PIŠE Tina Tomšič, apsolventica
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Stigla je i peta studijska godina... Nakon svih predavanja, ispita i praktičnih zadataka u radionici i na terenu, došlo je vrijeme izrade magistarskog stručnog rada.
Moj je rad imao dvije teme. Prva tema: konzerviranje-restauriranje ukrasnog okvira ogledala iz 19. stoljeća iz Pustinje Blaca na Braču. Zahvat na okviru izvela sam pod mentorstvom Lare Aranza, izv. prof. Budući da dolazim s Brača, bilo mi je jako važno da moj završni rad bude tematski povezan s otokom.
Uz Brač sam neraskidivo vezana, no još mi je jedno mjesto priraslo srcu: SISAK.
Od 2012. godine sudjelujem u projektu zaštite tamošnjeg parka skulptura, pa sam mu htjela doprinijeti i u okviru svog završnog rada. Voditeljica konzervatorsko-restauratorskih radionica u Parku skulptura u Sisku, docentica Sagita Mirjam Sunara, predložila mi je da obradim temu intervjua s umjetnicima, i da u sklopu istraživanja intervjuiram autora jedne skulpture iz Parka. Izbor je pao na akademsku grafičarku i kiparicu Doru Kovačević koja je 1985. godine u Sisku izradila skulpturu Zid.
Nekoliko riječi o intervjuiranju umjetnika
Intervjuiranje umjetnika jedna je od najučinkovitijih metoda prikupljanja informacija o umjetničkom djelu: o ideji koju ono utjelovljuje, o materijalima od kojih je načinjeno, o tehničkim postupcima koje je umjetnik koristio, o "ikonografskom" značenju materijala i tehnika...
Postoji nekoliko vrsta intervjua: intervju u kojemu se obrađuje cijeli umjetnikov opus, intervju koji obrađuje samo jedan segment umjetnikova rada (npr. slikarske radove ili umjetničke instalacije, ili djela koja je umjetnik izradio u određenom razdoblju svojeg života), intervju vezan uz određeni rad i intervju koji se odnosi na radove iz jedne zbirke (primjerice, sve umjetnikove radove u nekom muzeju).
Struktura intervjua uvijek je ista, ali se pitanja mijenjaju ovisno o tome čime se umjetnik bavi, odnosno o kojoj vrsti radova se govori: jesu li u pitanju slike, skulpture, fotografije, umjetničke instalacije ili nešto drugo.
Priprema za intervju s Dorom Kovačević
Ključ dobrog intervjua je, naravno, u dobroj pripremi. Za intervju s Dorom Kovačević dugo sam se pripremala. Pročitala sam nekoliko knjiga i članaka o intervjuima s umjetnicima, i tako saznala kako bi intervju trebao biti strukturiran, koja bih pitanja trebala postaviti, kakav bih stav trebala zauzeti... Uvelike mi je pomoglo proučavanje intervjua s umjetnicima koje je vodila moja mentorica, profesorica Sunara: tako sam dobila uvid u plan ispitivanja i doznala kako intervjuiranje izgleda u praksi.
Da bih bolje shvatila kontekst u kojemu je skulptura Zid nastala, istražila sam povijest Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Kolonija se održavala od 1971. do 1990. godine, a njezin primarni cilj bio je povezivanje industrije i umjetnosti, radnika i umjetnika. Radnici su pomagali umjetnicima u izradi skulptura; tako su razvijali senzibilitet za (suvremenu) umjetnost. I umjetnicima je to bilo zanimljivo i poučno iskustvo: neki su prvi put dobili priliku raditi u čeliku, a od radnika su mogli puno toga naučiti o obradi metala. U Koloniji su nastala brojna djela: slike, fotografije i metalne skulpture namijenjene izlaganju i interijeru i eksterijeru. U okviru našeg projekta bavimo se skulpturama na otvorenom.
Osim istraživanja povijesti Kolonije, prije intervjua s Dorom Kovačević trebala sam istražiti njezin umjetnički rad. Trebalo je prikupiti podatke o njezinom školovanju, istražiti njen stvaralački opus, otkriti koje su je teme zaokupljale sredinom osamdesetih, kada je sudjelovala u sisačkoj koloniji.
S mentoricom sam posjetila Arhiv likovnih umjetnika HAZU. Tamo smo na uvid dobile hemerotečnu i drugu građu o umjetnicima iz sisačkoga Parka skulptura. U Arhivu smo pronašle fotografiju skulpture od kaširanog papira koju je Dora Kovačević izradila 1984. godine, a koja nosi isti naziv kao ona u Sisku: Zid.
