PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, Tina Tomšič, Neven Peko
Od 7. do 11. prosinca 2015. u Sisku je održan prvi dio 4. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". U radionici smo sudjelovale studentica Tina Tomšič i ja. Drugi dio radionice održat će se u proljeće 2016. godine.
Prva konzervatorsko-restauratorska radionica u sisačkome Parku skulptura održana je u jesen 2012., a druga godinu dana kasnije. U okviru tih radionica pregledane su sve skulpture iz Parka (ima ih 38). Intervjuirano je nekoliko umjetnika koji su sudjelovali u Koloniji i nekoliko ljudi koji su sudjelovali u organiziranju Kolonije. Provedene su osnovne mjere preventivne konzervacije (odstranjivanje površinske prljavštine sa skulptura, čišćenje betonskih podesta, uređenje zelenih površina na kojima skulpture stoje) i uzeti uzorci za stratigrafsku analizu. Studenti koji su sudjelovali u tim radionicama vodili su online dnevnik rada.
U okviru treće radionice, koja je održana prošle godine, restaurirana je skulptura Josipa Diminića Objekt II iz 1979. godine. O tome nismo pisali na ovome blogu, no ako vas zanima što je na skulpturi napravljeno, pročitajte članak “Problematika restauriranja obojenih (metalnih) skulptura na otvorenom: slučaj skulpture Objekt II Josipa Diminića” objavljen u Godišnjaku zaštite spomenika kulture Hrvatske.
Četvrtu smo radionicu podijelili u dva dijela. Program prvoga dijela radionice, o kojemu će biti riječi u ovom i nekoliko narednih blogočlanaka, obuhvatio je sljedeće aktivnosti: istraživanje hemerotečne građe o umjetnicima – sudionicima kiparskoga dijela Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU u Zagrebu, intervjuiranje troje umjetnika – autora skulptura iz sisačkoga Parka skulptura (akademski kipar Zvonimir Kamenar, akademska kiparica i grafičarka Dora Kovačević, akademski kipar Jure Žaja), snimanje mikrouzoraka na Metalurškom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i uzimanje (novih) uzoraka s nekoliko obojenih skulptura iz Parka.
Prvi dan radionice: istraživanje u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU
Budući da arhiva Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" nije sačuvana, novinski članci o radu Kolonije i razgovori s umjetnicima koji su u Koloniji sudjelovali predstavljaju dragocjen izvor podataka o tome kako su skulpture izvorno izgledale i kako je tekao proces njihove izrade. Zanima nas i kontekst u kojemu su skulpture nastale: teme kojima su umjetnici bili zaokupljeni onih godina kada su sudjelovali u Koloniji, njihova razmišljanja o tome kako bi skulptura na otvorenom trebala biti postavljena i prezentirana, njihova razmišljanja o starenju i propodanju materijala... Sve nam to pomaže da bolje upoznamo ideju koju pojedina skulptura utjelovljuje i izgled koji joj je umjetnik namijenio. Temeljem toga možemo odlučiti što bi trebao biti ishod konzervatorsko-restauratorskog zahvata.
Istraživanje hemerotečne građe o sudionicima kiparskoga dijela Željezarine likovne kolonije u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU u Zagrebu donijelo je nove spoznaje o nekim skulpturama. U nastavku teksta pokazat ću što smo saznali o radovima kiparice Milene Lah i kipara Branka Ružića.
Dosje Branka Ružića
U dosjeu kiparice Milene Lah čuva se novinski članak "Galebovo krilo" koji je objavljen u listu Jedinstvo 23. srpnja 1981. godine. Tekst prati fotografija Viktora Flojhara koja dokumentira postavljanje skulpture. Galebovo krilo je nastalo u Koloniji 1973. godine, a postavljeno je tek 1981. Već smo znali da su neke skulpture godinama čekale na postavljanje. Zašto nam je, onda, ova fotografija važna?
