PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc.
Dopao me nimalo lagan zadatak: dati završni osvrt na konzervatorsko-restauratorsku radionicu u parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak, prvu fazu projekta "Tvornica baštine Željezara Sisak". Partneri na projektu su Gradski muzej Sisak, Gradska galerija Striegl i Konzervatorski odjel u Sisku, a na popisu se nedavno našla i Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, odnosno njezin Odsjek za konzervaciju-restauraciju. Cilj projekta je revitalizirati kulturnu politiku Željezare Sisak i tako dati novi poticaj razvoju grada.
Za suradnju Odsjeka za konzervaciju-restauraciju sa sisačkim konzervatorima i muzealcima "kriv" je e-mail koji sam u siječnju ove godine uputila na adrese svih institucija u kulturi, pa i na adresu Konzervatorskog odjela u Sisku. Bio je to prvi u nizu mojih e-mailova s informacijama o aktivnostima Odsjeka. Ubrzo je stigao odgovor pročelnice sisačkih konzervatora, Ivane Miletić Čakširan, koja je predložila da splitski studenti preuzmu konzervatorsko-restauratorske radove na javnim skulpturama u naselju Caprag. Valentina Ljubić Tobisch, koja na splitskom studiju konzervacije-restauracije vodi specijalističko usmjerenje za metal, jako se obradovala tom prijedlogu. Budući da je projekt obnove i zaštite skulptura široko postavljen, pa pored konzervatorsko-restauratorskih uključuje podizanje svijesti o vrijednosti i potrebi (o)čuvanja skulpture u javnome prostoru, i ja sam izrazila želju za sudjelovanjem. Suradnja Odsjeka za konzervaciju-restauraciju s kolegama iz Siska dogovorena je do 2016. godine.
Prije dojmova – zahvale
Prva konzervatorsko-restauratorska radionica održana je od 1. do 5. listopada, a za njezino besprijekorno funkcioniranje pobrinula se Ivana Miletić Čakširan. Ivana je odradila ogroman posao: osigurala je financijsku potporu za radionicu i organizirala nam smještaj, vodila nas (i vozila!) od jedne do druge skulpture, omogućila nam da pregledamo umjetnine koje se ne nalaze na javnim površinama, organizirala nam susret s ljudima koji su bili uključeni u Koloniju likovnih umjetnika Željezare Sisak... Vodila je računa o svakoj sitnici, od poklon-paketa i bedževa s imenima do potvrda o sudjelovanju koje su na kraju radionice dodijeljene studentima.
Ivana Miletić Čakširan (foto: S. M. Sunara)
Veliko "hvala" ide Zoranu Burojeviću, ravnatelju Gradske galerije Streigl, koji nas je, zajedno s Ivanom, vozio i razvozio po Sisku, pa i ugostio u svojoj vikendici u Brestu. Njegovu peku s gljivama dugo ćemo pamtiti!
Zoran Burojević (foto: S. M. Sunara)
Zahvaljujemo mr. sc. Vlatku Čakširanu koji nam je održao sjajno predavanje o Koloniji likovnih umjetnika Željezare Sisak, te njegovoj kolegici iz Gradskog muzeja Sisak, Iskri Baćani, koja nas je provela kroz izložbu "Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971.-1990.".
Hvala svima koji su odvojili vrijeme da bi nas upoznali s poviješću Kolonije i Željezare Sisak: gospođi Branki Sešo (njezina priča o spašavanju Simetrije Vere Fischer sve nas je dirnula) i Anici Gašparić, ljubaznom gospodinu Đuri Tadiću (koji nas je častio dvjema večerama!) te gospodinu Zvonimiru Martinoviću, koji je izdvojio dosta svog slobodnog vremena da bi s nama pogledao skulpture.
Gradski muzej Sisak širom nam je otvorio svoja vrata; kroz stalni postav i gostujuću izložbu "Thesaurus Colapis fluminis – Blago rijeke Kupe – arheološka istraživanja Kupe kod Siska prije 1. svjetskog rata" proveo nas je muzejski pedagog Marijan Bogatić u pratnji ravnateljice Davorke Obradović. Gospođa Obradović je knjižnici Umjetničke akademije poklonila nekoliko vrijednih knjiga, na čemu joj također zahvaljujemo.
Davorka Obradović i Marijan Bogatić (foto: S. M. Sunara)
Konačno, zahvale upućujemo gradonačelniku Siska, Dinku Pintariću, koji je financirao radionicu, zatim tvrtki Mlin i pekare d.o.o., koja nam je svaki dan donirala krafne za doručak, te Turističkoj zajednici Sisačko-moslavačke županije koja nas je obradovala s nekoliko brošura, jednom lijepom knjigom i DVD-om.