Dora Kovačević, Zid, 1984., kaširani papir (preuzeto iz: Tomislav Lalin, "Otkrivanje terakote i papira", Danas, 2. srpnja 1985.)
Profesorica Sunara je pronašla još jedan rad Dore Kovačević koji nosi naziv Zid: to je grafika koju je umjetnica predstavila na izložbi "Mladi kipari za Univerzijadu '87" u Galeriji proširenih medija u Zagrebu 1986. godine (preuzeto iz: Nenad Opačić [ur.], Mladi kipari za Univerzijadu '87, Zagreb : HDLU Zagreb, 1986.)
Kroz intervju s Dorom Kovačević trebalo je prikupiti podatke koji će restauratorima pomoći da donesu utemeljenu odluku o restauriranju skulpture i njezinoj budućoj prezentaciji. Taj intervju, dakle, spada u kategoriju intervjua – studije slučaja (eng. case interview). Usto je trebalo istražiti kako je Kolonija likovnih umjetnika "Željezara Sisak" funkcionirala, i prikupiti informacije o drugim kiparskim djelima koja su nastala 1985. godine, osobito o onima koja nisu sačuvana.
Struktura intervjua bila je sljedeća:
Dora Kovačević i Tina Tomšič ispred skulpture Zid (foto: Sagita Mirjam Sunara)
Crtice iz intervjua s Dorom Kovačević
Proces izrade skulpture Zid započeo je izradom makete. Maketu je izradila od papira, s armaturom od žice ili mreže.
Za izradu skulpture umjetnica je odabrala deblji lim, jer nije htjela da materijal bude podložan udarcima i savijanju. Radila je u jednom tvorničkom pogonu, a pomagalo joj je nekoliko radnika Željezare. Radnici su istovremeno radili na nekoliko skulptura.
Dora Kovačević i radnici Željezare Sisak pri radu (osobna arhiva fotografa Branimira Karanovića, ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber)
Skulptura izvorno nije trebala biti obojena, ali se umjetnici sviđa njezin sadašnji izgled. Ne smeta joj što je boja izblijedila; to joj je privlačnije od intenzivne crne boje koju je skulptura dobila nakon što je umjetnica otišla iz Siska. Izblijedjelost boje smatra znakom starenja, a koroziju znakom propadanja. Iz toga bi razloga željela da se sanira hrđa u donjem dijelu skulpture.
Skulptura Zid je danas prislonjena uza zid stambene zgrade. Umjetnica je objasnila da je skulptura bila zamišljena tako da stoji u prostoru, da je se može obići i pogledati sa svih strana. Sve te informacije nama restauratorima su jako važne, jer na temelju njih upoznajemo ideju umjetničkog djela, a to nam pomaže u planiranju konzervatorsko-restauratorskog zahvata.
Od umjetnice smo prikupili još mnogo korisnih informacija. Pokazali smo joj crno-bijele fotografije iz osobne arhive Branislava Karanovića, beogradskog umjetnika koji je sudjelovao u istoj Koloniji. Jedna Karanovićeva fotografija prikazuje maketu skulpture Zid, i na njoj još jednu skulpturu. Nismo bili sigurni radi li se o dvjema različitim skulpturama ili je Zid imao nekakav dodatak koji je u međuvremenu bačen ili otuđen. Umjetnica nam je otkrila da se radi o maketi (nestale) skulpture Zvonimira Lončarića, još jednog sudionika Kolonije iz 1985. godine. Otkrila nam je da je Lončarićeva skulptura bila visoka oko dva metra i da su neki njezini dijelovi zasigurno bili obojeni, jer je Lončarić bojio svoje skulpture. To je vrlo važno otkriće!
Maketa skulpture Dore Kovačević Zid i skulpture Zvonimira Lončarića Čovjek (osobna arhiva fotografa Branimira Karanovića, ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber)
Dora Kovačević nam je poklonila fotografiju makete skulpture Jedra koju je Šime Vulas, akademski kipar (i akademik!), izradio u Koloniji 1986. godine. U katalogu izložbe Kolonije iz 1986. godine nismo pronašli sliku Vulasove skulpture. U tekstu se spominje samo to da je skulptura izrađena od čeličnog lima i da ima dimenzije 33 x 110 x 60 cm. I Jedra ćemo dodati na popis nestalih skulptura.
Šime Vulas, model za skulpturu Jedra, 1985. (ustupljeno ljubaznošću Dore Kovačević)
Za kraj...
