datira iz perioda Austro-Ugarske Monarhije. Radovima je prethodilo povijesnoumjetničko istraživanje. Petar je dao prijedlog za buduću prezentaciju predmeta, što je važan dio restauratorskog posla.



Petar Nevžala drži izlaganje


Nakon njegove prezentacije uslijedila je duža pauza za vrijeme koje su se prebrojavali glasovi publike za najbolju PPT-prezentaciju, najbolje usmeno izlaganje i najbolji poster. Organizacija koferencije bila je besprijekorna. Jedina zamjerka je to što organizatori nisu kazali kada točno završava glasovanje za postere, zbog čega dio sudionika nije uspio ubaciti svoj glasački listić u za to predviđenu kutiju.



Prebrojavanje glasova


Nagrađeni studenti

Nagradu za najbolje usmeno izlaganje dobio je Petar Nevžala sa Sveučilišta u Dubrovniku za predavanje o konzerviranju i restauriranju vojničke kape. Martin Siennicki, koji je nedavno diplomirao na bečkom sveučilištu, zasluženo je odnio nagradu za najbolju PPT-prezentaciju. Martin je održao jako zanimljivo predavanje o istraživanju, konzervatorsko-restauratorskim radovima i izradi replike štita iz kasnog srednjeg vijeka pronađenog u njemačkom gradu Kaufbeurenu. Nagradu za najbolji poster dobila je zagrebačka studentica Dora Mihanović za poster naslovljen "Wooden Gilded Tabernacle, Early 20th Century, Stuflesser Workshop".



Dora Mihanović, Martin Siennicki i Petar Nevžala – dobitnici Nagrade "Zvonimir Wyroubal"


Nagrada nosi ime Zvonimira Wyroubala (1900. – 1990.), istaknutog hrvatskog resturatora, suosnivača i voditelja restauratorske radionice Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu i dugogodišnjeg ravnatelja Restauratorskog zavoda JAZU


Za kraj...

Hvala članovima Organizacijskog odbora 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije na izvrsno odrađenom poslu. Pohvala svim studentima koji su s predavanjima i posterima sudjelovali na ovogodišnjoj konferenciji. Doista svi možemo obogatiti svoje znanje gledajući jedni druge kako marljivo radimo na očuvanju europske kulturne baštine!



Organizacijski odbor

13. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan prvi

PIŠE Nikolina LOVRIĆ (3. godina)
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

Trinaesta po redu Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije održana je u Dubrovniku od 21. do 23. travnja 2016. Domaćin konferencije bio je Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku. Konferencija se održavala u zgradi tzv. Stare bolnice, u kojoj su smještene i restauratorske radionice Odjela za umjetnost i restauraciju dubrovačkog sveučilišta.

Nakon registracije, sudionicima konferencije poslužen je doručak. Uz razgledavanje postera (bilo ih je ukupno trinaest), polako smo se pripremili za otvorenje skupa.

Predavači, autori postera i njihovi mentori su prilikom registracije dobili platnenu vrećicu s logom skupa, tiskanu knjižicu sažetaka, blokić i promotivne materijale

Izložba postera

Na ulazu u dvoranu za predavanja dočekala su nas dvojica pripadnika dubrovačke gradske straže. Impresivan prizor!

Dr. sc. Denis Vokić, pročelnik Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, zaželio je sudionicima Konferencije srdačnu dobrodošlicu i ugodan boravak u Dubrovniku. Mateo Miguel Kodrič Kesovia, voditelj programa, najavio je prvu sesiju i pozvao sudionike da zauzmu svoja mjesta na bini.

Predavači iz prve sesije

Prvo izlaganje održala je Ana Grđan s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ana je govorila o konzerviranju-restauriranju jedne barokne zidne slike. Objasnila je kako su odabrani materijali i tehnike za strukturnu i estetsku integraciju. Na kraju je pokazala fotografije slike prije i nakon konzervatorsko-restauratorskih radova.

