PIŠU: Jelena Hudinčec i Nikolina Drlje (2. godina)
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Korektura: Neven Peko, konzervator-restaurator (Gradski muzej Sisak)
Fotografije: Neven Peko
Video: Sagita Mirjam Sunara
U tekstu se opisuju aktivnosti sedmog i osmog dana 5. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku (4. i 5. lipnja 2016.). O prethodnim radionicama čitajte ovdje. Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najnoviji članci nalaze na vrhu stranice.
Subota, sedmi dan radionice, bila je rezervirana za fotografsku i pismenu dokumentaciju. Profesorica Sunara i naš kolega Mateo od ranoga su jutra obilazili skulpture i fotografirali ih. Nas dvije smo pregledale i izmjerile nekoliko skulptura. Jedna od njih bila je Molitvenik Slobodanke Stupar, jedina skulptura koja se nalazi u zatvorenom prostoru (u capraškoj knjižnici). Posve razumljivo, to je najbolje očuvana skulptura iz Parka.
Popodne smo se uhvatile ispunjavanja dokumentacijskih obrazaca. Okušale smo se i u stratigrafskoj analizi uzoraka uzetih s obojenih skulptura, što nije bio nimalo lagan zadatak.
Profesorica je odredila da će nedjelja biti dan za odmaranje, barem za nas studente. Ona je ostala u Capragu uređivati fotodokumentaciju, a nas troje smo se u društvu Nevena Peke, restauratora Gradskoga muzeja Sisak, zaputili prema centru grada. Plan je bio istražiti Sisak i njegovu okolicu na biciklima.
Vlatko Čakširan, ljubazni ravnatelj Gradskoga muzeja, zamolio je ravnateljicu Turističke zajednice, Milijanu Borojević, da nam posudi bicikle. Turistička je zajednica nedjeljom zatvorena, pa su nas bicikli čekali u Muzeju.
Prije nego što ćemo krenuti u obilazak grada, kustosica Gradskoga muzeja Sisak, Rosana Škrgulja, provela nas je kroz stalni postav. U kratkim nam je crtama objasnila kako se Sisak razvijao kroz povijest, od svojih najranijih početaka (4. tisućljeće pr. Kr.) do danas. Pokazala nam je predmete koji svjedoče o stapanju različitih kultura poput keltske (segestanske) i rimske, čiji se tragovi mogu razaznati i u suvremenoj kulturi, zatim predmete iz svakodnevnog života, oružje, novac iz sisačke kovnice... Pogledali smo i dio izložbe posvećene nogometnom klubu Segesta i 110. godišnjici nogometa u Sisku.
Naša biciklistička (avan)tura započela je posjetom Starome gradu, utvrdi koju je Zagrebački kaptol 1544. godine počeo graditi u svrhu obrane hrvatskoga kraljevstva od Turaka. Zanimljivo je da je za gradnju utvrde korišten pretežno građevinski materijal ruševina rimske Siscije.
U Starome smo gradu razgledali izložbu postera 8. Susreta Sekcije restauratora i preparatora Hrvatskog muzejskog društva (Neven je sudjelovao u organizaciji toga događaja) i izložbu "U potrazi za najboljom kuhinjom: prepoznatljivost prehrane sisačkoga kraja". Ta je izložba rezultat terenskoga rada i istraživanja kustosica Etnografskog odjela Gradskoga muzeja Sisak koje su prikupljale podatke o prehrani i namirnicama specifičnima za područje sisačkoga kraja te načinu njihove pripreme.
Nakon izložbe, pogledali smo dioramu sisačke bitke i obišli prostoriju u kojoj su mnogi sisački mladenci izrekli svoje "sudbonosno da".
Prema gradu smo krenuli obnovljenom šetnicom koja povezuje utvrdu Stari grad sa središtem Siska. Neven nam je pokazao vojarnu koja datira s kraj 19. stoljeća i zgradu žitnoga magazina iz druge polovice 18. stoljeća.