Usporedimo li tu fotografiju s fotografijom montirane skulpture koju Vlatko Čakširan donosi u katalogu izložbe "Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971-1990.", možemo zaključiti da je Galebovo krilo obojeno na licu mjesta, odnosno nakon postavljanja. Saznali smo nešto o povijesti (izrade) skulpture!
Galebovo krilo nije jedina skulptura koju je Milena Lah izradila u sisačkoj koloniji 1973. godine. Izradila je i skulpturu Galebovi (ta skulptura, nažalost, nije sačuvana) i skulpturu Bez naziva koja stoji uz cestu što vodi prema glavnom ulazu u Željezaru.
Istraživanje koje smo Tina i ja provele u Arhivu za likove umjetnosti HAZU pokazalo je da ni skulptura Bez naziva nije postavljena iste godine kada je nastala (1973.). Otkrile smo, naime, da je umjetnica tu skulpturu 1975. godine izložila u Koranskom parku skulptura. U članku koji je tom prigodom objavljen u Karlovačkom tjedniku piše da skulptura nosi naziv Oblik. Saznale smo, dakle, i njezin naziv!
Branko Ružić je u Sisku boravio 1984. godine i izradio skulpturu (zapravo reljef) Vrata. Kipar Ante Rašić, koji je također sudjelovao u Koloniji 1984. godine, otkrio mi je da su Vrata nastala prema jednoj ranijoj Ružićevoj skulpturi. Riječ je o drvenoj skulpturi Crna vrata iz 1982. godine.
Gospodin Rašić mi je poslao skeniranu fotografiju toga Ružićeva rada. Arhiv za likovne umjetnosti HAZU čuva nekoliko novinskih članaka u kojima je objavljena fotografija Ružićeve skulpture Crna vrata iz 1982. Najstariji članak datira iz 1982. godine, a objavljen je u nedjeljnom izdanju Vjesnika. Tekst je naslovljen "U fokusu likovnih zbivanja", a potpisuje ga Josip Škunca.
Branko Ružić je u Koloniji likovnih umjetnika "Željezara Sisak" 1984. godine realizirao rad Vrata
Postoji velika sličnost između Crnih vrata koja je Ružić izradio 1982. i Vrata koja je napravio u Željezarinoj likovoj koloniji 1984. godine. Oba rada imaju osam reljefnih polja raspoređenih u četiri reda. Gotovo sva reljefna polja su jednaka (polja koja se razlikuju označena su plavom bojom).
Pažnju mi je privuklo reljefno polje koje je na slici označeno ljubičastom bojom: na Crnim vratima iz 1982. to se polje nalazi u drugom redu odozdo, a na Vratima iz 1984. u drugom redu odozgo.
Istraživanje koje smo proveli ranijih godina pokazalo je da je većina skulptura iz sisačkoga Parka postavljena bez nazočnosti umjetnika, a bilo je i takvih slučajeva da su skulpture krivo postavljene (skulptura Dubravke Sambolec Ritam, primjerice, leži na betonskom podestu, umjesto da na njemu stoji). Postavlja se pitanje: Jesu li Ružićeva Vrata ispravno postavljena? Jesu li, možda, radnici koji su postavljali taj rad zamijenili pozicije dvaju reljefnih polja? To je nešto o čemu će trebati povesti računa prilikom restauriranja skulpture.
Primjeri koje sam ovdje iznijela ukazuju na važnost arhivskog istraživanja, ali i na važnost prikupljanja informacija kroz razgovore s umjetnicima koji su sudjelovali u Koloniji.
O intervjuima s umjetnicima čitajte u idućem blogočlanku!
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, Tina Tomšič, Neven Peko
Od 7. do 11. prosinca 2015. u Sisku je održan prvi dio 4. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura nastalih u okviru Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". U radionici smo sudjelovale studentica Tina Tomšič i ja. Drugi dio radionice održat će se u proljeće 2016. godine.