Josipa Marić s Umjetničke akademije u Splitu govorila je FT-IR analizi pigmenata na kamenoj plastici i freskama. U izlaganju je naglasila važnost suradnje konzervatora-restauratora sa stručnjacima iz područja prirodnih znanosti.

Prvu sesiju zaključile su Barbara Kogoj i Nives Slemenšek, studentice Akademije likovnih umjetnosti i dizajna u Ljubljani, izlaganjem na temu "Dvojbe oko otklanjanja staroga laka s barokne slike Oplakivanje". Njih su dvije objasnile različite metode odstranjivanja laka i prikazale time lapse video procesa čišćenja slike Oplakivanje.

Sudionici konferencije su nakon svake sesije mogli ocijeniti kvalitetu usmenih izlaganja i Power Point prezentacija.

Glasački listić

Drugu sesiju otvorio je Martin Siennicki, student Akademije likovnih umjetnosti u Beču. Martin je istražio porijeklo i tehnologiju izrade štita iz 15. stoljeća. Na temelju prikupljenih podataka izradio je repliku tog predmeta. Svidjelo mi se što je njegova PPT-prezentacija bila sastavljena samo od slika, bez teksta. Na kraju nam je pokazao i kratki video u kojemu je demonstrirao čvrstoću replike. "Pokus" je uključivao gađanje štita strijelama iz replike renesansnog samostrijela.(!) Štit je položio ispit.

Martin Siennicki drži izlaganje

Ewa Lisiecka iz Poljske govorila je o konzerviranju vodom natopljenog drva (eng. waterlogged wood). Njezino je istraživanje bilo vezano uz objekte s jednog neolitičkog nalazišta. Kod učvršćivanja takvog drva problem predstavlja zadržavanje dimenzionalne stabilnosti materijala. Ewa je testirala tri metode: sublimacijsko sušenje, impregniranje polietilen glikolom (PEG) i impregniranje sukrozom. 

Ana Šapina iz Splita govorila je o formiranju ksiloteke Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. To je bila tema njezinog magistarskog stručnog rada. Ksiloteka Odsjeka za konzervaciju-restauraciju sadrži 85 uzoraka od 41 vrste drva. Ana je prikupila uzorke i fotografirala njihove mikropresjeke. 

Nakon kratke rasprave, otišli smo na ručak koji  je bio poslužen u obližnjem restoranu.

Prvo predavanje treće sesije održala je Anita Brakus Kedžo, polaznica doktorskog studija povijesti umjetnosti u Zadru. Ispostavilo se da tema koju je prezentirala (istraživanje nekoliko dubrovačkih ljetnikovaca) nije vezana uz njezino doktorsko istraživanje, već uz privatnu tvrtku za koju radi. Iako zanimljivo, ovo predavanje nije trebalo biti uključeno u program konferencije. Skup je, naime, zamišljen kao mjesto na kojemu studenti konzervacije-restauracije, sadašnji ili netom diplomirani, prezentiraju rezultate svojega rada tijekom studiranja.

Ava Hermann s Instituta za konzerviranje-restauriranje Sveučilišta primijenjenih umjetnosti u Beču govorila je o zatečenom stanju i konzerviranju-restauriranju šešira i pripadajuće kutije za pohranu. Njezino mi se predavanje veoma dopalo, jer je tema zanimljiva, a i ona ju je sjajno prezentirala. Ava je prezentaciju podijelila u nekoliko tematskih cjelina, od predstavljanja predmeta istraživanja do pohrane restauriranog predmeta u muzeju. Svidjelo mi se što je u posebnom "poglavlju" izložila mjere zaštite pri izlaganju predmeta u muzeju, dotaknuvši se tako preventivnog konzerviranja.

Ava Hermann

Tina Tomšič s Umjetničke akademije u Splitu publici je skrenula pažnju na važnost umjetnikova stava pri koncipiranju konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Tina je u okviru svog magistarskog stručnog rada intervjurirala umjetnicu Doru Kovačević čija se skulptura Zid nalazi u Parku skulptura u Sisku. Tinino mi se izlaganje svidjelo, jer obrađuje važnu temu koja se, nažalost, kod nas rijetko spominje. Tina je o tome pisala i na ovom blogu.

