PIŠU: Jelena Hudinčec i Nikolina Drlje (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara
O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.
Za razliku od prethodnih dana, ovaj je dan bio više uredski nego terenski. Naš je glavni zadatak bio da na temelju podataka koje smo prikupili vizualnim pregledom i kroz razgovor s g. Abazom Begićem (pre)oblikujemo obrazac za dokumentiranje tehnologije izrade i zatečenog stanja skulptura. Cilj je bio dobiti obrazac čije nam ispunjavanje neće oduzimati previše vremena i koji ćemo moći upotrijebiti za sve skulpture.
Dokumentacijski je obrazac podijeljen u četiri dijela. U prvome se dijelu bilježe opći podaci: od naziva rada i podatka o autoru do dimenzija skulpture. Drugi dio obrasca odnosi se na tehnologiju izrade skulpture, a treći na njezino sadašnje stanje (oštećenja, onečišćenja, tragovi ranijih intervencija). Posljednji, četvrti dio donosi smjernice za održavanje skulpture i uređenje njezinog neposrednog okoliša.
Prvi dio obrasca donosi opće podatke o skulpturi (ovo je obrazac za skulpturu bez naziva Milene Lah; na metalnoj bazi postoji signatura, ali taj podatak još nismo unijeli)
Najzahtjevniji je bio rad na rubrikama koje se odnose na tehnologiju izrade skulptura. Treba reći da su umjetnici koji su sudjelovali u kiparskome dijelu Kolonije uglavnom koristili otpadni materijal, tj. ostatke proizvoda koje je Željezara proizvodila ili prerađivala. Podatke o Željezarinim proizvodima pronašli smo u knjizi Zlatka Čepe Željezara Sisak 1938. – 1978. Tu je knjigu naša profesorica dobila na poklon prije dvije godine od noćnoga čuvara tvrtke Metaling.(!) U knjizi je popisan asortiman osnovnih proizvoda Željezare Sisak. Željezara je proizvodila trake, cijevne lukove, odljevke i različite vrste cijevi (šavne i bešavne, precizne, precizne šavne; nepocinčane i pocinčane; cijevi sa ili bez navoja i spojnica...). Kroz razgovor s g. Begićem doznali smo koje je materijale Željezara Sisak nabavljala od drugih željezara (npr. čelične limove). Doznali smo i to koje su tehnike korištene za obradu elemenata od kojih su skulpture načinjene (plinsko rezanje, prešanje/savijanje, bušenje, tokarenje), ali i za njihovo spajanje (plinsko zavarivanje, elektrolučno zavarivanje, mehaničko spajanje). Moramo priznati da nam je raspoznavanje tehnika obrade i spajanja gradbenih elemenata skulptura zadavalo dosta muka.
Fotografija cijevnih lukova i bešavnih cijevi objavljena u knjizi Željezara Sisak 1938. – 1978.
Milena Lah je koristila cijevne lukove za izradu ove skulpture. Koristila je još bešavnu cijev i deblji čelični lim (za bazu)
Skulptura Mile Kumbatović Fontana izrađena je od cijevnoga luka (gornji dio), komada uske bešavne cijevi (sredina) i komada široke cijevi prerezane na pola (donji dio)
Ratko Petrić je za izradu ruku svoga Čovjeka-stroja koristio cijevne lukove i komade cijevi. Čovjek-stroj umjesto šaka ima čelične škare. Torzo mu je izrađen od bešavnih cijevi i čeličnog lima
Još jedna fotografija iz knjige Željezara Sisak 1938. – 1978.: kipar Nikola Njirić izrađuje malu skulpturu od spojnica za skelu
Njirićeva skulptura koju smo prije nekoliko dana otkrili u Metalingu
I kipar Petar Barišić je koristio čelične spojnice za skelu!
Detalj nedovršene skulpture Petra Barišića Muškarac i žena
Ništa lakše nije bilo ni oblikovanje, i kasnije popunjavanje, rubrika koje se odnose na tehnologiju bojenja skulptura. Najveći dio toga posla obavila je naša profesorica. Taj je dio obrasca oblikovan tako da se rezultati vizualnog pregleda povezuju s rezultatima stratigrafske analize.
Dio dokumentacijskog obrasca koji se odnosi na tehnologiju bojenja skulpture (ovo je obrazac za reljef Branka Ružića Vrata)
Na temelju popunjenih dokumentacijskih obrazaca moći će se napraviti procjena stanja svih skulptura iz Parka i odrediti koje bi skulpture najprije trebale doći na red za restauriranje.