Sljedeća je postaja bio arheološki park "Siscia in situ" na kojemu su prezentirani ostaci rimske arhitekture: bedem s kulom (kraj 2. - početak 3. st.) i ostaci žitnice (početak 4. st.). Neven nas je nakon toga odveo do sisačkoga kolodvora: na mjestu budućeg pothodnika otkriveni su rimska cesta i forum. Pronađeni su i ostaci drugih zdanja, vjerojatno javnih građevina. Rekonstrukcija kolodvora privremeno je obustavljena zbog zaštitnih arheoloških istraživanja.
O bogatoj povijesti grada Siska svjedoče i istraživanja provedena na lokalitetu sv. Kvirin. Neven nas je uputio u kompleksnost stratigrafije toga lokaliteta i planove za njegovu buduću prezentaciju.
Krug smo zatvorili ponovnim posjetom Gradskome muzeju. Nakon što smo ostavili bicikle, umornim smo korakom krenuli put Staroga mosta. On je nekoć povezivao civilni i vojni Sisak, a danas predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola grada.
U Caprag smo se vratili autobusom. Kratko smo se osvježili i otišli na kasni ručak s profesoricom Sunarom i Nevenom. Pridružio nam se i čuveni sisački umjetnik Marijan Crtalić. On već godinama istražuje povijest Željezare i njezine likovne kolonije. Za svoj je umjetnički projekt dobio nagradu T-HT-a@MSU, a to mu je pomoglo da skrene pažnju šire i stručne javnosti na problem propadanja skulptura na otvorenom nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak".
U ciklusu "Sadašnjost prošlosti", Marijan Crtalić je spajao arhivske snimke Željezare i svoje fotografije
Marijan Crtalić, iz ciklusa "Sadašnjost prošlosti"
Marijan Crtalić, iz ciklusa "Sadašnjost prošlosti"
Crtalićeve radove vezane uz Željezaru Sisak i njezinu likovnu koloniju možete pogledati na umjetnikovom blogu. Preporučamo da pročitate i ova dva članka Barbare Matejčić: "Od industrijskog raja do grada duhova" i "Radnička klasa možda odlazi u raj, ali živi u paklu kapitalizma".
Dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Korektura: Neven Peko, konzervator-restaurator (Gradski muzej Sisak)
Fotografije: Neven Peko
Video: Sagita Mirjam Sunara
U tekstu se opisuju aktivnosti sedmog i osmog dana 5. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura u Sisku (4. i 5. lipnja 2016.). O prethodnim radionicama čitajte ovdje. Tekstovi su izlistani u obrnutom vremenskom slijedu, što znači da se najnoviji članci nalaze na vrhu stranice.
Subota, sedmi dan radionice, bila je rezervirana za fotografsku i pismenu dokumentaciju. Profesorica Sunara i naš kolega Mateo od ranoga su jutra obilazili skulpture i fotografirali ih. Nas dvije smo pregledale i izmjerile nekoliko skulptura. Jedna od njih bila je Molitvenik Slobodanke Stupar, jedina skulptura koja se nalazi u zatvorenom prostoru (u capraškoj knjižnici). Posve razumljivo, to je najbolje očuvana skulptura iz Parka.
Molitvenik je zanimljiv zbog toga što se može rotirati oko svoje vertikalne osi. Jelena je rekla da je ova skulptura podsjeća na tzv. dreamachine, dok je profesorica Sunara kazala da nju asocira na toru, obredni predmet u sinagogi
Popodne smo se uhvatile ispunjavanja dokumentacijskih obrazaca. Okušale smo se i u stratigrafskoj analizi uzoraka uzetih s obojenih skulptura, što nije bio nimalo lagan zadatak.
Profesorica je odredila da će nedjelja biti dan za odmaranje, barem za nas studente. Ona je ostala u Capragu uređivati fotodokumentaciju, a nas troje smo se u društvu Nevena Peke, restauratora Gradskoga muzeja Sisak, zaputili prema centru grada. Plan je bio istražiti Sisak i njegovu okolicu na biciklima.
Vlatko Čakširan, ljubazni ravnatelj Gradskoga muzeja, zamolio je ravnateljicu Turističke zajednice, Milijanu Borojević, da nam posudi bicikle. Turistička je zajednica nedjeljom zatvorena, pa su nas bicikli čekali u Muzeju.
