Studenti o studentskoj konferenciji (1. dio)

PIŠE Josipa Krolo, 2. god.

Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. 
Fotografije: S. M. Sunara 

Facebook album s fotografijama prvoga dana konferencije možete pogledati ovdje; za album s fotografijama izleta u Zagorje kliknite ovdje


Jedanaesta po redu Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije održana je u Zagrebu od 24. do 26. travnja 2014. Proteklih su godina na konferenciji sudjelovala tri hrvatska studija konzervacije-restauracije – zagrebački, dubrovački i splitski – i jedan iz Slovenije. Ove su se godine izlaganjima i posterima predstavili još studenti iz Budimpešte, Krakova, Beča i Stuttgarta, čime je konferencija doista opravdala naziv međunarodna. Službeni jezik, logično, bio je engleski.

Konferenciju su otvorili Peruško Bodanić, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Alem Korkut, predstojnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina, te voditeljice Organizacijskog odbora, Neva Pološki i Barbara Horvat.





Prvoga dana konferencije održano je devet predavanja. Na popisu predavača našli su se: Maria Kisiel, studentica Akademije likovnih umjetnosti Jan Matejko u Krakovu, Helena Ugrina, studentica Umjetničke akademije u Splitu, Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican s Umjetničke akademije u Beču, Ivan-Vanja Martinović, Mirna Međeral i Ivana Pavleka, studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Rebeka Nagy sa studija konzervacije-restauracije Sveučilišta u Budimpešti, Luka Novak sa zagrebačke Akademije i Anica Pintur sa studija povijesti-umjetnosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Joanna Zwinczak, studentica Akademije likovnih umjetnosti Jan Matejko u Krakovu, Barbara Krilanović, studentica konzervacije-restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku, i Valentina Bakša, još jedna zagrebačka studentica. Predavanja su bila podijeljena u tri sesije, a publika je nakon svakog izlaganja predavačima mogla postavljati pitanja. Pitanja su, nažalost, izostala, no to i nije bilo neko iznenađenje.

Moji favoriti

Kada mi je predložila da napišem ovaj osvrt, profesorica Sunara me zamolila da izdvojim nekoliko predavanja koja su mi se svidjela. Prvo mjesto zauzima Helena Ugrina s predavanjem naslovljenim "Is crust black or white? A study in Croatian conservation–restoration terminology". Izdvojila sam je ne zato što mi je kolegica sa studija, već zato što je njeno predavanje publiku ugodno iznenadilo neuobičajenom tematikom. Helena je, naime, svojih 15 minuta iskoristila da ukaže na važnost  standardiziranja konzervatorsko-restauratorske terminologije.


Helena sa svojom mentoricom, mr. sc. Katarinom Hraste

Bečki studenti Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican predstavili su se predavanjem "Developing carbon-fibre reinforced epoxy dowels for the reassembly of a fragmented egyptian coffin lid". Njihov inovativni zahvat na egipatskom sarkofagu starom 3000 godina oduševio me i podsjetio koliko je konzervacija-restauracija slojevita te koliko znanja i mašte iziskuje.


Ana Maly, Julia Mitterbauer i Marco Rican

Poljakinja Joanna Zwinczak održala je predavanje "Structural conservation of a Flemish panel painting by Adriaen de Gryef. Stabilization of the support". Iznimno smirenim govorom i tečnim engleskim jezikom ostvarila je zadivljujući kontakt s publikom te se činilo kao da slušamo izlaganje profesora, a ne studenta. Ocjena: odličan!


Joanna Zwinczak

"Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zelene"

Drugoga dana konferencije sudionici su mogli birati između cjelodnevnog izleta u Zagorje i posjeta Muzeju za umjetnost i obrt ili Muzeju suvremene umjetnosti. Tamo je za njih bio organiziran obilazak stalnoga postava i posjet restauratorskim radionicama. Ja sam se odlučila za upoznavanje ljepota hrvatskoga Zagorja.

Prva postaja na našem izletu bila je kapela sv. Donata u Pavlovcu Pregradskom. Profesorica Zvjezdana Jembrih s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu govorila nam je o povijesti tog lokaliteta i konzervatorsko-restauratorskim radovima na drvenom polikromiranom inventaru.