Prva konzervatorsko-restauratorska radionica u sisačkome Parku skulptura održana je u jesen 2012., a druga godinu dana kasnije. U okviru tih radionica pregledane su sve skulpture iz Parka (ima ih 38). Intervjuirano je nekoliko umjetnika koji su sudjelovali u Koloniji i nekoliko ljudi koji su sudjelovali u organiziranju Kolonije. Provedene su osnovne mjere preventivne konzervacije (odstranjivanje površinske prljavštine sa skulptura, čišćenje betonskih podesta, uređenje zelenih površina na kojima skulpture stoje) i uzeti uzorci za stratigrafsku analizu. Studenti koji su sudjelovali u tim radionicama vodili su online dnevnik rada.
U okviru treće radionice, koja je održana prošle godine, restaurirana je skulptura Josipa Diminića Objekt II iz 1979. godine. O tome nismo pisali na ovome blogu, no ako vas zanima što je na skulpturi napravljeno, pročitajte članak “Problematika restauriranja obojenih (metalnih) skulptura na otvorenom: slučaj skulpture Objekt II Josipa Diminića” objavljen u Godišnjaku zaštite spomenika kulture Hrvatske.
Četvrtu smo radionicu podijelili u dva dijela. Program prvoga dijela radionice, o kojemu će biti riječi u ovom i nekoliko narednih blogočlanaka, obuhvatio je sljedeće aktivnosti: istraživanje hemerotečne građe o umjetnicima – sudionicima kiparskoga dijela Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU u Zagrebu, intervjuiranje troje umjetnika – autora skulptura iz sisačkoga Parka skulptura (akademski kipar Zvonimir Kamenar, akademska kiparica i grafičarka Dora Kovačević, akademski kipar Jure Žaja), snimanje mikrouzoraka na Metalurškom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i uzimanje (novih) uzoraka s nekoliko obojenih skulptura iz Parka.
Prvi dan radionice: istraživanje u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU
Budući da arhiva Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" nije sačuvana, novinski članci o radu Kolonije i razgovori s umjetnicima koji su u Koloniji sudjelovali predstavljaju dragocjen izvor podataka o tome kako su skulpture izvorno izgledale i kako je tekao proces njihove izrade. Zanima nas i kontekst u kojemu su skulpture nastale: teme kojima su umjetnici bili zaokupljeni onih godina kada su sudjelovali u Koloniji, njihova razmišljanja o tome kako bi skulptura na otvorenom trebala biti postavljena i prezentirana, njihova razmišljanja o starenju i propodanju materijala... Sve nam to pomaže da bolje upoznamo ideju koju pojedina skulptura utjelovljuje i izgled koji joj je umjetnik namijenio. Temeljem toga možemo odlučiti što bi trebao biti ishod konzervatorsko-restauratorskog zahvata.
Istraživanje hemerotečne građe o sudionicima kiparskoga dijela Željezarine likovne kolonije u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU u Zagrebu donijelo je nove spoznaje o nekim skulpturama. U nastavku teksta pokazat ću što smo saznali o radovima kiparice Milene Lah i kipara Branka Ružića.
Čitaonica Arhiva za likovne umjetnosti HAZU. Hvala kolegici Jasenki Ferber Bogdan što nam je pripremila sve materijale!
U dosjeu kiparice Milene Lah čuva se novinski članak "Galebovo krilo" koji je objavljen u listu Jedinstvo 23. srpnja 1981. godine. Tekst prati fotografija Viktora Flojhara koja dokumentira postavljanje skulpture. Galebovo krilo je nastalo u Koloniji 1973. godine, a postavljeno je tek 1981. Već smo znali da su neke skulpture godinama čekale na postavljanje. Zašto nam je, onda, ova fotografija važna?
Usporedimo li tu fotografiju s fotografijom montirane skulpture koju Vlatko Čakširan donosi u katalogu izložbe "Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971-1990.", možemo zaključiti da je Galebovo krilo obojeno na licu mjesta, odnosno nakon postavljanja. Saznali smo nešto o povijesti (izrade) skulpture!