Tina Tomšič drži izlaganje

Nakon Tininog predavanja uslijedila je kratka pauza s osvježenjem. Sudionici su ponovno mogli pogledati postere i popričati s njihovim autorima.

Četvrtu sesiju otvorila je Anja Novak, studentica Akademije likovnih umjetnosti u Ljubljani, koja je obradila temu rekonstruiranja nedostajućih dijelova mozaika. Anja je izložila nekoliko metoda nadopunjavanja lakuna te objasnila zašto pojedina rekonstrukcijska tehnika nije prikladna za svaki mozaik. 

Ivan Vanja Martinović, student Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, govorio je o ispitivanju otpornosti žbuke na bušenje DRMS metodom (Drill Resistance Measuring System). Ivan je u okviru svog istraživanja izradio nekoliko testnih žbuka, a na temelju dobivenih rezultata odabrao je žbuku za rekonstrukcijske zahvate na jednoj zidnoj slici. 

Ivan Vanja Martinović i predavači iz četvrte sesije

Iman Gec i Ida Fazlić, studentice Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, prezentirale su proces reorganizacije depoa Etnološkog odjela Nacionalnog muzeja Bosne i Hercegovine. Studenti su očistili depo, reorganizirali ga, fotografirali sve predmete, revidirali dokumentaciju svakog predmeta i predmete primjereno pohranili. Ovo predavanje mi se veoma dopalo, jer su kolege iz BiH projekt realizirali bez novca, zahvaljujući svome trudu i entuzijazmu. Pokazali su da teže izvrsnosti, i da ih teška financijska situacija ne može pokolebati.

Iman Gec i Ida Fazlić

Seriju predavanja prvoga dana zaključio je Ante Šimunović s Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku koji je govorio o restauriranju jednog revolvera.

Nakon toga je uslijedio obilazak konzervatorsko-restauratorskih radionica Sveučilišta u Dubrovniku. U svakoj su nas radionici dočekali voditelji specijalizacija s nekoliko svojih studenata. Govorili su nam o opremi s kojom raspolažu i predmetima na kojima trenutno rade. 

U radionici za papir najviše su mi dopale oleografije s prizorima Križnoga puta koje datiraju s kraja 19. ili početka 20. stoljeća. Kvaliteta papira na kojemu su slike rađene nije dobra, jer je to vrijeme velike industrijske proizvodnje. Slike su bile u jako lošem stanju. Pronađene su na smetlištu, a bile su lakirane šelakom koji je starenjem jako potamnio, i koji se dugotrajno i teško uklanjao.

Radionica za papir

U radionici za tekstil vidjeli smo mnogo zanimljivih predmeta, primjerice muški prsluk koji pripada Kulturno-umjetničkom društvu "Marko Marojica". Svidjelo mi se to što na ovome usmjerenju sami izrađuju opremu za pohranu tekstilnih predmeta, poput vješalica i kutija. Prije nego što vrate predmet, educiraju vlasnike kako se o tekstilu treba brinuti.

Radionica za tekstil

U radionici za drvo restauriraju su najrazličitiji predmeti: stolice, naslonjači, škrinje, čak i jedna violina! Osobito mi je zanimljiva bila priča o restauriranju jedne tapecirane stolice. Zahvat je uključivao čišćenje sjedišta načinjenog od jutene tkanine i rekonstruiranje nogu. Studenti ovog specijalističkog usmjerenja moraju dobro poznavati obradu drva (rezbarenje, tokarenje, blanjanje i dr.).

Radionica za drvo

Doznali smo da studenti koji specijaliziraju konzerviranje-restauriranje metala svake godine odrađuju stručnu praksu u radionicama Instituta "Palazzo Spinelli" u Firenci.

Obilaskom konzervatorsko-restauratorskih radionica zaključen je prvi dan skupa.