Profesorica Zvjezdana Jembrih s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu


Njezinim se marom obnavlja vrijedni inventar ove kapele

Nakon toga smo posjetili  župnu crkvu u Vinagori. To je utvrđena barokna crkva smještena na vrhu brežuljka s kojega puca pogled na okolna mjesta. Unutrašnjost crkve krase bogate zidne slike i polikromirani oltari, nažalost, ne odveć stručno restaurirani. Poslije obilaska crkve župnik nas je ugodno iznenadio domjenkom s domaćim kolačima i zagorskim vinom.

Osvježeni, uputili smo se prema Velikom Taboru, utvrđenom dvorcu smještenom na brežuljku. Restauratorski zahvati koji su otpočeli 2006. godine još uvijek traju; u jednoj smo prostoriji ulovili restauratoricu koja retušira zidne oslike. U Velikom Taboru se nalazi muzej u kojemu posjetitelji mogu upoznati povijest ovoga zdanja. Vidi se da je u njegovu obnovu i prezentaciju uloženo mnogo vremena i novca, ali nismo mogli zaboraviti oštre riječi koje je o projektu izrekao restaurator Ivan Srša.







Nakon posjeta Velikom Taboru, organizatori su nas pozvali na tipični zagorski ručak koji je serviran na seoskom gospodarstvu "Grešna Gorica".


Splitski kutak: Josip Nižetić, Oliver Molnar, Nikolina Lovrić, Katarina Cvrlje, Bernarda Đurić i Karmen Milić

Punih trbuha, trebali smo se još uspeti do kapele sv. Ivana u Ivaniću Miljanskom. Dvadesetominutno pješačenje se itekako isplatilo, jer kapelu krasi ciklus kasnogotičkih fresaka. O njihovom konzerviranju i restauriranju govorio nam je voditelj radova, g. Ivan Srša. Interaktivnu prezentaciju projekta obnove tih zidnih slika možete pogledati ovdje.



Potaknuti pozitivnim dojmovima s izleta i novim prijateljstvima, nakon povratka u Zagreb odlučili smo nastaviti druženje večernjim izlaskom.

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 4. dio

PIŠE Emilija Vranković
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije i opisi slika: S. M. Sunara

Ako već niste, pročitajte izvješće o našem prvom, drugom i trećem posjetu Bolu.


Sredinom siječnja odradili smo posljednji posjet Galeriji "Dešković". Kao i obično, sastali smo se u trajektnoj luci prije zore i sjeli na prvi trajekt za Supetar. Znali smo da nas u Bolu čeka puno posla, najviše do sada, ali to nas nije obeshrabrilo. Naprotiv, bili smo još više motivirani za dovršenje projekta!

Usprkos jugu, u Supetar smo stigli bez kašnjenja, oko 7 sati. Odande smo nastavili automobilom do Bola. Kolegica Tina je prebacila Nives i mene, a profesorica Sagita je sa svojim automobilom vozila kolegicu Petru i materijale koji su nam potrebni za rad. Materijala je bilo jako puno: cijeli jedan kufer i još nekoliko plastičnih vrećica!

Na teren s kuferom u ruci!

Južina u Bolu

U Bol smo stigli oko 8 sati. U Centru za kulturu Brač, u kojemu je smješten depo, dočekao nas je naš "domaćin", Tino Vuković. Radni dan je započeo opušteno; uz jutarnju kavu razradili smo plan rada i podijelili zadatke.

U prizemlju Centra formirali smo malu radionicu. Tina i Nives su se prihvatile izrađivanja košuljica za umjetnine na papiru. Izrađivale su ih od debljeg Melinexa koji su lijepile obostrano ljepljivom poliesterskom trakom. Postupak je vrlo jednostavan: izrežu se dva komada Melinexa nešto većih dimenzija od umjetnine. Duž triju rubova jednog komada Melinexa zalijepi se ljepljiva traka; na njega se zatim položi drugi komad Melinexa i pritisne. Voilà – imate košuljicu za pohranu!