Tema intervjua s umjetnicima mi je (bila) jako zanimljiva. Mislim da treba raditi na podizanju svijesti konzervatora-restauratora o važnosti te metode istraživanja. Prikupljeni podaci korisni su ne samo konzervatorima-restauratorima, nego i povjesničarima, povjesničarima umjetnosti i drugim istraživačima.
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Stigla je i peta studijska godina... Nakon svih predavanja, ispita i praktičnih zadataka u radionici i na terenu, došlo je vrijeme izrade magistarskog stručnog rada.
Moj je rad imao dvije teme. Prva tema: konzerviranje-restauriranje ukrasnog okvira ogledala iz 19. stoljeća iz Pustinje Blaca na Braču. Zahvat na okviru izvela sam pod mentorstvom Lare Aranza, izv. prof. Budući da dolazim s Brača, bilo mi je jako važno da moj završni rad bude tematski povezan s otokom.
Od 2012. godine sudjelujem u projektu zaštite tamošnjeg parka skulptura, pa sam mu htjela doprinijeti i u okviru svog završnog rada. Voditeljica konzervatorsko-restauratorskih radionica u Parku skulptura u Sisku, docentica Sagita Mirjam Sunara, predložila mi je da obradim temu intervjua s umjetnicima, i da u sklopu istraživanja intervjuiram autora jedne skulpture iz Parka. Izbor je pao na akademsku grafičarku i kiparicu Doru Kovačević koja je 1985. godine u Sisku izradila skulpturu Zid.
Tina Tomšič i Dora Kovačević (foto: Sagita Mirjam Sunara)
Dora Kovačević, Zid, 1985., obojeni čelik (foto: Neven Peko)
Nekoliko riječi o intervjuiranju umjetnika
Intervjuiranje umjetnika jedna je od najučinkovitijih metoda prikupljanja informacija o umjetničkom djelu: o ideji koju ono utjelovljuje, o materijalima od kojih je načinjeno, o tehničkim postupcima koje je umjetnik koristio, o "ikonografskom" značenju materijala i tehnika...
Postoji nekoliko vrsta intervjua: intervju u kojemu se obrađuje cijeli umjetnikov opus, intervju koji obrađuje samo jedan segment umjetnikova rada (npr. slikarske radove ili umjetničke instalacije, ili djela koja je umjetnik izradio u određenom razdoblju svojeg života), intervju vezan uz određeni rad i intervju koji se odnosi na radove iz jedne zbirke (primjerice, sve umjetnikove radove u nekom muzeju).
Struktura intervjua uvijek je ista, ali se pitanja mijenjaju ovisno o tome čime se umjetnik bavi, odnosno o kojoj vrsti radova se govori: jesu li u pitanju slike, skulpture, fotografije, umjetničke instalacije ili nešto drugo.
Priprema za intervju s Dorom Kovačević
Ključ dobrog intervjua je, naravno, u dobroj pripremi. Za intervju s Dorom Kovačević dugo sam se pripremala. Pročitala sam nekoliko knjiga i članaka o intervjuima s umjetnicima, i tako saznala kako bi intervju trebao biti strukturiran, koja bih pitanja trebala postaviti, kakav bih stav trebala zauzeti... Uvelike mi je pomoglo proučavanje intervjua s umjetnicima koje je vodila moja mentorica, profesorica Sunara: tako sam dobila uvid u plan ispitivanja i doznala kako intervjuiranje izgleda u praksi.
Da bih bolje shvatila kontekst u kojemu je skulptura Zid nastala, istražila sam povijest Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Kolonija se održavala od 1971. do 1990. godine, a njezin primarni cilj bio je povezivanje industrije i umjetnosti, radnika i umjetnika. Radnici su pomagali umjetnicima u izradi skulptura; tako su razvijali senzibilitet za (suvremenu) umjetnost. I umjetnicima je to bilo zanimljivo i poučno iskustvo: neki su prvi put dobili priliku raditi u čeliku, a od radnika su mogli puno toga naučiti o obradi metala. U Koloniji su nastala brojna djela: slike, fotografije i metalne skulpture namijenjene izlaganju i interijeru i eksterijeru. U okviru našeg projekta bavimo se skulpturama na otvorenom.
Osim istraživanja povijesti Kolonije, prije intervjua s Dorom Kovačević trebala sam istražiti njezin umjetnički rad. Trebalo je prikupiti podatke o njezinom školovanju, istražiti njen stvaralački opus, otkriti koje su je teme zaokupljale sredinom osamdesetih, kada je sudjelovala u sisačkoj koloniji.
