13. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije, dan prvi

PIŠE Nikolina LOVRIĆ (3. godina)
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

Trinaesta po redu Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije održana je u Dubrovniku od 21. do 23. travnja 2016. Domaćin konferencije bio je Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku. Konferencija se održavala u zgradi tzv. Stare bolnice, u kojoj su smještene i restauratorske radionice Odjela za umjetnost i restauraciju dubrovačkog sveučilišta.

Nakon registracije, sudionicima konferencije poslužen je doručak. Uz razgledavanje postera (bilo ih je ukupno trinaest), polako smo se pripremili za otvorenje skupa.

Predavači, autori postera i njihovi mentori su prilikom registracije dobili platnenu vrećicu s logom skupa, tiskanu knjižicu sažetaka, blokić i promotivne materijale

Izložba postera

Na ulazu u dvoranu za predavanja dočekala su nas dvojica pripadnika dubrovačke gradske straže. Impresivan prizor!

Dr. sc. Denis Vokić, pročelnik Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, zaželio je sudionicima Konferencije srdačnu dobrodošlicu i ugodan boravak u Dubrovniku. Mateo Miguel Kodrič Kesovia, voditelj programa, najavio je prvu sesiju i pozvao sudionike da zauzmu svoja mjesta na bini.

Predavači iz prve sesije

Prvo izlaganje održala je Ana Grđan s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ana je govorila o konzerviranju-restauriranju jedne barokne zidne slike. Objasnila je kako su odabrani materijali i tehnike za strukturnu i estetsku integraciju. Na kraju je pokazala fotografije slike prije i nakon konzervatorsko-restauratorskih radova.

Josipa Marić s Umjetničke akademije u Splitu govorila je FT-IR analizi pigmenata na kamenoj plastici i freskama. U izlaganju je naglasila važnost suradnje konzervatora-restauratora sa stručnjacima iz područja prirodnih znanosti.

Prvu sesiju zaključile su Barbara Kogoj i Nives Slemenšek, studentice Akademije likovnih umjetnosti i dizajna u Ljubljani, izlaganjem na temu "Dvojbe oko otklanjanja staroga laka s barokne slike Oplakivanje". Njih su dvije objasnile različite metode odstranjivanja laka i prikazale time lapse video procesa čišćenja slike Oplakivanje.

Sudionici konferencije su nakon svake sesije mogli ocijeniti kvalitetu usmenih izlaganja i Power Point prezentacija.

Glasački listić

Drugu sesiju otvorio je Martin Siennicki, student Akademije likovnih umjetnosti u Beču. Martin je istražio porijeklo i tehnologiju izrade štita iz 15. stoljeća. Na temelju prikupljenih podataka izradio je repliku tog predmeta. Svidjelo mi se što je njegova PPT-prezentacija bila sastavljena samo od slika, bez teksta. Na kraju nam je pokazao i kratki video u kojemu je demonstrirao čvrstoću replike. "Pokus" je uključivao gađanje štita strijelama iz replike renesansnog samostrijela.(!) Štit je položio ispit.

Martin Siennicki drži izlaganje

Ewa Lisiecka iz Poljske govorila je o konzerviranju vodom natopljenog drva (eng. waterlogged wood). Njezino je istraživanje bilo vezano uz objekte s jednog neolitičkog nalazišta. Kod učvršćivanja takvog drva problem predstavlja zadržavanje dimenzionalne stabilnosti materijala. Ewa je testirala tri metode: sublimacijsko sušenje, impregniranje polietilen glikolom (PEG) i impregniranje sukrozom. 

Ana Šapina iz Splita govorila je o formiranju ksiloteke Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. To je bila tema njezinog magistarskog stručnog rada. Ksiloteka Odsjeka za konzervaciju-restauraciju sadrži 85 uzoraka od 41 vrste drva. Ana je prikupila uzorke i fotografirala njihove mikropresjeke. 

Nakon kratke rasprave, otišli smo na ručak koji  je bio poslužen u obližnjem restoranu.

Prvo predavanje treće sesije održala je Anita Brakus Kedžo, polaznica doktorskog studija povijesti umjetnosti u Zadru. Ispostavilo se da tema koju je prezentirala (istraživanje nekoliko dubrovačkih ljetnikovaca) nije vezana uz njezino doktorsko istraživanje, već uz privatnu tvrtku za koju radi. Iako zanimljivo, ovo predavanje nije trebalo biti uključeno u program konferencije. Skup je, naime, zamišljen kao mjesto na kojemu studenti konzervacije-restauracije, sadašnji ili netom diplomirani, prezentiraju rezultate svojega rada tijekom studiranja.