Naša privremena radionica u prizemlju Centra za kulturu Brač

Moje su kolegice nakon toga izradile nekoliko kutnih ojačanja za slike prema shemi koju je osmislila profesorica Sagita, a koju smo Petra i ja "testirale" dan ranije. Za njihovu smo izradu koristile manje komade beskiselinskog kartona, one koje nismo mogli iskoristiti za odjeljivanje slika. Materijal je skup; nismo željeli ništa baciti! Ojačanja smo lijepili tekstilnom ljepljivom trakom kojoj se ljepilo (re)aktivira nanošenjem vode.


Model kutnog ojačanja (kutne zaštite) za slike

Evo kako to izgleda u praksi! Sada ukrasni okvir slike koja se nalazi bliže zidu ne grebe po licu slike koja je na njega naslonjena

Petra i ja smo bile zauzete izrezivanjem beskiselinskih kartona za odjeljivanje slika u depou. Kartone smo rezale teko da budu malo veći od slika između kojih ćemo ih staviti.

Za to je vrijeme profesorica Sagita preslagivala velike slike koje su bile naslagane na drvene klupe u sjeveroistočnom kutu depoa. Uz rub klupa dodala je drveni istak koji sprečava da slike kliznu na pod. Uz Petrinu je pomoć klupe obložila beskiselinskom folijom (Melinex) i poliesterskom vunom (Avos); vuna također sprečava klizanje slika. Da slike više ne bi dodirivale hladni kameni zid, na naslone klupa vertikalno su pričvrstile nekoliko drvenih letvica obloženih plastičnom folijom s mjehurićima. Sada zrak može slobodno cirkulirati iza slika.

Strelice pokazuju pozicije drvenih letvica obloženih plastičnom folijom s mjehurićima. Prije preuređenja depoa, slike su bile naslonjene izravno na zid. Obratite pažnju na to da su slike sada složene naizmjence vertikalno i horizontalno, licem na lice i poleđinom na poleđinu, te da su grupirane po veličini

Budući da nam je dan počeo jako rano (ustali smo se prije 5), oko 12 i 30 smo već osjetili lagani umor. I glad. Ručak u restoranu Taverna, koji se nalazi tik uz zgradu Centra za kulturu Brač, već se pretvorio u tradiciju. Ne samo što je hrana ukusna, a porcije obilate, nego nas i vlasnik restorana, gospodin Josip Eterović, svaki put srdačno primi. Jelovnik je i ovaj put bio vrhunski: domaća riblja juha, skuše sa žara, krumpir salata i semifreddo za desert. Priznajem, nije nam bilo lako ustati se od stola i vratiti se na posao. :)

Emilija, Nives, Tina i Petra u restoranu Taverna

Vlasnik restorana, gospodin Josip Eterović, častio nas je... Pa, manje-više cijelim ručkom!

Nakon pauze, profesorica je pokazala Tini i Nives kako će podlijepiti nestabilni slikani sloj na ukrasnim okvirima. Za stabilizaciju slikanoga sloja korištena je 20-postotna otopina Plextola B 500 u vodi. Prije nanošenja konsolidanta, duž rubova ljuskica slikanog sloja kistom je trebalo nanijeti etanol. Etanol smanjuje površinsku napetost vode i omogućuje konsolidantu da brže i dublje prodre ispod slikanog sloja. Nakon nanošenja konsolidanta trebalo je sačekati nekoliko minuta i onda peglicom zapeglati  površinu preko silikoniziranog papira.

Na velikom broju ukrasnih okvira zatekli smo ovakva oštećenja

Tina i Nives podljepljuju nestabilni slikani sloj

Detalj oštećenja slikanoga sloja na jednoj slici iz depoa Galerije "B. Dešković"