Lijevo: Fotografija Viktora Flojhara objavljena u srpnju 1981. u listu Jedinstvo
Desno: Milena Lah pokraj svoje skulpture Galebovo krilo. Fotografija je objavljena u katalogu izložbe "Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971-1990." iz 2012. godine (autor teksta: Vlatko Čakširan)
Galebovo krilo nije jedina skulptura koju je Milena Lah izradila u sisačkoj koloniji 1973. godine. Izradila je i skulpturu Galebovi (ta skulptura, nažalost, nije sačuvana) i skulpturu Bez naziva koja stoji uz cestu što vodi prema glavnom ulazu u Željezaru.
Istraživanje koje smo Tina i ja provele u Arhivu za likove umjetnosti HAZU pokazalo je da ni skulptura Bez naziva nije postavljena iste godine kada je nastala (1973.). Otkrile smo, naime, da je umjetnica tu skulpturu 1975. godine izložila u Koranskom parku skulptura. U članku koji je tom prigodom objavljen u Karlovačkom tjedniku piše da skulptura nosi naziv Oblik. Saznale smo, dakle, i njezin naziv!
Lijevo: Fotografija objavljena u Karlovačkom tjedniku 24. srpnja 1975. uz članak "Predstavljamo vam Milenu Lah". U članku se navodi da je M. Lah u Koranskom parku skulptura izložila skulpturu Oblik
Desno: Ta skulptura danas stoji na zelenoj površini uz cestu što vodi prema ulazu u Željezaru Sisak
Branko Ružić je u Sisku boravio 1984. godine i izradio skulpturu (zapravo reljef) Vrata. Kipar Ante Rašić, koji je također sudjelovao u Koloniji 1984. godine, otkrio mi je da su Vrata nastala prema jednoj ranijoj Ružićevoj skulpturi. Riječ je o drvenoj skulpturi Crna vrata iz 1982. godine.
Gospodin Rašić mi je poslao skeniranu fotografiju toga Ružićeva rada. Arhiv za likovne umjetnosti HAZU čuva nekoliko novinskih članaka u kojima je objavljena fotografija Ružićeve skulpture Crna vrata iz 1982. Najstariji članak datira iz 1982. godine, a objavljen je u nedjeljnom izdanju Vjesnika. Tekst je naslovljen "U fokusu likovnih zbivanja", a potpisuje ga Josip Škunca.
Branko Ružić je u Koloniji likovnih umjetnika "Željezara Sisak" 1984. godine realizirao rad Vrata
Lijevo: Skenirana fotografija Ružićeve skulpture Crna vrata koju mi je ustupio kipar Ante Rašić
Desno: Fotografija skulpture Crna vrata koja je objavljena u Vjesniku 14. studenoga 1982. uz članak Josipa Škunce "U fokusu likovnih zbivanja"
Istraživanje koje smo proveli ranijih godina pokazalo je da je većina skulptura iz sisačkoga Parka postavljena bez nazočnosti umjetnika, a bilo je i takvih slučajeva da su skulpture krivo postavljene (skulptura Dubravke Sambolec Ritam, primjerice, leži na betonskom podestu, umjesto da na njemu stoji). Postavlja se pitanje: Jesu li Ružićeva Vrata ispravno postavljena? Jesu li, možda, radnici koji su postavljali taj rad zamijenili pozicije dvaju reljefnih polja? To je nešto o čemu će trebati povesti računa prilikom restauriranja skulpture.
Primjeri koje sam ovdje iznijela ukazuju na važnost arhivskog istraživanja, ali i na važnost prikupljanja informacija kroz razgovore s umjetnicima koji su sudjelovali u Koloniji.
O intervjuima s umjetnicima čitajte u idućem blogočlanku!
Nema komentara:
Objavi komentar