Ava Hermann s Instituta za konzerviranje-restauriranje Sveučilišta primijenjenih umjetnosti u Beču govorila je o zatečenom stanju i konzerviranju-restauriranju šešira i pripadajuće kutije za pohranu. Njezino mi se predavanje veoma dopalo, jer je tema zanimljiva, a i ona ju je sjajno prezentirala. Ava je prezentaciju podijelila u nekoliko tematskih cjelina, od predstavljanja predmeta istraživanja do pohrane restauriranog predmeta u muzeju. Svidjelo mi se što je u posebnom "poglavlju" izložila mjere zaštite pri izlaganju predmeta u muzeju, dotaknuvši se tako preventivnog konzerviranja.

Ava Hermann

Tina Tomšič s Umjetničke akademije u Splitu publici je skrenula pažnju na važnost umjetnikova stava pri koncipiranju konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Tina je u okviru svog magistarskog stručnog rada intervjurirala umjetnicu Doru Kovačević čija se skulptura Zid nalazi u Parku skulptura u Sisku. Tinino mi se izlaganje svidjelo, jer obrađuje važnu temu koja se, nažalost, kod nas rijetko spominje. Tina je o tome pisala i na ovom blogu.

Tina Tomšič drži izlaganje

Nakon Tininog predavanja uslijedila je kratka pauza s osvježenjem. Sudionici su ponovno mogli pogledati postere i popričati s njihovim autorima.

Četvrtu sesiju otvorila je Anja Novak, studentica Akademije likovnih umjetnosti u Ljubljani, koja je obradila temu rekonstruiranja nedostajućih dijelova mozaika. Anja je izložila nekoliko metoda nadopunjavanja lakuna te objasnila zašto pojedina rekonstrukcijska tehnika nije prikladna za svaki mozaik. 

Ivan Vanja Martinović, student Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, govorio je o ispitivanju otpornosti žbuke na bušenje DRMS metodom (Drill Resistance Measuring System). Ivan je u okviru svog istraživanja izradio nekoliko testnih žbuka, a na temelju dobivenih rezultata odabrao je žbuku za rekonstrukcijske zahvate na jednoj zidnoj slici. 

Ivan Vanja Martinović i predavači iz četvrte sesije

Iman Gec i Ida Fazlić, studentice Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, prezentirale su proces reorganizacije depoa Etnološkog odjela Nacionalnog muzeja Bosne i Hercegovine. Studenti su očistili depo, reorganizirali ga, fotografirali sve predmete, revidirali dokumentaciju svakog predmeta i predmete primjereno pohranili. Ovo predavanje mi se veoma dopalo, jer su kolege iz BiH projekt realizirali bez novca, zahvaljujući svome trudu i entuzijazmu. Pokazali su da teže izvrsnosti, i da ih teška financijska situacija ne može pokolebati.

Iman Gec i Ida Fazlić

Seriju predavanja prvoga dana zaključio je Ante Šimunović s Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku koji je govorio o restauriranju jednog revolvera.

Nakon toga je uslijedio obilazak konzervatorsko-restauratorskih radionica Sveučilišta u Dubrovniku. U svakoj su nas radionici dočekali voditelji specijalizacija s nekoliko svojih studenata. Govorili su nam o opremi s kojom raspolažu i predmetima na kojima trenutno rade. 

U radionici za papir najviše su mi dopale oleografije s prizorima Križnoga puta koje datiraju s kraja 19. ili početka 20. stoljeća. Kvaliteta papira na kojemu su slike rađene nije dobra, jer je to vrijeme velike industrijske proizvodnje. Slike su bile u jako lošem stanju. Pronađene su na smetlištu, a bile su lakirane šelakom koji je starenjem jako potamnio, i koji se dugotrajno i teško uklanjao.

Radionica za papir

U radionici za tekstil vidjeli smo mnogo zanimljivih predmeta, primjerice muški prsluk koji pripada Kulturno-umjetničkom društvu "Marko Marojica". Svidjelo mi se to što na ovome usmjerenju sami izrađuju opremu za pohranu tekstilnih predmeta, poput vješalica i kutija. Prije nego što vrate predmet, educiraju vlasnike kako se o tekstilu treba brinuti.

Radionica za tekstil

U radionici za drvo restauriraju su najrazličitiji predmeti: stolice, naslonjači, škrinje, čak i jedna violina! Osobito mi je zanimljiva bila priča o restauriranju jedne tapecirane stolice. Zahvat je uključivao čišćenje sjedišta načinjenog od jutene tkanine i rekonstruiranje nogu. Studenti ovog specijalističkog usmjerenja moraju dobro poznavati obradu drva (rezbarenje, tokarenje, blanjanje i dr.).

Radionica za drvo

Doznali smo da studenti koji specijaliziraju konzerviranje-restauriranje metala svake godine odrađuju stručnu praksu u radionicama Instituta "Palazzo Spinelli" u Firenci.

Obilaskom konzervatorsko-restauratorskih radionica zaključen je prvi dan skupa.