Na slikama smo uočili različita oštećenja: neke su poderane ili imaju rupe, drugima se slikani sloj odvaja od nositelja zbog dugotrajne izloženosti neprikladnim mikroklimatskim uvjetima, na trećima se vide onečišćenja uzrokovana plijesnima i gljivicama... Tino Vuković nam je iz Galerije donio dvije slike koje su jako, jako oštećene. Jednoj je u donjem dijelu propalo platno, jer je bila izložena vodi. Drugoj je platno također jako oštećeno, a i ukrasni okvir bi trebalo restaurirati. Vidjeli smo da je u cijelosti preslikan, a neki su ornamenti zalijepljeni silikonom, onim koji koriste vodoinstalateri! Iz depoa smo iznijeli veliku sliku Valerija Michielija kojoj je platno poderano, a slikani sloj se ljuska. Ove smo slike odlučili pohraniti vodoravno, da spriječimo gubitak slikanoga sloja. Najprije smo za svaku sliku izrezali nešto veći komad beskiselinskog kartona – on će služiti kao "pladanj" za prenošenje. Ispod slike, unutar otvora podokvira, umetnuli smo poliestersku vunu da podupre platno i spriječi njegovo istezanje. Sve zajedno smo umotali u Melinex i pohranili na ladičar.

Što se tiče umjetnina koje se nalaze u ladičaru, profesorica Sagita je bila predložila da slike koje su se deformirale pritisnemo olovnim utezima. Kupila je petnaestak 90-gramskih utega, onih koji se koriste u ribolovu, pa smo ih omotali Melinexom i ubacili u košuljice od Tyveka. Košuljice smo sami sašili prije dolaska u Bol.


Materijali koje smo koristili za "pakiranje" utega

Mali tečaj šivanja u našoj radionici na Umjetničkoj akademiji (snimljeno tjedan dana prije odlaska u Bol)

Utege smo koristili za ravnanje umjetnina na papiru

Prije našeg dolaska, ove su umjetnine bile pritisnute težim slikama na platnu

U Splitu smo pripremili i smjernice za rukovanje umjetninama; osnovna pravila za postupanje sa slikama, skulpturama i umjetninama na papiru. Profesorica Sagita ih je postavila na ključnim mjestima u depou: na metalnu policu na kojoj su naslagane manje slike, na naslon klupe na koju su posložene skulpture, na gornju plohu ladičara... Smjernice za održavanje depoa zalijepila je na odvlaživač te pored stepenica na ulazu.

Na odvlaživač smo zalijepili smjernice za održavanje depoa

Budući da odvlaživač trenutno nije spojen na odvod, u smjernicama smo naveli da spremnik uređaja treba svakodnevno provjeravati (i prazniti) 

Na kraju radnoga dana sve smo umjetnine prekrili Melinexom; ne želimo da po njima pada prašina. Usisali smo pod, pokupili smeće, spakirali svoje materijale i sve fotografirali.

Prvotni je plan bio da se u Split vratimo trajektom koji iz Supetra polazi u 18 sati. Nekoliko sati prije planiranog polaska bilo je jasno da nećemo uspjeti obaviti sve što smo zacrtali. Iako smo bili jako umorni, željeli smo projekt privesti kraju pa smo odlučili raditi dulje i vratiti se trajektom koji iz Supetra kreće u 20 sati. Na kraju smo bili više nego zadovoljni obavljenim: razlika između onoga što smo zatekli u depou prije tri mjeseca i onoga što sada ostavljamo za sobom golema je. Nadamo se da su i naši kolege iz Galerije "Dešković" zadovoljni!


Depo: stanje prije i nakon preuređenja

Naš semestar u Kölnu

PIŠE Ana Šapina
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.


Moja kolegica Ivana Duvnjak i ja ovaj semestar provodimo u Kölnu, na Institutu za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti (Cologne Institute of Conservation Science, CICS). O procesu prijave na Erasmus već smo pisale, a što nakon toga – pročitajte u ovome članku.


Ja i Ivana ispred čuvene kölnske katedrale

Traženje stana

Prijavili ste se... Konačno su stigli rezultati. Primljeni ste! Što dalje?!

Ako ste se odlučili za fakultet u Kölnu, najbitnije je početi sa traženjem smještaja. Situacija sa stanovima u ovom gradu je jako teška: cijene su visoke, a izbor vrlo ograničen pa morate biti jako brzi. Postoji nekoliko studentskih domova kojima upravlja sveučilišna organizacija Studentenwerk. Prijaviti se treba puno ranije, ali nemojte očekivati da će rezultati doći sami od sebe. Morate poslati jaaako puno e-mailova Studentenwerku da biste saznali imaju li mjesto za vas. Nemojte se ustručavati, budite uporni.

