Pitanja za intervju sastavila: Lucija Jurlin (1. god.)
Uvodna i završna napomena; redigiranje: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografija: Mladen Čulić, izv. prof.
Grafički prikazi: Elio Karamatić (Zabranjeno je uzimanje i korištenje slika bez prethodne dozvole autora!)
Poslijepodnevni dio drugoga dana 12. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije bio je rezerviran za pozvane predavače. Program je osmislio i moderirao izv. prof. Jurica Matijević, predsjednik Organizacijskog odbora Konferencije i predstojnik Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Na rasporedu je bilo šest predavanja. Sažetke predavanja i kratke biografije predavača možete pronaći na web-stranici Konferencije.
Predavanje koje je publiku ostavilo bez daha zasigurno je bilo ono Elija Karamatića, stručnoga suradnika Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Dubrovniku i Odjela za umjetnost i restauraciju dubrovačkog sveučilišta. Gospodin Karamatić je ekspert za strukturnu konzervaciju, tj. stabilizaciju slika na drvu. Njegova inovativna rješenja primijenjena su na brojnim umjetninama, primjerice na oltarnoj pali nepoznatog majstora iz 17. stoljeća iz crkve Gospe od Šunja na Lopudu, na slici Girolama da Santa Crocea Svi Sveti iz istoimene crkve u Blatu na Korčuli ili na luneti oltara sv. Stjepana iz crkve Velike Gospe u Pakljeni na otoku Šipanu.
Budući da se radi o izrazito složenoj temi, i da nam se činilo važnim da se stručna javnost upozna s radom gospodina Karamatića, odlučili smo s njim napraviti kratki intervju. Pitanja je priredila studentica 1. godine Lucija Jurlin.
Kako bi se, ukratko, mogao opisati Vaš sustav za stabilizaciju drvenog nositelja?
Razlike u konceptu i izvedbi pojedinih rješenja su prevelike da bi se moglo govoriti o jedinstvenom "sustavu". Općenito se može reći da je zajednička ideja kod svih rješenja koja sam prikazao amortiziranje deformacija nositelja, a ne pokušaj da se one u potpunosti spriječe. Iz toga razloga izvedbe uglavnom uključuju fleksibilne materijale, elemente ili podsustave.
Koje materijale koristite?
Materijali koje koristim uglavnom su uobičajeni i razmjerno lako dobavljivi: drvo, najviše smrekovina, s nešto tvrdog drva (hrast) gdje je to potrebno; vodootporna šperploča, u dijelovima kod kojih bi, zbog njihovih dimenzija ili očekivanih opterećenja, orijentacija vlakna, tj. anizotropnost prirodnog drva, predstavljala problem; metal, i to aluminij, galvanizirani ili plemeniti (nerđajući) čelik; adhezivna masa odgovarajućih svojstava – SMP (modificiran silan polimer).
Možete li mi objasniti kako Vaši sustavi funkcioniraju?
To je lakše razumjeti ako Vam pokažem na slici. Ova ilustracija prikazuje stabilizacijski sustav na oltarnoj pali iz Blata. Primarni je cilj bio realizacija potrebne mehaničke stabilnosti panela uz minimalan otpor tendenciji nositelja dimenzionalnim promjenama. Kao što se na slici vidi, nosivi sklop pričvršćen je na zatečene vodilice ranijeg parketažnog sustava, bez izravnog dodira s izvornikom, a na njemu montirani kuglični ležajevi prihvaćaju traverse preko umetnutih metalnih traka, što omogućava minimalnu toleranciju izvedbe uz zanemarivo trenje.
Dakle, niste odstranili stari parketaž! To mi se čini potpuno u duhu minimalne intervencije.
Da. Na ovoj, pak, slici vidite rješenje koje uključuje složenu traversu, sastavljenu od krutog (označeni H-profil) i elastičnog dijela u vidu "kompozitne" trake od drva i metala. Elastični dio traverse spojen je s krutim putem vijaka koji prolaze kroz središnju horizontalu H-profila, s dvostrano montiranim oprugama koje daju dodatnu fleksibilnost sustavu uz mogućnost preciznog lokalnog podešavanja napetosti preko produženih matica na tijelu vijka. Ovo je rješenje primijenjeno na oltarnoj pali iz Gospe od Šunja na Lopudu.