Prije nego što ćemo krenuti u obilazak grada, kustosica Gradskoga muzeja Sisak, Rosana Škrgulja, provela nas je kroz stalni postav. U kratkim nam je crtama objasnila kako se Sisak razvijao kroz povijest, od svojih najranijih početaka (4. tisućljeće pr. Kr.) do danas. Pokazala nam je predmete koji svjedoče o stapanju različitih kultura poput keltske (segestanske) i rimske, čiji se tragovi mogu razaznati i u suvremenoj kulturi, zatim predmete iz svakodnevnog života, oružje, novac iz sisačke kovnice... Pogledali smo i dio izložbe posvećene nogometnom klubu Segesta i 110. godišnjici nogometa u Sisku.
Naša biciklistička (avan)tura započela je posjetom Starome gradu, utvrdi koju je Zagrebački kaptol 1544. godine počeo graditi u svrhu obrane hrvatskoga kraljevstva od Turaka. Zanimljivo je da je za gradnju utvrde korišten pretežno građevinski materijal ruševina rimske Siscije.
U Starome smo gradu razgledali izložbu postera 8. Susreta Sekcije restauratora i preparatora Hrvatskog muzejskog društva (Neven je sudjelovao u organizaciji toga događaja) i izložbu "U potrazi za najboljom kuhinjom: prepoznatljivost prehrane sisačkoga kraja". Ta je izložba rezultat terenskoga rada i istraživanja kustosica Etnografskog odjela Gradskoga muzeja Sisak koje su prikupljale podatke o prehrani i namirnicama specifičnima za područje sisačkoga kraja te načinu njihove pripreme.
Prema gradu smo krenuli obnovljenom šetnicom koja povezuje utvrdu Stari grad sa središtem Siska. Neven nam je pokazao vojarnu koja datira s kraj 19. stoljeća i zgradu žitnoga magazina iz druge polovice 18. stoljeća.
Sljedeća je postaja bio arheološki park "Siscia in situ" na kojemu su prezentirani ostaci rimske arhitekture: bedem s kulom (kraj 2. - početak 3. st.) i ostaci žitnice (početak 4. st.). Neven nas je nakon toga odveo do sisačkoga kolodvora: na mjestu budućeg pothodnika otkriveni su rimska cesta i forum. Pronađeni su i ostaci drugih zdanja, vjerojatno javnih građevina. Rekonstrukcija kolodvora privremeno je obustavljena zbog zaštitnih arheoloških istraživanja.
O bogatoj povijesti grada Siska svjedoče i istraživanja provedena na lokalitetu sv. Kvirin. Neven nas je uputio u kompleksnost stratigrafije toga lokaliteta i planove za njegovu buduću prezentaciju.
Krug smo zatvorili ponovnim posjetom Gradskome muzeju. Nakon što smo ostavili bicikle, umornim smo korakom krenuli put Staroga mosta. On je nekoć povezivao civilni i vojni Sisak, a danas predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola grada.
U Caprag smo se vratili autobusom. Kratko smo se osvježili i otišli na kasni ručak s profesoricom Sunarom i Nevenom. Pridružio nam se i čuveni sisački umjetnik Marijan Crtalić. On već godinama istražuje povijest Željezare i njezine likovne kolonije. Za svoj je umjetnički projekt dobio nagradu T-HT-a@MSU, a to mu je pomoglo da skrene pažnju šire i stručne javnosti na problem propadanja skulptura na otvorenom nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak".
U ciklusu "Sadašnjost prošlosti", Marijan Crtalić je spajao arhivske snimke Željezare i svoje fotografije
Marijan Crtalić, iz ciklusa "Sadašnjost prošlosti"
Marijan Crtalić, iz ciklusa "Sadašnjost prošlosti"
Crtalićeve radove vezane uz Željezaru Sisak i njezinu likovnu koloniju možete pogledati na umjetnikovom blogu. Preporučamo da pročitate i ova dva članka Barbare Matejčić: "Od industrijskog raja do grada duhova" i "Radnička klasa možda odlazi u raj, ali živi u paklu kapitalizma".
Nema komentara:
Objavi komentar