Ivana i ja, nažalost, nismo dobile mjesto u studentskom domu pa smo se bacile na traženje stana. Preko interneta je jako teško naći mjesto za stanovanje. U većini slučajeva vlasnici vas žele osobno upoznati pa prednost dobiju osobe koje su već u Kölnu. Prilikom traženja stana trebate biti jako, jako oprezni, jer postoji mnogo lažnih oglasa, gdje vas samo pokušavaju opljačkati.(!)

Budući da same nismo mogle baš puno napraviti iz Splita, prijavile smo se za buddy program udruge KARIBU (udruga slična ESN-u, ali ima samo buddy program). Naš nam je buddy pronašao stan i sve je bilo spremno za naš dolazak.


Provjera vremenske prognoze prije putovanja


Dolazak u Köln

Odabir kolegija

Traženja stana nije bilo naša jedina briga; morale smo riješiti puno "papirologije". Za početak, trebalo je napraviti tzv. Learning Agreement i sastaviti popis kolegija koje ćemo pratiti tijekom semestra. Prilikom odabira kolegija ne morate biti previše precizni, jer se tijekom prvoga mjeseca od početka semestra u ugovor mogu unositi izmjene. To je sjajna stvar, jer tijekom tih mjesec dana možete ići na predavanja iz svih kolegija (na svim odsjecima) i na kraju izabrati ona koja vas najviše zanimaju. Osim toga, Erasmus vam nudi priliku da upišete tečaj jezika države u kojoj boravite. I taj tečaj nosi nekoliko ECTS bodova. Nakon što uspješno položimo završni ispit, Ivana i ja dobit ćemo certifikat o poznavanju njemačkog jezika.

Predavanja su nam već odavno počela, a i prvi ispiti se pomalo bliže. Sva su predavanja na njemačkom jeziku pa nam nastavu, priznajemo, nije uvijek lako pratiti. Ipak, polako (ali sigurno!) savladavamo složenu stručnu terminologiju što će nam, vjerujemo, u budućnosti puno koristiti.


Boravak u Kölnu iskoristile smo za upoznavanje njegove bogate kulturne baštine

Na čemu trenutno radimo?

Baš kao i na našem, splitskom studiju konzervacije-restauracije, praktičan rad na umjetninama i ovdje zauzima važno mjesto. Ivani i meni praksa je osobito drag dio Erasmus iskustva. Ja trenutno radim na polikromiranoj drvenoj skulpturi Bogorodice iz 12. stoljeća, a Ivana, koja specijalizira konzerviranje-restauriranje kamena, na jednom arhitektonskom ulomku. Konkretne zahvate još nismo počele raditi, jer se ovdje najviše vremena posvećuje dokumentaciji. Dok se sve detaljno ne prouči i ne zapiše, umjetnine se ne diraju. Premda bismo najrađe "zasukale rukave" i bacile se na posao, sigurne smo da će nam ovo iskustvo puno značiti te da ćemo do kraja semestra usavršiti vještine dokumentiranja.

Naravno, sve na fakultetu je jako zanimljivo. Već smo sada naučile puno toga novog i sigurne smo da će se do kraja semestra još proširiti svoje znanje.


Članovi ESN-a

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 3. dio

PIŠU Lena Bošković, Dorotea Krstić i Matea Milat
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara

Treći radni posjet depou Galerije umjetnina "B. Dešković" organiziran je 8. studenoga 2013. godine. U terenskoj nastavi sudjelovale su studentice 4. godine Nives Mijić, Tina Tomšič i studentice 2. godine Lena Bošković, Dorotea Krstić i Matea Milat. Projekt vodi docentica Sagita Mirjam Sunara.


U Supetar smo doputovali trajektom oko 7 ujutro; tamo su nas dočekale Tina i Lena i automobilima prebacile do Bola. Po dolasku u depo, profesorica Sagita nas je upoznala s projektom; objasnila nam je kakvo su stanje zatekli, što je do sada učinjeno i što još treba napraviti.