Treći primjer koji Vam želim pokazati je rješenje koje sam primijenio na šipanskoj luneti. Ovdje kruta traversa prolazi kroz "čeljusti" koje se sastoje od čeličnih šipki na koje su, da bi se smanjilo trenje, navučeni plastični cilindri. Šipke su učvršćene u označeni "rotirajući blok", koji rotira oko čeličnog cilindra u unutrašnjosti kućišta vodilice. Na taj način se kompenzira deformacija, tj. krivljenje daske, te ne može doći do uklještenja traverse. S druge strane, i ovaj čelični cilindar koji nosi "čeljusti" vodilice ima slobodu uspravnog kretanja u odnosu na ravninu panela, klizeći po središnjoj osovini na kojoj dvije označene opruge teže uspostavljanju središnjeg polozaja. Cjelokupno kućište vodilice pričvršćeno je za nositelj već spomenutim SMP adhezivom.
Na kraju, zanima me što Vas je inspiriralo u radu?
Ne vjerujem da se u slučaju iznalaženja tehničkih rješenja za ovakve slučajeve može doista govoriti o "inspiraciji" kao u umjetničkom kreativnom procesu. Prije je sama konkretna problematika na umjetnini, u sprezi s određenim općim načelima rada, pokušajem dubljeg razumijevanja mehanike objekta i stanovitim iskustvenim spoznajama, ono što vodi artikulaciji ideje i njezinoj realizaciji.
Gospodinu Karamatiću zahvaljujemo na vremenu koje je odvojio da odgovori na naša pitanja. Hvala mu i na tome što je velikodušno podijelio tehničke detalje svojih inovativnih rješenja s našim čitateljima. Želimo mu mnogo uspjeha u budućem radu, i nadamo se da ćemo opet imati priliku od njega učiti.
Uvodna i završna napomena; redigiranje: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografija: Mladen Čulić, izv. prof.
Grafički prikazi: Elio Karamatić (Zabranjeno je uzimanje i korištenje slika bez prethodne dozvole autora!)
Poslijepodnevni dio drugoga dana 12. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije bio je rezerviran za pozvane predavače. Program je osmislio i moderirao izv. prof. Jurica Matijević, predsjednik Organizacijskog odbora Konferencije i predstojnik Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Na rasporedu je bilo šest predavanja. Sažetke predavanja i kratke biografije predavača možete pronaći na web-stranici Konferencije.
Predavanje koje je publiku ostavilo bez daha zasigurno je bilo ono Elija Karamatića, stručnoga suradnika Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Dubrovniku i Odjela za umjetnost i restauraciju dubrovačkog sveučilišta. Gospodin Karamatić je ekspert za strukturnu konzervaciju, tj. stabilizaciju slika na drvu. Njegova inovativna rješenja primijenjena su na brojnim umjetninama, primjerice na oltarnoj pali nepoznatog majstora iz 17. stoljeća iz crkve Gospe od Šunja na Lopudu, na slici Girolama da Santa Crocea Svi Sveti iz istoimene crkve u Blatu na Korčuli ili na luneti oltara sv. Stjepana iz crkve Velike Gospe u Pakljeni na otoku Šipanu.
Budući da se radi o izrazito složenoj temi, i da nam se činilo važnim da se stručna javnost upozna s radom gospodina Karamatića, odlučili smo s njim napraviti kratki intervju. Pitanja je priredila studentica 1. godine Lucija Jurlin.
Elio Karamatić je stručnjak za strukturnu stabilizaciju slika na drvu
Kako bi se, ukratko, mogao opisati Vaš sustav za stabilizaciju drvenog nositelja?
Razlike u konceptu i izvedbi pojedinih rješenja su prevelike da bi se moglo govoriti o jedinstvenom "sustavu". Općenito se može reći da je zajednička ideja kod svih rješenja koja sam prikazao amortiziranje deformacija nositelja, a ne pokušaj da se one u potpunosti spriječe. Iz toga razloga izvedbe uglavnom uključuju fleksibilne materijale, elemente ili podsustave.
