PIŠE Nađa Šperac
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: Neven Peko, S. M. Sunara
Nažalost, stigao je zadnji dan konzervatorsko-restauratorske radionice u Sisku. Ujutro smo si priuštili malo duže spavanje. Nakon doručka smo se bacili na pisanje izvješća o obavljenim radovima i sređivanje fotografske dokumentacije.
Nešto iza podneva profesorica Sagita je u zgradi bivšeg Instituta Željezare Sisak imala izlaganje o rezultatima našeg jednotjednog boravka u Sisku, uz opširan prikaz informacija koje je prikupila kroz intervjue s umjetnicima. Ona je, naime, u Sisak stigla nekoliko dana prije nas pa je prošlog vikenda obavila razgovore s Hamom Čavrkom, Antom Rašićem, Josipom Diminićem, Peruškom Bogdanićem, Zlatkom Zlatićem i Petrom Barišićem – umjetnicima koji su ljubazno pristali doći u Sisak, pogledati svoje skulpture i podijeliti s njom svoja razmišljanja o njihovu sadašnjem stanju i mogućoj restauratorskoj intervenciji. Došla je do vrlo zanimljivih otkrića, poput toga da su neke skulpture bile obojene bez znanja, pa čak i protivno želji umjetnika. Takva otkrića stavljaju restauratore pred velike izazove.
Predavanju profesorice Sagite prethodila je prezentacija tvrtke Vektra iz Varaždina koja je obavila 3D lasersko skeniranje dijela skulptura iz Parka.
3D lasersko skeniranje jedne od skulptura iz Parka
Zaključak izlaganja o 3D laserskom skeniranju
Nakon predavanja uslijedila je rasprava o Parku skulptura, njegovoj prezentaciji, popularizaciji, potrebi redovitog održavanja skulptura i financiranju tih radova. Program je završio dodjelom diploma studentima koji su sudjelovali u radionici. Diplome su nam uručile Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku, i Alma Trauber, kustosica Gradske galerije Striegl.
Alma Trauber i Ivana Miletić Čakširan uručile su nam potvrde o sudjelovanju u radionici
Prije večere smo otišli na zadnju šetnju po Parku; trebalo je pregledati još nekoliko skulptura i porazgovarati o mogućem konzervatorsko-restauratorskom zahvatu. Najduže smo se zadržali pored skulpture Josipa Diminića Objekt II, budući da će upravo ta skulptura biti prva restaurirana. Razgovarali smo oštećenjima i onečišćenjima koja vidimo, o postupcima i materijalima koji bi se mogli primijeniti, o tijeku i opsegu zahvata, o mjerama preventivne zaštite...
Josip Diminić, Objekt II
U donjem dijelu skulpture došlo je do gubitka materijala
Skulptura je išarana grafitima, boja je izblijedila i ljušti se, a veliki su dijelovi površine korodirali
Unutar skulpture palila se vatra
Posljednju večer u Sisku odlučili smo provesti u društvu naših novih prijatelja pa smo na večeru u omiljenom nam restoranu Grand pozvali sve one koji su nam pomagali kod čišćenja skulptura, uzimanja uzoraka i slično.
Djelatnici vatrogasne postrojbe ljubazno su nas pozvali na zabavu koja se održavala u njihovoj postaji (jedan im je kolega diplomirao, a drugi magistrirao pa su to odlučili proslaviti) – prihvatili smo. Po nas je nakon večere došlo vatrogasno vozilo, provozali su nas kroz grad i doveli u vatrogasnu postaju. Društvo je u postaji bilo veselo i opušteno. Pjevali smo karaoke, spremno se priključivali dalmatinskim pjesmama kojih nije nedostajalo. Moram naglasiti da ni ovaj posjet nije prošao bez isprobavanja vatrogasnih uniformi; mislim pritom na kolegicu Tinu i mene. Naravno, dobili smo i stručno vodstvo po postaji.
Ovim putem želim zahvaliti komunalcima i vatrogascima koji su nam stalno bili na usluzi i bili jako dobro društvo cijeli tjedan.
