PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc.
U sklopu specijalističkog kolegija koji prati na četvrtoj godini, Stjepan i ja zajedno smo analizirali članak Giorgia Bonsantija "Contributions made by science to the Italian theory of restoration: an art historian's views" ("Doprinos prirodnih znanosti talijanskoj povijesti restauriranja: pogledi jednog povjesničara umjetnosti").[1] Članak je objavljen u zborniku konferencije "Conservation Science" koja je održana u Milanu 2007. godine.
U sklopu specijalističkog kolegija koji prati na četvrtoj godini, Stjepan i ja zajedno smo analizirali članak Giorgia Bonsantija "Contributions made by science to the Italian theory of restoration: an art historian's views" ("Doprinos prirodnih znanosti talijanskoj povijesti restauriranja: pogledi jednog povjesničara umjetnosti").[1] Članak je objavljen u zborniku konferencije "Conservation Science" koja je održana u Milanu 2007. godine.
Stjepane, Bonsanti u tekstu opisuje povijest odnosa restauratora, povjesničara umjetnosti i restauratora-znanstvenika (eng. restoration scientists). Tko se u Italiji bavi(o) temom povijesti restauriranja?
Isključivo povjesničari umjetnosti. Restauratori su malo pisali. Restauratori-znanstvenici bili su puno zastupljeniji u znanstvenoj literaturi.
U tekstu se spominju sukobi povjesničara umjetnosti i znanstvenika?
Uslijed prodora prirodnih znanosti u ovo područje, konzervatorsko-restauratorska struka počela je gubiti svoju tradicionalnu strukturu, što je dovelo do brojnih sukoba.
No složit ćete se da je u konzervaciji i restauraciji suradnja različitih struka nužna?
Suradnja je nužna, ali uz poštivanje tuđih kompetencija. Imam dojam da restauratorska profesija nije profitrala u tom "miješanju" struka, odnosno da su se restauratori našli u podređenom položaju u odnosu na neka druga zanimanja. Posao restauratora trebao bi biti jednako vrijedan kao i, primjerice, posao konzervatora-arhitekta ili bilo kojeg drugog stručnjaka uključenog u obnovu i zaštitu kulturne baštine. Ipak, ne zastupaju svi takav stav. Uvriježilo se mišljenje da su restauratori osobe koje izvode isključivo restauratorske zahvate. Moramo raditi na tome da pokažemo da uklanjanje preslika i spajanje razlomljenih dijelova nije jedino što znamo napraviti. Konzervacija-restauracija je puno više od toga.
Stjepan Krešić: "Restauratori moraju objavljivati stručne i znanstvene radove!"
Mislite li da je podređeni položaj restauratora (dijelom) posljedica toga što malo pišemo?
Da, restauratori moraju objavljivati stručne i znanstvene radove! Pisanjem i objavljivanjem radova možemo demistificirati posao kojim se bavimo i jače istaknuti našu ulogu u očuvanju kulturne baštine. Mi nismo zanatlije, nismo "alat" koji će nešto učiniti "ljepšim i svježijim"; mi smo ravnopravni dionici procesa zaštite i obnove kulturne baštine. Starije su generacije dobrim dijelom odgovorne za to kako nas se danas percipira. Usudio bih se reći da su restauratori vremenom, zbog svog (ne)djelovanja, ugrozili kredibilitet struke.
Bonsanti kaže da je u Italiji teorija restauriranja uglavnom bila domena povjesničara umjetnosti. Pita se što je priječilo restauratore koji su znali čitati i pisati (ironično dodaje da ih nema previše, no ipak postoje) da se bave tim područjem. Kaže da je istina da se restauratori u nekim ustanovama često nalaze u podređenom položaju, da ih, primjerice, povjesničari umjetnosti i povjesničari arhitekture "iskorištavaju" i objavljuju rezultate njihovoga rada pod svojim imenom. U nekim drugim ustanovama, tvrdi, restauratori uživaju visok status pa ipak ne pišu.
Da, Bonsanti kaže da su talijanski restauratori malo pisali, a kad su pisali, više su se bavili područjem koje je blisko teoriji restauriranja, restauratorskom etikom.
Smatrate li, dakle, da je pisanje i objavljivanje stručnih i znanstvenih radova iz područja konzervacije-restauracije važno?
Da, iz nekoliko razloga. Prvo, restauratori tako mogu ukazati na kompleksnost svoga posla. Da bi se neka umjetnina konzervirala i restaurirala potrebno je puno više od manualne vještine. Nužno je poznavanje kemije i fizike, povijesti umjetnosti i ikonologije, ponekad i arhitekture, graditeljstva... Ne samo to: publiciranjem radova populariziramo svoju struku i potičemo interdisciplinarnost. Principi i tehnike korišteni u konzervatorsko-restauratorskim zahvatima mogu pomoći drugim profesijama u rješavanju "njihovih" problema. Konačno, kroz pisanje postajemo svjesni svoje uloge u procesu obnove i očuvanja baštine, istovremeno uviđajući vlastita ograničenja i ovisnost o drugima.
- - -
[1] BONSANTI, Giorgio, "Contributions made by science to the Italian theory of restoration: an art historian's views", Conservation Science 2007 : Papers from the Conference held in Milan, Italy 10-11 May 2007, ur. Joyce H. Townsend, Lucia Toniolo i Francesca Cappitelli, Archetype Publications : London, 2008., str. 9 - 14
Nema komentara:
Objavi komentar