Koje materijale koristite?
Materijali koje koristim uglavnom su uobičajeni i razmjerno lako dobavljivi: drvo, najviše smrekovina, s nešto tvrdog drva (hrast) gdje je to potrebno; vodootporna šperploča, u dijelovima kod kojih bi, zbog njihovih dimenzija ili očekivanih opterećenja, orijentacija vlakna, tj. anizotropnost prirodnog drva, predstavljala problem; metal, i to aluminij, galvanizirani ili plemeniti (nerđajući) čelik; adhezivna masa odgovarajućih svojstava – SMP (modificiran silan polimer).
Možete li mi objasniti kako Vaši sustavi funkcioniraju?
To je lakše razumjeti ako Vam pokažem na slici. Ova ilustracija prikazuje stabilizacijski sustav na oltarnoj pali iz Blata. Primarni je cilj bio realizacija potrebne mehaničke stabilnosti panela uz minimalan otpor tendenciji nositelja dimenzionalnim promjenama. Kao što se na slici vidi, nosivi sklop pričvršćen je na zatečene vodilice ranijeg parketažnog sustava, bez izravnog dodira s izvornikom, a na njemu montirani kuglični ležajevi prihvaćaju traverse preko umetnutih metalnih traka, što omogućava minimalnu toleranciju izvedbe uz zanemarivo trenje.
Dakle, niste odstranili stari parketaž! To mi se čini potpuno u duhu minimalne intervencije.
Da. Na ovoj, pak, slici vidite rješenje koje uključuje složenu traversu, sastavljenu od krutog (označeni H-profil) i elastičnog dijela u vidu "kompozitne" trake od drva i metala. Elastični dio traverse spojen je s krutim putem vijaka koji prolaze kroz središnju horizontalu H-profila, s dvostrano montiranim oprugama koje daju dodatnu fleksibilnost sustavu uz mogućnost preciznog lokalnog podešavanja napetosti preko produženih matica na tijelu vijka. Ovo je rješenje primijenjeno na oltarnoj pali iz Gospe od Šunja na Lopudu.
Treći primjer koji Vam želim pokazati je rješenje koje sam primijenio na šipanskoj luneti. Ovdje kruta traversa prolazi kroz "čeljusti" koje se sastoje od čeličnih šipki na koje su, da bi se smanjilo trenje, navučeni plastični cilindri. Šipke su učvršćene u označeni "rotirajući blok", koji rotira oko čeličnog cilindra u unutrašnjosti kućišta vodilice. Na taj način se kompenzira deformacija, tj. krivljenje daske, te ne može doći do uklještenja traverse. S druge strane, i ovaj čelični cilindar koji nosi "čeljusti" vodilice ima slobodu uspravnog kretanja u odnosu na ravninu panela, klizeći po središnjoj osovini na kojoj dvije označene opruge teže uspostavljanju središnjeg polozaja. Cjelokupno kućište vodilice pričvršćeno je za nositelj već spomenutim SMP adhezivom.
Na kraju, zanima me što Vas je inspiriralo u radu?
Ne vjerujem da se u slučaju iznalaženja tehničkih rješenja za ovakve slučajeve može doista govoriti o "inspiraciji" kao u umjetničkom kreativnom procesu. Prije je sama konkretna problematika na umjetnini, u sprezi s određenim općim načelima rada, pokušajem dubljeg razumijevanja mehanike objekta i stanovitim iskustvenim spoznajama, ono što vodi artikulaciji ideje i njezinoj realizaciji.
* * *
Gospodinu Karamatiću zahvaljujemo na vremenu koje je odvojio da odgovori na naša pitanja. Hvala mu i na tome što je velikodušno podijelio tehničke detalje svojih inovativnih rješenja s našim čitateljima. Želimo mu mnogo uspjeha u budućem radu, i nadamo se da ćemo opet imati priliku od njega učiti.
Nema komentara:
Objavi komentar