Dojmovi
Prije putovanja nekoliko mi je ljudi reklo da Sisak slovi za najdepresivniji grad u Hrvatskoj. Spominjali su propalu industriju, visoku nezaposlenost, onečišćeni zrak, brojne skandale... Istina, dok sam slušala priče o Željezari, koja je na svome vrhuncu davala posao i kruh za 15 tisuća ljudi, obuzimala me sjeta. Rastužio me pogled na opustjele tvorničke hale, željezne tračnice zarasle u travu i grmlje, razrušene betonske stolove na kojima su radnici nekoć u pauzama igrali stolni tenis. Čovjek to ne može gledati i ostati ravnodušan. "Ispostavilo se, jedino će od metala ostati sačuvane te skulpture. Nažalost. To je tragična priča," kazao je Đuro Tadić i sažeo svu tugu ovoga grada.
Opustjeli pogoni Željezare Sisak (foto: S. M. Sunara)
Radnici su ovdje nekoć igrali stolni tenis (foto: S. M. Sunara)
Ipak, u Sisku ima puno pozitivnih stvari i to je ono o čemu treba govoriti. Oduševila me ekipa okupljena oko projekta "Tvornica baštine Željezara Sisak", (mladi) ljudi koji su svome gradu odlučili udahnuti novi život i tako stvoriti bolju sredinu za odrastanje svoje djece. Da nisu osamljeni u svojim nastojanjima potvrđuje slučaj tvornice Metaling d.o.o., čiji je predsjednik uprave, Željko Podgoršek, spremno ponudio financiranje obnove jedne skulpture.
U gradu ima puno ljudi čija djela nadahnjuju i obvezuju. Spomenut ću opet Branku Sešo i Đuru Tadića, koji su zajedničkim naporima iz rezališta spasili skulpturu Vere Fischer. Zbog svega ovoga jako se veselim ponovnom odlasku u Sisak.
Divan grad, divni ljudi.
Valentina Ljubić Tobisch sa studentima pored skulpture Simetrija V. Fischer (foto: S. M. Sunara)
Detalj skulpture Simetrija (foto: S. M. Sunara)
Dopao me nimalo lagan zadatak: dati završni osvrt na konzervatorsko-restauratorsku radionicu u parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak, prvu fazu projekta "Tvornica baštine Željezara Sisak". Partneri na projektu su Gradski muzej Sisak, Gradska galerija Striegl i Konzervatorski odjel u Sisku, a na popisu se nedavno našla i Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, odnosno njezin Odsjek za konzervaciju-restauraciju. Cilj projekta je revitalizirati kulturnu politiku Željezare Sisak i tako dati novi poticaj razvoju grada.
Za suradnju Odsjeka za konzervaciju-restauraciju sa sisačkim konzervatorima i muzealcima "kriv" je e-mail koji sam u siječnju ove godine uputila na adrese svih institucija u kulturi, pa i na adresu Konzervatorskog odjela u Sisku. Bio je to prvi u nizu mojih e-mailova s informacijama o aktivnostima Odsjeka. Ubrzo je stigao odgovor pročelnice sisačkih konzervatora, Ivane Miletić Čakširan, koja je predložila da splitski studenti preuzmu konzervatorsko-restauratorske radove na javnim skulpturama u naselju Caprag. Valentina Ljubić Tobisch, koja na splitskom studiju konzervacije-restauracije vodi specijalističko usmjerenje za metal, jako se obradovala tom prijedlogu. Budući da je projekt obnove i zaštite skulptura široko postavljen, pa pored konzervatorsko-restauratorskih uključuje podizanje svijesti o vrijednosti i potrebi (o)čuvanja skulpture u javnome prostoru, i ja sam izrazila želju za sudjelovanjem. Suradnja Odsjeka za konzervaciju-restauraciju s kolegama iz Siska dogovorena je do 2016. godine.
Prije dojmova – zahvale
Prva konzervatorsko-restauratorska radionica održana je od 1. do 5. listopada, a za njezino besprijekorno funkcioniranje pobrinula se Ivana Miletić Čakširan. Ivana je odradila ogroman posao: osigurala je financijsku potporu za radionicu i organizirala nam smještaj, vodila nas (i vozila!) od jedne do druge skulpture, omogućila nam da pregledamo umjetnine koje se ne nalaze na javnim površinama, organizirala nam susret s ljudima koji su bili uključeni u Koloniju likovnih umjetnika Željezare Sisak... Vodila je računa o svakoj sitnici, od poklon-paketa i bedževa s imenima do potvrda o sudjelovanju koje su na kraju radionice dodijeljene studentima.