Tina i Nives su nastavile slagati slike na police, Mateu je dopalo izrezivanje kartona za odjeljivanje slika, a Lena i Dora su trebale obraditi slike zaražene gljivicama i plijesnima. Najprije su izradile Schlürfer, dodatak za usisivač koji prašinu i spore "provlači" kroz sredstvo za dezinfekciju i tamo ih zadržava. Profesorica Sagita se sjetila da su kolege s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna prije nekoliko godina na Lopudu koristili tu "napravu". Profesorica Petra Demuth joj je poslala detaljno objašnjenje i uputila je na zbornik konferencije u kojemu je objavljen sažetak njenog izlaganja "The Schlürfer: A Vacuum Technique for the Cleaning of Paintings". Osim opisa njegove primjene za čišćenje laka (!), u tekstu se nalazi i nacrt Schlürfera [1].

Postupak izrade je bio sljedeći: na poklopcu staklene posude [2] načinili smo dvije rupe. U posudu smo ulili izopropilni alkohol [3]. Kroz rupe u poklopcu provukli smo dvije gumene cijevi. Jednu smo uronili u alkohol, a drugu ljepljivom trakom pričvrstili za cijev usisavača. Na otvor cijevi usisivača prethodno smo stavili improvizirani filter (komad najlonke + pamučna blaznica).

Materijali i alati za izradu Schlürfera (koristili smo užu cijev, na slici lijevo) 

Bušenje poklopca staklenke

U staklenku smo stavili izopropilni alkohol

Gumom koja je uronjena u otopinu usisavali smo plijesni i gljivice sa zaraženih slika. Morali smo često raditi pauze, da izbjegnemo pregrijavanje usisivača. Naravno, koristili smo zaštitne maske i rukavice, a cijeli smo posao obavljali u dvorištu zgrade.


Detalj slike čiji je paspartu zaražen gljivicama i plijesnima


Uz pomoć Schlürfera očistili smo samo zaražene dijelove umjetnina; ostale smo površine otprašili kistom

Otprašene i očišćene slike vratili smo u depo. Tina i Nives su obložile sve police Melinexom i poliesterskom vunom. Profesorica Sagita je na police pričvrstila drvene letvice obložene plastičnom folijom s mjehurićima; letvice će spriječiti naslanjanje slika na zid i omogućiti cirkulaciju zraka iza njih.


Police obložene Melinexom i Avosom


Drvene letvice obložene folijom s mjehurićima

Nakon radnog jutra, dočekao nas je krasan ručak na suncem okupanoj terasi restorana Taverna. Posebno nas je oduševio desert. Glavni kuhar, vlasnik restorana, poslao nam ga je uz poruku: "Kuća časti!"


Ručak u Taverni


Savršeni semifreddo

Odmorili smo se i skupili snagu za posljednji zadatak: slaganje otprašenih slika na police. Dok je profesorica bila zabavljena preslagivanjem slika velikih formata, Tina i Nives su temeljito preuredile jedan kutak depoa. Postamenti koji su privremeno pohranjeni u depou "otputovali" su na izložbu u Split pa se iznenada oslobodilo malo prostora između metalnih polica i drvene klupe. Zahvaljujući Tini i Nives, sada svakom predmetu može lako pristupiti.


Između slika su stavljeni beskiselinski kartoni

Za naš sljedeći posjet depou  ostavljamo podljepljivanje nestabilnog slikanog sloja na ukrasnim okvirima i slikama, izradu ceduljica za označavanje predmeta, popisivanje predmeta (kustosi moraju znati gdje se što nalazi) i dokumentiranje zatečenog stanja najugroženijih umjetnina (nemamo vremena za obradu svih predmeta). Projekt će time biti priveden kraju.


Bilješke
[1] Mecklenburg, Marion et al. (ur.), New Insights into the Cleaning of Paintings: Proceedings from the Cleaning 2010 International Conference, Universidad Politécnica de Valencia and Museum Conservation Institute, Smithsonian Institution Scholarly Press, 2013., dostupno ovdje (ovaj rad se nalazi na str. 221).
[2] Kolege iz Njemačke su nas upozorili da izbjegavamo plastične posude.
[3] Može se koristiti i etilni alkohol ili smjesa etilnog alkohola i vode (30 % etanola, 70 % vode).