S mentoricom sam posjetila Arhiv likovnih umjetnika HAZU. Tamo smo na uvid dobile hemerotečnu i drugu građu o umjetnicima iz sisačkoga Parka skulptura. U Arhivu smo pronašle fotografiju skulpture od kaširanog papira koju je Dora Kovačević izradila 1984. godine, a koja nosi isti naziv kao ona u Sisku: Zid.
Dora Kovačević, Zid, 1984., kaširani papir (preuzeto iz: Tomislav Lalin, "Otkrivanje terakote i papira", Danas, 2. srpnja 1985.)
Profesorica Sunara je pronašla još jedan rad Dore Kovačević koji nosi naziv Zid: to je grafika koju je umjetnica predstavila na izložbi "Mladi kipari za Univerzijadu '87" u Galeriji proširenih medija u Zagrebu 1986. godine (preuzeto iz: Nenad Opačić [ur.], Mladi kipari za Univerzijadu '87, Zagreb : HDLU Zagreb, 1986.)
Struktura intervjua bila je sljedeća:
- Predstavljanje projekta očuvanja Parka skulptura nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Predstavljanje umjetnice i skulpture Zid. Obrazlaganje svrhe i cilja intervjua.
- Istraživanje povijesti Kolonije: iskustvo sudjelovanja u Koloniji, radovi drugih umjetnika.
- Istraživanje procesa izrade skulpture Zid: podjela posla, materijali, tehnički postupci. Istraživanje značenja skulpture.
- Konzervatorsko-restauratorska problematika: kako skulptura danas izgleda, stav umjetnice o njezinom sadašnjem stanju i (budućoj) prezentaciji.
Dora Kovačević i Tina Tomšič ispred skulpture Zid (foto: Sagita Mirjam Sunara)
Crtice iz intervjua s Dorom Kovačević
Proces izrade skulpture Zid započeo je izradom makete. Maketu je izradila od papira, s armaturom od žice ili mreže.
Za izradu skulpture umjetnica je odabrala deblji lim, jer nije htjela da materijal bude podložan udarcima i savijanju. Radila je u jednom tvorničkom pogonu, a pomagalo joj je nekoliko radnika Željezare. Radnici su istovremeno radili na nekoliko skulptura.
Dora Kovačević i radnici Željezare Sisak pri radu (osobna arhiva fotografa Branimira Karanovića, ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber)
Skulptura Zid je danas prislonjena uza zid stambene zgrade. Umjetnica je objasnila da je skulptura bila zamišljena tako da stoji u prostoru, da je se može obići i pogledati sa svih strana. Sve te informacije nama restauratorima su jako važne, jer na temelju njih upoznajemo ideju umjetničkog djela, a to nam pomaže u planiranju konzervatorsko-restauratorskog zahvata.
Od umjetnice smo prikupili još mnogo korisnih informacija. Pokazali smo joj crno-bijele fotografije iz osobne arhive Branislava Karanovića, beogradskog umjetnika koji je sudjelovao u istoj Koloniji. Jedna Karanovićeva fotografija prikazuje maketu skulpture Zid, i na njoj još jednu skulpturu. Nismo bili sigurni radi li se o dvjema različitim skulpturama ili je Zid imao nekakav dodatak koji je u međuvremenu bačen ili otuđen. Umjetnica nam je otkrila da se radi o maketi (nestale) skulpture Zvonimira Lončarića, još jednog sudionika Kolonije iz 1985. godine. Otkrila nam je da je Lončarićeva skulptura bila visoka oko dva metra i da su neki njezini dijelovi zasigurno bili obojeni, jer je Lončarić bojio svoje skulpture. To je vrlo važno otkriće!
Maketa skulpture Dore Kovačević Zid i skulpture Zvonimira Lončarića Čovjek (osobna arhiva fotografa Branimira Karanovića, ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber)
Šime Vulas, model za skulpturu Jedra, 1985. (ustupljeno ljubaznošću Dore Kovačević)
Za kraj...
Tema intervjua s umjetnicima mi je (bila) jako zanimljiva. Mislim da treba raditi na podizanju svijesti konzervatora-restauratora o važnosti te metode istraživanja. Prikupljeni podaci korisni su ne samo konzervatorima-restauratorima, nego i povjesničarima, povjesničarima umjetnosti i drugim istraživačima.
Nema komentara:
Objavi komentar