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: Neven Peko, S. M. Sunara
Nažalost, stigao je zadnji dan konzervatorsko-restauratorske radionice u Sisku. Ujutro smo si priuštili malo duže spavanje. Nakon doručka smo se bacili na pisanje izvješća o obavljenim radovima i sređivanje fotografske dokumentacije.
Nešto iza podneva profesorica Sagita je u zgradi bivšeg Instituta Željezare Sisak imala izlaganje o rezultatima našeg jednotjednog boravka u Sisku, uz opširan prikaz informacija koje je prikupila kroz intervjue s umjetnicima. Ona je, naime, u Sisak stigla nekoliko dana prije nas pa je prošlog vikenda obavila razgovore s Hamom Čavrkom, Antom Rašićem, Josipom Diminićem, Peruškom Bogdanićem, Zlatkom Zlatićem i Petrom Barišićem – umjetnicima koji su ljubazno pristali doći u Sisak, pogledati svoje skulpture i podijeliti s njom svoja razmišljanja o njihovu sadašnjem stanju i mogućoj restauratorskoj intervenciji. Došla je do vrlo zanimljivih otkrića, poput toga da su neke skulpture bile obojene bez znanja, pa čak i protivno želji umjetnika. Takva otkrića stavljaju restauratore pred velike izazove.
Profesorice Sagita i Valentina sa Zlatkom Zlatićem, autorom skulpture Zgurić i obitelj
Sagita objašnjava metodologiju prikupljanja podataka kroz intervjue s umjetnicima
Zaključak izlaganja o 3D laserskom skeniranju
Nakon predavanja uslijedila je rasprava o Parku skulptura, njegovoj prezentaciji, popularizaciji, potrebi redovitog održavanja skulptura i financiranju tih radova. Program je završio dodjelom diploma studentima koji su sudjelovali u radionici. Diplome su nam uručile Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku, i Alma Trauber, kustosica Gradske galerije Striegl.
Prije večere smo otišli na zadnju šetnju po Parku; trebalo je pregledati još nekoliko skulptura i porazgovarati o mogućem konzervatorsko-restauratorskom zahvatu. Najduže smo se zadržali pored skulpture Josipa Diminića Objekt II, budući da će upravo ta skulptura biti prva restaurirana. Razgovarali smo oštećenjima i onečišćenjima koja vidimo, o postupcima i materijalima koji bi se mogli primijeniti, o tijeku i opsegu zahvata, o mjerama preventivne zaštite...
Josip Diminić, Objekt II
U donjem dijelu skulpture došlo je do gubitka materijala
Skulptura je išarana grafitima, boja je izblijedila i ljušti se, a veliki su dijelovi površine korodirali
Unutar skulpture palila se vatra
Oštećenja bojanog sloja
Posljednju večer u Sisku odlučili smo provesti u društvu naših novih prijatelja pa smo na večeru u omiljenom nam restoranu Grand pozvali sve one koji su nam pomagali kod čišćenja skulptura, uzimanja uzoraka i slično.
Djelatnici vatrogasne postrojbe ljubazno su nas pozvali na zabavu koja se održavala u njihovoj postaji (jedan im je kolega diplomirao, a drugi magistrirao pa su to odlučili proslaviti) – prihvatili smo. Po nas je nakon večere došlo vatrogasno vozilo, provozali su nas kroz grad i doveli u vatrogasnu postaju. Društvo je u postaji bilo veselo i opušteno. Pjevali smo karaoke, spremno se priključivali dalmatinskim pjesmama kojih nije nedostajalo. Moram naglasiti da ni ovaj posjet nije prošao bez isprobavanja vatrogasnih uniformi; mislim pritom na kolegicu Tinu i mene. Naravno, dobili smo i stručno vodstvo po postaji.
Ovim putem želim zahvaliti komunalcima i vatrogascima koji su nam stalno bili na usluzi i bili jako dobro društvo cijeli tjedan.
Nema komentara:
Objavi komentar