Uređenje depoa Galerije umjetnina "B. Dešković" u Bolu na Braču, 2. dio

PIŠU  Nives Mijić i Tina Tomšič
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara

Drugi radni posjet depou Galerije umjetnina "B. Dešković" organiziran je 24. listopada 2013. godine. U terenskoj nastavi sudjelovale su studentice Nives Mijić, Tina Tomšič, Emilija Vranković i Petra Baleta. 


Nestrpljivo smo iščekivali četvrtak i naš drugi posjet Galeriji umjetnina "Branislav Dešković" u Bolu. U ranim jutarnjim satima (prije šest!) sastali smo se s profesoricom Sagitom i zaputili prvim trajektom za Brač, u našu sljedeću ekspediciju. U Supetru su nas dočekale gospođa Jasna Damjanović, ravnateljica Centra za kulturu Brač, i kolegica Tina; one su bile naše vozačice, zadužene da nas sigurno dovedu do Bola.

Nakon kratkog uvodnog dogovora i podjele zadataka, prionuli smo poslu. Petra i Emilija su izradile košuljice za pohranu oštećenih umjetnina na papiru. Košuljice su izrađivale od Melinex folije uz pomoć poliesterske obostrano samoljepljive trake. Nakon toga su trebale izrezati beskiselinske kartone koje ćemo stavljati između slika na policama.

 Izrada košuljica za pohranu oštećenih umjetnina na papiru

Za to je vrijeme profesorica Sagita uvodila red u ladičar. Najprije je izvadila sve predmete i prebrisala ladice. U nekim su se ladicama nalazile slike; po svemu sudeći, koristili su ih za pristiskanje mapa s grafičkim listovima. Slike je premjestila na police, a grafike, crteže i slike na papiru vratila u ladičar pazeći da se u svakoj ladici nalaze radovi samo jednoga umjetnika; to će olakšati pretraživanje. Umjetnine istih dimenzija poredala je prema inventarnom broju, a radove različitih dimenzija po veličini. Sve je umjetnine odijelila beskiselinskim papirom.


Stanje nakon radova



Tina i Nives su nastavile s otprašivanjem slika. Nažalost, usisivač koji smo imali na raspolaganju nije imao HEPA filter pa su slike zaražene gljivicama i plijesnima otprašivale ispred zgrade; cilj je bio izbjeći (re)kontaminaciju prostora.


Zdravlje na prvom mjestu: kute, rukavice i maske koje pružaju zaštitu od finih čestica (i spora)


Slika zaražena gljivicama i plijesnima, detalj

Budući da je prostor depoa jako skučen, preslagivanje i rukovanje slikama bilo je jako teško. Na police smo ih slagali prema veličini, licem na lice, poleđinom na poleđinu. Slike između kojih je stavljen beskiselinski karton nije trebalo tako slagati, jer se ne dodiruju.


Gužva u depou

Prije vraćanja slika na police, pripremili smo materijale za njihovo oblaganje. Drvene smo površine presvukli Melinexom (drvo otpušta kiseline i druge štetne tvari), a preko Melinexa smo stavili poliestersku vunu kao meku i protukliznu podlogu.


Police obložene Melinexom i Avosom

Napokon je dostavljen odvlaživač zraka, koji nam je prijeko potreban za regulaciju relativne vlažnosti u prostoriji. Srdačni domar Centra za kulturu općine Bol priskočio je u pomoć profesorici Sagiti i promptno instalirao uređaj. Da se spremnik za vodu ne bi morao svakkodnevno prazniti, spojio ga je na odvod.

Pauzu za ručak provele smo u restoranu Taverna Riva koji se nalazi prekoputa općinskog Centra za kulturu i našeg depoa. Srdačno su nas dočekali i servirali nam ukusni topli obrok pa smo odmah rezervirali stol za slijedeći posjet Bolu.

Na kraju radnog dana, u kasnim poslijepodnevnim satima, umorni, ali zadovoljni obavljenim poslom, lagano smo krenuli prema Supetru; trebalo je uloviti trajekt za Split.