ponedjeljak, 30. rujna 2013.

Dan četvrti: s vatrogascima na terenu

PIŠE Tina Tomšič
Uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: Tina Tomšič, Karmen Milić, Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara


I tako je došao četvrti dan naše radionice... Jutros smo započeli s radom u 8.30 sati; bila je to nagrada za dobar posao koji smo obavili jučer. Pridružio nam se profesor Ivica Ljubenkov te dvije profesorice s Metalurškog fakulteta, dr. sc. Natalija Dolić i dr. sc. Zdenka Zovko Brodarac. Njih su troje cijeli dan proveli na terenu uzimajući uzorke sa skulptura. Tijekom narednih mjeseci analizirat će površinske premaze i produkte korozije. Svi smo zadovoljni zbog ove suradnje!

Profesor Ljubenkov i njegove kolegice s Metalurškog fakulteta uzimaju uzorke boje i produkata korozije sa skulpture Cvijet Vere Fischer

Vera Fischer, Cvijet

Uzimanje uzoraka produkata korozije sa skulpture Erika Lovka Puzle

Kao i prije dva dana, dobili smo pojačanje: stigla su dva djelatnika Vatrogasne postrojbe grada Siska da nam pomognu oko čišćenja skulptura. Komunalci su već postali sastavni dio našega tima.

Prva na rasporedu bila je skulptura Josipa Zemana Crne vizije II. Skulptura se nalazi na zelenoj površini ispred nekadašnjeg restorana Željezare Sisak. Prostor danas pripada tvrtki Swisslion. Kolege iz Siska rekoše nam da se to proizvode Jaffa keksi – nažalost, nismo imali priliku da ih kušamo. :)


Josip Zeman, Crne vizije II

Skulptura je bila u lošem stanju; donji je dio potpuno utonuo u zemlju. Nakon što su naši "doktori" uzeli uzorke za analizu, mi smo se bacili na kopanje uz prigodnu pjesmicu:
"Kad se mnogo malih složi, tad se snaga sto put množi,
A to znači da smo jači, kad se skupimo u zbor..."



Profesorica Sagita je odvela profesora Ljubenkova i profesorice s Metalurškog fakulteta u park ispred Željezare; tamo se nalazi još desetak skulptura s kojih je trebalo uzeti uzorke boje i produkata korozije. Mi smo, pak, krenuli otkopavati Crne vizije. Kad je posao bio završen, postalo je jasno da skulpturu ne možemo ostaviti na istom mjestu, u rupi gdje će je prva kiša ponovno zatrpati. Trebalo ju je premjestiti na travnatu površinu. Tu su nam u pomoć priskočili vatrogasci: otišli su po vozilo s kranom te pomoću sajli prevučenih tkaninom izmjestili skulpturu.






Zajednička fotografija nakon uspješno obavljenog posla

Sljedeće su na rasporedu bile četiri skulpture koje se nalaze se u krugu tvornice ABS, sljednika nekadašnje Željezare Sisak. Na ulaznoj je rampi nastala mala zbrka, jer smo došli u velikom broju, praćeni komunalcima i vatrogascima. Srećom, sve je vrlo brzo riješeno pa smo mogli nastaviti  s radom. Skulpturu od rezanih cijevi zatekli smo u gorem stanju nego što je bila prošle godine. Još dvije cijevi su se odlomile pa smo ih uzeli sa sobom.

Nikola Njirić, Skulptura od rezanih cijevi (?)

Kolegica Nađa i ja okušale smo se u ulozi vatrogasaca; i mi smo malo čistile betonski podest i donji dio skulpture vodenim mlazom. Bilo je zabavno!



Profesorica Sagita nas je oko podneva napustila, jer je morala dovršiti prezentaciju koju će sutra držati u Institutu. Kolegica Nađa je odvela profesora Ljubenkova do skulptura koje se nalaze na malom trgu pokraj knjižnice u Capragu; i sa njih trebalo uzeti uzorke za analizu.

Naš je tim nastavio sa čišćenjem: na redu su bile Puzle Erika Lovka, potom Muškarac i žena Petra Barišića. "Upeklo je sunce, dan je k'o stvoren za plažu!", pjevali smo uglas. Skulptura Ritam Dube Sambolec bila je potpuno zarasla u travu. Trava je pokošena, betonski smo podest otkopali, trebalo je još odstraniti biološki obraštaj sa skulpture... Nismo je mogli čistiti vodom pod pritiskom, jer je vodeni mlaz oštećivao boju.


Duba Sambolec, Ritam

Kada smo završili posao u tvornici, otišli smo s vatrogascima do Galebovog krila Milene Lah. Tu su nas već čekali profesorica Valentina, kolega Neven i komunalci. Podnožje skulpture već je bilo očišćeno. Došla nas je snimati i jedna TV ekipa; profesorica Valentina je dala intervju, a onda su snimali nas dok radimo.


Milena Lah, Galebovo krilo

Budući da smo trebali izbliza pregledati gornji dio skulpture i uzeti uzorke za profesora Ljubenkova, vatrogasci su dovezli specijalno vozilo koje ima ljestve "na izvlačenje" (pokazali su nam skoro cijeli svoj vozni park!). Skulptura je visoka preko osam metara pa nam obične ljestve ne bi bile od velike pomoći. Najuzbudljiviji dio dana bilo je penjanje na visinu od trideset metara. Panoramski pogled na Sisak nikada nećemo zaboraviti.


Profesorica Valentina je spremna za akciju


Josip salutira


Nezaboravan trenutak: pogled na Galebovo krilo iz ptičje perspektive

Jedan dio ekipe se vratio u sobe, a drugi je otišao do skulpture Bez naziva Vere Fischer; bila je to posljednja skulptura koju je trebalo očistiti. Vatrogasci su nam obećali da će ispod jedne "latice" koja se odvojila i leži u travi podmetnuti ciglu ili nešto slično kako bi se usporio proces korozije i propadanja.


Vera Fischer, Bez naziva

Budući da je već bilo kasno – prošlo je 17 sati – zadovoljni obavljenim poslom požurili smo do svojih soba, presvukli se i prvi put otišli do grada. Nakon večere smo se vratili pisati dokumentaciju.

Koristimo ovu priliku da zahvalimo komunalcima, koji su svaki dan s nama vrijedno radili i bili nam od velike pomoći, ali i vatrogasacima koji su nam maksimalno izašli u susret i trudili se da ispune svaki naš zahtjev. 

Na kraju dana smo zaključili: ako propadnemo kao restauratori, idemo u vatrogasce! :)

Nema komentara:

Objavi komentar