Da razbijemo monotoniju uredskoga rada, sredinom dana odlučili smo prošetati capraškim parkovima. Vrlo brzo smo zaključili da to nije najpametnija ideja; bježeći od roja komaraca, vratili smo se u svoj uredski tabor i ponovno prionuli poslu.
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara
O prethodnim radionicama u Parku skulptura u Sisku čitajte ovdje.
Za razliku od prethodnih dana, ovaj je dan bio više uredski nego terenski. Naš je glavni zadatak bio da na temelju podataka koje smo prikupili vizualnim pregledom i kroz razgovor s g. Abazom Begićem (pre)oblikujemo obrazac za dokumentiranje tehnologije izrade i zatečenog stanja skulptura. Cilj je bio dobiti obrazac čije nam ispunjavanje neće oduzimati previše vremena i koji ćemo moći upotrijebiti za sve skulpture.
Prvi dio obrasca donosi opće podatke o skulpturi (ovo je obrazac za skulpturu bez naziva Milene Lah; na metalnoj bazi postoji signatura, ali taj podatak još nismo unijeli)
Najzahtjevniji je bio rad na rubrikama koje se odnose na tehnologiju izrade skulptura. Treba reći da su umjetnici koji su sudjelovali u kiparskome dijelu Kolonije uglavnom koristili otpadni materijal, tj. ostatke proizvoda koje je Željezara proizvodila ili prerađivala. Podatke o Željezarinim proizvodima pronašli smo u knjizi Zlatka Čepe Željezara Sisak 1938. – 1978. Tu je knjigu naša profesorica dobila na poklon prije dvije godine od noćnoga čuvara tvrtke Metaling.(!) U knjizi je popisan asortiman osnovnih proizvoda Željezare Sisak. Željezara je proizvodila trake, cijevne lukove, odljevke i različite vrste cijevi (šavne i bešavne, precizne, precizne šavne; nepocinčane i pocinčane; cijevi sa ili bez navoja i spojnica...). Kroz razgovor s g. Begićem doznali smo koje je materijale Željezara Sisak nabavljala od drugih željezara (npr. čelične limove). Doznali smo i to koje su tehnike korištene za obradu elemenata od kojih su skulpture načinjene (plinsko rezanje, prešanje/savijanje, bušenje, tokarenje), ali i za njihovo spajanje (plinsko zavarivanje, elektrolučno zavarivanje, mehaničko spajanje). Moramo priznati da nam je raspoznavanje tehnika obrade i spajanja gradbenih elemenata skulptura zadavalo dosta muka.
Fotografija cijevnih lukova i bešavnih cijevi objavljena u knjizi Željezara Sisak 1938. – 1978.
Milena Lah je koristila cijevne lukove za izradu ove skulpture. Koristila je još bešavnu cijev i deblji čelični lim (za bazu)
Skulptura Mile Kumbatović Fontana izrađena je od cijevnoga luka (gornji dio), komada uske bešavne cijevi (sredina) i komada široke cijevi prerezane na pola (donji dio)
Ratko Petrić je za izradu ruku svoga Čovjeka-stroja koristio cijevne lukove i komade cijevi. Čovjek-stroj umjesto šaka ima čelične škare. Torzo mu je izrađen od bešavnih cijevi i čeličnog lima
Još jedna fotografija iz knjige Željezara Sisak 1938. – 1978.: kipar Nikola Njirić izrađuje malu skulpturu od spojnica za skelu
Njirićeva skulptura koju smo prije nekoliko dana otkrili u Metalingu
I kipar Petar Barišić je koristio čelične spojnice za skelu!
Detalj nedovršene skulpture Petra Barišića Muškarac i žena
Ništa lakše nije bilo ni oblikovanje, i kasnije popunjavanje, rubrika koje se odnose na tehnologiju bojenja skulptura. Najveći dio toga posla obavila je naša profesorica. Taj je dio obrasca oblikovan tako da se rezultati vizualnog pregleda povezuju s rezultatima stratigrafske analize.
Dio dokumentacijskog obrasca koji se odnosi na tehnologiju bojenja skulpture (ovo je obrazac za reljef Branka Ružića Vrata)
Da razbijemo monotoniju uredskoga rada, sredinom dana odlučili smo prošetati capraškim parkovima. Vrlo brzo smo zaključili da to nije najpametnija ideja; bježeći od roja komaraca, vratili smo se u svoj uredski tabor i ponovno prionuli poslu.
Nema komentara:
Objavi komentar