Ivana Miletić Čakširan (foto: S. M. Sunara)
Veliko "hvala" ide Zoranu Burojeviću, ravnatelju Gradske galerije Streigl, koji nas je, zajedno s Ivanom, vozio i razvozio po Sisku, pa i ugostio u svojoj vikendici u Brestu. Njegovu peku s gljivama dugo ćemo pamtiti!
Zoran Burojević (foto: S. M. Sunara)
Zahvaljujemo mr. sc. Vlatku Čakširanu koji nam je održao sjajno predavanje o Koloniji likovnih umjetnika Željezare Sisak, te njegovoj kolegici iz Gradskog muzeja Sisak, Iskri Baćani, koja nas je provela kroz izložbu "Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971.-1990.".
Hvala svima koji su odvojili vrijeme da bi nas upoznali s poviješću Kolonije i Željezare Sisak: gospođi Branki Sešo (njezina priča o spašavanju Simetrije Vere Fischer sve nas je dirnula) i Anici Gašparić, ljubaznom gospodinu Đuri Tadiću (koji nas je častio dvjema večerama!) te gospodinu Zvonimiru Martinoviću, koji je izdvojio dosta svog slobodnog vremena da bi s nama pogledao skulpture.
Gradski muzej Sisak širom nam je otvorio svoja vrata; kroz stalni postav i gostujuću izložbu "Thesaurus Colapis fluminis – Blago rijeke Kupe – arheološka istraživanja Kupe kod Siska prije 1. svjetskog rata" proveo nas je muzejski pedagog Marijan Bogatić u pratnji ravnateljice Davorke Obradović. Gospođa Obradović je knjižnici Umjetničke akademije poklonila nekoliko vrijednih knjiga, na čemu joj također zahvaljujemo.
Davorka Obradović i Marijan Bogatić (foto: S. M. Sunara)
Konačno, zahvale upućujemo gradonačelniku Siska, Dinku Pintariću, koji je financirao radionicu, zatim tvrtki Mlin i pekare d.o.o., koja nam je svaki dan donirala krafne za doručak, te Turističkoj zajednici Sisačko-moslavačke županije koja nas je obradovala s nekoliko brošura, jednom lijepom knjigom i DVD-om.
Dojmovi
Prije putovanja nekoliko mi je ljudi reklo da Sisak slovi za najdepresivniji grad u Hrvatskoj. Spominjali su propalu industriju, visoku nezaposlenost, onečišćeni zrak, brojne skandale... Istina, dok sam slušala priče o Željezari, koja je na svome vrhuncu davala posao i kruh za 15 tisuća ljudi, obuzimala me sjeta. Rastužio me pogled na opustjele tvorničke hale, željezne tračnice zarasle u travu i grmlje, razrušene betonske stolove na kojima su radnici nekoć u pauzama igrali stolni tenis. Čovjek to ne može gledati i ostati ravnodušan. "Ispostavilo se, jedino će od metala ostati sačuvane te skulpture. Nažalost. To je tragična priča," kazao je Đuro Tadić i sažeo svu tugu ovoga grada.
Opustjeli pogoni Željezare Sisak (foto: S. M. Sunara)
Radnici su ovdje nekoć igrali stolni tenis (foto: S. M. Sunara)
Ipak, u Sisku ima puno pozitivnih stvari i to je ono o čemu treba govoriti. Oduševila me ekipa okupljena oko projekta "Tvornica baštine Željezara Sisak", (mladi) ljudi koji su svome gradu odlučili udahnuti novi život i tako stvoriti bolju sredinu za odrastanje svoje djece. Da nisu osamljeni u svojim nastojanjima potvrđuje slučaj tvornice Metaling d.o.o., čiji je predsjednik uprave, Željko Podgoršek, spremno ponudio financiranje obnove jedne skulpture.
U gradu ima puno ljudi čija djela nadahnjuju i obvezuju. Spomenut ću opet Branku Sešo i Đuru Tadića, koji su zajedničkim naporima iz rezališta spasili skulpturu Vere Fischer. Zbog svega ovoga jako se veselim ponovnom odlasku u Sisak.
Divan grad, divni ljudi.
Valentina Ljubić Tobisch sa studentima pored skulpture Simetrija V. Fischer (foto: S. M. Sunara)
Detalj skulpture Simetrija (foto: S. M. Sunara)
Nema komentara:
Objavi komentar